Objavljeno u Nacionalu br. 457, 2004-08-17

Autor: Maroje Mihovilović

TERAPEUTSKO KLONIRANJE - REVOLUCIJA U MEDICINI

Najveći protivnik terapeutskog kloniranja je Bush

Američki predsjednik želi cijelom svijetu nametnuti svoja jaka vjerska uvjerenjaprotiv istraživanja matičnih stanica

George W. Bush protivnik je kloniranjaGeorge W. Bush protivnik je kloniranjaVjerskim ideolozima koji se protive napretku znanosti britanskom odlukom o dopuštanju terapeutskog kloniranja nanesen je težak udarac u trenucima kada o toj problematici raspravljaju i Ujedinjeni narodi. Velika Britanija je posredno nanijela težak udarac u toj sferi i svojem inače najvećem političkom savezniku Georgeu W. Bushu s kojim se britanska vlada u mnogo čemu slaže, ali s kojim se ovaj britanski ured ne slaže kada je u pitanju znanstveno istraživanje gdje se koristi kloniranje. A upravo je Bush, koji je iz svojih vjerskih razloga zaustavio državno financiranje ovakvih istraživanja u SAD te time zaustavio praktički sva ovakva istraživanja u svojoj domovini, pokušao putem Ujedinjenih naroda cijelom svijetu nametnuti zabranu svakog kloniranja, što će mu sada nakon ove britanske odluke biti znatno teže.

ALZHEIMER I RONALD REAGAN Prvi simptomi bolesti pojavili su se kad je napustio Bijelu kuću 1989., a 1994. se morao povući iz javnosti BUSHOVE SPLETE U UN-u SAD su pokušale u UN-u provući zabranu ne samo reproduktivnog nego i svakog drugog kloniranjaIzmeđu zagovornika i protivnika kloniranja vodi se već godinama velika rasprava koja ima više aspekata. Jedan se tiče samog kloniranja u terapeutske svrhe, pa tu znanstvenici raspravljaju može li ta metoda dati željene rezultate, mogu li matične ćelije u pacijentu zamijeniti izumrle degenerirane ćelije te pacijenta izliječiti, ili je to samo iluzija zbog koje ne treba krenuti u tu novu sferu. Druge se rasprave vode oko kontroverznosti samog kloniranja, jer se čuju upozorenja da svako odobravanje kloniranja, čak isključivo u terapeutske svrhe, kao što je riječ s ovom britanskom dozvolom instituta iz Newcastlea, može biti samo prvi korak da se iz terapeutskog prijeđe u reproduktivno kloniranje, gdje će se pokušati kloniranjem stvoriti novi čovjek, što je etički neprihvatljivo, ali kao metoda izuzetno riskantno, što pokazuju svi dosadašnji eksperimenti s kloniranjem životinja. Napokon, tu je i treća izuzetno važna rasprava, kojoj je Bush glavni protagonist, o tome kada započinje život, te nije li svako ljudsko kloniranje, pa i ono u znanstvene ili terapeutske svrhe, stvaranje novog ljudskog života na neprirodan način, a svako uništavanje tako dobivenih embrija zapravo ubojstvo. Upravo to misli američki predsjednik George W. Bush, čovjek izuzetno jakih vjerskih uvjerenja.

Zbog tih svojih vjerskih uvjerenja Bush je zauzeo krajnje negativan stav i prema kloniranju u bilo kakvom obliku, pa tako i prema istraživanju matičnih ćelija, kojeg – po mišljenju stručnjaka – uglavnom ne može biti bez kloniranja. Zbog takva Bushovog stava sva ta istraživanja u SAD su uglavnom prekinuta, iako su ona upravo u SAD bila najviše odmakla. Uostalom, prvi uspješni eksperiment s kloniranjem ljudskog embrija napravljen je upravo u SAD-u, u studenom 2001. godine. Stručnjaci male američke biotehnološke tvrtke “Advanced Cell Technology” iz gradića Worcestera u američkoj saveznoj državi Massachusetts u svojem su laboratoriju posebnom metodom uspjeli iz jednog ženskog jajašca izvaditi njegov genetski kod, u njega ubaciti genetski kod druge osobe, potom pokrenuti reprodukciju tog jajašca te tako stvoriti organizam koji bi se, ako bi se stavio u žensku maternicu, razvijao kao embrio, a za devet mjeseci rodilo bi se dijete istih genetskih karakteristika kakve ima čovjek čiji je genetski kod ubačen u žensko jajašce.

Michael West, Jose Cibelli i Robert Lang, trojica glavnih znanstvenika u toj kompaniji, tada su objavili da su to uradili iz medicinskih razloga. Nisu samo ljudi iz kompanije “Advanced Cell Technology” bili već tada uvjereni da se tim putem može uvesti revolucija u medicini, nego su se s tim slagali i mnogi drugi znanstvenici koji su ranije zagovarali kloniranje kao put u sasvim novu sferu liječenja ljudi. No, smjesta su se pojavili i brojni protivnici bilo kakvog kloniranja, koji su osudili ono što su napravili znanstvenici kompanije “Advanced Cell Technology”.

Vijest o prvom kloniranom embriju, unatoč ovom objašnjenju znanstvenika, zbog sveg opasnog i nepoznatog što kloniranje nosi, šokirala je tada američku javnost te izazvala čak i negativne političke reakcije. Iz Bijele kuće došlo je priopćenje da američki predsjednik George W. Bush osuđuje kloniranje. Neki utjecajni američki senatori napomenuli su da će ubrzati donošenje zakona kojim će se kloniranje u SAD zabraniti. Javio se i papa Ivan Pavao II. koji je osudio kloniranje te napomenuo da se mora poštivati ljudski život onog trenutka kada on počne, neovisno je li to prirodnim putem ili tehničkom manipulacijom.

Nekoliko mjeseci kasnije u SAD-u je na Bushovu inicijativu i stvarno donesen zakon protiv kloniranja, odnosno protiv istraživanja matičnih ćelija. Istraživanje matičnih ćelija zakonom nije formalno zabranjeno, ali je zabranjeno državno financiranje tih istraživanja, a budući da više od osamdeset posto ovakvih vrsta istraživanja u SAD-u financira država, tim su zakonom ovakva istraživanja zapravo onemogućena. Konzervativni krugovi u SAD-u tu su Bushovu odluku pozdravili, no bilo je i mnogo prosvjeda protiv toga, i to ne samo iz znanstvenih i medicinskih krugova. Protiv Busha su u vezi s tim ustale i neke slavne ličnosti.

Najžešći prosvjednik protiv Bushove odluke o zabrani istraživanja matičnih ćelija u SAD-u je slavni glumac, 52-godišnji Christopher Reeve, koji je 1995. jašući konja doživio nesreću te slomio kralješnicu i ostao paraliziran od vrata na dolje. On je nakon te nesreće naporno radio na oporavku, pa je nakon poboljšanja stanja mogao voditi nešto aktivniji život, čak nastupati kao glumac i raditi kao režiser. No, on je uvjeren kako je njegov oporavak mogao biti brži da se otišlo dalje u istraživanju matičnih ćelija. On je u brojnim prilikama govorio o potrebi intenziviranja istraživanja te bio ogorčen kada je Bush ta istraživanja zabranio. On je 2002. godine u jednom intervjuu o Bushovoj odluci rekao:

“U SAD je došlo do teškog kršenja zakona kojim se propisuje odvajanje crkve i države u sferi odnosa prema modernim tehnologijama. Ogorčen sam i razočaran činjenicom da predsjednik Bush onemogućava razvoj kloniranja u terapeutske svrhe i istraživanje u sferi matičnih ćelija, koja bi mogla dovesti do pokusa na ljudima kako ponovno izgraditi živčani sistem kvadriplegičnim osobama. On je u tom pitanju počeo u potpunosti slušati vjerske grupe. Postoje vjerske grupe – čini mi se da su to Jehovini svjedoci – koji i transfuziju krvi smatraju grijehom. Zar će predsjednik i njih slušati i zabraniti transfuziju kao što je sada poslušao katolike i zabranio istraživanja u sferi matičnih ćelija?”

Prije dvije godine Nancy Reagan, supruga američkog predsjednika Ronalda Reagana, republikanca i konzervativca sličnog po političkim uvjerenjima Bushu, ustala je protiv Busha vezano uz to pitanje. Nancy Reagan je bila konzervativna u vezi s tim pitanjem sve dok se njen muž nije razbolio od Alzheimerove bolesti te je shvatila kako je zabranjivanje istraživanja matičnih ćelija pogrešno.

Alzheimerova bolest napada mozak, uništava moždane ćelije, što ima dramatične posljedice po pacijenta koji polako počne gubiti svoje umne sposobnosti. U početku se bolest očituje po šaljivoj zaboravnosti, nesposobnosti da se rješavaju obične ljudske situacije, a potom slijede drastičnije posljedice, pa pacijent počne gubiti kontakt s okolinom, više ne prepoznaje ljude oko sebe, čak niti svoje najbliže, da bi na kraju izgubio moć govora te kontrolu nad elementarnim tjelesnim funkcijama. Ako su pacijentu unutrašnji organi jaki, to sporo umiranje može trajati godinama, pa je kod Reagana takvo stanje trajalo petnaestak godina. Prvi su se blagi simptomi bolesti pojavili neposredno nakon što je on napustio Bijelu kuću 1989. godine, da bi potom bolest polako uznapredovala pa je 1994. godine Reagan bio prisiljen potpuno se povući iz javnosti da bi prije tri godine izgubio svaki kontakt s okolinom.

Reaganova druga supruga Nancy bila mu je cijelog njihovog zajedničkog života izuzetno privržena, pa je ona preuzela svu brigu za njega kada ga je počela uništavati ta danas, još neizlječiva, bolest. Ona je kontaktirala s liječnicima kod kojih se zanimala kako bi mu se moglo pomoći, te od njih saznala i za revolucionarna istraživanja s matičnim ćelijama, koja bi mogla – negdje u budućnosti – možda dovesti i do efikasnog lijeka protiv Alzheimerove bolesti. Zainteresirala se za cijelu problematiku te podržala napore liječnika i znanstvenika da se intenziviraju istraživanja matičnih ćelija, iako je bila svjesna da su ta istraživanja dugotrajna pa njenom mužu neće moći pomoći. No, kako je rekla, ona bi željela da druge obitelji u budućnosti ne prolaze kroz strahote koje je prolazila njena obitelj.

Njen suprug, predsjednik Ronald Reagan, bio je konzervativac, veliki protivnik pobačaja, uništavanja embrija u bilo kakvim okolnostima, a to je bio svojedobno i stav njegove supruge Nancy, koja je vidjevši što se posljednjih petnaestak godina događalo s njenim suprugom i shvativši da bi matične ćelije mogle u budućnosti postati ključ za liječenje Alzheimerove bolesti, promijenila stav te postala veliki zagovornik istraživanja matičnih ćelija. Ona je još prije dvije godine počela konkretno politički djelovati kako bi se istraživanja ponovno pokrenula. Tako je još 2002. godine napisala i jedno pismo predsjedniku Bushu, tražeći od njega da promijeni svoj stav, a potom je počela nazivati razne političare, u prvom redu republikanske, nagovarajući ih da podrže istraživanja. Demokratske političare nije trebala nagovarati, jer su oni za istraživanja. Imala je u tomu dosta uspjeha, pa su početkom ove godine 208 kongresmena, članova Predstavničkog doma, potpisali apel da se obnove istraživanja.

Iako se ona rijetko pojavljuje u javnosti, 8. svibnja ove godine prisustvovala je jednom skupu pobornika istraživanja matičnih ćelija, što je u Hollywoodu organizirao poznati hollywoodski glumac Michael J. Foxx, žrtva Parkinsonove bolesti, te održala govor zahtijevajući da se istraživanja obnove. Tamo je rekla: “Ronniejevo dugo putovanje odvelo ga je napokon do onog udaljenog mjesta gdje se s njim više ne može kontaktirati. Stoga sam odlučna učiniti sve kako bih druge obitelji oslobodila boli. Ne vidim načina kako bi netko mogao tom problemu okrenuti leđa.”

Reagan je umro mjesec dana kasnije, a njegova smrt je na drastičan način podsjetila cijelu naciju na bolan način kako je on “odlazio” i umirao. Podsjetila je i na Bushovu zabranu istraživanja matičnih ćelija, što je u trenucima odavanja počasti preminulom predsjedniku i po Busha postala vrlo neugodno političko pitanje. U povodu Reaganove smrti 58 od 100 američkih senatora, svi demokratski i 13 republikanaca, zatražili su od Busha da promijeni svoju odluku. Tvrdilo se da će Nancy Reagan, kad se susretne s Bushom u Washingtonu, iskoristiti priliku i kod njega agitirati da se obnove istraživanja. Ona se prvo obratila s istim zahtjevom Lauri Bush, supruzi američkog predsjednika ocjenjujući da bi je ona mogla razumjeti, budući da je njezin otac 1997. godine umro od Alzheimerove bolesti.

To obraćanje bivše “prve dame Amerike” sadašnjoj “prvoj dami Amerike” Bush je, međutim, iskoristio da odgovori Nancy Reagan. Laura Bush je dan prije pogrebne svečanosti u Nacionalnoj katedrali dala intervju američkoj TV-mreži CBS, pa joj je postavljeno pitanje o apelu Nancy Reagan, a ona je odgovorila:

“Znam da Nancy Reagan može biti uzor svim obiteljima koje se suočavaju s tom bolešću. Čovjek mora imati vrlo snažan karakter da izdrži pogled na voljenu osobu koja tako odlazi. No, ja ne podržavam njen poziv da se obnove istraživanja matičnih ćelija jer mi moramo vrlo pažljivo procjenjivati kada znanstvena istraživanja prijeđu osnovne etičke granice.”

Time je Bush preko svoje supruge poručio Nancy Reagan, ali i cijeloj američkoj javnosti, da neće promijeniti svoj stav, što je toliko razbjesnilo obitelj Reagan, da je Ron Reagan, mlađi sin predsjednika Ronalda Reagana napravio jednu neočekivanu stvar. Iako mu je otac bio republikanski predsjednik, iako je i on sam bio dugogodišnji republikanac, on se pojavio na nacionalnoj konvenciji Demokratske stranke u Bostonu, najvažnijem političkom skupu Demokratske stranke u četverogodišnjem predsjedničkom ciklusu te tamo održao govor. On je rekao da neće održati politički govor, nego će govoriti samo o istraživanju matičnih ćelija, ali je govoreći o tome zapravo održao jedan žestoki govor protiv Busha, indirektno podržavši predsjedničku kandidaturu Bushova protivnika, demokratskog predsjedničkog kandidata Johna Kerryja. U prvom dijelu govora iznio je sve dobrobiti koje bi milijuni ljudi oboljeli od degenerativnih bolesti mogli imati ako se na temelju korištena matičnih ćelija pronađe za njih lijek. Kritizirao je one koji se tim istraživanjima protive te zaključio:

“Za nekoliko mjeseci mi ćemo se na predsjedničkim izborima morati odlučiti između dvaju kandidata, između dvije partije, ali zapravo između mnogo važnijih stvari. Tada ćemo imati priliku odlučiti se poduzeti veliki korak u korist cijelog čovječanstva. Birat ćemo između budućnosti i prošlosti, razuma i gluposti, između stvarnog suosjećanja za drugog i gole ideologije. To je odlučan trenutak u kojem ne smijemo zakazati. Zato vas pozivam da na izborima u studenom glasate za istraživanje matičnih ćelija.”

Unatoč svim tim apelima Bush odbija promijeniti svoju politiku. Štoviše, on bi svoj stav želio nametnuti i cijelom svijetu. Sjedinjene Države su pokrenule svojedobno inicijativu u Ujedinjenim narodima da se donese odluka kojom bi se u cijelom svijetu zabranilo kloniranje, a takva je inicijativa dobila veliku podršku većine, više od stotinu zemalja svijeta, koja smatra da treba zabraniti reproduktivno kloniranje te su mislile da se ova inicijativa odnosi na tu vrstu kloniranja. No, Sjedinjene Države su prošle godine potakle svoju saveznicu Kostariku da ona u UN-u predloži novi nacrt rezolucije o zabrani svih vrsta kloniranja, ne samo reproduktivnog, nego i znanstvenog i terapeutskog. Taj prijedlog, međutim, nije dobio onu većinu kakvu je imao onaj prethodni. Naime, usprotivile su se brojne zemlje, među ostalima Belgija, Japan, Brazil, Južnoafrička Republika, Velika Britanija, te još neke evropske zemlje.

U Pravnom komitetu UN-a počele su se voditi velike rasprave koje su pokazale da su se zemlje uglavnom ravnomjerno podijelile za i protiv rezolucije vlade Kostarike. Raspravu je prekinuo Iran, jer je on u ime Organizacije islamske konferencije, koja broji 57 zemalja, predložio da se rasprava prekine te nastavi tek 2005. godine, a da se u međuvremenu dade članicama UN-a mogućnost detaljnije upoznati s problemom. Za takav prijedlog Irana glasovalo je 80, protiv je bilo 79, a 15 zemalja se suzdržalo od glasovanja, pa je tako u studenom 2003. godine sve to odgođeno za dvije godine. U međuvremenu će sada započeti ovo istraživanje u Newcastleu što bi moglo bitno promijeniti situaciju, ako prvotna istraživanja dadu pozitivne rezultate.

U nekim političkim krugovima tvrdi se da bi belgijska vlada mogla ovu odgodu iskoristiti da Ujedinjenim narodima predloži novu rezoluciju, po kojoj će reproduktivno kloniranje biti globalno zabranjeno, ali bi individualnim zemljama bilo dopušteno da same odluče hoće li dopustiti ili zabraniti kod sebe terapeutsko kloniranje. Takav stav počinje dobivati sve više podrške u svijetu. Ako bi na kraju takva rezolucija bila donesena, bio bi to značajan neuspjeh američkog predsjednika u njegovim naporima da svoj vjerski stav protiv istraživanja matičnih ćelija nametne cijelom svijetu.

DOZVOLA ZA KLONIRANJE
Odluka britanske vlade

Ured za humanu oplodnju i embriologiju, državna ustanova koja kontrolira znanstvena istraživanja i tehnologiju u sferi ljudske oplodnje Velikoj Britaniji, donio je prošlog tjedna odluku kojom se u Velikoj Britaniji dopušta ljudsko kloniranje u znanstvene svrhe, a ta odluka nije samo važna sa znanstvenog, nego i s političkog stanovišta. Taj je ured na taj način dopustio grupi znanstvenika iz engleskog grada Newcastlea započeti važno istraživanje o tome kako matične ćelije, koje se mogu dobiti kloniranjem, mogu pomoći u liječenju nekih neizlječivih degenerativnih bolesti kao što su Parkinsonova i Alzheimerova bolest, te dijabetes. Matične ćelije vadit će se iz kloniranih embrija koji će potom biti uništeni, pa ovdje nije riječ o stvaranju novog čovjeka.
U velikoj globalnoj političkoj i ideološkoj bici između zagovornika razvoja znanosti u korist čovječanstva i konzervativnih protivnika prodora u nova područja ljudskog saznanja iz vjerskih i ideoloških razloga, ovaj britanski državni ured stao je na stranu znanstvenika, a protiv vjerskih ideologa.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika