Objavljeno u Nacionalu br. 461, 2004-09-14

Autor: Marina Biluš

OBRAT U UBOJSTVU STAROM OSAM GODINA

Tajna snimka tereti generala Filipovića

U sudskom procesu zbog ubojstva Ljubomira Novaka iz Crikvenice došlo je do senzacionalnog obrata: njegova se supruga Snježana, osumnjičena da je naručila ubojstvo, sada brani tajnom vrpcom u kojoj izvršitelj ubojstva za narudžbu tereti uglednog generala HV-a

U razgovoru za Nacional umirovljeni general Milenko Filipović opovrgava spekulacije o njegovoj umiješanosti u slučaj ubojstva Ljubomira Novaka.U razgovoru za Nacional umirovljeni general Milenko Filipović opovrgava spekulacije o njegovoj umiješanosti u slučaj ubojstva Ljubomira Novaka.Dva dana nakon Božića 1995. godine u večernjim satima Ljubomir Novak krenuo je na jogging cestom uz obalu između Selaca i Crikvenice u društvu supruge Snježane. Nepoznati muškarac u parkiranom automobilu zamolio ga je za pomoć. Novak je prišao vozilu. Strani ga je čovjek upitao za ime, zadao mu jak udarac, a potom ga iz skraćene sačmarice ustrijelio u leđa. Bogati Crikveničanin preminuo je na cesti. Sedam godina kasnije policija nije otkrila krivca, sve dok sam ubojica nije priznao zločin. Damir Perasz (37), bivši vojnik iz Bribira, u svom je priznanju policiji izjavio kako su ga na ubojstvo nagovorile dvije osobe, njegov poznanik Krešimir Luketić (37) i supruga pokojnog Novaka, Snježana Novak (47). Upravo je ona, priznao je ubojica, naručila likvidaciju supruga i za nju preko Luketića platila tri i pol tisuće njemačkih maraka i devet tisuća švedskih kruna. Njoj, Peraszu i Luketiću u Županijskom sudu u Rijeci još uvijek se pod predsjedanjem sutkinje Ike Šarić sudi za počinjeni zločin. Prvooptuženi Perasz i drugooptuženi Krešimir Luketić brane se šutnjom, dok Snježana Novak u obrani poriče da je imala ikakve veze s ubojstvom svog bogatog supruga. Troje optuženih u pritvoru Županijskog suda u Rijeci čekaju kraj suđenja.
Osam godina od ubojstva slučaj Novak ponovno je privukao pozornost javnosti i to prošlog tjedna kada je obrana Snježane Novak najavila senzacionalan obrat u procesu. Suđenje u kojem je bilo vrlo vjerojatno da će suprugu ubijenog dobiti dugogodišnju robiju trebalo je, prema najavama branitelja, uzdrmati audiozapis razgovora koji je ubojica prije uhićenja vodio sa svojim prijateljem, koji je bio ozvučeni policijski pouzdanik. Upravo je pomoću tog ubačenog agenta policija nakon sedmogodišnje istrage prikupila dokaze da je Perasz ubio Novaka. U završnoj fazi sudskog procesa odvjetnici Snježane Novak sve nade za oslobađanje svoje klijentice odjednom su počeli polagati na snimku tog razgovora u kojem Perasz ozvučenom agentu kodnog imena Stella priznaje zločin, ali i tvrdi da je Snježana Novak ubojstvo zapravo naručila preko Ministarstavaobrane Hrvatske i Švedske, te umirovljenog generala Milenka Filipovića. Preslušavanjem audiozapisa na Županijskom sudu u Rijeci, kojem je prošlog četvrtka prisustvovala i Nacionalova novinarka, čulo se da u razgovoru s Stellom Perasz, kao i u priznanju policiji, kaže da je Snježana Novak naručila ubojstvo supruga. Razotkrivanje navodne uloge umirovljenog generala Filipovića Perasz započinje prepričavanjem kako je u noći ubojstva netko nazvao njegovu suprugu Marijanu. Ubojica tada prvi put spominje Filu, umirovljenog generala Filipovića, riječima “File je nazvao Marijanu i pitao da li je to napravio?”. Nadalje Perasz priča Stelli kako je kasnije Marijani naglasio da ako se nešto dogodi “javi Fili da ga vadi van i da će on sve srediti”. Stelli tada objašnjava tko je zapravo File riječima “pa zar ne znaš tko je File? Pa File, general Filipović je to”. Slijedi dosta nerazumljiv razgovor, no onda Perasz kaže: “Ja znam tko je naručio od mene. Ona je naručila od Ministarstvu obrane Švedske, a File od mene”. Tada se Perasz počinje hvaliti kako je za obavljeni posao dobio puno novca s kojim je opremio cijelu kuću, obukao obitelj i od kojeg su dugo živjeli. Spominje i 40 tisuća maraka koje je, kaže, nekom posudio. Perasz na snimci Stelli objašnjava kako su ga iz Zagreba stiskali tri tjedna da to napravi i da je na kraju pristao obaviti posao, ali da je zahtijevao da mu žena i djeca budu zbrinuta. U jednom trenutku Perasz kaže: “To je sve mala beba u odnosu na ono što sam sve radio. Nikad mi nije bilo žao i nikad mi neće biti žao”. Inače, razgovor između Perasza i ubačene policijske osobe odvijao se u bučnom kafiću, zbog čega je audiozapis na mnogim mjestima nerazumljiv. No ono što je sasvim jasno je da su obojica bili pijani. Njihova je konverzacija prepuna psovki, a u jednom dijelu zajedno komentiraju i smiju se seksualnim vještinama Peraszove supruge Marijane koja je, sudeći po razgovoru, nekada bila Stellina ljubavnica. Preslušavanje audiozapisa pokazalo je kako je Perasz Stelli ubojstvo opisao na gotovo isti način kako je kasnije priznao policiji.
“Došao sam u autu i oni su trčali. Sve je bilo namješteno. U autu sam imao dvocjevku, stao sam i trubio. Zaustavio sam ih”, priča Perasz. Dodaje kako je Novaka zamolio da mu nešto pokaže na karti, a kad je ovaj došao do auta, udario ga je. “Tad sam ga bum, bam, znaš onako. Otišao sam kući, ali sam shvatio da je ostao na cesti, ostavit će trag. Pomislio sam to ako ostane živ. Ma ne može, od toga se ne ostaje živ. Vratio sam se i ona je još uvijek stajala tamo. Ništa nije ni prijavila. Ona je, kurva, naručila ubojstvo. On je ležao i hroptao”, rekao je Perasz. Kaže kako je Snježani Novak rekao da mu pomogne maknuti tijelo s ceste. Tada je krenuo autom prema Selcima, no napominje kako se u Kostreni “spucao s autom jer je bio pijan”. Kasnije u razgovoru prepričava kako je bio trijezan kad je “maznuo” tipa, a da se napio u autu u kojem je imao bocu stocka. Inače, Perasz je u policijskom priznanju rekao kako ga je na ubojstvo nagovorio Luketić koji se prethodno dogovorio sa Snježanom Novak da nađu nekoga tko će joj ubiti muža, a za što će ona platiti. Luketić mu je, tvrdi Perasz u priznanju, za dolazak do mjesta ubojstva te kasniji bijeg predao svoj automobil Wolkswagen Bubu RI-916-CB. Sve ostalo poklapa se s opisom ubojstva kojeg je Perasz prepričao policijskom pouzdaniku Stelli.
Ipak, ni preslušani audiozapis, a ni jedan drugi dokaz ne ukazuju na vezu umirovljenog generala Filipovića i ubijenog Novaka, a osim spekulacija ne mogu se naslutiti razlozi zbog kojih bi Ministarstvo obrane Švedske, MORH i Filipović inicirali njegovu likvidaciju. Teorija urote leži samo na nagađanjima da je ubijeni Novak, dok je živio u Švedskoj, “mutnim” poslovima stekao veliko bogatstvo. Sumnja se da se u vrijeme Domovinskog rata bavio švercom oružja za Hrvatsku i da je možda tada došao u sukob s ljudima iz vojske, koji su zbog toga naredili njegovu likvidaciju. Takve sumnje nisu obrazložene, a još manje dokazane. Generala Filipovića niti jedna svjedok ne povezuje s ovim slučajem. Glavni inspektor za krvne delikte Pero Vuletić, koji je radio na slučaju Novakova ubojstva u svom je svjedočenju izjavio da nigdje u istrazi nije naišao na detalje koji bi upućivali de su u ubojstvo umiješani vojska ili umirovljeni genera. Pouzdano se zna samo da je Novak 1959. pobjegao iz Jugoslavije u Švedsku i da se u Hrvatsku vratio kao bogataš. Teza o umiješanosti Milenka Filipovića u crikveničko ubojstvo desetljeća tako, bar za sada, zapravo počiva samo na kafanskom razgovoru dvojice alkoholiziranih poznanika od kojih je jedan ubojica. Jasnog motiva nema. No motivi nisu nepoznati kada je riječ o Snježani Novak. Jedan je novac a drugi je strast. Optužba tvrdi da je smrću supruga Snježana Novak dobila mogućnost da slobodno uživa u njegovom bogatstvu, ali i da nesmetano ljubuje s muževim prijateljem. Zbog toga je, kaže optužnica, naručila ubojstvo. Da je Snježana Novak bila u vezi s obiteljskim prijateljem Mariom Pečaverom dok joj je muž još bio živ na sudu je potvrdila i Ivanka Benko, žena koja je s Pečaverom bila u vezi od 1994. do 1995. Vezu s Pečaverom prekinula je, kako je rekla, upravo zato jer je otkrila da je on istodobno bio ljubavnik udate Snježane Novak. Svjedočila je kako su se Snježana i Pečaver često sastajali, da su ih ljudi viđali i da se u maloj Crikvenici naveliko pričalo o njihovoj aferi. Pečaver joj je, izjavila je, priznao da je u vezi sa Snježanom Novak. Brat ubijenog Ljubomira, Ivan Novak na sudu je izjavio kako je odnos njegova brata i Snježane Novak uvijek bio hladan. Prema njegovom svjedočenju cijela je Crikvenica znala da je Snježana Novak nevjerna. “Ljubo je doma brinuo o djeci, a ženu mu je prijatelj vodio na vikende”,’ svjedočio je Ivan Novak. Čak je i sestra optužene nenamjerno dala naslutiti da Snježana Novak ne govori istinu kada tvrdi da je s Pečaverom postala bliska tek 1998. na krstarenju. Svjedočila je kako joj je Snježana Novak za vezu s Pečaverom rekla šest mjeseci nakon smrti muža, no Snježana Novak u svojem je iskazu tvrdila da se s njim zbližila tek tri godine nakon suprugova ubojstva. Inače, Pečaver je u početku istrage također bio osumnjičen za umiješanost u planiranje ubojstva. Alibi mu je dala sestrična potvrdivši da je bio kod nje u noći ubojstva pa je tužiteljstvo odustalo od optužbe protiv ljubavnika Snježane Novak. Pečavar je prošlog tjedna tijekom četverostanog svjedočenja poricao da su on i Snježana Novak bili ljubavnici za života njezina supruga. “Zbližili smo se tek dvije i pol godine nakon njegova ubojstva”, uvjeravao je sutkinju Iku Šarić. Pričao je kako je Snježana Novak nakon smrti muža jedno vrijeme nije imala od čega živjeti pa je on pomagao njoj i njenoj djeci. U jednom ju je trenutku pozvao na Karibe i tada su, tijekom krstarenja na Pečaverovoj jahti, započeli vezu. Nakon povratka u Hrvatsku počeli su živjeti zajedno. Na ove izjave sutkinja Ika Šarić upitala je kako je moguće da Snježana Novak, kao nasljednica suprugova bogatstva, nije imala za život te kako je u besparici mogla kupiti avionsku kartu za Karibe i nastaviti krstarenje sljedećih pet mjeseci. Iako u je svom prvom svjedočenju pred sutkinjom Pečaver prošle srijede tek nagađao da postoji mogućnost da je Novak bio umješan u trgovinu drogom i da je možda zbog toga ubijen. No u novom svjedočenju Pečaver dva dana kasnije naglo je postao puno konkretniji i tvrdio je da mu je pokojni Novak pričao kako je krijumčario drogu u kormilu svog broda. Ljubavnik Snježane Novak sada odjednom izjavljuje kako je o tome obavijestio policiju, no oni, kaže, nisu htjeli reagirati.
Osim toga, navodna uloga vojske u Novakovom ubojstvu, oprečne izjave svjedoka i nagađanja o porijeklu bogatstva ubijenog nisu jedine nejasnoće u slučaju Novak. Prva bizarnost pojavila se na samom početku istrage, kod uviđaja na mjestu zloćina. Naime, ni jedan od 20 članova ekipe za očevid na mjestu Novakova ubojstva nije uočio krv ni žrtvinu ranu na leđima. Liječnici i istražni suci zaključili su da je Novak preminuo uslijed pada ili infarkta. Da je nesretnik ubijen iz lovačke puške, shvatili su tek pri obdukciji tijela. Uz sve nejasnoće još nije odgonetnuto ni čiji je krvavi otisak cipele pronađen na kartonu pokraj mjesta ubojstva, a ne zna se točno ni kako je krv ubijenog dospjela na odjeću supruge Snježane Novak. Završnica suđenja najavljena za početak listopada morat će ponuditi objašnjenje. Ipak, s najviše nestrpljenja očekuje se odgovor na pitanje hoće li prozvani umirovljeni general Filipović biti pozvan na svjedočenje i hoće li obrana optužene Snježane Novak uspjeti obraniti tezu da je okrutno Novakovo ubojstvo naručila vojska.

General Milenko Filipović
Milenko Filipović rođen je 1965. godine u Tomislavgradu a od svoje šeste godine živio je s roditeljima u Zagrebu. Vojnu je karijeru, kao i jedan dio nekada visokih časnika Hrvatske vojske, započeo u francuskoj Legiji stranaca. Prema nekim podacima Filipović je, kao običan vojnik, dakle bez činova, u postrojbama Legije ratovao Središnjoj Africi, Džibutiju, Čadu, Zairu i Ruandi. Početkom rata u Hrvatskoj Filipović je napustio Legiju, a s nekoliko hrvatskih legionara, među kojima su bili Ante Roso, Ante Gotovina, Željko Glasnović i Bruno Zorica Zulu, sudjelovao je na sastanku u prostorijama nekadašnje političke škole “Josip Broz Tito” u Kumrovcu, gdje se stvarao vrh HV-a pod patronatom tadašnjeg zamjenika ministra obrane Gojka Šuška. Nakon formiranja dviju posebnih jedinica 18. svibnja 1991., Filipović je postavljen na mjesto dozapovjednika bojne “Zrinski”, čije je zapovjedništvo preuzeo u kolovozu te godine.

Bojna “Zrinski” pod Filipovićevim zapovjedništvom sudjelovala je u nekoliko uspješnih akcija početkom rata. U svojoj prvoj akciji, 15. lipnja 1991., Filipovićeva bojna je otišla u Vukovar sa zadatkom da bi pripremila obranu grada i organizirala dragovoljce. U kolovozu te godine bojna “Zrinski” oslobodila je Hrvatsku Kostajnicu, nakon toga zauzeli su skladište oružja Kaniža pokraj Gospića kojim su oslobodili predgrađe grada i zaustavili oklopnu jedinicu JNA iz Banja Luke, a 28. listopada je otišla u Metković u akciju oslobađanja Slanog. Nakon te akcije dio pripadnika je otišlo ratovati u Bosnu i Hercegovinu, a preostali su se vratili u bazu na daljnju izobrazbu. Ubrzo se postrojba vratila na jug Hrvatske kako bi deblokirala Dubrovnik. U tim je borbama ranjen i zapovjednik Filipović. Filipovićeva postrojba sudjelovala je i u bitkama na Kupresu, u obučavanju vojnika u Tomislavgradu, a on je pomagao u ustrojavanju Hrvatskog vijeća obrane. Nakon preustroja HV-a, bojna “Zrinski” postala je dijelom 1. Hrvatskog gardijskog zdruga, a Filipović je postavljen na mjesto zapovjednika. Zdrug je sa značajnim uspjehom sudjelovao u svim većim akcijama HV-a, a Filipović je za zasluge dobio niz odlikovanja i čin generala bojnika. S mjesta zapovjednika HGZ-a Filipović je 1. siječnja 1998. postavljen na funkciju zapovjednika V. Zbornog područja sa stožerom u Rijeci.

Uspješna Filipovićeva vojna karijera neslavno je završila umirovljenjem, zajedno s još sedmoricom generala, odlukom predsjednika Stjepana Mesića, nakon potpisivanja famoznog “generalskog proglasa” u rujnu 2000. Filipović se nakon umirovljenja vrlo rijetko javno spominjao sve do 2002. i haaške optužnice protiv generala Janka Bobetka, kada je navodno trebao organizirati obranu Bobetkove kuće u slučaju ako bi ga policija pokušala privesti silom. Filipović danas živi u svojoj kući u Zaprešiću sa suprugom i dvoje djece.

Razgovor s Milenkom Filipovićem
U razgovoru za Nacional umirovljeni general Milenko Filipović opovrgava spekulacije o njegovoj umiješanosti u slučaj ubojstva Ljubomira Novaka.
NACIONAL: Kada ste i kako saznali da se vaše ime povezuje sa slučajem ubojstva Ljubomira Novaka? – Početkom lipnja iz Rijeke su mi javili da me prozivaju u Novom listu i tada sam prvi put saznao za to. Ostao sam paf, no pokušao sam zbrojiti dva i dva kako bi dokučio na osnovu čega su me povezali. Pomislio sam da je Perasz, koji me proziva, možda bio pod mojim zapovjedništvom, no shvatio sam da mu nikad nisam bio nadređen. Perasz je bio u Petom zbornom području, ali je u mirovinu otišao 1997. godine, a ja sam na mjesto zapovjednika tog područja došao krajem 1999. Nadalje, vidio sam da se u cijeloj priči spominje i Ministarstvo obrane Švedske i MORH. Nikad nisam bio u Švedskoj i nikad nisam surađivao s njihovom vojskom. Shvatio sam da ta priča nema veze s istinom, a osim toga jasno se vidi da su te spekulacije opovrgli svi svjedoci u slučaju Novak.

NACIONAL: Jeste li poznavali ubijenog Ljubomira Novaka? – Nisam ga poznavao niti sam ikad imao bilo što s njim ili s njegovom suprugom. Ne poznajem niti sam ikad imao bilo kakve veze s ljudima umiješanim u slučaj. To se vrlo lako može provjeriti.

NACIONAL: Zbog čega se vaše ime pojavilo u cijelom slučaju i zašto vam se na teret stavljaju tako ozbiljne optužbe? – To su vrlo teške optužbe i oni toga moraju biti svjesni. Za vrijeme bivše vlasti, pogotovo nakon potpisivanja pisma, počela je hajka na generale i ratne zapovjednika. To je zapravo obračun bivših oficira koji su u Domovinskom ratu dokazali svoju nesposobnost i sada se boje našega povratka. Ispada da, ako nismo u Haagu, onda smo zločinačka organizacija, dileri droge, mafija. Proziva me se i osuđuje za nešto što uopće nije provjereno ni dokazano.

NACIONAL: Hoćete li poduzeti bilo nekakve pravne akcije? – Već sam se nekoliko puta čuo sa svojim odvjetnikom Željkom Olujićem. S njim ću se detaljno posavjetovati, a vjerojatno ću morati tužiti neke medije, a dalje ću vidjeti. Naravno, tražit ću zaštitu institucije za koju sam se borio jer vjerujem u pravnu državu.

NACIONAL: Je li vas do sada kontaktirao neko sa suda i jeste li možda pozvani na svjedočenje? – Nitko me sa suda nije kontaktirao. Krajem lipnja zvali su me iz policije i objasnili mi da sutkinja Ika Šarić traži utvrđivanje identiteta osobe generala jednog imena i prezimena uz ime neke firme i broja telefona. Mene su nazvali jer sam general, no rekao sam im da nije riječ o mom imenu, firmi ili telefonu, samo je prezime bilo isto.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika