Objavljeno u Nacionalu br. 459, 2004-08-31

Autor: Tanja Simić

USPJEH HRVATSKE ZNANSTVENICE

Liječnica pred otkrićem cjepiva za genitalni herpes

Nakon što se približila otkriću cjepiva protiv neizlječive spolne bolesti od koje boluje svaki peti Amerikanac, Zorka Mikloška se iz Australije vratila u Hrvatsku kako bi na zagrebačkom Institutu 'Ruđer Bošković' privela kraju istraživanja započeta na institutu Westmead Millennium u Sydneyju

Zorka Mikloška (u sredini drži cjepivo) sa suradnicima na zagrebačkom Institutu "Ruđer Bošković"Zorka Mikloška (u sredini drži cjepivo) sa suradnicima na zagrebačkom Institutu "Ruđer Bošković"Na zagrebačkom Institutu Ruđer Bošković na tragu su cjepivu protiv genitalnog herpesa, vrlo ozbiljne i dosad neizlječive spolno prenosive bolesti. Za to je zaslužna hrvatska znanstvenica Zorka Mikloška, koja se nakon 15 godina istraživanja tog virusnog oboljenja prva u svijetu našla pred pronalaskom preventivnog cjepiva protiv te, nakon AIDS-a, najraširenije i najopasnije spolne bolesti. Zorka Mikloška dugi se niz godina bavila istraživanjem virusa herpesa na australskom Westmead Millennium Institute u Sydneyju, gdje je doktorirala u području medicinskih znanosti i predvodila istraživanja o djelovanju imunološkog sustava na zarazu tim virusom, o kojem se još uvijek vrlo malo zna. Na sydneyjskom je sveučilištu bila i predavač, član Izvršnog odbora za dodiplomsku i poslijediplomsku nastavu te brojnih znanstvenih i edukacijskih organizacija u Australiji i svijetu. Autor je i brojnih visoko ocijenjenih i često citiranih znanstvenih radova objavljenih u svjetskim stručnim časopisima, a za svoj rad na području virusne imunologije dobila je i mnoge međunarodne nagrade i priznanja. Nakon što se u jednom trenutku ozbiljno približila otkriću cjepiva, Zorka Mikloška prošle se godine vratila u Hrvatsku kako bi ovdje istraživanja privela kraju. Svoja revolucionarna otkrića još je u Australiji objavila u prestižnim znanstvenim časopisima, a bila je i najcitiraniji autor u revijalnom članku o virusu herpesa Lawrencea Coreyja i Davida Koellea, najvećih svjetskih autoriteta kada je u pitanju razvoj cjepiva protiv virusa herpesa, koji se nalaze na čelu međunarodnog odbora za razvoj cjepiva protiv genitalnog herpesa.

KLINIČKA ISTRAŽIVANJA Temeljem australskih rezultata Zorke Miklouške kompanija GlaxoSmithKline napravila je klinički pokušaj davanja cjepiva protiv genitalnog herpesa NEVIDLJIVI KLICONOŠE Većina zaraženih genitalnim herpesom nema vidljive simptome, pa ne znaju da su prijenosnici bolesti koja uzrokuje rak grlića maternice SPOLNA EPIDEMIJA Raširenost genitalnog herpesa u Hrvatskoj je dosegla 35 posto U razgovoru za Nacional Zorka Mikloška objasnila je na koji je način došla do tih spoznaja. “Prvo sam otkrila koje su imunološke stanice najvažnije za prepoznavanje i eliminaciju virusa iz tijela, što je bilo prvo otkriće takve vrste u svijetu. No kako je herpes iznimno složen virus, valjalo je ustanoviti koje njegove dijelove imunološke stanice najbolje prepoznaju da bi ih mogle uništiti. Naime, virus genitalnog herpesa prevelik je da bi cijeli stao u cjepivo i izazvao brzu i djelotvornu imunološku reakciju. Zbog toga treba otkriti koje njegove dijelove obrambeni sustav organizma može prepoznati. No kako se ljudi razlikuju po svojoj genetskoj strukturi, različit je i njihov imunološki odgovor na virus, pa je i prepoznavanje virusa drukčije kod raznih skupina ljudi”, objasnila je hrvatska znanstvenica. Zasad je otkrila dio virusa genitalnog herpesa prepoznatljiv imunološkom sustavu jedne grupe ljudi koja obuhvaća veći dio svjetske populacije, što je velik uspjeh. “Iako je riječ o početnim rezultatima, imamo naznake da bi te dijelove virusa, kao dio cjepiva, mogao prepoznati obrambeni sustav navedene populacije. Ti najzanimljiviji dijelovi virusa bit će uklopljeni u jedinstveno cjepivo, čime bi osobe iz tog dijela populacije bile zaštićene od zaraze.”

Zorka Mikloška pokušava otkriti i zašto postoji razlika u prepoznavanju dijelova tog virusa između muškaraca i žena. Naime, na temelju rezultata njezina laboratorija u Australiji, jedna od najvećih farmaceutskih kompanija na svijetu GlaxoSmithKline napravila je, kako kaže znanstvenica, klinički pokušaj davanja kompletnog dijela virusa kao preventivnog cjepiva protiv genitalnog herpesa. To se cjepivo pokazalo djelotvornim samo kod žena koje nisu bile pozitivne ni na genitalni herpes niti na onaj koji se obično javlja na usnama, dok na muškarce uopće nije djelovalo. Iz toga se može zaključiti da je imunološki sustav kod žena općenito jači i efikasniji.

U posljednjih nekoliko desetljeća ta se bolest toliko raširila da problem velikog broja zaraženih, a neinformiranih ljudi poprima svjetske razmjere, pogotovo jer sve više pogađa mlade žene kod kojih može izazvati rak grlića maternice. Rezultati nacionalnog reprezentativnog istraživanja u SAD-u pokazali su da je genitalnim herpesom zaraženo oko 45 milijuna ljudi starijih od 12 godina, odnosno svaki peti stanovnik SAD-a. Od ranih 70-ih do ranih 90-ih uočeno je povećanje zaraze Amerikanaca genitalnim herpesom od čak 30 posto, a slični su podaci i za Europu. Što se tiče Hrvatske, zasad, nažalost, ne možemo govoriti o broju zaraženih jer su posljednje oskudne epidemiološke studije provedene ranih 80-ih. S obzirom na to da se situacija u posljednjih 20 godina drastično promijenila, pogotovo što se tiče načina života i spolnih navika, postoje indikacije da se sve više širi, posebno kod žena. Zbog različite anatomsko-fiziološke građe muških i ženskih spolnih organa, žene su općenito znatno izloženije spolno prenosivim bolestima, tako da i genitalni herpes muškarci teže dobivaju i lakše zaliječe njegove posljedice. “Prema dostupnoj evidenciji, porast je učestalosti tog virusnog oboljenja u Hrvatskoj u posljednjih pet do šest godina 10 do 15 posto, i to kod mladih između 18 i 30 godina. Riječ je o iznimno velikom porastu, koji je jednim dijelom i odraz neinformiranosti mlađe populacije o raširenosti, simptomima i posljedicama te bolesti. Dovoljno je spomenuti da je prije 20 godina raširenost genitalnog herpesa kod nas bila manja od pet posto, dok se danas, po mom mišljenju, možemo svrstati u isti rang sa zapadnoeuropskim zemljama u kojima je raširenost dostigla i 35 posto, što je zabrinjavajuće”, istaknula je Zorka Mikloška.

Smatra se da je virus herpes simplex star oko pet milijuna godina, a tijekom evolucije prilagodio se staništu u kojemu živi. Postoje dva tipa tog herpesa, od kojih se jedan obično javlja na usnama kao “groznica” i taj se više prilagodio čvršćoj sluznici usne šupljine, dok se drugi prilagodio nježnoj sluznici genitalnog područja. Radi se o dva slična, ali ne identična virusa, od kojih se onaj sa usana ipak može prenijeti na genitalno područje partnera i obratno. Osnovni su simptomi crvenilo kože koje prethodi stvaranju mjehurića, nakon čijih pucanja dolazi do ranica na koži. Ti su simptomi prisutni samo u razdoblju u kojem je virus aktivan, nakon čega putuje do korijena leđne moždine gdje ostaje u stanju prividne neaktivnosti. U takvu je stanju do ponovnog izbijanja, koje je obično uzrokovano slabljenjem imunološkog sustava, stresom ili traumom, tj. bilo kakvim podražajem fiziološke ili psihološke prirode, i njegovo se izbijanje ne može predvidjeti. No problem je u tome što se kod velikog broja ljudi minimalni simptomi javljaju rijetko ili čak nikada, zbog čega i ne znaju da su zaraženi. “Samo četiri posto ljudi u svijetu ima vidljive simptome, što znači da ostalih 30 posto i ne zna da prenosi bolest”, upozorila je hrvatska znanstvenica. “Infekcija genitalnim herpesom posebno je opasna za žene jer može uzrokovati rak grlića maternice. Može biti pogubna i za novorođenče, ako majka pri porodu ima kliničke simptome herpesa. Naime, virus se luči u porođajni kanal, pa je istovremeno i dijete u velikoj opasnosti od zaraze. Stoga se preporučuje da se porođaj obavi carskim rezom”, savjetovala je Zorka Mikloška.

Kako taj virus oslabljuje organizam i čini ga neotpornijim na borbu protiv zaraza, ljudi zaraženi genitalnim herpesom osjetljiviji su i na druge bolesti, ne samo na one prenosive spolnim putem. Znanstvenici se razilaze u mišljenjima je li osoba zarazna samo dok je herpes aktivan, tj. dok su simptomi vidljivi, ili zaraznost prestaje s nestankom simptoma. Dr. sc. Zorka Mikloška priklanja se mišljenju onih znanstvenika koji smatraju da se male količine virusa, koje su i dalje zarazne, sve vrijeme luče kroz spolne organe. Hoće li se partner zaraziti, ovisi o stanju njegova imunološkog sustava, sluznice i cijelog organizma općenito. “Kada je riječ o prevenciji, treba imati na umu da zaštita prezervativom nije dovoljna. Kako se ranice genitalnog herpesa javljaju na raznim mjestima genitalnog područja, rizik prijenosa virusa mogao bi se smanjiti ako kondom prekrije sva infektivna mjesta”, upozorila je znanstvenica.

Iako lijek još nije pronađen, simptomi genitalnog herpesa mogu se ublažiti antiviralnim lijekovima koji prekidaju životni ciklus virusa. No oni ne djeluju na sve ljude jednako, a ako djeluju, onda je to samo privremeno, tj. nakon nekog vremena virus nađe načina da izbjegne njihovo djelovanje. Problem je i u dijagnosticiranju, jer se virus, ako je prikriven, tj. ako nema kliničkih simptoma, teško dokazuje. Metode pretrage ograničene su na serologiju, tj. pretragu krvi koja ukazuje na prisustvo zaraze te na osjetljivu DNK metodu i ne može se otkriti uobičajenim ginekološkim pregledom.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika