Povezala se s talijanskom ženskom organizacijom UDI ? Centrom Antiviolenza, u sklopu koje se nalazi i sklonište za žene, žrtve nasilja.U prekrasnoj palači Ferretto iz 17. stoljeća, u staroj povijesnoj jezgri Genove, u petak je otvorena izložba poznate hrvatske likovne umjetnice Sanje Iveković ”Ženska kuća 1998.-2004.”. Riječ je o njezinu work in progress projektu, koji je počela raditi 1998. kako bi pokazala da je zlostavljanje žena u obitelji globalni problem, podjednako u Bangkoku, Prištini, Zagrebu ili Genovi. Izložba će biti otvorena do kraja srpnja, a važnosti izložbe Sanje Iveković, jedine umjetnice koja predstavlja Hrvatsku u Genovi 2004. ? Europskom gradu kulture, govore podaci da su na otvorenju bile kritičarke likovnih časopisa Flash Art i Juliette, te najveća talijanska feministica.

Naime, kulturni program sastoji se od stotinjak projekata, od likovnih i arhitektonskih do muzičkih, književnih i kazališnih, a među njima izložba Sanje Iveković, kako je objasnio Franco Melis, direktor programa za vizualne umjetnosti, zauzima važno mjesto jer obogaćuje mršavu ponudu suvremene umjetnosti u gradu. No zato se očekuju književne zvijezde poput Gunthera Grassa i Josea Saramagea, glumice Isabelle Huppert i Vanessa Redgrave, muzičari kao što su David Byrne, te brojni svjetski priznati arhitekti, koji simboliziraju modernu arhitekturu 20. stoljeća.

Radeći na projektu, Sanja Iveković je prvo na terenu ispitala kako se problem nasilja u obitelji tretira u Genovi i Italiji. Povezala se s talijanskom ženskom organizacijom UDI ? Centrom Antiviolenza, u sklopu koje se nalazi i sklonište za žene, žrtve nasilja. Zatim je uz njihovu pomoć dobila četiri karakteristične priče zlostavljanih žena, koje su postale spiritus movens njezina projekta u Genovi. Tako je u prvoj prostoriji izložila četiri plakata, neslužbeno nazvanih “occhiali”, koji su zapravo “pokradeni” reklamni plakati za sunčane naočale talijanskih dizajnera. Umjesto njihovih logotipova, primjerice, Gucci ili Versace, ispisala je sažetke priča zlostavljanih žena. Plakati su bili besplatni i posjetitelji su ih mogli ponijeti kući što je karakteristično, kako ističe kustosica Nada Beroš iz zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, za umjetnost 90-ih. Tu je i desetminutni video, posebno montiran za Genovu, koji prikazuje radionice Sanje Iveković u raznim sredinama.

U ostalim su prostorijama odljevi lica zlostavljanih žena iz Bangkoka i Zagreba te “Safe House” koji je nastao 2004., u Peći na Kosovu. Drugi kustos Tihomir Milovac postavio ih je na postamente od zrcala kako bi odljevi lica zlostavljanih žena reflektirali, ali i upijali okolinu stvarajući jedinstven umjetnički doživljaj.

“Rad Sanje Iveković uvijek je i aktivistički i zbog toga je nismo htjeli prikazati samo kao likovnu umjetnicu nego i kao osobu, koja u svom radu tretira neki važan društveni problem i uključuje javnost ”, kaže Nada Beroš. “Zato smo odlučili organizirati i konferenciju ‘Prekinuti šutnju’ o zlostavljanju žena, na kojoj su govorile hrvatske ženske aktivistice poput Rade Borić i Nele Pamuković. U početku smo se pitali koliko je ta tema prikladna za prigodničarski program ‘Genova 2004. – Europski grad kulture’, no organizatori izložbe ‘Pinksummer galerija’ i ‘Rebecca Container’, u kojoj se kontinuirano vrti 80 slajdova Sanje Iveković, nisu imali ništa protiv, dapače, oduševili su se prijedlogom.”

“Genova je nekoć bila financijsko i industrijsko središte, no danas je izgubila tu važnost”, rekao je Franco Melis na pitanje o konceptu projekta. “Ugledali smo se na Glasgow i odlučili svu energiju usmjeriti na redefiniciju kulturnog identiteta kako bismo prikupili novac od sponzora, regije i države, utjecali na gospodarstvo i promijenili imidž Genove kao lučkog grada, odnedavno poznatog i po antiglobalističkim demonstracijama. Pripreme smo počeli 1998. s 25 mladih ljudi.”

Broj posjetitelja se povećao, osobito iz Francuske, Švicarske i Španjolske, ali i ostalih europskih zemalja. Melis kaže da ove godine očekuju porast broja turista za oko 5-6 posto, ali ekonomski efekt vidjet će se tek u idućim godinama. Cijeli grad je obnovljen a glavna ulica, Via Garibaldi, zamišljena je kao muzej. Budžet projekta “Genova 2004.” iznosi oko 33 milijuna eura, a u njegovu su središtu tri izložbe: retrospektiva arhitekta Renza Piana, rođenog Genovljanina kojemu je to prva izložba u rodnom gradu, zatim Rubensa i njegovih suvremenika u Palazzo Ducale, te Marca Chagalla u Židovskom muzeju kraj sinagoge.

“Osnovna je ideja putovanje”, nastavlja Melis. “Kolumbo je rođen u Genovi pa naš grad reprezentira težnju ljudi za novim i drukčijim kulturama, ali i za slobodom.” Kulturni programi podijeljeni su na tri dijela, a predstavljeni su s tri boje. Crveni evocira prošlost i tu je najznačajnija izložba baroknog majstora Rubensa, kojom se predstavljaju i njegovi suvremenici kao Caravaggio i Van Dyck. Plavi dio oslanja se na lučku stvarnost grada, kojom noću dominiraju transvestiti te mafijaški obračuni između Alžiraca i Afrikanaca, a to će se predočiti izložbom prekooceanskih brodova “Transatlantici”, te onodobnog društva koje je putovalo brodovima. Već se sada može razgledati izložba o genovskim emigrantima koji su potražili bolji život u SAD-u. Neki od njih danas su poznati dizajneri, arhitekti, kreatori ili biznismeni.

U središtu trećeg, žutog dijela programa bit će suvremenost, izložba “Umjetnost i arhitektura 1900.?2000.”, također u Palazzo Ducale, u organizaciji Germana Celanta, poznatog talijanskog kritičara i supervizora projekta, trenutačno kustosa u newyorškoj Momi, Muzeju moderne umjetnosti. Izložba se otvara u listopadu, trajat će pet mjeseci a obradit će odnos arhitekture i suvremenih umjetnosti od 20. stoljeća do danas. Izložba će imati tri dijela, a posjetiteljima će pružiti, kako kaže Melis, “doživljaj putovanja kroz povijest arhskulptura” i predstaviti najveća imena 20. stoljeća poput Kazimira Maljeviča, Vladimira Tatlina, Ludwiga Miesa van der Rohea, Pieta Mondriana, Le Corbusiera, Franka Gehryja, Jeana Nouvela, Zahe Hadid i drugih. Prvi dio predstavit će doba od 1900. do 1970. s težištem na avangardu i 60-e; u drugom dijelu prikazat će se najznačajnija djela zadnjih 30 godina prošlog stoljeća, a treći, praktični dio, vidljiv na ulicama i trgovima, te posebno u kompletnoj rekonstrukciji stare luke ? Porto Antico, rad svjetski poznatog genovskog arhitekta Renza Piana, već se može razgledati.

Izložba “Renzo Piano & Building Workshop” postavljena je u Muzeju Emanuelea Luzzatija u luci i prikazuje presjek najznačajnijih radova tog arhitekta, koji se smatraju simbolima moderne arhitekture 20. stoljeća. Piano se nametnuo svjetskoj arhitektonskoj eliti dizajnom Centra George Pompidou, poznatijeg pod nazivom Beaubourg u Parizu još u 70-ima a otad je projektirao mnoga remek-djela. Primjerice, to su kulturni centar u Novoj Kaledoniji, poslovni tornjevi u Sydneyju i New Yorku i stadion San Nicola u Bariju, a radio je i rekonstrukciju Potsdamer Platza u Berlinu, te prije dvije godine most na Miljacki u Sarajevu. Njegovu originalnost najbolje karakterizira Opera u Veneciji iz 80-ih, koja pokazuje interakciju muzike i prostora: publiku je smjestio u središte, kao na pozornicu, a muzičari i zbor, predvođeni dirigentom, kreću se kroz mrežu stubišta i galerija na tri etaže, tako da gledatelji budu cijelo vrijeme “okupani” glazbom. Piano je kompletno restaurirao staru luku Porto Antico pretvorivši je u atraktivan prostor s kafićima i instalacijama, a posjetitelji mogu razgledati i druga njegova djela: akvarij, najveći u Europi, Biospheru s botaničkim vrtom, nekoliko instalacija i konferencijski prostor koji zimi služi kao klizalište na vodi, a ljeti za koncerte i predstave.