Ambiciozan projekt trebao bi naslijediti "Sedmu noć" ili "Bravo", najskuplje emisije Zabavnog programa HTV-a za mandata danas umirovljene "čelične lady" Ksenije Urličić, a kao urednik se i u ovom slučaju potpisuje Ljudevit Grgurić Grga.“Bio mi je veliki kompliment kad je ravnatelj HRT-a gospodin Mirko Galić rekao da je, dok je živio u Parizu, sa zanimanjem gledao moje emisije”, kaže Ljerka Lela Milčić, Riječanka koja je najveći dio života provela u Francuskoj, a posljednjih 30 godina radila je kao producentica i realizirala više od 40 različitih emisija na sva tri francuska televizijska programa. Među njima i finale izbora za Miss Francuske, a show koji svake godine prati desetak milijuna gledatelja radila je čak sedam godina za redom. Na poziv HTV-ova uredništva nedavno se odlučila privremeno preseliti u Zagreb, a na Prisavlju je već prošlog tjedna počela s pripremama novog subotnjeg showa. Ambiciozan projekt trebao bi naslijediti “Sedmu noć” ili “Bravo”, najskuplje emisije Zabavnog programa HTV-a za mandata danas umirovljene “čelične lady” Ksenije Urličić, a kao urednik se i u ovom slučaju potpisuje Ljudevit Grgurić Grga. Na čelu projekta ovaj put je, međutim, druga lady.

'Iako nisam znala kako izgleda, čim sam čula Roberta Ferlina na radiju bila sam uvjerena da je on pravi izbor za našu emisiju' 'U Francuskoj se drugačije radi – producent je odgovoran za sve, od tehnike do umjetničkog dijela, tako da nadzire čak i režiju' 'Nisam primjetila da na HTV-u postoji netko tko se brine o tome što rade voditelji – oni su uglavnom prepušteni sebi' Kad je nakon završene srednje škole u Rijeci Ljerka Milčić odlučila otići u Pariz, planirala je ostati godinu, najviše dvije dok ne nauči jezik. No, nakon pet semestara na Alliance Française gdje je usavršila francuski jezik, upisala je i filmsku školu IDHEC. Uskoro je počela raditi na filmu, najprije kao “stažer skript”, a poslije kao producentica. Početkom 70-ih je s prijateljicom Simone Alouche osnovala vlastitu produkcijsku kuću iz koje su, prije nego što je Lela Milčić odlučila veliko platno zamijeniti ekranom, izišla četiri dugometražna filma. Gotovo 20 godina poslije, nakon bogatog televizijskog staža, osnovala je novu producentsku kuću LM Production, no ovog puta za televizijski program. Kako je navedeno u biografiji na internetskim stranicama filmskog festivala u Puli, na kojem je Riječanka iz Pariza ove godine bila jedan od članova ocjenjivačkog suda, LM Production surađuje s TF1, prvim i najgledanijim televizijskim programom u Francuskoj, a 1994. Lela Milčić postaje i programski savjetnik u direkciji TF1. Danas surađuje u odabranim projektima, a u siječnju sljedeće godine trebala je za TF1 realizirati jedan takav. Planovi su se promijenili kad su Ljerku Milčić pozvali da surađuje u realizaciji velikog subotnjeg showa HTV-a. Ljerka Milčić već je privremeno preselila u Zagreb, obavila većinu potrebnih priprema za početak snimanja glazbeno – zabavne emisije koju će, u paru s pjevačicom Ninom Badrić, voditi Robert Ferlin.

NACIONAL: Što nam ovog trenutka možete otkriti o emisiji koju pripremate za HTV? Emitira li se ista forma i na francuskoj televiziji? – To nije forma, nego emisija koja će biti postavljena prema mojoj ideji. Sličan se show emitirao i na francuskoj televiziji. Zapravo, kako sam u proteklih 30 godina napravila priličan broj takvih emisija, ovo što sad radimo nekakva je kombinacija svih njih, a ostavljeno je i prostora za kreativnost svakog člana mlade ekipe HTV-a. Ciljamo na široku publiku, ljude koji cijeli tjedan rade, a u subotu se žele opustiti. Sve bi trebalo biti veselo i zabavno, s puno boja i kostima, kako bi se gledatelji opustili i zabavili. Osjećam se kao da počinjem iznova. Sretna sam što ću raditi u domovini.

NACIONAL: Nije li pomalo neobično da s tako bogatim producentskim iskustvom taj projekt ipak potpisujete kao autorica? – Primijetila sam da ovdje vlada drukčiji sustav. U Francuskoj producent dobije određenu sumu za kompletnu produkciju, što podrazumijeva sve, od tehničkih detalja do umjetničkog dijela programa. To je zanimljivo jer najprije morate planirati kako najbolje uložiti novac koji imate na raspolaganju, a potom slijedi takozvani umjetnički dio kojim se u Hrvatskoj bave uglavnom urednici. U Francuskoj to nisu dvije funkcije. Producent je odgovoran za sve tako da nadzire čak i režiju. Ako pet godina radite kao producent, automatski možete biti redatelj. Producent i bira redatelja i stoji iza njega. Ovdje je bolje jer ima više odgovornih pa se pritisak podijeli, a tako je puno ležernije raditi.

NACIONAL: Jeste li sami birali ekipu s kojom ćete raditi show? – Na HTV-u su mi predložili ekipu jer, kako tu nikoga ne poznajem, sama je ne bih mogla odabrati. Zasad mogu reći da su svi stvarno super. Ipak, zamolila sam da dovedem svog redatelja iz Francuske. Ne zato što sumnjam da ovdje ima dobrih profesionalaca, nego čisto radi toga da bismo projekt što prije postavili. K tomu, ovdje se drukčije radi pa mi je bilo jednostavnije odabrati najuži dio tima među suradnicima s kojima sam već radila. Uz mene su iz Francuske došli redatelj Gilles Amado, majstor rasvjete Mytnik Swann i scenografkinja Stephanie Jarre, polusestra Jeana Michaela Jarrea, koja radi scenografije u kazalištu i na televiziji. Njih troje dolaze samo postaviti emisiju i onda se vraćaju u Francusku, a ja ću dulje ostati u Zagrebu.

NACIONAL: Jeste li utjecali i na izbor voditelja? – Za Ninu sam već prije čula, a kako ona ima temperament koji bi odgovarao emisiji kakvu zamišljamo, drago mi je da je pristala. Nina zna pjevati, zna se kretati scenom, što ćemo iskoristiti na više načina. Što se Ferlina tiče, to je nevjerojatna priča. Jedno jutro sam doručkovala kod mame u Rijeci i slušala radio. Tada sam prvi put čula Roberta Ferlina i pitala svog nećaka zna li kako se zove voditelj emisije koju sam slušala. Zapisala sam ime Robert Ferlin na komad papira i stavila ga u svoju mapu. Nisam mala pojma kako čovjek izgleda. Rekli su mi samo da je prilično zgodan dečko, ali toliko mi se svidio njegov glas i stil, da sam i prije nego što smo se upoznali bila uvjerena da je on dobar izbor za jednu popularnu emisiju. Nekoliko dana poslije razgovarala sam s Marijom Nemčić o voditeljima i rekla joj da imam kandidata iako ne znam ni tko je ni kako izgleda. Izvadila sam papirić i pročitala ime Roberta Ferlina, na što je ona ostala potpuno zatečena jer mi je upravo njega namjeravala predložiti. On je već bio na castinzima za nekoliko HTV-ovih emisija.

NACIONAL: Ne brinete se što su i Nina Badrić i Robert Ferlin prilično neiskusni televizijski voditelji? – Cijeloj ekipi je objašnjeno kako bi rad na showu trebao funkcionirati. Nisam primijetila da ovdje postoji netko tko se posebno brine o tome što rade voditelji, odnosno netko tko ih korigira. Uglavnom su prepušteni sami sebi. Toga u Francuskoj nema. Voditelji su ispred kamere, isto kao i glumci, no dok glumcu redatelj objasni što traži od njega, voditelje nitko ne ispravlja. Oni dobiju svoj tekst i govore. Ovdje to neće ići tako. Ne budemo li zadovoljni snimljenim, ponavljat ćemo. To je bolje i za voditelje i za program.

NACIONAL: Tko bira glazbenike koji će nastupati u subotnjem show programu HTV-a? – Za taj je dio zadužena jedna mlađa ekipa, a objasnila sam im da želim skladan ritam. Oni izvlače pjesme jer ja ne poznajem novu generaciju glazbenika. Inače volim glazbu i uvijek je slušam. Oni izaberu izvođače i sve mi snime, a s urednikom emisije, Ljudevitom Grgurićem Grgom, odlučujem koje pjesme idu i kojim redoslijedom. To je onaj zabavan dio posla.

NACIONAL: Sudeći prema fotografijama, inozemnu glazbenu scenu poznajete puno bolje. Evo, recimo, je li Phil Collins vaš prijatelj? Ili Elton John? Hoće li netko od njih gostovati u emisiji koju pripremate za HTV? – Prijateljima mogu smatrati Julia Iglesiasa, Collinsa, Zucchera… Dobro, Eltona Johna manje viđam jer nije tako često u Parizu kao Phil Collins. U hrvatskoj emisiji nemamo puno takvih gostovanja jer nam nije cilj imati previše stranih pjesama. Neka bude jedna u svakoj i to je već mali plus. Strani glazbenici neće ovdje dolaziti zbog promocije jer im to za ovako malo tržište nije potrebno, ali to su ljudi koji vole putovati i njima će biti zabavno doći u Zagreb, gostovati u emisiji, prošetati po Jelačić placu, nešto fino popapati i vratiti se sutradan natrag. Uostalom, Hrvatska je ove godine jako popularno odredište. Francuski turisti ove su godine pokazali čak 300 posto više zanimanja za Hrvatsku. Sada je to kod Francuza jako u modi. Ipak, što se posla tiče treba poštovati neke stvari. Primjerice, Charles Aznavour; njegova sestra ima dvorac nedaleko od Pariza gdje ih često posjećujem. Mi smo na ti i baš smo bliski prijatelji. Rekla sam mu da bih željela da dođe u Zagreb, on je rekao super i tu je priča završena. Sve ostalo moram riješiti s njegovim menadžerom. Isto je i sa Zuccherom. Pozvala sam ga u show na HTV i sad se moram dogovoriti s njegovim novim menadžerom. Znam da će doći, iz prijateljstva, ne samo prema meni nego i prema Hrvatskoj jer je ovdje već bio. Ne ide sve preko mene, neke se stvari događaju same od sebe.

NACIONAL: Pratite li zbivanja na, nazovimo to televizijskim tržištem u Hrvatskoj? – U Hrvatskoj je televizija važna, u svakoj kući se prati, što vani više nije tako. Dio publike je ostao vjeran televizijskom programu, mahom ljudi koji ne žive u velikim gradovima i nisu im dostupni ni kino, ni kazalište. Vidim da u Hrvatskoj ima prilično dobrih programa, da se radi na tome da program bude i kvalitetniji.

NACIONAL: HTV-u kao javnoj televiziji zamjeraju da previše polaže na zabavni, a premalo na obrazovni, dokumentarni i slične programe koje je obvezna proizvoditi. Jeste li upoznati s takvim primjedbama i kakva je situacija u Francuskoj? – Kako bi javna televizija u Francuskoj uopće opstala kad se ne bi barem malo dotaknula komercijalnog programa!? Zato treba biti tolerantan dok to ne prelazi određene granice. Francuska javna televizija ima i reality i game show program.
NACIONAL: Zbog čega ste prije 30 godina odlučili napustiti filmsku produkciju i posvetiti se televiziji? – Kad se danas toga sjetim, uhvati me panika i nije mi jasno kako smo se uopće osmjelile samostalno upustiti u filmsku produkciju. Tražile smo kredite od banaka, distributere i ulagače kako bismo mogle krenuti u film. Ali tako je to valjda kad si mlad i ne razmišljaš o mogućim problemima. Nakon četvrtog filma nekako smo dogurale do nule i zatvorile tvrtku. Mogle smo ostati i u dugovima, a što onda? Ne mogu vam ništa uzeti jer nemate ništa, znači možete jedino završiti u zatvoru. Pa hvala lijepa, to mi baš ne bi trebalo. Zato, kad su me pozvali da dođem raditi produkciju za televiziju zaključila sam: idem lijepo raditi na televiziju jer tu nema rizika. Ali, na televiziju sam bila pozvana zato što su znali da sam filmski producent. Zato stalno govorim mladim ljudima koje srećem i vidim da imaju talenta i potencijala: “U jednom trenutku u životu morate riskirati! Nećeš propasti – riskiraj, možda ti i uspije, a uvijek se možeš vratiti na istu bazu.” Ja sam za to da ako vam se u životu pruži prilika da postignete više, prepoznajte je i iskoristite ne gubeći iz vida da takva mogućnost nosi i mali rizik. Ako se ljudi boje i čvrsto drže onog što već imaju, nikada neće napredovati.