Jorge Ramos vodi ured Opusa Dei u Hrvatskoj.Jorge Ramos vodi ured Opusa Dei u Hrvatskoj. Taj 44-godišnji svećenik iz Portugala, koji se s Opusom Dei prvi put susreo kada je imao 14 godina, u razgovoru pojašnjava kako organizacija koju zastupa brine isključivo o duhovnoj obnovi svoje pastve. Nerado govori o financijskoj moći, a još manje o samokažnjavanju članova bičevanjem ili nošenjem remenja sa šiljcima okrenutim prema tijelu. Tvrdi da takav oblik pokore nije važan za stvaran doživljaj Boga, kakav prakticiraju unutar Opusa Dei.

O PEDOFILIJI U KATOLIČKOJ CRKVI 'Bogu hvala, u Opusu Dei nismo imali nijedan takav slučaj. Jasno da su to ružne pojave'U Zagrebu je godinu dana, a živi s dvojicom svećenika iz Španjolske i Meksika te Hrvatima liječnikom Pavom Žanićem i fizičarem Vukom Brigljevićem.

NACIONAL: Zašto oko Opusa Dei ima toliko kontroverzija od antikomunizma do teza prema kojima je vaša organizacija svojevrsna sekta pod okriljem Katoličke crkve? – To nije točno. Opus Dei je osobna prelatura Katoličke crkve sa sjedištem u Rimu, a u svijetu imamo više od 80.000 članova. Sastoji se od vlastitog klera, prelata i laika, a osnovna poruka koju slijedimo je da je svaki čovjek pozvan na svetost i apostolat. Prije 30-ak godina bilo je, osobito u Španjolskoj, priča kako je Opus Dei ponešto kontroverzna organizacija, no sada je jasno da je naš cilj služiti Crkvi.

NACIONAL: Znači niste desno krilo Crkve? – Nismo jer naš cilj nije bavljenje politikom. Opus Dei svima pruža ruke, bez obzira na njihova politička uvjerenja. To što je nekoliko ministara u Francovo vrijeme bilo iz naših redova ne znači ništa jer su u isto vrijeme i neki naši članovi bili protivnici njegova režima. Sveti Josemaria je uvijek govorio da je duhovnost bit Opusa Dei, a članovi su mogli slobodno podržavati bilo koju političku opciju. Želimo postići svetost u poslu, u obitelji i svakodnevnom životu.

NACIONAL: Zašto se i laici koji su vaši članovi zavjetuju na celibat? – Većina ljudi iz Opusa Dei ima obitelj ili je može imati. Ali dio naših pripadnika koji nisu svećenici, odlučuje se na život u celibatu, bez zavjeta. Tako se mogu intenzivnije posvetiti ciljevima Opusa Dei, primjerice, ako nemate obitelj, lakše možete otići u neku drugu državu i ondje raditi u ime naše organizacije.

NACIONAL: Što se događa s laicima koji odluče prekinuti celibat? – Kao što sam već rekao, većina naših članova su obiteljski ljudi, međutim treba biti iskren i kazati da ako netko više neće živjeti u celibatu, tada mora istupiti iz Opusa Dei. Bogu hvala, to se ne događa često. Kada jednom pristanete na kompromis koji uključuje celibat, to se podrazumijeva zauvijek. Pritom treba uzeti u obzir da najveći broj ljudi u Opusu Dei imaju obitelji i djecu i sasvim normalno funkcioniraju u svakodnevnom životu.

NACIONAL: Zbog čega provodite i samokažnjavanje poput bičevanja? – Izraz koji ste upotrijebili je ružan i ne slažem se s njim. Naši dani se sastoje od molitvi, odlazaka na mise, čitanja duhovnog štiva, a povremeno činimo i male žrtve za Boga koje bih nazvao pokorom. Sveti Josemaría je govorio da vršimo takvu pokoru koja nikad ne šteti našem zdravlju. Pokora je crkveni izraz, a pomaže unapređenju duhovnog života. Naši članovi pomažu osobama koje imaju razne vrste poteškoća, i to je jedna od najvažnijih zadaća naše organizacije.

NACIONAL: Kolika je stvarna moć Opusa Dei?
-Imamo dovoljno sredstava za rad koja dobivamo od naših suradnika. Prava istina je da se svakodnevno susrećemo s poteškoćama, ali ih nastojimo riješiti.

NACIONAL: Kako u Opusu Dei gledate na mnogobrojne skandale, poput slučajeva pedofilije u Austriji i SAD-u, koji potresaju Katoličku crkvu? – Bogu hvala, mi u Opusu Dei nismo imali ni jedan takav slučaj. Jasno je da su to ružne pojave i upravo zato moramo paziti da sačuvamo vlastitu svetost. To znači da se moramo ponašati odgovorno i znati da drugi ljudi gledaju što radimo. Ako želimo biti sveci, moramo se tako ponašati. Jedini koji je bez grijeha je Isus, a i Papa svojim životom svima nama daje dobar primjer. Problem je to što mediji vole skandale pa se oni potanko opisuju, iako u njima sudjeluje jako malo ljudi. Često je to protucrkvena kampanja, iako ne trebamo zatvarati oči ako u svemu ima negativnosti. –