"Čini mi se da su u Hrvatskoj su svi bili jako začuđeni kada sam rekao da ću vrlo rado podučavati hrvatske liječnike ovoj metodi, a da za to neću tražiti apsolutno nikakav novac".Kada je 1996. godine izraelski kirurg dr. Andre Waismann obznanio kako je pronašao način da kod ovisnika o heroinu u samo jednom danu ubije želju za tom opakom drogom, mnogi su ga prozvali šarlatanom i varalicom, čak i luđakom. Sedam godina kasnije mnoge su zemlje svijeta prigrlile metodu liječenja heroinske ovisnosti koja počiva na primjeni lijeka Naltrexona koji blokira moždane receptore što izazivaju žudnju za heroinom. Po mnogima revolucionarna metoda koju je svijetu predstavio Waismann trebala je eksperimentalno biti iskušana u Hrvatskoj i to u gradu koji je prvi na crnoj listi po broju heroinskih ovisnika – Zadru. No nakon optimističnih najava o mogućnosti bržeg i bezbolnijeg liječenja za gotovo 18 tisuća hrvatskih ovisnika, svi planovi su propali kada je ovih dana predsjednica vladina Ureda za suzbijanje zlouporabe opojnih droga Bernardica Juretić javnost obavijestila da država neće dati novac za takav pilot projekt. Dakle, sav proračunski novac namijenjen borbi protiv ovisnosti nastavit će se slati na adrese bolnica i terapijskih zajednica koje ovisnike već godinama liječe ili metadonom ili nekom vrstom psihosocijalne rehabilitacije. Nažalost, te se institucije, barem ako je suditi po podacima umrlih od droge, ne mogu pohvaliti uspjehom jer istina o heroinskim ovisnicima u Hrvatskoj postaje sve dramatičnija. Lani je od predoziranja umrlo čak 95 ovisnika, devet više nego prethodne godine. U 2001. zabilježeno je 77 smrti ovisnika, dok ih je 2000. zbog droga umrlo 74. Dakle, jasno je da na ulici umire puno više ovisnika nego prethodnih godina. U stručnim krugovima zato se opravdano ponovno pojavila sumnja da netko itekako manipulira problemom hrvatskih heroinskih ovisnika i vrlo je upitno kako je u iznimno poraznoj situaciji u liječenju ovisnosti Hrvatska mogla glatko odbiti metodu izraelskog liječnika kojom se u privatnim klinikama, ali i javnim bolnicama već lijeće američki, australski, izraelski, talijanski pa i indijski i indonezijski ovisnici. Nakon što je Hrvatska odbila Waismannovu pomoć koji je ponudio besplatno podučavati hrvatske liječnike, izraelski liječnik je u razgovoru za Nacional ispričao kako je spoznao da je heroinska ovisnost medicinski problem, poremećaj centralnog živčanog sustava koji se, kako kaže, može vratiti unatrag.

SVAKE GODINE SVE VIŠE MRTVIH Lani je od predoziranja umrlo 95 ovisnika, devet više nego prethodne godine, 2001. umrlo ih je 77, a 2000. 74 SURADNJA SA SAKOMANOM Dr. Slavko Sakoman potvrđuje da je lijek Naltrexon nuždan u liječenju ovisnika o heroinu USPJEH U INDONEZIJI Indonezija je ANR metodu liječenja ovisnika uvela u sustav javnog zdravstva. Isto su učinile Australija i IndijaWaismann (46) se s heroinom susretao dok je u rodnom Brazilu surfao s poznanicima koji su koristili smeđi opijat. Kao mladi kirurg u Izrael je stigao 1992. i za vrijeme rata u Libanonu upoznao je teško ranjene vojnike koji su po povratku kući postajali ovisnici jer su se na frontu “navukli” na morfij kojim su liječnici ublažavali oštre boli zbog teških ozljeda. No kada je na odjelu intenzivne njege bolnice u Tel Avivu prvi put trebao dati metadon novorođenoj bebi koja je od majke naslijedila ovisnost o heroinu, Waismann je počeo tražiti razumnije rješenje. “Iznenadilo me kada sam shvatio da su većinu knjiga o liječenju heroinske ovisnosti napisali sociolozi i psiholozi. Nisam vidio kako bi mi njihova iskustva mogla pomoći u radu na odjelu intenzivne njege pa sam prešao na medicinsku literaturu i otkrio da već postoje određena rješenja i načini da se izravno djeluje na proces nastajanja ovisnosti. Bilo mi je nevjerojatno da te spoznaje nitko prije nije primijenio u praksi”, rekao je Waismann. Iako je metodu akcelerirane neuroregulacije opijatskih ovisnika baš on uveo u brojne svjetske klinike, ovaj izraelski liječnik ne voli kada se ANR naziva njegovom metodom. Otvoreno kaže kako je on nije otkrio, već ju je samo uspio primijeniti na pravi način.

“Iskoristio sam modernu medicinu tamo gdje je ona godinama zanemarena. Naime, metode koje su se dosad koristile za liječenje ovisnosti stare su 50 godina i sa stajališta medicine gotovo da se nisu mijenjale. S druge strane, medicina je nevjerojatno uznapredovala i ponudila tehnologiju kojom se napokon možemo suprotstaviti heroinu. No glavni je problem što 50-ih godina, kada se prvo Amerika počela suočavati s popratnim posljedicama heroinske ovisnosti kao što su porast kriminala i prostitucije, medicina nije bila napredna kao danas. Liječnici tada nisu imali tehnologiju koja bi im omogućila da upoznaju bolest pa je sav trud i novac usmjeren na sociološki i psihološki aspekt ovisnosti. Malo po malo ovisnike se počelo izolirati od društva i smještalo ih se u posebne centre. Kako je to postao jedini način liječenja ovisnika, ubrzo je postalo sasvim normalno da se ovisnike ne liječi u bolnicama nego da ih se izolira u posebne institucije. Ulaganja u takve centre postala su tako velika da vlade nastavljaju rješavati problem na taj pola stoljeća stari način jer su tijekom godina previše uložile u njega da bi ga sada ukinule”, objašnjava Waismann. Inače, Waismann je Hrvatsku prvi put posjetio prošle godine i to na poziv tadašnjeg zadarskog gradonačelnika, danas ministra mora, turizma i prometa Božidara Kalmete. Tijekom posjeta Izraelu Kalmeta je čuo za revolucionarnu metodu liječenja heroinskih ovisnika, susreo se s Waismannom i pozvao ga u Hrvatsku. Nije prošlo dugo , a izraelski liječnik posjetio je Zadar.

“Čini mi se da su u Hrvatskoj su svi bili jako začuđeni kada sam rekao da ću vrlo rado podučavati hrvatske liječnike ovoj metodi, a da za to neću tražiti apsolutno nikakav novac. Predložio sam ljudima u Zadru da vaša vlada ili neke druge institucije pokušaju organizirati projekt u nekoj bolnici, nakon čega bih došao osobno podučavati liječnike ANR metodi. Ljudi iz Zadra i tadašnji ljudi iz Ureda za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga prihvatili su moj prijedlog i obavezali se da će s nadležnim institucijama dogovoriti sve potrebno te da će me pozvati da dođem i krenem s podučavanjem”, priča Waismann. No unatoč optimističnim planovima Waismannu nikad nije dana mogućnost da pomogne hrvatskim ovisnicima. Ured na čelu s Bernardicom Juretić odbio je dati podršku u svijetu priznatoj metodi. Novinarka Nacionala pokušala je o tome razgovarati s gospođicom Juretić, no prvu molbu za razgovor šefica Ureda za suzbijanje zlouporaba opojnih droga glatko je zanemarila ne odgovarajući na telefonski poziv, a sljedećeg dana je pristala isključivo na pismeno izjašnjavanje o temi. U dopisu koji je poslala Nacionalu Bernardica Juretić potvrdila je kako je planirani pilot projekt eksperimentalnog uvođenja ANR u Hrvatsku poslala na recenziju prof. dr. sc. Zdravku Lackoviću iz Laboratorija za molekularnu naurofarmakologiju. U dopisu stoji: “Ured je na sastanku 6. svibnja 2004. godine u cijelosti usvojio mišljenje recenzenta prema kojem se ne preporuča podržavanje navedenog projekta, jer o istom ne postoje relevantne znanstvene literature i istraživanja koja bi potkrijepila učinkovitost te metode”. Iako je potpuno nejasno po kojim je to kriterijima Lacković proglašen jedinim stručnjakom koji može ocijeniti učinkovitost ANR metode, Ured je bezrezervno prihvatio njegovo mišljenje i odbio podržati pilot projekt brze detoksifikacije. Waismann nije znao da je Hrvatska odbila njegovu pomoć i vijest mu je prenijela Nacionalova novinarka. Bio je razočaran, ali ne i iznenađen.

“U vašoj zemlji postoji problem sličan kao i u drugim dijelovima svijeta. Veliki broj psihologa, psihijatara i drugih stručnjaka na području ovisnosti zapravo je izgradilo karijeru na tom problemu i mnogi jednostavno ne žele, recimo tako, izgubiti to tržište. Zato su se možda osjetili ugroženim mojim nastojanjima da objasnim kako problem ovisnosti o heroinu treba vratiti u ruke medicini. Neki ljudi u Hrvatskoj navodno su mi spočitavali to što nemam dvadeset godina iskustva u radu s ovisnicima. Proteklih godina od ovisnosti sam liječio 8500 ovisnika o heroinu. Ne znam tko je još u svijetu liječio toliki broj ovisnika i nije mi jasno da mi netko predbacuje da nisam stručan. Ljudi kao da ne shvaćaju da sav novac koji je u proteklih 20 godina utrošen na proučavanje ovisnosti nije donio nikakvu korist samim ovisnicima. Heroin stvara vrstu kemijske, fizičke ovisnosti i psihološku žudnju za drogom. Ta žudnja se manifestira psihološki, ali je zapravo rezultat medicinskog problema. Istina je da ovisnici imaju psihološke probleme, ali ti problemi nisu uzrok ovisnosti nego njezin sekundarni efekt”, objašnjava Waismann. Dodaje da mu je jasno kako ljudi na vlasti žele zadržati svoje pozicije i preživjeti mandat i da se malo tko želi pozabaviti nalaženjem rješenja za tako osjetljiv problem kao što je liječenje heroinskih ovisnika. Tako je, kaže, u cijelom svijetu pa vjerojatno i u Hrvatskoj. “No ti ljudi moraju znati da će, ne nađu li rješenje problemu heroinske ovisnosti, posljedice biti strašne. Ne učini li Hrvatska nešto i to brzo, u njoj će kao i u mnogim drugim zemljama svijeta rasti broj ovisnika koji heroin, zbog loše kvalitete, uzimaju intravenozno. Poslije toga neizbježno slijedi epidemija AIDS-a i hepatitisa C i problem ovisnika prerasta u problem nesagledivih razmjera. Hrvatska srećom još nije u tako dramatičnom položaju i baš zato ima priliku da stvari poboljša prije nego što situacija postane drastična”, komentira izraelski liječnik. Njegova metoda u Hrvatskoj je u startu naišla na probleme ponajprije zato što lijek Naltrexon, koji je medicini poznat preko 30 godina, nije na listi HZZO-a. Zbog toga su mnogi su kritizirali ANR metodu smatrajući je neodrživom zbog skupoće lijeka na kojem se temelji kompletno liječenje.

“Upitajte svog ministra zdravstva koliko će ih jednog dana koštati liječenje oboljelih od AIDS-a ili hepatitisa? Koliko će vladu koštati suzbijanje rastućeg kriminala zbog porasta broja ovisnika o heroinu? Nitko mi ne može reći da nije isplativo pružiti učinkovit i human način rješavanja problema ovisnosti kojim će se zapravo umanjiti i kontrolirati problemi koji proizlaze iz ovisnosti – prostituciju, bolesti, kriminal. Ne mogu ozbiljno shvatiti one koji uvjeravaju da je problem 200 dolara koliko iznosi cijena mjesečna doza lijeka, a da će manji problem biti novac za saniranje svih ostalih posljedica. Ako već uvjeravaju da nemaju novca za lijek, neka pokrenu besplatno tretmane u bolnicama, a neka pacijenti sami kupuju lijek. Jer ako liječnička pomoć u tretmanu bude besplatna i to će već biti veliki napredak”, zaključuje Waismann. Da bi metoda brze detoksifikacije heroinskih ovisnika bila itekako korisna u liječenju hrvatskih ovisnika vjeruje i Slavko Sakoman, voditelj Odjela ovisnosti u KB Sestara Milosrdnica. Sakoman je revoltiran činjenicom da je o (ne)uvođenju ANR metode u Hrvatsku odlučivao jedan jedini čovjek.

“Zdravko Lacković koji je recenzirao pilot projekt je farmakolog koji se nikad nije bavio neposrednim kliničkim radom, a pogotovo ne radom s ovisnicima. Njegovim uključivanjem u priču trebao se samo stvoriti privid da su stručnjaci ipak uključeni u problematiku tretmana ovisnika, što je sve samo ne točno. U vladinom Uredu za suzbijanje zlouporabe opojnih droga nema ni jednog liječnika, ni jednog specijaliste a kamoli supspecijaliste s područja tretmana ovisnika. Procjenu metode koju je ponudio Waismann definitivno su trebali obaviti ljudi koji znaju nešto o liječenju ovisnika i nevjerojatno je da je jedna osoba, u ovom slučaju Lacković, uspio spriječiti ANR pilot projekt u Hrvatskoj.” Sakoman, koji se problemom ovisnosti bavi preko 20 godina, i sam priznaje da je bio skeptičan prema ANR metodi, no danas kaže: “Riječ je o metodi koja je apsolutno afirmirana u svijetu i koja uz dobru pripremu pacijenata i određena poboljšanja može biti uspješna i trebala se uvesti u Hrvatsku. Vjerujem da je glavna prepreka njezinom ulasku u Hrvatsku vladin Ured za suzbijanje zlouporaba opojnih droga koji je dio kontinuiteta jedne politike koja zagovara prvenstveno interese nevladinog sektora, religijskih udruga i udruga građana i raznih neprofesionalaca. Takve skupine ne mogu parirati svjetskim ekspertima na polju liječenja heroinskih ovisnika, a ipak imaju svesrdnu pomoć Vlade koja ih uporno financira unatoč činjenici da je takav sustav tretmana ovisnika u potpunom kolapsu”.

‘Liječim lijekom za pročišćavanje receptora koji u mozgu vežu heroin’
Andre Waismann tvrdi da mu trebamo sa 36 sati s pacijentom u klinici i šest mjeseci terapije lijekom da izliječi ovisnost

ANR metoda (Accelerated Neuro-Regulation) ovisnost o heroinu tretira kao problem središnjeg živčanog sustava i oslanja se na lijek Naltrexon pomoću kojeg se blokiraju receptori koji u mozgu ovisnika izazivaju želju za heroinom. Tretman se odvija dok je pacijent pod anestezijom i strogom liječničkom kontrolom, a svi simptomi apstinencije na taj se način događaju dok je pacijent u dubokom snu. Andre Waismann opisao je tijek liječenja koji traje od 24 do 36 sati: “Prva faza počinje ujutro kada razgovaram s pacijentom i objašnjavam mu tretman. Također mu pokušam objasniti da je istina kako je napravio veliku pogrešku kada je prvi put probao heroin, no isto tako i da nije kriv za sve ono što se dogodilo nakon što je postao ovisan. Naš je prvi zadatak da ovisniku uklonimo osjećaj krivnje, jer oni moraju shvatiti da nakon što se rodila ovisnost oni više nisu ni imali drugog izbora nego da nastave uzimati heroin koji je za njih tada postao ravan lijeku koji im pomaže da se osjećaju normalno. Nakon toga pacijent prolazi sve potrebne medicinske preglede i laboratorijske pretrage. Već oko podneva počinje druga faza tretmana kada pacijent prima lijekove koji će njegovo tijelo pripremiti za tretman što slijedi. Ta faza traje oko 4 sata. Nakon toga pacijente anestezijom nešto slabijom od opće anestezije uvodimo u duboki san. Dok je u dubokom snu dobiva lijek koji pročišćava receptore u mozgu na koje se veže heroin. Taj lijek zapravo ispire tragove heroina iz mozga vrlo brzo, za najviše pola sata. Nakon tih pola sata mozak je potpuno čist od heroina i receptori su blokirani. U četiri sata koliko traje ta najvažnija faza liječenja ovisnik će u dubokom snu imati simptome apstinencijske krize, no oni će se dogoditi odjednom i umjesto dva do tri tjedna trajat će dva do tri sata. Kada završi apstinencijska kriza, pacijent se budi. On se tada osjeća jako umorno i iscrpljeno, no već je tada prešao u fazu oporavka. Prespavat će u klinici kako bi liječnici mogli pratiti njegovo stanje, a ujutro nakon tuširanja i doručka odlazi kući. Budući da Naltrexon koji blokira receptore što izazivaju glad za heroinom prestaje djelovati nakon dan, dva, pacijent mora nastaviti uzimati lijek svakog dana. Nekima će trebati šest mjeseci da lijek totalno umrtvi njihove receptore, a nekima godinu dana. Ali kada lijek receptore napokon učini beskorisnim, u bivšim ovisnicima uništit će želju za heroinom. Tada će oni postati ljudi koji kao da nikada nisu bili ovisni”.