Objavljeno u Nacionalu br. 458, 2004-08-24

Autor: Maroje Mihovilović

TALK SHOW ZVIJEZDA U POROTI

Oprah suđenje vratilo u teško djetinjstvo

Oprah Winfrey, TV voditeljica i jedna od najbogatijih žena Amerike, bila je u prošlog tjedna u poroti u Chicagu koja je jednog muškarca osudila jer je ubio čovjeka zbog 50 dolara: za nju je to bio ponovni dodir s najnižim slojevima američkog društva iz kakvih je i sama potekla

Oprah Winfrey bila je član porote u suđenju za ubojstvoOprah Winfrey bila je član porote u suđenju za ubojstvoOprah Winfrey, najpopularnija američka TV voditeljica, najavila je da će ovog tjedna u svojoj emisiji imati posebne goste. Pozvat će 11-ero građana Chicaga koji su zajedno s njom prošlog tjedna bili članovi porote u jednom sudskom procesu. Proces je održan u Okružnom sudu okruga Cook, koji pokriva dio Chicaga. Zbog tog poziva našla se na udaru kritike jer mnogi smatraju da tim svojim potezom američko pravosuđe pretvara u TV spektakl. Ona te kritike odbija tvrdeći kako joj je jedina namjera da s gledateljima podijeli svoj neobičan doživljaj, iskustvo koje joj je pomoglo da bolje upozna dio američkog života.

Tri je dana, naime, bila članica porote u suđenju za ubojstvo. Na optuženičkoj klupi našao se 27-godišnji Dion Coleman, optužen da je 25. veljače 2002., nakon svađe oko krivotvorene novčanice od 50 USD, iz pištolja ubio 23-godišnjeg Waltera Holleyja. Suđenje je bilo kratko jer je slučaj bio prilično jednostavan, pa je na kraju suđenja porota, kojoj je i Oprah Winfrey bila članica, Colemana proglasila krivim. Kaznu će mu sudac odrediti u rujnu, a prijeti mu 45 godina zatvora.

Po američkom pravosudnom sistemu svaki optuženik za ozbiljnije krivično djelo ima pravo na to da njegovu krivnju ocjenjuju njegovi sugrađani, pa stoga tamo ključnu ulogu ima porota sastavljena od građana mjesta gdje se zločin dogodio. U sudnici argumente iznose tužitelji i branitelji, veliku ulogu u procesu ima sudac, no o tome je li optuženi kriv ili nije odlučuje isključivo 12-ero porotnika.

U skladu s tim svi građani nekoga okruga koji zadovoljavaju određene zakonske uvjete mogu dobiti poziv da budu članovi porote. Dužni su se odazvati sudu ako u popisu stanovnika ždrijebom bude izvučeno njihovo ime. Ždrijeb je nepristran i nepredvidiv, pa u porote dolaze različiti ljudi, od polupismenih smetlara do doktora znanosti. Budući da se u velegradu kakav je Chicago svakog dana održava mnoštvo suđenja, velika je mogućnost da bilo koji građanin jednom ili više puta primi takav poziv. To se dogodilo i Oprah Winfrey.

Ona se u ponedjeljak, 16. kolovoza, odazvala pozivu i došla u sudsku zgradu okruga Cook. Ali samo primanje poziva ne znači da će ta osoba biti porotnik. Prije početka suđenja pristupa se izboru porote. Mnogi pozvani na kraju ne uđu u porotu jer i tužitelji i branitelji mogu imati primjedbe ako im se učini da bi određeni građanin mogao biti pristran ili na bilo koji način negativno utjecati na rad porote. Za suđenje Colemanu bilo je pozvano čak 300 građana koji su se po rednom broju poziva predstavili sudu i odgovorili na nekoliko pitanja.

Kada je Oprah Winfrey došla na red, pitali su je čime se bavi, pa je rekla da “ima mali talk-show od kojeg zarađuje za život”. Sudac ju je zatim pitao je li spremna saslušati sve strane u sporu, a ona je uz malo kolebanje odgovorila potvrdno, napominjući da možda i nije pogodna za članicu porote jer je poznata po svojim čvrstim stavovima, pa bi se za nju moglo pomisliti da će i u tom slučaju imati predrasuda. Kako je kasnije ispričala, bila je uvjerena da je sud neće uzeti za protu i zbog njezine slave jer bilo je jasno da će, ako ona uđe u porotu, oko suđenja nastati medijski cirkus. Na opće čuđenje ni optužba ni braniteljica nisu imali ništa protiv nje. Naprotiv, tužiteljica Kathy Van Kampen rekla je da će ona biti odličan porotnik zato što je obrazovana i zainteresirana. Braniteljica Cynthia Brown s tim se složila tvrdeći da će Oprah Winfrey biti dobra porotnica zato što je svojedobno i sama bila optužena u jednoj građanskoj parnici u Teksasu, pa stoga dobro poznaje pravnu proceduru.

Kad joj je rečeno da će biti članica porote, Oprah Winfrey se ponadala da sve to neće predugo trajati jer je trebala snimati svoje emisije. Umirila se kad joj je rečeno da će suđenje trajati najviše tri dana jer dokazni postupak nije kompliciran. U porotu su, među ostalima, izabrani i jedna činovnica, žena koja je nedavno u večernjoj školi položila drugi razred gimnazije, muškarac koji je svojedobno kažnjen zbog ilegalnog posjedovanja oružja.

I zaista se oko sudnice začas stvorio medijski cirkus, okupio velik broj novinara i TV ekipa. Zbog toga su je stražari uveli u zgradu suda kroz poseban ulaz. Novinari su se uokolo raspitivali za svaki detalj, pisali su o tome kako je u sudskoj kafeteriji tražila sendvič od tunjevine bez kruha te kako ručak porotnika – obična pržena piletina s krumpirom – nije baš bio u skladu s menijem na kakav je ona navikla. Naravno, svi su spomenuli i koliku je naknadu dobila za ulogu porotnika. Dnevnica od 17,20 USD zanemariva je u usporedbi s njezinim primanjima i bogatstvom koje se mjeri milijardama dolara. Nekoliko dana prije nego što je bila u toj chicaškoj poroti najavila je da će produljiti svoj ugovor s američkom komercijalnom TV-mrežom ABC jer je odlučila svoju emisiju snimati sve do 2012., čime će dodatno zaraditi nekoliko stotina milijuna dolara godišnje. Da bi zadovoljila znatiželju novinara, već je prvog dana suđenja ispred sudnice održala malu konferenciju za tisak, na kojoj je novinarima rekla da pozornost ne bi smjeli usredotočiti na nju nego na sudski predmet, posebno na obitelj žrtve, za koju je u ovom slučaju najvažnije da pravda bude zadovoljena.

No novinari se tog savjeta nisu držali. Kako su se u medijima odnosili prema tom slučaju vidjelo se i po tome što su doista više pozornosti posvetili njezinoj potrazi za sendvičem od tunjevine nego ubojstvu zbog kojega je suđenje održano. Kad se to ubojstvo 2002. zbilo, nije zabilježeno u novinama. Od svih američkih velegradova Chicago ima najveći postotak ubojstva – godišnje obično više od 600, pa za tamošnje novine to i nije bila neka vijest. Zato se i sada u svim medijskim izvještajima o porotnici Oprah Winfrey ubojstvo zbog kojeg se sudilo Dionu Colemanu spominjalo tek usput.

Ubojstvo se zbilo u crnačkoj četvrti Kenneth and West End, koju lokalni stanovnici nazivaju ”Štenara”. Nasilje je tamo uobičajeno, vladaju dileri narkotika, ulične bande, podvodači prostitutki. Na početku suđenja tužiteljica je opisala okolnosti u kojima se ubojstvo dogodilo. Rekla je da su se Coleman i Holley posvađali oko plaćanja droge. Coleman je bio `an što Holleyu nije uspio podvali falsificiranu novčanicu pa je izvukao pištolj i na njega ispalio nekoliko metaka. Nakon toga je pobjegao s mjesta događaja i napustio Chicago. Uhićen je u Minnesoti, kad ga je zaustavio prometni policajac i ustanovio da ima vozačku dozvolu s lažnim imenom.

Nakon izbora porote počelo je suđenje izlaganjem tužiteljice. Siromašni Coleman nije imao novca za vlastitog branitelja, pa je dobio braniteljicu po službenoj dužnosti. Cynthia Brown je na tvrdnje tužiteljice odgovorila da krivnja njezina klijenta nije dokazana, da to što je napustio Chicago ništa ne znači, a da u tom dijelu grada vlada nasilje, stalno se bilježe napadi, pucnjave, pa je to ubojstvo mogao počiniti i netko drugi.

Tužiteljica je potom započela dokazni postupak. Novinare je zanimalo kako je postupak pratila Oprah Winfrey više nego bilo što drugo u sudnici. Zamijetili su da je s vremena na vrijeme pravila bilješke, ali i da joj je povremeno bilo dosadno. U jednome je trenutku liječnica patolog, koja je svojedobno bila napravila obdukciju, na velikom ekranu u sudnici počela pokazivati snimke ubijenog. Prve fotografije pokazivale su rane na rukama, a onda su slijedili drastičniji detalji. Majka i sestra ubijenog nisu to mogle gledati pa su izašle iz sudnice. Oprah Winfrey pokrila je oči rukama i okrenula glavu. Kazala je kasnije da na to nije bila pripremljena jer se grozi nasilja, ne voli knjige ni filmove o tome. Liječnica je tvrdila da je na tijelu ubijenog bilo devet rana, od toga nekoliko na glavi, a kriminalist koji je svjedočio tvrdio je da je na mjestu zločina pronađeno devet čahura.

Ključan trenutak suđenja bilo je svjedočenje 20-godišnje Lise Michelle Smith, jedinog svjedoka ubojstva. Rekla je da je vidjela Colemana kako je ispalio dva metka u Holleyja i u strahu se bacila na pod, a onda začula još nekoliko hitaca. Braniteljica je pokušala osporiti to svjedočenje iznoseći podatke o kriminalnoj prošlosti svjedokinje, o prethodnom laganju pred policijom, zbog čega se – navodno – njoj ne bi trebalo vjerovati.

Nakon dvodnevnog dokaznog postupka sudac je treći dan slučaj predao poroti da o njemu odluči. Porota je vijećala nešto više dva sata, a potom se vratila u sudnicu gdje je njezin predsjednik, 36-godišnji John Fallert objavio da optuženog Colemana smatraju krivim. Kako se kasnije doznalo, u sobi u kojoj je porota odlučivala Oprah Winfrey nije vodila glavnu riječ, nego je samo, kao i ostali porotnici, izrazila mišljenje. Po završetku suđenja Oprah Winfrey je pred sudnicom, zajedno s drugim porotnicima, novinarima obrazložila odluku:

“Bilo je to veliko suočavanje sa stvarnošću. U sudnici sam vidjela da se tamo odvija jedan meni sasvim nepoznati svijet… Kada se vaš život na taj način ispreplete sa životima drugih, on se nepovratno promijeni.”

Dodala je kako je “stvarna priča” da je jedan čovjek ubijen zbog samo 50 USD. “To je samo dio stvarnog rata koji bjesni na ulicama siromašnih četvrti naših velegradova svakog dana. Mladi crnci ubijaju jedni druge. To je bilo jedno od najtužnijih iskustava u cijelom mom životu.”

Iako se ta superbogata i superpopularna žena sad pravi da je to daleko iza nje, svi koji poznaju njezinu biografiju znaju da je upravo ona svojedobno dobro upoznala taj milje, te da ju je ovo suđenje zapravo ponešto vratilo u djetinjstvo. Ona je vrlo siromašnog porijekla, 1954. rodila se kao izvanbračno dijete u malom mjestu u južnoj saveznoj državi Mississippi. Njezina majka je u potrazi za poslom otišla na sjever i u Milwaukeeju se zaposlila, danju kao kućna pomoćnica, noću kao čistačica u bolnici. Oprah Winfrey odgajali su na jugu djed i baka, ali se ona nekoliko godina kasnije ipak preselila u Milwaukee majci, koja je u međuvremenu dobila još dvoje izvanbračne djece. Odlazak na sjever bio je za Oprah Winfrey strašan šok jer je s majkom živjela u crnačkom getu u velikoj bijedi.

Živjela je u kriminalnom miljeu, vrlo mlada stupila je u spolne odnose s nekim susjedima, a kako je kasnije – kada je već bila slavna – otkrila, bila je žrtva silovanja od nekih svojih rođaka. Iako je u školi bila jako dobra, pokazala nadarenost zahvaljujući kojoj je preskakala razrede, izvan nje se ponašala kao mala kriminalka, krala je pa ju je majka htjela smjestiti u popravni dom. Srećom tamo nije bilo mjesta pa ju je poslala ocu koji ju je u međuvremenu priznao. K njemu u Nashville došla je u petom mjesecu trudnoće i rodila je dijete koje je na porodu umrlo.

Otac, koji je u međuvremenu osnovao obitelj, vidio je da mu je kći u strašnom stanju i počeo ju preodgajati te joj je tako spasio život. Bivši vojnik, uveo je prema njoj strogi režim, a ona se danas toga sjeća sa zahvalnošću. Ponovno je počela briljirati u školi. Usto, izrasla je u ljepoticu, prijavila se na lokalni natječaj ljepote i pobijedila. Zahvaljujući tome dobila je stipendiju lokalne TV postaje i tako ušla u novinarstvo. Kasnije je u Baltimoreu postala voditeljica dnevnika, a onda pokrenula svoj talk-show koji ju je proslavio i obogatio.

Iako danas govori kako joj je daleko svijet u kojem je Dion Coleman ubio Waltera Holloya, američki TV gledatelji s pozornošću iščekuju emisiju u koju će pozvati kolege porotnike da o tom svijetu razgovaraju. Oprah Winfrey poznata je po tome što u svojim emisijama govori i o svojim osobnim iskustvima, pa će možda sad reći kako je u mladosti i ona iskusila taj svijet crnačkih predgrađa.

Amarillo

Sudski izvjestitelji prvi put su mnogo pisali o Oprah Wifrey početkom 1998., kad je u teksaškom gradu Amarillu održano višetjedno suđenje koje je izazivalo pozornost i zbog nje, ali i zbog svoje bizarnosti. Oprah Winfrey bila je na optuženičkoj klupi, i to zbog jedne svoje emisije. U travnju 1996. tema emisije bila je kravlje ludilo, koje se tada bilo pojavilo u Velikoj Britaniji. Stručnjaci u studiju govorili su kako se bolest širi, može li se ona pojaviti i u SAD-u te o nekim manjim propustima proizvođača mesa u SAD-u koji bi tome mogli pridonijeti. Saslušavši kritički sud jednog svog gosta, Oprah Winfrey je izjavila: “Ako je tako, onda sutra neću baš jesti hamburger.”

Američki proizvođači mesa tvrdili su da je nakon te emisije naglo pao promet govedine te da su u gubitku najmanje od deset milijuna dolara. Zbog toga je udruženje proizvođača govedine diglo optužnicu protiv Oprah Winfrey, tvrdeći kako im je neodgovornim komentarima u toj svojoj emisiji nanijela štetu koju je dužna nadoknaditi. Pozvali su se i na američki zakon kojim se zabranjuje neutemeljeno govoriti protiv nekog prehrambenog proizvoda. Taj zakon proizvođačima hrane omogućuje da podignu optužnicu zbog klevete, isto kako se to čini kad novine nekoga neopravdano ocrne.

Proces je održan u Amarillu, središtu stočarstva, gdje se činilo da će porota biti na strani tužitelja. Oprah Winfrey nije morala biti u sudnici, mogli su je zastupiti odvjetnici. No ipak se u to vrijeme preselila u Amarillo, te je i neke emisije od tamo emitirala. Tvrdila je da to nije proces u čijem je središtu pitanje naknade štete proizvođačima govedine, nego nešto mnogo važnije, a to je sloboda govora u SAD-u, nešto što je zajamčeno američkim ustavom. Tvrdila je da u emisiji nije učinila ništa nekorektno, nego je saslušala i komentirala činjenice. Ako ona bude osuđena, isticala je, može to imati dramatične posljedice na slobodu tiska u SAD-u i počet će rijeka tužbi za svaki komentar, svako iznošenje mišljenja.

Suđenje je bilo napeto, padale su teške riječi, a bilo je i uvreda na račun Oprah Winfrey zato što je Crnkinja i žena. Energično se branila i na koncu uspjela i u toj sredini koja joj naoko nije bila naklonjena pokazati snagu svojih argumenata. Sutkinja koja je vodila slučaj nakon dvije trećine suđenja donijela je ključnu odluku: zabranila je tužiteljima da slučaj vode po zakonu o “kleveti” prehrambenih proizvoda te naredila da tužbu dignu kao običan slučaj nanošenja štete, što je znatno popravilo položaj Oprah Winfrey. Sutkinja je nakon rasprave slučaj predala poroti. Porota je raspravljala sedam sati i donijela jednoglasnu odluku kojom ju oslobađa optužbe: Oprah Winfrey mora imati pravo da govori što misli i ne može biti odgovorna za pad cijena govedine!

Oduševljena TV voditeljica održala je po izlasku iz sudnice konferenciju za tisak na kojoj je rekla kako je to bio pokušaj da joj se stavi brnjica na usta, te da ona to nikome ne dopušta. Podsjetila je da pripada rasi koja se cijeli život borila za svoja prava, među kojima je i pravo govora, te da će se i dalje za to boriti. Ocijenila je da je ta presuda trijumf slobode govora u SAD-u, zahvalila je poroti i pohvalila sutkinju.

Američki su mediji presudu u Amarillu jednoglasno pozdravili uzimajući ju i kao svoju pobjedu. Zanimljivo je da proizvođači govedine, koji su proces izgubili, sa rezultatom suđenja nisu bili nezadovoljni. Oni su, također, nakon izricanja presude održali konferenciju za tisak. Istakli su da je suđenje bilo važno kako bi se raspravilo je li američka govedina zdrava ili nije. Suđenje je pokazalo da je govedina zdrava, da u SAD nema kravljeg ludila te da su na snazi mjere sprječavanja te bolesti. O tome je, zahvaljujući velikom publicitetu procesa, obaviještena cijela američka javnost, a time je povećano i povjerenje u američku govedinu. Proizvođači mesa svoj su cilj postigli.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika