Kriminalistička istraga što ju policija protiv njega vodi već više od godinu dana očito je otkrila dovoljan broj dokaza da rockera koji je nedavno prevalio pedesetu osumnjiči kao varalicu koji lažima stječe novac.Dadi Topiću, rock pjevaču koji je zvjezdane trenutke proživio 1974. uz grupu Time, sljedećeg će se tjedna u Poreču suditi za prijevaru. Kriminalistička istraga što ju policija protiv njega vodi već više od godinu dana očito je otkrila dovoljan broj dokaza da rockera koji je nedavno prevalio pedesetu osumnjiči kao varalicu koji lažima stječe novac. Dosad, i to više puta, samo je jedan poduzetnik iz Osijeka javno priznao da je bio prevaren za 94.000 njemačkih maraka, koliko je svom glazbenom idolu posudio na proljeće 2001. Alzemir Krupić lani je u kolovozu, putem od Osijeka do Istre, gotovo svaki rasvjetni stup uresio plakatom otisnutim u kućnoj radinosti. Danas Krupić poziva svakoga koga je Topić oštetio da javno ispriča svoje iskustvo. Kako Nacional doznaje iz neslužbenih izvora, policijska istraga otkrila je više od jednog slučaja sličnog onomu što je s Topićem proživio Alzemir Krupić.

Dado Topić nikada nije Plavoj laguni platio 50 tisuća DEM za najam, a pošto mu je posao propao dug se prebio Topićevim ulaganjem u restoran Alzemir Krupić upoznao je Topića 2001. kada ga je za 3000 DEM angažirao da pjeva u bendu svog sinaKad je u ožujku 2001. godine upoznao Topića, Krupić je bio očaran. Ponajprije time što je glazbenik kojeg poznaje iz Osijeka, a gdje je Topić odrastao i završio školu, pristao pjevati s grupom koju je osnovao Krupićev sin. Sam Alzemir Krupić, iako ga iz Topićeva lobija prozivaju kao “običnog šanera”, predstavlja se kao poduzetnik i zaljubljenik u rock ‘n’ roll. Njegova se tvrtka zove Genesis, po sastavu u kojem je uspješnu glazbenu karijeru počeo Phil Collins. Krupić je diplomirani ekonomist i oduševio se nakanom svog sina da živi od rock ‘n’ rolla. Od Gorana Bregovića zatražio je i dobio dozvolu da sastav Krupića juniora obradi “Selmu”, hit Bijelog dugmeta. Posredstvom Petra Branimira došao je i do Topića, koji je prihvatio da u obradi “Selme” gostuje kao pjevač i bas gitarist za 3000 njemačkih maraka.

Topić se rodio 1949. u Novoj Gradišci. Ime je, kako je jednom izjavio, dobio po svom kumu Adolfu, no u djetinjstvu nije mogao izbjeći porugu vršnjaka i sumnjičavost starijih koji su dvojili o motivima oca koji je 1949. sinu dao takvo ime. Da izbjegne uvijek ista pitanja, odlučio se predstavljati nadimkom Dado.

Iznimnih pjevačkih sposobnosti, Topić je prve profesionalne glazbene korake učinio sa slavnom osječkom grupom Dinamiti, nakon što je iz njih otišao Krunoslav Slabinac. Topića je pak u Dinamitima naslijedio Zlatko Pejaković, dok Topić je, nakon pjevanja u beogradskoj Korni grupi, počeo harati top-listama tadašnje Jugoslavije sa zagrebačkom grupom Time. Do 1974. snimili su tri albuma. Topić se oženio Osječankom s kojom danas ima 23-godišnjeg sina. Od nje se rastao. Drugi se put oženio kćeri beogradskog veleposlanika koja je odrasla u Švedskoj, a potom četiri godine živjela u Londonu. Upoznao ju je u Rovinju. Bračni par nastanio se u Istri pa su u selu Krešte dočekali i početak Domovinskog rata. Uskoro su se preselili u Beč.

Topić je sudjelovao u svim band aidovima posvećenima Domovinskom ratu, a njegov je menadžer u to doba bio Vladimir Mihaljek, koji je takve skupne nastupe estradnih zvijezda najčešće i organizirao. Sa svoja dva samostalna albuma, objavljena u Croatia Recordsu, Topić nije postigao zapažen uspjeh. Takvu sudbinu s njim je dijelio i nemali broj nekadašnjih velikih zvijezda. Zbog toga je objeručke prihvatio ponudu Azemira Krupića, koji mu je predstavljen kao lokalni osječki tajkun.

Do te, 2001. godine, Topić je već dvije godine sa suprugom i sinom Reom živio u ustupljenoj vili od gotovo 400 kvadrata na rubu Poreča. Od tantijema za autorska i izvođačka prava teško je uspijevao preživljavati bez male pomoći prijatelja. Nakon što je za suradnju s mladim bendom dobio 3000 njemačkih maraka i shvatio da otac koji je spreman toliko uložiti u neizvjestan pokušaj glazbenog proboja svog sina zacijelo mora imati novaca, Topić je pitao i za pozajmicu. Za oko mu je zapeo restoran u marini Plave lagune kraj Poreča. Kad je, razmislivši o toj molbi, Azemir Krupić 17. travnja 2001. pristao posuditi mu 50.000 maraka, Topićeva supruga na pisaćem je stroju natipkala ugovor prema kojem, ne bude li dug vraćen do 1. rujna 2001., Krupić postaje vlasnikom polovice Titova cCadillaca koji mu je Topić ostavio kao jamstvo. Visokotiražna ženska revija u sklopu EPH tada je objavila da Topić u rujnu priprema veliki povratnički koncert u zagrebačkom Domu sportova, a budući da su i on i supruga zaljubljenici u kuhanje, odlučili su u marini Parentium otvoriti restoran za ljubitelje morskih poslastica. U istom se članku spominje i mladi bend s kojim je Topić obradio Bregovićevu “Selmu”. Ni mjesec dana potom Topić je od osječkog poduzetika, šanera i lokalnog tajkuna zatražio pozajmicu od još 50.000 maraka jer, kako je objasnio, poduzeće Plava laguna s kojim potpisuje ugovor o najmu restorana traži da otkupi i svu opremu. Krupić je pak namjeravao kupiti kuću u Istri. Topić ga je upoznao sa svojim prijateljem Armandom Gjinijem, arhitektom. Sklopljen je predugovor o kupnji prema kojem su svi radovi na adaptaciji starog imanja i kuće u Bujama trebali biti povjereni tvrtki Deos, odnosno njenoj podružnici u Bujama, koja bi za taj posao tražila 40.000 njemačkih maraka. Istarska podružnica Deosa u Bujama registrirana je na proizvodnju kolača i drugih proizvoda od tijesta pa nije teško zaključiti u kakvim je poslovnim odnosima s takvom tvrtkom mogao biti Topić, budući vlasnik restorana.

Topić je potom, kao jedini osnivač i član uprave tvrtke Adaton, promijenio njeno sjedište i preselio ju u marinu Parentium. Promijenio je i predmet poslovanja: izdavačkoj je djelatnosti dodao i hotelijersku i ugostiteljsku. Nekoliko dana poslije, 21. svibnja, potpisao je vlastoručno napisanu priznanicu na dug od 94.000 njemačkih maraka. Azemir Krupić tek je početkom 2002., kad je već ostao bez kuće koju je trebao kupiti jer Topić nije na ime duga otplaćivao rate, shvatio da mu poznati pjevač uopće ne namjerava vratiti posuđeni novac.

Zapisnik s prvog ročišta privatne tužbe Azemira Krupića protiv Topića na Općinskom sudu u Poreču sastavljen je 10. svibnja 2002. Prema iskazima svjedoka vidljivo je da je nesporazum nastao jer je Topić vjerovao da će prijenosom polovice vlasništva nad Titovim cadillacom podmiriti barem polovicu duga. Kad mu je sudac, jer Topić se branio sam, objasnio da nije tako, Topić je povukao izjavu da duguje novac i da je pola vlasništva nad automobilom spreman prenijeti na Krupića pa je Općinski sud u Poreču odbio Krupićevu žalbu, ujedno rješenjem priznavši da dug postoji. Topićevo pobijanje prve izjave, u kojoj je dug i sam priznao, okvalificirano je kao odbijanje, a ne opovrgavanje zahtjeva tužitelja, Azemira Krupića.

Tek kad ga je lani u srpnju Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu optužilo zbog kažnjivnog djela prijevare, Topić je za svoju obranu angažirao odvjetničko društvo Poldan & Gatara, koje je u kolovozu 2003. na Krupićevu prvatnu tužbu odgovorilo da njihov klijent poriče da je od Krupića ikad primio ikakav novac. Osim toga, tvrdi se u tom odgovoru na Krupićevu privatnu tužbu, Topić nikad nije imao u najmu restoran “Nostromo”.

Godinu poslije, na zahtjev suda, “Plava laguna” dostavlja dopis u kojem stoji da je Topić, kao predstavnik tvrtke Adaton, iznajmio restoran, ali nikad nije platio najam od 50.000 DEM pa je ugovor raskinut. “Plava laguna” nije tražila otkup inventara, kako je to Topić tvrdio Krupiću, a dug za najam prebijen je Topićevim ulaganjem u restoran koji je, zbog lošeg poslovanja i malog prometa, propao za manje od godinu dana.

Ove godine Topić je angažirao odvjetnički ured Ante Nobila, jer je u bitno drukčijoj situaciji nego 2001., kad je pristao pjevati u amaterskom sastavu za 3000 maraka. Nedavno je kupio i mercedes S-klase, poznatiji kao genscher, koji je već založio za kredit u Hypo banci. Direktor Hypo Consultantsa u Hrvatskoj, tvrtke-kćeri banke Hypo Alpe Adria, jest Damir Farkaš, autor svih pjesama na zadnjem Topićevu albumu za Hit Records u vlasništvu Jurja Hrvačića, kontroverznog vlasnika Obiteljskog i Narodnog radija, svojedobnog najbližeg suradnika Miroslava Kutle. Topićeva tvrtka Adaton posvetila se, nakon propasti posla s restoranom, bukiranju turističkih aranžmana, ponajprije za turiste iz Švedske, gdje je deset godina živjela Mirjana Topić, a za smještaj im je navodno nuđena i vila u kojoj žive Topićevi, zahvaljujući milostivosti vlasnika koji rade u inozemstvu. Autor pjesama na njegovu novom albumu sredio je najvjerojatnije i ugovor s Hit Recordom, a preko Ninoslava Pavića i medijsku kampanju koja je najavljivala Topićev koncert početkom kolovoza na Hvaru. Premda je Hvar bio pun gostiju, a Pavićev EPH uložio 200.000 tisuća kuna reklamnog prostora kroz sva svoja brojna izdanja, na koncert je došlo jedva 500 ljudi. Pavićev se EPH i dalje, iako posredno, brine o Topćevim odnosima s javnošću, jer brojne investicije odobrene su od Hypo banke tom medijskom konglomeratu zahvaljujući autoru Topićevih pjesama. Gubici od propalog koncerta na Hvaru znatni su, doznaje Nacional iz pouzdanih izvora, a nisu ni izdaleka pokriveni. Isto, logično je zaključiti, vrijedi i za objavljeni album, iako je do točnih podataka u odjelu prodaje Hit Recordsa bilo nemoguće doći.

U žalbi na odluku Općinskog suda u Poreču od lipnja ove godine, koja je iz Odvjetničkog ureda Nobilo – Mlinarić odaslana Županijskom sudu u Puli, navodi se da je Azemir Krupić htio biti menadžer Dade Topića i da je Krupić nagovorio naivnog Topića da potpiše priznanice za novac koji nikad nije vidio, a sve samo zato da Krupić svoje navodne vjerovnike uvjeri kako ima novac koji mu treba biti vraćen. Svjedoci koji bi to trebali potvrditi i svjedočiti u Topićevu korist, jesu njegova supruga Mirjana i Armando Gjini, koji je trebao Krupiću prodati kuću. Činjenica da nikoga od tih, kako se navodi u žalbi iz Nobilova ureda, ključnih svjedoka, nije pozvao Općinski sud u Poreču, smatra se dovoljnom za osporavanje ispravnosti sudskog postupka. Utoliko prije nije jasno zbog čega Topićevi odvjetnici ni jednoga od spomenutih ključnih svjedoka nisu pozvali da govori u njegovu korist na suđenju za prijevaru koju je pokrenulo Općinsko državno odvjetništvo. Poziv, tako bar tvrde, nisu dobili ni Mirjana Topić ni Armando Gjini.

Zašto takav slučaj Nobilu, nakon trijumfa s Tihomirom Blaškićem i izdašnih honorara, uopće treba? Odgovor najvjerojatnije treba tražiti u njegovu intenzivnom odnosu s vlasnikom EPH, Ninoslavom Pavićem. Koliko je pak čvrst lanac od Hypo banke, preko autora Topićevih pjesama koji Paviću odobrava investicijske kredite, do Pavićeva EPH i Nobila, koji je također poznat po rock sentimentima, najbolje dokazuje sam Anto Nobilo.

Predmet o kojem smo se telefonski htjeli informirati kod poznatog odvjetnika ne vodi on sam nego službenik njegova ureda Maro Mihočević. Mihočević je za Nacional u Dubrovniku objasnio da, iako ga je od ročišta tada dijelilo samo deset dana, o konkretnom predmetu ništa ne može reći bez spisa pred sobom. Tako nije znao ni koji su svjedoci na raspravu pozvani kako bi svjedočili u Topićevu korist.

Obitelj Topić uskoro će se, doznaje Nacional, morati iseliti iz porečke vile u kojoj živi pet godina jer se u nju vraćaju vlasnici. Topić bi dotad mogao biti kažnjen zatvorom od šest mjeseci do pet godina, ne dokažu li odvjetnici Nobilova ureda da je lažac i varalica Azemir Krupić.