Objavljeno u Nacionalu br. 465, 2004-10-12

Autor: Nina Ožegović

REALITY SHOW NA UDARU ELITE

Hrvatski intelektualci zgađeni 'Big Brotherom'

Nacional je anketirao hrvatske glumce, dramaturge, pjevače, političare, marketinške stručnjake, teologe, psihologe, medijske znalce, novinare i književnike: njihovi odgovori pokazali su da je reality show 'Big Brother' ključna medijski fenomen za razvoj hrvatskog društva

"Mi smo svi voajeri, koji želimo zaviriti u tuđe živote, što potvrđuje i vrlo čitani ženski tisak, primjerice, Moja tajna i Moja sudbina"."Mi smo svi voajeri, koji želimo zaviriti u tuđe živote, što potvrđuje i vrlo čitani ženski tisak, primjerice, Moja tajna i Moja sudbina".Nakon ministra zdravstva Andrije Hebranga i crkvenih krugova s Kaptola, oglasila se i Ljubica Matijević-Vrsaljko, pravobraniteljica za djecu, koja je prijavila reality show Big Brother Vijeću za elektroničke medije zbog vrijeđanja dostojanstva čovjeka, te pušenja cigareta i pijenja alkohola pred TV ekranima. Ako se još uzme u obzir da se taj RTL-ov program navodno po gledanosti natječe s HTV-ovim “Milijunašem”, iako službenih informacija još nema, postaje jasno da je riječ o novom medijskom fenomenu oko kojeg se lome koplja za i protiv.

Iako Big Brother smatraju ispraznim i moralno bezvrijednim, Nacionalovi sugovornici priznaju mu važnost na medijskoj sceniDa bismo saznali što o tom reality showu misle poznati Hrvati različitih profesija i dobi, anketirali smo poznate glumce, dramaturge, pjevače, političare, marketinške stručnjake, psihologe, medijske znalce, teologe, novinare i književnike te zatražili od njih da komentiraju Big Brothera s medijskog, moralnog, vrijednosnog, odgojnog i marketinškog aspekta. Na naše iznenađenje gotovo nitko od njih, osim Denisa Latina, koji ga gleda godinama na inozemnim TV postajama iz profesionalnih razloga, nije do sada pratio taj program, no svi su se rado odazvali našoj molbi, odgledali nekoliko epizoda i izrekli svoje mišljenje. Gotovo svi, osim Vladimira Smoleca, direktora marketinške tvrtke “Digitela”, bili su užasnuti hrvatskim reality showom, a nekolicina je pokušala, poput glumca Vilija Matule i političara Damira Kajina, objasniti taj fenomen.

Hrvatska je 26. zemlja u kojoj se prošlog mjeseca po licenci počeo emitirati reality show Big Brother. Prvi show je prikazan 1999. u Nizozemskoj, a idejni začetnik je bio Jon deMol, danas vjerojatno jedan od najbogatijih ljudi te zemlje. U proteklih pet godina Big Brother je poharao svih pet kontinenata prikazujući se u svim većim zemljama svijeta, od zapadnih europskih zemalja kao što su Velika Britanija, Francuska, Italija i Španjolska preko tranzicijskih država Mađarske i Poljske, pa do Australije, SAD-a, Argentine i Južne Afrike. Ni u jednoj zemlji nije zabranjen, osim u Bahreinu, gdje je organiziran zajednički projekt za sve islamske zemlje, međutim, pobunile su se vjerske organizacije i nikada nije prikazan. U Poljskoj je neki biskup štrajkao glađu zahtijevajući da prekinu emitiranje, ali bez uspjeha. Također, za Poljsku je vezan bizaran kuriozitet: bivši akter Sebastian Florek ušao je poljski parlament! U Njemačkoj je stanovita Dani pred kamerama bušila bradavice i pritom vrištala, a u istoj državi je kandidat iz Makedonije postigao slavu svojim mačističkim ponašanjem. Obitelji Big Brothera uskoro će se pridružiti i 27. zemlja ? Bugarska.

ANKETA
Matija Babić, savjetnik Indexa:
– Ljudi su se uživjeli. Ozrena treba izbaciti ako ne može bez cure, Marina ima male sise, a Krešo je užasno smiješan – nema društva u kojem se ovih dana ne spomene bar jedna od te tri stvari. Big Brother debilizira publiku, tu nema spora. Ali ne više nego što to čini ostatak TV programa. Show u kojem 12 mladih ljudi nastoji zaraditi dobar novac glumatajući sto dana pred kamerama, pokazujući pritom pokoju sisu, u svakom je slučaju manje nemoralan od TV prijenosa saborskih sjednica i prepucavanja polupismenih besposlenjaka. Ostavimo dakle moraliziranja po strani, osobito ova koja dolaze od jalovih ministara koji umjesto da se pozabave hororom u svom resoru laprdaju o pušenju pred kamerama. Jedini problem koji ja imam s Big Brotherom je činjenica da se radi o programu čija je jedina svrha da bude zabavan, a meni je negledljivo dosadan. Zavirivanje u tuđe kuće zanimljiva je stvar, osim kad nije ni najmanje zanimljiva. Moj je dojam da je napravljena vrlo loša selekcija ljudi: stanari kuće Big Brother isprazni su i nezanimljivi likovi. Interesantniji tipovi se mogu naći u svakoj gostionici. Niti bih ih htio za cimere, niti bih se s njima družio, nit bih ih gledao u akvariju da su ribe. A to bi Big Brother trebao biti – akvarij s interesantnim ribama koje ne moraš hraniti, tek da te malo opuste i zabave kad imaš vremena pogledati ih. A hoće li show unatoč svemu uspjeti, sigurno hoće. Prokušana franšiza s desetljećem zakašnjenja, nakon Angole i Mikronezije, stigla je i u Hrvatsku. Mi bijednici oduševili smo se, kao i 1996. kad je došao McDonald’s. Nama je to potvrda da smo dio svijeta. Nek’ je smeće, al’ je bar svjetsko smeće.

Goran Tribuson, književnik: – Imam nešto zavirivalačko, tračersko u sebi i zanimam se za ljudsku prirodu i odnose među ljudima, ali akteri Big Brothera apsolutno su mi nezanimljivi kao osobe i ne želim ih gledati. Njihov svjetonazor je načinjen od banalnih stereotipa i brandova, primjerice, Vuittonovih torbica, tako da su taksisti u odnosu na njih pravi filozofi, koji svijetu mogu mnogo pružiti. Ljudi gledaju taj serijal zato što ih privlači tuđa intima, svi smo mi pomalo voajeri, što dokazuju i tiraže tračerskih novina. Lijepo je kad ne moraš prikrivati takve porive i kad možeš otvoreno na televiziji buljiti u tuđe živote. I ja bih rado gledao Big Brothera kad bi njihova intima bila imalo zanimljiva. Ovako, Big Brother je svuda oko nas, bolji i zanimljiviji od onoga na televiziji, pa radije poslušam dobar trač iz susjedstva ili žestoku svađu između tramvajca i dame u godinama nego dosadne priče te djece.
Indikativno je što je naziv serijala Big Brother preuzet iz Orwellove literature, kao da organizatori nisu bili svjesni negativnih konotacija tog naziva, pa automatski cijeli serijal dobiva negativni predznak, barem za one koji su čitali “1984.”.
Mislim da su ta djeca zapravo žrtve i žao mi je što su uvučeni u tu staromodnu i bedastu igru, koja je nezanimljiva, nedinamična i isprazna. Jasno mi je da ih motivira novac, koji nije mali, ali i Warholovih pet minuta slave, koje će zaista toliko i trajati, i ni sekundu dulje. Oni će ući u ekrane profesionalnih zavirivača i voajera, ali će biti zaboravljeni jednakom brzinom kojom su i ušli, kao uostalom i svi oni iz showa Story SuperNova. Biti medijska ličnost bez pokrića pomalo je bolesno. Moraš si napraviti nekakvu biografiju. No neka oni samo uživaju, ja sam ipak samo obično staro gunđalo.

Don Ivan Grubišić: – Smatram da su mladi u Big Brotheru svojevrstan uzorak naše mladeži. Zapazio sam siromašan i prostački rječnik, a nisam čuo ni jednu rečenicu sa subjektom i predikatom. Svi su skloni alkoholu i pušenju i to su im važne životne aktivnosti. Ne znam kako bi se ponašali u situacijama kada ne bi smjeli pušiti i piti alkohol.
U moralnom smislu Big Brother je slika našeg društva. Kod tih mladih ljudi izražen je moralni relativizam što se tiče ljubavnog, bračnog i seksualnog života, a to nije dobro. Oni žele postati zvijezde po svaku cijenu i zbog toga su se odrekli vlastite intime dopustivši da ih se snima u svim najintimnijim trenucima života, što je loše. Intima je najvažnija stvar u životu čovjeku i ne bi smjela biti pogažena. Mislim da je kod tih mladih ljudi vrlo upitan njihov odnos prema sebi, a o manjku samopoštovanja da i ne govorim. Čak se ni kod zatvorenika ne dira u njihovu intimu. Njihov optimizam i veselost umjetno su podržavani, što potvrđuje odlazak Egle, koja je bila presretna što je napustila kuću Big Brother.
Kad je čovjek spreman toliko razgolititi svoju intimu koliko su to učinili ti mladi ljudi u Big Brotheru, upitno je govoriti o moralu cijelog projekta. U pozadini projekta je borba za novac, znači, serijal nije vođen načelima humanosti, moralnosti, zabave i edukativnosti nego zarade i profita, slave i nemorala. Poruka da je sve dopušteno, koja se odašilje, baca negativnu sliku na cijeli projekt. Ne postoji osjećaj za granicu, a bez toga ni jedno društvo ne može napredovati. Možda će Big Brother pridonijeti još većoj otkvačenosti mladih u Hrvatskoj, no ionako ih ima već dovoljno takvih tako da to neće rezultirati nekim pomakom.
Mediji će vjerojatno ići još dalje s takvim programima, jer traje nesmiljena borba za gledatelje. Sve je podređeno profitu i biznisu, što dovodi do još većeg urušavanja moralnih temelja na kojima može opstati jedno društvo. Mislim da Big Brother ne može pozitivno pridonijeti hrvatskom društvu.

Đermano Senjanović, kolumnist Slobodne Dalmacije: – Mogu vam reći ono što sam napisao u svojoj kolumni “Teletina” u Slobodnoj Dalmaciji. Ne bi tija nikoga vriđat, ali dopustite da se malo slobodnije izrazin. Televizija je pozvala ništo peradi, zatvorila ih je u kuću i stavila svud kamere. I sad narod gleda što oni činidu. Šta govoru i o čemu razmišljaju. Kad je narod svatija da od njih nema šta čut, vidit i naučit, presta ih je gledat. A onda su ovi iz RTL-a poduzeli korake. Napunili su kadu pjenom i natirali ih da se kupaju goli. Narod se zapalija, jer oli je to mala stvar vidit pizdu. Jutarnji je brzo otrča kod matere od jedne, i donija ekskluzivnu reportažu o tome kako mater nema ništa protiv da mala naslanja pizdu na kameru. Tako je na račun pizde povećana gledanost. Uz povećanu gledanost idu i reklame, ide veći prihod. A šta će tek biti kad se počmedu jebavati!

Milanka Opačić, saborska zastupnica: – Ne gledam Big Brother, jer nemam vremena, a sada sam odgledala nekoliko epizoda i zaključila da je taj reality show totalno nezanimljiv ? u njemu se doista nema što gledati. Ne optužujem te mlade ljude, oni su svi punoljetni i sami su izabrali sudjelovanje u toj emisiji, ali smatram da se emitira u pogrešnom terminu. Naime, trebao bi se prikazivati kasnije, poslije ponoći, u vrijeme kada djeca nisu pred televizorima, ili barem s upozorenjem da taj program nije za djecu. Jasno mi je da se radi o komercijalnom programu, koji će učiniti sve da privuče gledatelje i sponzore, ali se pitam je li nagrada od milijun kuna dovoljan motiv da ti mladi ljudi žive zatvoreni 100 dana u nekoj kući, dakle, u posve neprirodnoj situaciji. Ljudima je reality show zanimljiv jer je riječ o novoj vrsti programa kod nas, u kojoj se potiče avanturizam, a možda očekuju i ekscese. No mislim da Big Brother definitivno šalje pogrešnu poruku mladim ljudima, kao što je uostalom bio slučaj i sa showom Story SuperNova. Ta je emisija lansirala pogrešne uzore poručujući mladima da je za uspjeh u životu dovoljno skratiti suknju, našminkati se i znati malo pjevati i plesati. Big Brother poručuje da se do uspjeha i lagodnog života može doći neučenjem, neradom, ekscesima i avanturizmom, što je pogrešno.
Zabrinjavajuće je što je i HTV već krenuo putem komercijalizacije: skresan je obrazovni program, teži se avanturizmu i zabavi, a nitko više ne govori o znanju i obrazovanju. Krenuli smo u suludu utrku u kojoj novac i profit imaju glavnu ulogu, pa mislim da ćemo se morati vratiti unazad.

Željka Udovičić, dramaturginja: – Pogledala sam nekoliko Big Brothera upravo zato da bih vidjela o čemu je riječ, te usput pokupila informacije iz tiska, koje je nemoguće izbjeći. Tzv. popularnost ovakvog reality showa pripisujem nedvojbenom utjecaju medija, koji tu temu predstavljaju ili o njoj diskutiraju na ovaj ili onaj način, zatvarajući tako taj vješt marketinški paket kao doista jedini osmišljeni segment tog projekta, jer nekome donosi profit.
Big Brother ne promovira nikakve vrijednosti, osim lažne popularnosti i uvjerenja da se za novac može sve kupiti. Naime, nedvosmislena poruka koju nam šalje jest da sve što je devijantno ili čak kažnjivo, kao što je voajerizam, primjerice, probušite rupicu u zidu i gledate susjeda u kupaonici, postaje vrlinom kada je javno i za novac. Kolika je nepismenost u Hrvatskoj na koju očito računaju! Lijepo im svjetlo šaljemo kroz taj njihov najveći prozor u svijet! Opasna manipulacija.
Što se tiče dramaturgije cijele priče, ona je jadna, ali je zato jeftinija, i nema koncepcije, što rezultira time da je čitava stvar dosadna i neosmišljena. Zatim, ne postoji mogućnost profiliranja osobnosti sudionika niti tematskog razvoja priče, jer zadaci koji im se postavljaju ne zahtijevaju nikakvu fizičku ili mentalnu vještinu ili sposobnost nego su besmisleni i podrazumijevaju tek, najblaže rečeno, graničnu inteligenciju.
Održati vatru sedam dana. Doista impresivno! Sugerira mogućnost preživljavanja kad nas kulturološki vrate u pećinu.

Denis Latin, novinar i urednik Latinice> – Reality show Big Brother gledam barem jedno desetljeće, od onda kada je krenuo u Poljskoj, i u svakoj od tih tranzicijskih zemalja izazvao je veliku pomamu gledatelja. To je logično; za tranzicijske zemlje to je bilo nešto novo, još neviđeno, i Big Brother je naišao na plodno tlo. Mislim da u Hrvatskoj neće izazvati nikakvu medijsku revoluciju, iako će biti gledan. Naime, hrvatska televizija bila je najbolja u bivšoj Jugoslaviji – program nije bio hermetičan, cenzuriran i dosadan kao na sovjetskoj televiziji ili na drugim istočnim stanicama, a istodobno smo uzimali najbolje od zapadnih medija. Dakle, hrvatski standardi su ipak drukčiji, viši nego u tim zemljama. Mi smo još od pedesetih imali odlične show programe i zabavne emisije. Mislim da su podaci o gledanosti prenapuhani i da se njima manipulira kako bi se u javnosti stvorila fama o tom programu. RTL se ponaša prema hrvatskoj publici kao da smo jednaki poljskoj, mađarskoj ili bugarskoj, što je apsolutno netočno. Zato mislim da Big Brother dugoročno neće imati uspjeha u Hrvatskoj, ljudi će se zasititi i potražiti nešto drugačije.
Mislim da je uzrok gledanosti Big Brothera u tome što ljudi žele i dalje živjeti u kontroliranim uvjetima, jer zapravo ne znaju drukčije, odnosno, nisu dosegli slobodu i neovisnost. Naime, komunizam je srušen, a s njim i državna kontrola, nestao je Orwellov Veliki brat. Sada u kapitalizmu, koji počiva na kapitalu i profitu, ljudi se dobrovoljno podvrgavaju istom načelu kontrole i nadzora odozgo, ali ovaj put ne zbog političkih nego financijskih razloga. Dakle, promijenio se samo motiv, a sustav rezoniranja je ostao isti. Također, važna je crta voajerizma. Ljudi se identificiraju s tim običnim ljudima i napeto iščekuju nastavak, strepe nad svojim junacima i slično.
Što se tiče moralnog aspekta, prvi put bih potpisao članak iz Glasa Koncila, u kojem je napisano da u tom programu nema ništa vrijedno. Taj će program urušiti ionako loš sustav vrijednosti. No dobro je što se ti mladi ljudi svlače i rade slične nepodopštine, jer će tako iscrpsti sve tabue i predrasude društva. To je zapravo udar na licemjerje i lažni moral po kojem su svi u Hrvatskoj sveci i veliki kršćani. Ako Hrvatska želi kročiti u liberalnu demokraciju, takvo rušenje tabua, kao uostalom sa slučajem Severine, tome može pridonijeti.
Televizijski, Big Brother nije ništa posebno. Dramaturški je nezanimljiv, previše je ekstenzivan, nema napetosti ni događaja. Zapravo, program je bio dosadan pa su im organizatori pod pritiskom javnosti već počeli davati razne zadatke kako bi postigli dinamičnost i dobili gušći sadržaj. To nije bio slučaj u Poljskoj; tamo su uključili kamere i pustili da se sve spontano događa. Hrvatski Big Brother je produkcijski bolji od ostalih u tranzicijskim zemljama, jer je Hrvatska tehnički opremljenija. Međutim, to su ljudi koji u životu nisu ništa postigli pa nemaju što ni pružiti, a misle da preko medija mogu postići neki status u zemlji. Preko Big Brothera zapravo se manipulira gledateljstvom jer se sadržaj napuhava, a u emisiji ima sve manje realnog, istinskog života i sve postaje namješteno i umjetno. Znači, izgubila se svrha reality showa u korist dinamične strukture emisije, te gledanosti i zarade. To istodobno pokazuje slabost tog projekta: naglasak je sve više na pompi i brandiranju, a sve manje na stvarnosti i faktoru nepredvidljivosti, što će izazvati kontraefekt. Mora se poštovati zakonitost struke, jer sve što je suprotno zanatu, na kraju ispadne jako loše.
U odgojnom smislu, Big Brother je dekadentna emisija i podcjenjuje hrvatskoga gledatelja, kojim manipulira preko RTL-a i ostalih medija na najgori način.

Damir Kajin, saborski zastupnik: – Mi koji imamo priliku gledati talijanske televizije i njihove reality showove naučeni smo na mnogo kvalitetnije emisije tog tipa od Big Brothera. Međutim, on je probio ili probija led i to treba cijeniti. To je iznimno komercijalna emisija, čak komercijalnija od “Milijunaša”, a to potvrđuju brojne reklame koje prekidaju njihove sesije, primjerice, ona od mesne industrije dok oni razgovaraju o vegetarijanstvu. Na temelju brojnosti tih reklama lako je izračunati RTL-ov prihod.
No Big Brother nije za moj ukus. Likovi su usiljeni i nemaju prirodnu komunikaciju. Ta vrsta emisije je krajnje nehumana, čak neprirodna, jer nije normalno da budete zatočeni 100 dana u kući s nepoznatim ljudima. A i pitanje je koliko je demokratski da kamera ulazi u sve sfere vašeg života, bez obzira na to što je o tome pisao Orwell u svojoj “1984.”. Mislim da je glavni motiv sudionika da budu prvi, viđeni, ostanu što dulje u emisiji i na kraju dobiju milijun kuna. Iz njihove konverzacije ne razabire se nikakav uzor; može se jedino vidjeti kako razmišlja dio populacije u Hrvatskoj u dobi od 20-ak godina.
Glavni motiv RTL-a kao prije svega komercijalne televizije jest da poveća gledanost i profit. RTL nema nikakve veze s altruizmom, pa tržištu nudi proizvod koji će omogućiti što veću zaradu. Da to postigne, rukovodi se logikom biznisa i tržišta.
Zabrana programa bila bi krajnje kontraproduktivna jer bi to izazvalo kontraefekt, moglo bi iritirati javnost i učiniti veliku uslugu RTL-u ? još više povećati gledanost.

Mile Kekin, pjevač Hladnog piva: – Gledao sam Big Brothera još u Njemačkoj davnih dana i mislim da je to fantastično zamišljen show, koji dobro tretira ljudsku svakodnevnicu. Mi smo svi voajeri, koji želimo zaviriti u tuđe živote, što potvrđuje i vrlo čitani ženski tisak, primjerice, Moja tajna i Moja sudbina. Ti magazini, kao i Big Brother, pružaju čitateljima i gledateljima iluziju da nisu sami, a to svakome treba. Bit će jako slatko gledati razne podlosti koje će jedni drugima raditi, njihove suze i svađe? Uvjeren sam da će nakon ovoga niknuti razne nove verzije Big Brothera, primjerice, na pustom otoku, u Africi ili u planini, kao što je bio slučaj u drugim zapadnim zemljama. To je tek početak.
Mene pak ne zanimaju tuđi životi i ne gledam Big Brother. Zapravo, TV me ne zanima previše, osim BBC-jevih dokumentaraca, Simpsona i South Parka.
Mislim da bi Big Brothera u Hrvatskoj trebali obvezno gledati scenaristi, da vide kako razgovaraju normalni ljudi pa da od njih nauče posao. Znači, Big Brother bi na loše hrvatske scenariste mogao djelovati poučno.
Ne mislim da će Big Brother srozati ionako srozani hrvatski moral, čak i da naprave kolektivnu seksualnu orgiju. Ima puno gorih stvari, primjerice Dnevnik i razne političke emisije, koje ga puno jače srozavaju. Što se tiče Crkve, ona se po definiciji mora zgražati kada vidi mlade kako se ljube. Što bi inače radila?

Ana Karlović, dječja psihologinja: – Djeca su kod nas ionako izložena nepovoljnim, agresivnim i pornografskim sadržajima, zapravo, guramo ih prerano u svijet odraslih, što može imati negativne posljedice na razvoj djetetove osobnosti. Kao roditelj i dječji psiholog, ne bih preporučila djeci da gledaju Big Brother, iako ne mislim da je taj reality show katastrofalno loš. Mislim da bi trebao biti u drugom terminu, najbolje poslije ponoći, u vrijeme kada djeca ne sjede pred televizorom, a ne u udarnom i najpopularnijem terminu poslije Dnevnika, dostupnom najširoj publici, pa tako i najmlađoj djeci.
Naime, Big Brother je već sada jako popularan u djece između šest i 15 godina, koja taj program redovito prate. Ona su ovim programom izložena psovkama, najintimnijim ispovijedima, golotinji, seksualnim komentarima, a možda ubrzo i seksualnim aktivnostima, što se može loše odraziti na formiranje osobnih stavova djece. Za normalan, zdrav emocionalni razvoj djece važno je postaviti granice privatnosti. Dijete s dvije ili tri godine nije spremno za iste sadržaje kao ono s deset godina. Primjerice, za 12-godišnjaka seksualno iskustvo može biti traumatičan doživljaj, a za 18-godišnjaka ugodan. Dakle, za djecu nije dobro da prerano vide neka životna iskustva ili pojave kao što su ekshibicionizam i slično, jer za to nisu dovoljni zrela i mogu ih zbuniti. I u obitelji moraju postojati granice privatnosti; ni roditeljima se ne preporučuje da pred djecom hodaju goli i da vode ljubav. Znači, kod kuće djecu zaštićujemo od nepovoljnih utjecaja, a na televiziji im to omogućujemo. Osim toga, nehumano je i okrutno što likovi iz Big Brothera ispadaju iz serije kao iz videoigre. Mislim da bi svakako djecu trebali zaštititi od takvih iskustava.

Vili Matula, glumac: – Ne mislim da je reality show Big Brother pozitivan, ali želim se s tim programom suočiti. Da u tome uspijem, tražim antitijela koja će mi pomoći shvatiti taj virus. Big Brother je elementarna nepogoda koju mi svojim vitalizmom nastojimo preživjeti. To je medijski fenomen kojem se ne možemo oduprijeti i koji moramo odraditi kao virozu.
S obzirom na to da je taj reality show krenuo paralelno s prvom hrvatskom sapunicom, može se usporediti naturalizam u oba programa. Likovi u Big Brotheru ne govore, primjerice, unaprijed loše napisani tekst kao u sapunici “Villa Maria”. To nije prikaz realnog života, nego laboratorijskih uvjeta u kojima glupe okolnosti tjeraju mladice trave da lome asfalt. Mladice trave su likovi u reality showu, koje se traže, trude da pobijede, padaju u depresiju… To mi je zanimljivo, taj razvoj likova i odnosa. No serijal je dramaturški rađen po starim i iskušanim pravilima pobjede i poraza, odnosno, ispadanja, ljubavi i mržnje, i slično. Znači, ništa novo.
S moralnog aspekta gledano, Big Brother je odraz već otprije srozanog moralnog i vrijednosnog sustava. Još je japanski filozof Joshigasati ustvrdio da je sve puklo u željeznom dobu i od tada robujemo materijalnim konceptima i ne vjerujemo u duhovnost. Tako se u Big Brotheru može vidjeti kako mladi ljudi ispituju što su ljudskost i spontanost te kako se može dosegnuti pobjeda. No težnja za pobjedom po svaku cijenu goni nas u sportizam, što nema veze sa sportom. To je više sportšizam, dakle, spoj sporta i fašizma, a to je pak blisko ratu. Vladajuće grupe žive od rata, sporta i spektakla čime stječu profit i ubijaju duhovnost.

Iva Majoli, tenisačica: – Hrvatski reality show Big Brother gledala sam samo dva puta i mogu reći da su mi epizode bile zanimljive. No povremeno sam gledala inozemna izdanja, primjerice u Engleskoj, ali samo po nekoliko minuta. Iskreno rečeno, ja ne bih mogla biti zatvorena u kući sto dana, s nepoznatim ljudima, bez mobitela, novina i televizije. Mislim da bih izludila. Ne volim pratiti tuđe živote 24 sata i gledati kako se netko brije, tušira, svađa i slično, ali volim malo škicnuti ? to mi je baš fora. S moralnoga gledišta, možda su neke stvari malo pretjerane, ali mora se uzeti u obzir da su nove generacije slobodoumnije od naših roditelja. Teško mi je reći može li se Big Brother negativno odraziti na odgoj djeteta. To ovisi o karakteru djeteta i mnogim drugim faktorima. Onda djeca ne bi smjela gledati i neke druge TV emisije, osobito crtiće. No možda ipak ne bi smjela vidjeti baš sve iz Big Brothera.

Vezane vijesti

Baretić & Big Brother band - Ogledi o 'civilizacijskim vrijednostima' septičke...

Baretić & Big Brother band - Ogledi o 'civilizacijskim vrijednostima' septičke jame

U jednoj od prethodnih sezona ovdašnjeg "Big Brothera" neka je kokoš objašnjavala nekoj kozi da hrvatski jezik ima sedam padeža. Budući da koza… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika