Na Lidu su Tom Cruise, Denzel Washington, Al Pacino, Tom Hanks, John Travolta, Scarlett Johansson, Johnny Depp, a očekuju se Will Smith, Angelina Jolie, Robert De Niro i drugi.Ovogodišnji, 61. filmski festival u Veneciji pokazao je da nema načina da se Europa obrani od hollywoodskih filmova. Novi direktor festivala Marco Mueller odlučio je konkurirati filmskom festivalu u Cannesu tako što je doveo velik broj američkih filmova i još veći broj hollywoodskih zvijezda. Iako je pomno birao filmove, pazio da se ne radi o ljigavim hitovima već o radovima koji će zadovoljiti i kritičare, to mu se dobrim dijelom obilo o glavu. Naime, Lido, otočić nasuprot Veneciji na kojem se održava festival, preplavili su talijanski antiglobalisti koji svakodnevno demonstriraju protiv najezde američkih filmskih proizvoda. Od prvog dana i projekcije filma “The Terminal” Stevena Spielberga, koji je otvorio festival, grupe od 100 do 200 demonstranata svakodnevno na razne načine ukazuju na štetnost Hollywooda: krive ga za visoke cijene kino ulaznica u Italiji ili govore kako ne žele da Italija bude poslušna kao Francuska, koja je prije godinu dana ukinula zabranu reklamiranja filmova na televiziji, i to nakon pritiska iz Hollywooda. U petak su se po završetku jedne od niza konferencija za novinare dograbili mikrofona da bi objasnili svoje postupke, a okupljeni novinari vikali su redarima koji su ih htjeli udaljiti “pustite ih da govore”. “Festival mora biti otvoren za sve a ne samo za određeni broj bogataša i predstavnika Hollywooda”, viču svakodnevno demonstranti najavljujući da će to raditi do subote kad festival završava. Vlast je angažirala policajce koji za sada više plaše no što udaraju demonstrante, ali tko zna što će biti do kraja festivala. Zasad hollywoodske zvijezde – na Lidu su Tom Cruise, Denzel Washington, Al Pacino, Tom Hanks, John Travolta, Scarlett Johansson, Johnny Depp, a očekuju se Will Smith, Angelina Jolie, Robert De Niro i drugi – ne komentiraju događaje, a novinari ih, iskreno rečeno, o tome i ne pitaju.

Iako su mišljenja europskih komentatora o novom ruhu venecijanskog festivala podijeljena, Marcu Muelleru malo se toga može prigovoriti. Nekadašnji direktor festivala u Rotterdamu i Locarnu pri inauguraciji se pohvalio kako je otvorio Locarno za američke filmove čime je udvostručio broj gledatelja. Najveća je pogreška odabir filma “The Terminal” za svečanost otvorenja jer novi je Spielbergov film s Tomom Hanksom u glavnoj ulozi dosadan i nezanimljiv, ali film koji otvara festival uvijek se odabire barem tri mjeseca ranije a tko je tada mogao predvidjeti da će se raditi o krupnom Spielbergovu promašaju. Odabiru 21 filma koji se natječu za nagradu Zlatni lav ne može se prigovoriti. U konkurenciji jesu tri američka filma, ali sasvim atipična. Redatelj Todd Solondz, od čijeg se četvrtog filma “Palindromes” puno očekuje, nikad nije bio oličenje prosječnog američkog autora, dok su filmove “Birth” s Nicole Kidman i “Vanity Fair” s Reese Whiterspoon režirali Britanac Jonathan Glazer, odnosno Indijka Mira Nair. Ostatak je standardna mješavina azijskih i europskih filmova s prvim dugometražnim crtanim filmom u povijesti konkurencije Venecije “Howl’s Moving Castle” redatelja Hayaa Miyazakija, kojeg zovu japanskim Waltom Disneyjem. Osim njega, tu su novi filmovi Mikea Leigha, Francoisea Ozona, Wima Wendersa i Alejandra Amenebara, autora o čijim filmovima svi svjetski festivali sanjaju.

Ako Muelleru treba malo progledati kroz prste, onda mu se ne treba zamjeriti ni zbog hollywoodskih filmova koji se prikazuju izvan konkurencije. Tko mu može zamjeriti na filmu “Collateral” koji je režirao Michael Mann, autor filmova “Vrućina” i “Probuđena savjest”, kojeg smatraju jednim od najvažnijih američkih redatelja današnjice? Isto se odnosi na Jonathana Demmea, autora filma “Kad jaganjci utihnu”, koji je predstavio film “The Manchurian Candidate”, na Johnnyja Deppa koji je fenomenalno portretirao J. M. Barrieja, autora Petra Pana u filmu “Finding Neverland”, i koji bi sigurno dobio neku nagradu da je u konkurenciji, te na odličnu predstavu Ala Pacina kao Shylocka u filmskoj verziji Shakespeareova “The Merchant of Venice”, iako je film ukupno gledajući osrednji. Dodajte tu uvijek buntovnog Spikea Leeja s filmom “She Hate Me” i Tima Robbinsa, koji je režirao film “Embedded/Live” o ratu u Iraku, i onda Muellera treba optuživati samo zbog filma “Man on Fire”, također s Denzelom Washingtonom i “A Love Song for Bobby Long” s Johnom Travoltom. S filmom “The Terminal” to su samo tri promašaja na koje je svaki festival, pa i oni najveći, navikao.

Uostalom, američki glumci i redatelji hrane medije izjavama o zabrinutosti za svoju zemlju, osobito ako Bush ponovo pobijedi na izborima, dok na premijerama pri šetnjama po crvenom tepihu izazivaju pravo oduševljenje kod lokalne publike. U tome je prednjačio Tom Cruise na premijeri filma “Collateral” kada je napustio crveni tepih kako bi punih sat vremena potpisivao autograme i slikao se s obožavateljima, zbog čega je projekcija filma poprilično kasnila. Slično je napravio i Johnny Depp na premijeri filma “Finding Neverland”, ali u mnogo manjem obujmu jer je premijera održana tek u dva sata iza ponoći zbog znatnog kašnjenja programa. Da je i on sat vremena kao Cruise potpisivao autograme, film bi bio prikazan tek u tri u noći i završio bi u pet ujutro. Uostalom, Depp se pojavio i nije kasnio na premijeru, što je rijetkost s obzirom na reputaciju koju ima i po kojoj ili kasni ili ne dolazi na premijere i intervjue. Pristojan je bio i Al Pacino, dao je nekoliko intervjua iako je njegova agentica rekla kako će to ovisiti o tome hoće li se dovoljno naspavati ili napiti.

Na konferencijama za novinare glumci i redatelji izloženi su stupidnim pitanjima jer je pravilo da se mikrofona dograbe oni koje zanima “kako vam se sviđa Venecija” i slične gluposti. Jedan je novinar, primjerice, rekao Denzelu Washingtonu kako je nekoliko dana radio analizu i došao do zaključka kako bi Washington pobijedio i Kerryja i Busha na predstojećim izborima za američkog predsjednika. Govoreći o političkoj situaciji, Jonathan Demme bio je izričit i rekao kako svjetski vođe pokreću ratove iz ekonomskih razloga i zato što ne osjećaju strah kada vladaju svijetom. Demme je režirao film “The Manchurian Candidate”, remake filma Johna Frankenhaimera, a u novoj verziji Meryl Streep glumi senatoricu koja će učiniti sve da njezin sin postane američki predsjednik. “Imala sam mnogo uzora za svoju ulogu, od Margaret Thatcher do Hillary Clinton, ali ponajviše je to bila Margaret Thatcher”, mirno je odgovorila Streep. Dakle, ako ne govore o politici, glumci pretežno odgovaraju na bedastoće, ali bi zato John Travolta trebao dobiti nagradu za najbolji završetak konferencije za novinare. Naime, njega su dočekala trojica Talijana odjevena kao Tony Manero, kojeg je Travolta glumio u filmu “Groznica subotnje večeri” 1977., što znači crne košulje i bijela odijela. Počeli su imitirati njegov ples iz tog filma na što im se on pridružio te je od njih na dar dobio bijeli sako, crnu periku i disco kuglu.

Nakon prve polovice festivala apsolutni je favorit kritičara španjolski film “Mar Adentro” redatelja Alejandra Amenabara s Javierom Bardemom. Amenabar se nakon američkog izleta s filmom “Uljezi” s Nicole Kidman vratio u domovinu da bi snimio film po istinitom događaju od prije desetak godina. Bardem glumi Ramona koji je s 19 godina slomio vrat a zatim sljedećih 28 godina, paraliziran od vrata na dolje, živio s bratovom obitelji. Tada se odlučio na eutanaziju, krenuo u pravnu bitku, ali sud nije odobrio njegove argumente. Bardem je briljantan u ulozi Ramona i jednako je velik favorit za najboljeg glumca venecijanskog festivala kao što je i film favorit za Zlatnog lava.

A da venecijanski festival ne bi prošao bez hrvatskog filma pobrinuo se nitko drugi do Jakov Sedlar. Njegov “Jeruzalemski sindrom”, koji je u posljednji trenutak izbačen s ovogodišnjeg pulskog festivala zbog tehničkih nedostataka filmske kopije, u ponedjeljak uvečer prikazan je u sklopu akcije “Cinema e Cultura del Dialoga”, koju je organizirala regija Veneto. Jakov Sedlar došao je u Veneciju, sigurno je da možemo očekivati njegove izjave u stilu: “Pula me nije htjela, ali me Venecija bez problema prihvatila.”