Još 30-ak poznatih američkih rockera, country glazbenika, folk pjevača, ali i grupa raznih glazbenih usmjerenja pridružit će se Springsteenu i održati niz koncerata početkom listopada, u presudnim trenucima bitke za Bijelu kuću, i to na ključnimDemokratskom predsjedničkom kandidatu Johnu Kerryju u posljednjoj će fazi predizborne kampanje pomoći američki rocker Bruce Springsteen, koji se dosad ustručavao izravno uključiti u međustranačke političke borbe, iako nije krio gdje su mu simpatije. Još 30-ak poznatih američkih rockera, country glazbenika, folk pjevača, ali i grupa raznih glazbenih usmjerenja pridružit će se Springsteenu i održati niz koncerata početkom listopada, u presudnim trenucima bitke za Bijelu kuću, i to na ključnim mjestima.

PLAN POLITIČKO-ROCKERSKE TURNEJE Izvođači su podijeljeni u nekoliko ekipa koje će ukupno održati 34 koncerta u 16 gradova u ključnim američkim saveznim državama UČINAK ROCKEROVE AKCIJE Novih 10.000 ljudi registriralo se u biračke popise, jer ako se ne registriraju ne mogu kupiti karte za Springsteenov koncert unaprijed 'BORN IN THE USA' Njegov najpoznatiji hit iz 1984. govori o tome kako je američka javnost s nerazumijevanjem dočekala vojne veterane iz VijetnamaU ovom trenutku sva predizborna ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da demokratski kandidat, senator iz Massachusettsa John Kerry, i republikanski kandidat, predsjednik George W. Bush, imaju podjednaku podršku birača te da će izborna utrka biti neizvjesna od posljednjeg trenutka. Na predsjedničkim izborima u SAD-u ne zbrajaju se glasovi birača koji izađu na izbore nego tzv. elektori, koje daju pojedine savezne države na temelju rezultata predsjedničkih izborima u njima. Već se danas za velik broj saveznih država može predvidjeti tko će ondje pobijediti i kome će ići njihovi elektorski glasovi. No u 15-ak saveznih država situacija je sasvim neizvjesna, i one će odlučiti o pobjedniku. Zato se i Kerry i Bush u posljednje doba koncentriraju ponajprije na te savezne države i tamo neprestano agitiraju.

Bruce Springsteen i ostali glazbenici skloni Kerryju odlučili su mu pomoći upravo u tim državama, koje se u američkom političkom žargonu nazivaju battleground states. Uz Springsteena, najveću zvijezdu te glazbeno-političke akcije, nastupit će među ostalima R.E.M., zatim grupe The Dave Matthews Band, Death Cab for Cutie, Jurrasic 5, veteran rocker James Taylor te slavni country ženski trio Dixie Chicks – čija je članica Natalie Maines prošle godine izazvala skandal izjavom da se stidi što predsjednik Bush dolazi iz njene savezne države Teksas. Bit će tu još grunge grupa Pearl Jam, country izvođači John Mellencamp, Jackson Browne i Bonnie Raitt te mnogi drugi.

Izvođači će biti podijeljeni u nekoliko “ekipa”, koje će ukupno održati 34 koncerta u 16 gradova u ključnim saveznim državama. U planu turneje su Pennsylvania, Ohio, Michigan, Sjeverna Carolina, Florida, Iowa, Minnesota, Missouri i Wisconsin. Presudni će biti završni koncerti u Floridi, gdje su nakon spornog prebrojavanja glasova predsjednički izbori 2000. na vrlo kontroverzan način odlučeni u korist Georgea W. Busha.

Tu političku koncertnu ofenzivu najavio je sam Bruce Springsteen na neuobičajen način. Prošlog četvrtka u najuglednijem američkom dnevnom listu New York Times taj glazbenik, u čijim su pjesmama česte socijalne i političke teme, ali koji za sebe tvrdi da se do sada uvijek ustručavao stranački svrstavati, otvoreno se založio za promjenu u Bijeloj kući. Podržao je demokratskog predsjedničkog kandidata Johna Kerryja i njegova potpredsjedničkog partnera Johna Edwardsa, a napao dosadašnjeg predsjednika Georgea W. Busha. U Springsteenovu komentaru stoji: “Umjetnici i glazbenici ove zemlje uvijek su imali posebno mjesto u njenom društvenom i političkom životu. Tijekom godina nastojao sam duboko i dugoročno promišljati što to znači biti Amerikanac, o posebnom identitetu i položaju koji imamo u svijetu, te kako najbolje tu poziciju iskoristiti. Pisao sam pjesme o našem ponosu i kritizirao naše neuspjehe. Ta su pitanja u srcu predstojećih izbora. Tko smo mi, za što se zalažemo, zašto se borimo. Osobno sam posljednjih 25 godina uvijek stajao izvan stranačke politike. Umjesto toga uvijek sam bio jako zainteresiran kada je riječ bila o idealima: ekonomskoj pravdi, građanskim slobodama, humanoj vanjskoj politici, slobodi i pristojnom životu za sve građane. Međutim, ove godine za mnoge od nas izbori postaju odviše važni da bismo mogli sjediti skršenih ruku i samo čekati njihov ishod.

U svom radu uvijek sam nastojao postavljati teška pitanja. Zašto najbogatija zemlja na svijetu ne uspijeva ispuniti svoja obećanja i iznevjerava svoje najslabije građane? Zašto nam je i dalje tako teško progledati kroz rasnu koprenu? Kako da se ponašamo u teškim časovima i pritom ne uništimo stvari koje su nam toliko drage? Zašto su nam sva obećanja koja smo dali kao nacija uvijek nadohvat ruke, a ipak izvan domašaja?

Ja ne mislim da John Kerry i John Edwards imaju odgovore na sva teška pitanja. No uvjeren sam da su barem iskreni u svojoj namjeri da otvore prava pitanja i rade da se na njih pronađu pošteni odgovori. Oni razumiju da nam treba vlast koja će kao svoj prioritet istaknuti poštenje, znatiželju prema novom, otvorenost, skromnost, brigu za sve američke građane, hrabrost i vjeru.

Ljudi na različite načine pristupaju tim vrednotama. Nastojao sam govoriti o njima u nekim svojim pjesmama. Imam vlastito mišljenje o tome što one znače. Zato se planiram pridružiti svojim kolegama umjetnicima u seriji koncerata u listopadu. Nastupat ćemo pod geslom “Glasuj za promjenu”. Naš je cilj promijeniti smjer djelovanja vlade i našu vladu.

Kao i mnogi drugi nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. osjetio sam jedinstvo nacije. Podržao sam odluku da se krene u Afganistan i nadao sam se da će ozbiljnost trenutka pobuditi snagu, skromnost i viziju kod naših vođa. Umjesto toga, uletjeli smo u nepotreban rat u Iraku, žrtvujući živote naših mladih ljudi i žena u okolnostima koje su sada diskreditirane. Upali smo u rekordni deficit, istodobno ograničavajući razne korisne stvari, kao što su školski programi nakon nastave. Dali smo porezne olakšice najbogatijim ljudima (direktorima korporacija i uspješnim gitaristima), povećavši jaz između bogatih i siromašnih, koji prijeti da će uništiti socijalni ugovor među nama i ušutkati obećanje o “jednoj zemlji nedjeljivoj”.

Mi smo istinski iskazujući najbolje ljudske kvalitete – poštovanje bližnjeg, poštenje prema samima sebi, vjeru u ideale – ušli u život u Božjim očima. To je način na koji se naša duša – i kao nacije i kao pojedinca – iskazuje. Naša vlada skrenula je predaleko od američkih vrednota. Trenutak je da krenemo naprijed. Zemlja koja nam je u srcima čeka na nas.”

Springsteen je posljednjih godina socijalni komentator kakav je prije nekoliko desetljeća bio Bob Dylan. Po svojem mjestu u socijalnom i umjetničkom životu Amerike među njima ima mnogo sličnosti, ali u njihovim socijalnim porukama mnogo je različitosti. Iako je podrijetlom iz malog mjesta u unutrašnjosti SAD-a, Dylan je bio glasnogovornik u prvom redu urbane omladine, koja je 60-ih godina izašla na američku društvenu i političku scenu, studenata s vodećih američkih sveučilišta, umjetničkog miljea New Yorka i drugih američkih velegradova. Springsteen je, međutim, mnogo autentičniji, ostao je povezan sa svojim korijenima. Rodom je iz New Jerseyja, radničke američke savezne države koja se nikada nije isticala glamurom nego tvorničkim dimnjacima, pa je i njegova glazba uvijek bila u skladu s duhom tog kraja. On je u svojim pjesama često govorio o radničkim problemima, patriotizmu američke radničke klase, koja je često konzervativna u shvaćanjima ali slobodarska u stremljenjima, pa njega nisu proglašavali liberalom kao Dylana.

Springsteen se rodio 23. rujna 1949. u industrijskom gradiću Freehold u američkoj saveznoj državi New Jersey kao prvo dijete irskog oca, vozača autobusa, i majke talijanskog podrijetla, po zanimanju tajnice. Rano se počeo baviti glazbom svirajući najčešće kao član lokalnih sastava u atlantskom ljetovalištu Ashbury Park. U siječnju 1973. snimio je prvi album “Greetings From Ashbury Park. N. J.”, koji se nije osobito prodavao, ali je naišao na dobre kritike stručnjaka i zanimanje drugih glazbenika. Deset mjeseci poslije snimio je još jedan album, “The Wild, The Innocents & E-Street Shuffle”, koji je prošao slično iako je na njemu bilo nekoliko pjesama koje se danas smatraju njegovim najboljim radovima. Tada je Springsteena na jednom koncertu čuo poznati glazbeni kritičar tjednika The Rolling Stone Jon Landau i napisao: “Vidio sam budućnost rock’n’rolla, a njegovo je ime Bruce Springsteen. Te večeri, kad sam se trebao osjećati mladim, činilo mi se da glazbu slušam prvi put.”

Tek njegov treći album “Born to Run” bio je vrlo uspješan i kod publike, a Springsteen je istodobno došao na naslovne stranice Timea i Newsweeka, što se u SAD-u smatra definitivnim dokazom društvene važnosti. Slijedili su novi uspješni albumi, turneje, koncerti te je sljedećih godina učvrstio svoj položaj u vrhu američke popularne glazbe, ali i poziciju osobe specifičnog pogleda na američku stvarnost. Njegov najpoznatiji hit, pjesma “Born in the U.S.A.” iz 1984., vrlo je tipičan za njega jer govori o tome kako je američka javnost s nerazumijevanjem dočekala vojne veterane iz Vijetnama. Bio je to vrhunac njegova glazbenog stvaralaštva. U drugoj polovini 80-ih počeo je izdavati ploče sumornijeg i mirnijeg ugođaja, možda stoga što mu se raspao prvi brak, a razišao se i s većinom glazbenika iz svoje prateće grupe. Početkom 90-ih opet je bio uspješan pa je 1993., nakon niza nagrada Grammy, dobio i Oscara za pjesmu “Streets of Philadelphia” iz filma “Philadelphia” režisera Jonathana Demmea, s Tomom Hanksom i Denzelom Washingtonom. Godine 1999. bio na velikoj svjetskoj turneji koja je trajala preko godinu dana, a 2002. izdao je album “Rising” nadahnut atmosferom u SAD-u nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. na New York i Washington. Prošle godine održao je 10 rasprodanih koncerata čiji je ukupan prihod bio preko 38 milijuna dolara.

Springesteen je od najranije mladosti društveno i politički angažiran. Kada je 1984. ondašnji američki predsjednik Ronald Reagan njegovu pjesmu “Born in the U.S.A.” izabrao za himnu svoje predizborne kampanje, Springsteen se javno pobunio i kritizirao Reaganovu politiku. Prije nekoliko godina javno je podržao ultraljevičarsku organizaciju Christic Institute te pomagao u prikupljanju novca za njeno djelovanje. Prije dvije godine grupa lokalnih političkih aktivista i poslovnih ljudi iz New Jerseyja pokrenula je inicijativu kojoj je cilj bio da Springsteen bude izabran u američki Senat. Ti su nezavisni politički aktivisti svojedobno za guvernera Minnesote izabrali slavnog hrvača Jesseja Venturu. Smatrali su da je za američku demokraciju nužno da se na političkim funkcijama pojave novi ljudi, iz raznih sfera života. Inicijativa se zvala “Nezavisnost za New Jersey”, a trebalo joj samo 800 potpisa da formalno uključi Springsteena u predizbornu utrku za senatorsko mjesto iz New Jerseyja u studenom 2002. No sam Springsteen tada je otklonio takvu mogućnost.

Sada se međutim ipak izravnije politički angažirao s kolegama glazbenicima. Svi izvođači najavili su da će na koncertima u korist Kerryja i Edwardsa nastupiti sasvim besplatno. Neki tvrde da će otvoreno politički agitirati u korist Kerryja, drugi da će njihovi koncerti biti bez stranačkih poruka, ali će imati drugu, važniju poruku: pozivat će prisutne da se registriraju kao birači i izađu na izbore. S obzirom na to da se obraćaju u prvom redu mlađim urbanim ljudima sklonima rocku, a to je populacija koja uglavnom glasuje za demokratske predsjedničke kandidate, računa se da će upis novih birača u biračke spiskove jako ići na ruku upravo Kerryju.

Kandidati u završnim fazama predsjedničke kampanje više ne smiju primati novčane priloge, nego na raspolaganju imaju po 75 milijuna dolara. Stoga će sav prihod s ovih koncerata, a vjeruje se da će biti znatan – nekoliko desetaka milijuna dolara – jer će se karte prodavati po 75 dolara, ići u korist dvije organizacije koje potiču birače da pristupe Demokratskoj stranci. Glavni je organizator turneje organizacija America Coming Together, koju su osnovali bivši vodeći ljudi Demokratske stranke kako bi neizravno pomogli demokratskom kandidatu na izborima pozivajući demokratske birače da izađu na birališta. Druga organizacija koja će financijski profitirati od koncerta jest MoveOn.

MoveOn je liberalna, ljevičarska organizacija, koja koristeći se Internetom artikulira kritička mišljenja protiv američkog predsjednika Georgea W. Busha i Republikanske stranke. Osnovala su je dva informatička entuzijasta 1998., kad je izbila seksualna afera u čijem su središtu bili ondašnji američki predsjednik Bill Clinton i mlada volonterka iz Bijele kuće Monica Lewinsky. Republikanci su tada pokrenuli akciju da se Clinton smijeni pa je zbog rasprave o tome u Kongresu cijela zemlja bila blokirana. Ovi su aktivisti smatrali da je to štetno za SAD pa su predlagali da se umjesto smjenjivanja Clinton kazni ukorom, a zemlja krene naprijed. Odatle i naziv MoveOn – “Krenimo dalje”.

U početku je organizacija imala malo aktivista, no u posljednje doba počela je bujati jer su je mnogi prepoznali kao odličan medij kojim se mogu uključiti u akciju kritiziranja američkog predsjednika Georgea W. Busha. MoveOn ima odličan Internet site, na kojem aktiviste i simpatizere poziva da se uključe u razne konkretne akcije na terenu, a potiče ih da i sami daju prijedloge za organiziranje što šire i efikasnije kampanje protiv Bushove politike. Usto, ljudi su preko Interneta i financirali akcije organizacije. Većina aktivista dala je vrlo malen novčani prilog, ali budući da ih je bilo mnogo, skupilo se puno novca za financiranje daljnjih akcija.

Organizacija ima već više od tri milijuna članova i njihov se broj stalno povećava. Mnogi poznati ljudi uključili su se u njeno djelovanje, podržale su je slavne osobe iz filma, glazbe, medija, ali i iz financijskih krugova. Poznati bogataš George Soros, koji već godina financira razne organizacije za zaštitu ljudskih prava diljem zemalja u tranziciji, prvi je put odlučio financirati i organizaciju u SAD-u, i to upravo MoveOn. Obećao je da će za svaka dva dolara što ih od dobrovoljnih priloga skupi MoveOn, on dati jedan.

O organizaciji se prošle godine mnogo pisalo zbog afere koju je izazvala natječajem za najbolji antibushovski propagandni spot. MoveOn je pozvao svoje aktiviste da sami snime spot i pošalju ga organizaciji, koja će sve staviti na svoj site za downlodiranje pa će ih svatko moći vidjeti i glasovati za najbolji. Natječaj je izazvao veliku pozornost pa su organizatori dobili čak 1400 priloga. Bilo je najavljeno da će biti dodijeljene nagrade u različitim kategorijama te da će se najbolji spot u nekoliko navrata prikazati na nacionalnim televizijama.

Budući da je u natjecanju smio sudjelovati svatko, dobiveni su vrlo raznoliki spotovi, i po tehničkoj kvaliteti i po sadržaju. Svi su spotovi bili vrlo kritični prema Bushu i njegovoj politici, a neki su – po mišljenju republikanaca – prešli dopuštenu granicu dobrog ukusa. Tako je u dva spota Bush bio uspoređen s nacističkim vođom Adolfom Hitlerom, u jednom se napad na Irak uspoređivao s nacističkim napadom na Čehoslovačku, a u drugom se podsjećalo kako je djed predsjednika Georgea W. Busha – navodno – održavao poslove veze s Hitlerovom Njemačkom. Zbog ta dva spota republikanci su žestoko prosvjedovali pa su se organizatori natjecanja ispričali i skinuli ih sa svog sitea.

U svojim naporima da Busha izbaci iz Bijele kuće organizacija MoveOn uključila se i u ovu rockersku kampanju. Odnedavno se na stranici te organizacije nalazi poziv ljubiteljima rock glazbe da dođu na koncerte, te im se daje mogućnost da karte kupe unaprijed ako se registriraju kao novi birači. Čak 10.000 ljudi registriralo se u biračke spiskove zbog tih koncerata u samo nekoliko dana, kupujući potom uglavnom karte za koncerte Brucea Springsteena.