Rezultati koje je postigao u New Yorku, Newmana su proslavili i ubrzo je pozvan u Hong Kong gdje polučio sličan uspjeh.Prošlo je već više od 30 godina otkako je Robert Newman, jedan od najpoznatijih stručnjaka za liječenje ovisnosti od heroina u svijetu, 1972. u New Yorku uspostavio program metadonske terapije u koji se tijekom idućih 20 mjeseci uključilo 12.000 ovisnika. Metadon se uzima oralno i predstavlja nadomjestak za heroin, a unatoč tomu što se nešto više od polovice konzumenata kasnije vraća starim navikama, njegova se terapija pokazala kao jedan od najdjelotvornijih oblika suzbijanja heroina.

'Hrvatska je tretirajući ovisnost kao bolest stvorila model koji bi svijet trebao preuzeti i nikako ga ne smijete mijenjati' U ovom sam poslu duže od 35 godina i sva moja iskustva govore da je metadonska terapija najefikasniji način liječenja narkomana i njihovog ponovnog uključivanja u normalni život 'Trećina polaznika metadonske terapije definitivno prestaje uzimati heroin što je vrlo dobra brojka obzirom na vrstu problema s kojim se suočavamo' 'Kriminalizacija marihuane predstavlja jednu od najvećih gluposti u povijesti američke politike' 'Problem komuna je taj što u njima prevladava isključivost po kojoj ćeš prihvatiti samo tamošnji sistem terapije i odbaciti sve ostale' 'Vjerujte mi na riječ da sam jedini Amerikanac kojega poznam, a da nije pušio marihuanu' Rezultati koje je postigao u New Yorku, Newmana su proslavili i ubrzo je pozvan u Hong Kong gdje polučio sličan uspjeh. Paralelno s borbom protiv ovisnosti – zbog koje je prozvan Metadonski Papa – bio je 20 godina izvršni direktor Beth Israel Health Care System, najveće grupacije bolnica u New Yorku čiji godišnji prihod iznosi 2 milijarde dolara. Prije tri godine postao je direktor The Baron Edmond de Rotschild Chemical Dependency Institute, gdje vodi programe odvikavanja od heroina. Često putuje po svijetu, a jedno od najvećih priznanja doživio je 2002. kada je pozvan u Iran kako bi organizirao program metadonske terapije. S obzirom na odnose između Irana i SAD-a, Newmanov dolazak bio je više od obične suradnje na znanstvenom projektu.

Ovih dana po treći put je posjetio Hrvatsku u kojoj je metadon često korišten u pokušajima suzbijanja ovisnosti. U tom smislu Hrvatska za američkog stručnjaka predstavlja savezničku državu, što voli isticati u razgovoru. Tijekom zagrebačkog dijela turneje imao je i kurtoazni susret s Jadrankom Kosor, a zatim se zaputio u Poreč gdje je sudjelovao u seminaru vezanom za upotrebu metadona. Robert Newman je vrlo zanimljiv sugovornik i u privatnom dijelu razgovora voli naglasiti kako uživa u Hrvatskoj, između ostalog i zbog ovdašnjeg odličnog crnog vina. Uostalom, život mu je poput uzbudljivog filmskog scenarija. Roditelji su mu njemački Židovi koji su nakon Hitlerova dolaska na vlast pobjegli u Nizozemsku. Ondje se 1937. rodio Robert Newman, no nakon nacističkog osvajanja Nizozemske 1940. obitelj se uspjela ukrcati na posljednji brod koji je otplovio u Ameriku. Otad do danas Newman živi u New Yorku gdje je završio medicinski fakultet, a akademsko obrazovanje je nastavio i na Berkeleyu. Dok je kao vojni liječnik bio stacioniran u Japanu, upoznao je suprugu Seico s kojom ima 30-godišnjeg sina Seigia, koji je odvjetnik i Hanu, 20-godišnju studenticu. U šali kaže kako supruga povremeno zna reći da se udala za pogrešnog Newmana. Zanimljiv podatak je da su se oženili 26. listopada 1968., na 29-ti rođendan Roberta Newmana. “To je odlična stvar jer niti ja mogu zaboraviti godišnjicu braka, a niti ona moj rođendan”, priča kroz smijeh američki liječnik.

NACIONAL: Koji je razlog da već treći put dolazite u Hrvatsku? – Rekao bih da postoje barem dva velika razloga. Prvi je taj što izuzetno cijenim hrvatski sistem davanja metadona, i uvijek mi je ugodno popričati o vašim iskustvima s ovdašnjim liječnicima. Drugi razlog je sličan prvome jer ovdašnjim stručnjacima, ali i političarima, želim kazati da moraju shvatiti kako je Hrvatska izgradila odličan sustav rada s ovisnicima. Hrvatska je tretirajući ovisnost kao bolest stvorila model koji bi svijet trebao preuzeti i nikako ga ne smijete mijenjati. Dolazim iz Amerike i bio bih presretan kada bi u mojoj zemlji liječnici smjeli davati metadon kao što to rade u Hrvatskoj koja je u ovom pitanju naprednija od SAD-a.

NACIONAL: Kako ste dobili nadimak Metadonski Papa? – Često gostujem u Njemačkoj gdje sam zagovarao upotrebu metadona u vrijeme dok je još bio zabranjen. Pozivali su me na televizijske postaje i u različite novine u kojima sam u neku ruku propovijedao metadonsku terapiju kao najbolji način suzbijanja heroina. Na temelju toga je jedan bavarski dnevnik napisao članak “Metadonski Papa dolazi u Munchen” i otad imam taj nadimak. Za Njemačku me veže puno uspomena, recimo 1992. je u moj ured u New Yorku stigao dopis u kojem me poziva u goste sindikat njemačkih policajaca koji ima 300.000 članova. Moja prva reakcija bila je: “Bože, što njihovi policajci žele od mene”, međutim ubrzo se razjasnilo da policija u Njemačkoj razumije kako nije u stanju sama suzbiti pitanje narkomanije, i počeli su zagovarati upotrebu metadona u vlastitoj državi. Budući da sam tada već bio poznat kao Metadonski Papa, odlučili su me pozvati kako bih objasnio terapeutske učinke ove metode. Čini se da sam bio uvjerljiv jer tada je metadon bio ilegalan u većini njemačkih pokrajina, dok ga danas svakodnevno koristi 60.000 ovisnika o heroinu.

NACIONAL: Po čemu je metadonska terapija bolja od drugih oblika liječenja narkomana? – U ovom sam poslu duže od 35 godina i sva moja iskustva govore da je metadonska terapija najefikasniji način liječenja narkomana i njihovog ponovnog uključivanja u normalni život. Pritom nemam ništa protiv bilo koje druge terapije ako pomaže ljudima da se skinu s heroina, ali upotreba metadona je esencijalna. Otad do danas narkoscena se promijenila u puno stvari, od toga da su stvorene mnoge nove droge, heroin više ne dolazi iz azijskog Zlatnog trokuta i Afganistana već najčešće iz Južne Amerike. Nekad su heroin najčešće uzimali crnci, dok ga danas rabe i bijelci, Rusi, Hrvati, Kinezi, no impresivno je da svi ti različiti ljudi iz različitih zemalja imaju vrlo slične probleme. Oni su poput dijabetičara čija je situacija vrlo slična bez obzira žive li u Calcutti, Poreču ili Sjevernoj Irskoj. Znate kako znamo da metadon djeluje – povremeno ljudima damo placebo i poslije 5-6 sati oni dolaze natrag u centar i kažu da se osjećaju čudno i žele dodatnu dozu. Nakon pravog metadona potpuno su smireni i normalno funkcioniraju.

NACIONAL: Glavni argument protivnika metadona je da on izaziva novi problem, a to je stvaranje metadonskih ovisnika? – A zar oni misle da svi ostali lijekovi koji pomažu bolesnicima ne stvaraju određenu ovisnost. Ako bolujete od epilepsije, iz dana u dan dobivat ćete lijekove koji će zaustaviti progresiju, ali ako ih prestanete piti, većina simptoma će se vratiti. Znači da morate nastaviti uzimati lijek, što je također stvaranje ovisnosti. Isto je i s metadonom, on je koristan za uklanjanje posljedica heroina, smanjuje smrtnost i opasnost od zaraze HIV-om te omogućava uključivanje u život. A to što ga morate uzimati iz dana u dan je dio terapijskog postupka, a ne stvaranje ovisnosti. Osobe koje pate od Parkinsonove bolesti svaki dan piju lijekove koji zaustavljaju drhtavicu i hoćemo li reći da su i oni ovisnici ako im redovito uzimanje medikamenata osigurava da normalno funkcioniraju. Objasnite muškarcima koji imaju problema s potencijom da prestanu koristiti Viagru jer su ovisnici o plavoj tableti i vidjet ćete što će vam odgovoriti oni i njihove supruge.

NACIONAL: Kako je izgledalo kada ste početkom 70-ih u New Yorku počeli dijeliti metadon tamošnjim narkomanima? – Počeo sam surađivati s newyorškim uredom za zdravstvo 1970. godine, jer sam ih uspio uvjeriti da metadon može smanjiti broj ovisnika u gradu. U to vrijeme u New Yorku je živjelo oko 250.000 heroinskih ovisnika, predstavnici gradskih vlasti jednostavno su nazvali moj broj i rekli:”Želimo da organiziraš metadonski program”. U iduće dvije godine uspjeli smo uključiti 12.000 ovisnika što je golema brojka ako se uzme u obzir da smo krenuli od nule. Metadon je dobar jer jedino potrebno za uključenje je da se ovisnik želi izliječiti. Rezultati u New Yorku su bili odlični i 1975. sam pozvan u Hong Kong gdje su željeli da napravim istu stvar. U to vrijeme nisam znao ništa o Hong Kongu i tamošnjoj narkosceni, ali ipak smo uspjeli tamošnjih 10.000 ovisnika uključiti u program metadonske terapije. Hong-Kong je zanimljiva sredina koja se izuzetno razlikuje od Amerike. Negdje 1976. tamo niste imali nezaposlenih, a samim time nije postojao niti sustav socijalne pomoći. Nikada neću zaboraviti sliku iz centra u kojem se dijelio metadon gdje je u redu stajalo tisuću pacijenata koji bi službenici predočili osobnu kartu, uplatili jedan hongkonški dolar i ušli u prostoriju u kojoj bi popili metadon i zatim napustili ured. Za 35 minuta ušlo je i izišlo 300 pacijenata, a meni je sve izgledalo nerealno. “Zašto ne ostanu malo duže u klinici i razgovaraju međusobno”, pitao sam liječnicu. “Gospodine, moraju se vratiti na posao prije isteka pauze”, poučila me moja sugovornica. U Americi, gdje je većina uživatelja heroina nezaposlena, ovakve su situacije nezamislive.

NACIONAL: U Americi čitav proces nije išao bez problema? – U početku je savezna vlada bila protiv metadonske terapije i uskoro su me posjetili njihovi činovnici i rekli da za dva dana moram zatvoriti kliniku u kojoj liječimo ljude. Jedan od mojih suradnika se sjetio da u New Yorku ima puno feribota koji su usidreni na dokovima i predložio da iznajmimo jedan od njih. Za samo 24 sata uspjeli smo iznajmiti feribot na kojem se uskoro okupilo 500 ljudi koji koriste metadonsku terapiju. Na taj način se nismo samo suprotstavili državi nego i pokazali kako je neku akciju moguće organizirati doslovce u jednom danu. Kada vam dođe majka ovisnika o heroinu i kaže “moj sin umire na cesti ubrizgavajući si heroin”, nemate šest mjeseci za organiziranje akcije, educiranje osoblja ili biranje zgrade. Svjesni ste da će bez vaše pomoći ljudi umirati i to vas motivira na brzo djelovanje. Mi smo unajmili feribot i on je jedno vrijeme bio naša klinika za liječenje ovisnika. Nakon nekog vremena na tom mjestu je počela izgradnja World Trade Centrea, tako da smo se preselili u jednu normalnu zgradu.

NACIONAL: Rudolph Giulliani, poznati gradonačelnik New Yorka također se usprotivio upotrebi metadona? – Giuliani je političar, a oni su protivnici metadonske terapije po prirodi posla kojim se bave. Ipak sam ga uspio uvjeriti da će na taj način naštetiti svom gradu pa je pristao podržavati program još šest mjeseci. Na kraju je zaboravio na čitavu stvar i više nismo imali problema. Političari ne vole junkieje niti znaju što je metadon i kako djeluje jer oni ovise o biračima, a njima narkomani idu na živce. U današnjoj politici imate stotine lobističkih skupina koje se bore za svačija prava, od homoseksualnih udruga do antiratnih aktivista, ali baš nigdje ne postoje borci za prava ovisnika. S druge strane protivnici izgradnje neke klinike za liječenje narkomana, u svakom trenutku mogu bez problema organizirati demonstracije na koje će se odazvati velik broj građana. Rudolph Giuliani i ostali političari su toga svjesni i zato na njih ne možete računati kad se bavite mojim poslom. Zato smo odlučili ignorirati ga, a niti Giuliani se više nije miješao u naš posao.

NACIONAL: Koliki je broj uživatelja droga u SAD-u? – Najnovije procjene govore da približno 900.000 osoba intravenozno uzima heroin, tu su konzumenti cracka i kokaina, dok je marihuanu probalo 60 milijuna Amerikanaca. Među heroinskim ovisnicima njih 150.000 su na metadonskoj terapiji, što znači da oko 80 posto nemaju nikakav pristup liječenju. To je totalna glupost jer, recimo u New Yorku, vam gradske vlasti ako ste pušač kupuju nikotinske flastere koji mjesečno stoje 100 dolara. Time se koristi oko 200.000 mojih sugrađana na što se troši golemi novac, ali ako ste heroinski ovisnik nećete se imati kome obratiti za pomoć.

NACIONAL: Tko plaća metadonsku terapiju? – Ovisi od države do države, ali u prosjeku savezna vlada snosi 80 posto troškova. Metadon je vrlo jeftin, ali cijeli postupak je užasno birokratiziran što znatno podiže cijenu čitavog projekta.

NACIONAL: Koliki postotak polaznika metadonske terapije definitivno prestaje uzimati heroin? – Oko jedne trećine što je vrlo dobra brojka s obzirom na vrstu problema s kojim se suočavamo.

NACIONAL: Podržavate li legalizaciju marihuane? – Sadašnja kriminalizacija korištenja marihuane predstavlja jednu od najvećih gluposti u povijesti američke politike. To je u neku ruku i kompliment s obzirom na količinu gluposti koju su političari u stanju napraviti. Niti jedan rat protiv trave ju nije uništio, a istovremeno ste uništili tisuće i tisuće ljudi stavljajući ih u zatvore jer je kod njih pronađeno nekoliko grama marihuane. Po svemu sudeći i američki predsjednici George W. Bush i Bill Clinton također su je probali, pa što onda. OK, ovo možda nije najbolji primjer jer nisam siguran da bez njih dvojice svijet ne bi bio bolje mjesto za život. Moja djeca imaju 20 i 30 godina i ne mogu tvrditi da nisu probali ovu drogu, ali i ta varijanta mi je prihvatljivija od pomisli na to što bi se dogodilo da su uhvaćeni. Bili bi zatvoreni i suočeni s policajcima, sucem, odvjetnicima i tužiteljem, što je strašno za mlade ljude. Posljedice ovakve politike su poput atomske bombe, a uspjeh jednak nuli.

NACIONAL: Jesu li u Americi pripadnici manjina i dalje najčešći konzumenti teških droga? – Činjenica je da u postocima ima više uživatelja među crncima i hispano stanovništvom, ali i značajan broj bijelaca uživa heroin. Ono po čemu se razlikuju je podatak da većina Afro i Hispano-Amerikanaca kod kojih je pronađena droga završe u zatvoru, dok se najveći broj bijelaca uspije izvući. Osim toga, posljednjih godina u Americi dolazi do novog trenda među korisnicima opijata. Liječnici sve češće prepisuju u komadu 30-60 oxicodona, najraširenijeg lijeka protiv bolova koji se razmrvi i inhalira ili uzima intravenozno i ima učinak poput svake droge.

NACIONAL: Što mislite o švicarskom primjeru gdje država registriranim ovisnicima omogućava službenu nabavu heroina? – Zasad se to radi samo u Švicarskoj, iako slične inicijative postoje u Nizozemskoj i Njemačkoj. Pozitivno je što država nadzire problem, a primijećeno je da ovisnici od liječnika ne traže veće dnevne doze heroina od one koja im je potrebna za osobnu upotrebu. To pokazuje da je moguća kontrola u upotrebi heroina što je donedavno izgledalo nemogućim jer se mislilo da ovisnici stalno traže sve više i više horsea. Da je moj sin ovisnik, preklinjao bih ga da proba prekinuti, a ako to ne bi bio u stanju ostala bi metadonska terapija.

NACIONAL: Posljednjih godina u Hrvatskoj su popularne komune od kojih je većina pod utjecajem Katoličke crkve? – Moja pametna baka je govorila kako ljudi trebaju uzeti sve što im pomaže da žive kvalitetnije. U tom smislu podržavam i komune za liječenje ovisnika kao jedan od načina. Ali problem komuna je taj što u njima prevladava isključivost po kojoj ćeš prihvatiti samo tamošnji sistem terapije i odbaciti sve ostale. To je besmislica kao kada bi kirurg osobi koja boluje od raka rekao: “Operirat ću te, ali zabranjujem da ideš na kemoterapiju”.

NACIONAL: Prilično se rijetko dešava da vlasti u Iranu zamole nekog Amerikanca za pomoć. Prije dvije godine pozvali su vas kako biste im pomogli uspostaviti metadonski program? – Ne znam jesu li čuli Alahov glas ili su jednostavno pragmatični, ali iranske vlasti su prije nekog vremena shvatile da imaju velik problem jer je mnoštvo u toj državi ovisno o opijumu i heroinu. Paradoksalna je situacija da prema službenim izvorima u Iranu ne postoji nijedan narkoman, a istovremeno u borbi s preprodavačima godišnje pogiba više policajaca nego u bilo kojoj drugoj zemlji u svijetu. Opijum nekontrolirano stiže iz Afganistana i Pakistana, i u nekim pograničnim krajevima služi kao neslužbena moneta. Porast broja heroinskih ovisnika doveo je i do rasta oboljelih od AIDS-a, tako da se Iran suočava s dodatnim problemom. Čak niti oni nisu najgori jer u današnjoj Rusiji imate 2 milijuna ovisnika o heroinu od kojih 800.000 su HIV-pozitivni. Kada sam ruskim vlastima predložio uvođenje metadonske terapije i pokazao odlične rezultate koje smo postigli u Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji, odgovorili su kako je metadon zapadnjačka podvala.

NACIONAL: Kako je izgledala suradnja s Irancima? – Prilično smiješno, jer Iran je vjerojatno jedina zemlja u kojoj se nisam suočio s protivnicima metadonske terapije. U Teheranu se okupilo 150 liječnika, policajaca, socijalnih radnika i stručnjaka različitih profila, dok sam ja bio u društvu dvojice profesora iz Sydneya i Varšave. Nekoliko sati smo im objašnjavali medicinsku vrijednost metadona, utjecaj na smanjenje kriminala i oboljelih od AIDS-a, da bi nam tijekom pauze prišao zbunjeni organizator i pristojno upozorio kako oni ne žele slušati o učincima terapije, nego ih zanima na koji način pokrenuti takav program u Iranu. Bilo je to pravo olakšanje jer smo shvatili da su Iranci prvo odlučili uvesti metadonsku terapiju, a tek tada nas pozvali da ih naučimo primijeniti čitavu stvar u praksi.

NACIONAL: Jeste li probali uzeti neku drogu? – Vjerujte mi na riječ da sam jedini Amerikanac kojega poznam, a da nije pušio marihuanu. Djeca su me nekoliko puta nagovarala da zapalim kako bih znao čime se bavim cijeli život. Ali trebalo mi je 45 godina da se riješim cigareta i ne da mi se ulaziti u nove poroke. Ne sumnjam da je marihuana divna, vidio sam da ju u Amsterdamu mnogi slobodno puše, ali nakon svog nikotina koji sam unio u sebe, ne trebam sada početi pušiti travu. U Americi ste čudak ako kažete da niste probali marihuanu, ali tješi me što postoji još jedan čudniji čovjek od mene. To je Bill Clinton, koji je priznao da je pušio, ali nije uvlačio.

ROBERT NEWMAN
Biografija
Rođen 1937. u Nizozemskoj u obitelji njemačkih Židova

1940 – pred nacistima pobjegli u New York
Diplomirao medicinu na New York University i University of Rochester, a doktorirao na Barkleyu
Početkom 70-ih uveo metadonsku terapiju u New Yorku, a zatim u Hong Kongu i brojnim drugim zemljama
20 godina bio direktor Beth Israel Health Care System
2001. imenovan direktorom The Baron Rotschild Chemical Dependency Institute