Na izložbi će se predstaviti gotovo stotinu umjetnika, a od toga 67 sa 107 konkretnih radova – slika, kipova i instalacija.“Iz Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Centra Georges Pompidou iz Pariza, najvećeg u Europi, u Zagreb stižu remek-djela moderne umjetnosti iz druge polovice 20. stoljeća, radovi Andyja Warhola, Roya Lichtensteina, Josepha Beuysa”, kaže Želimir Koščević, muzejski savjetnik Galerije suvremene umjetnosti u Zagrebu, najavljujući veliku izložbu “Enigma objekta” u Klovićevim dvorima od 17. prosinca do 20. veljače.

Izložba “Enigma objekta” priprema se više od tri i pol godine i smatra se jednom od najzahtjevnijih u Zagrebu, jer se mora udovoljiti vrlo strogim standardima. Troškovi iznose 2,5 milijuna kuna, a najskuplje stavke su, kako kaže Snježana Pintarić, direktorica MSU, transport i osiguranje umjetnina. Platit će se više od milijun i pol kuna i prije nego što radovi stignu u Zagreb. Morala su se platiti i autorska prava za reproduciranje izložaka u katalogu, što je specifičnost uređenog francuskog tržišta umjetničke baštine. “U Francuskoj postoji Središnja autorska agencija, koja naplaćuje apsolutno sve – od upotrebe fotografija djela na pozivnicama i plakatima do pakiranja”, objašnjava direktorica MSU-a. Budući da se isti postav nakon Klovićevih dvora seli u Muzej Ludwig u Budimpešti, Zagreb i Budimpešta će podijeliti dio troškova za transport, autorska prava i osiguranje.

Kako smo neslužbeno saznali, vrijednost radova varira od 100 eura preko nekoliko stotina tisuća eura pa sve do vrtoglavih milijunskih svota. Primjerice, neki radovi su procijenjeni na milijun i pol eura, a neki i više. No vrijednosti i cijena osiguranja umjetnina uglavnom se smatraju poslovnom tajnom i organizatori ne žele iz sigurnosnih razloga otkriti te podatke jer bi to bilo “mahanje crvenom krpom potencijalnim kradljivcima”.

Na izložbi će se predstaviti gotovo stotinu umjetnika, a od toga 67 sa 107 konkretnih radova – slika, kipova i instalacija. U popratnom programu još će 30-ak umjetnika prezentirati svoje videoradove u Galeriji “Miroslav Kraljević”, a u kinu “Tuškanac” vrtjet će se filmovi proizišli iz međunarodnog umjetničkog pokreta Fluxus iz 60-ih. Kao kuriozitet, prvi put u Hrvatskoj prikazat će se čuveni film “Povijest filma” slavnog francuskog redatelja Jeana-Luca Godarda, koji traje punih osam sati pa će se zato prikazivati u tri projekcije.

Eksponati stižu u Zagreb u dva golema šlepera u kojima će biti bandažirani u sanducima. Da bi se kamioni popeli na Gornji grad, morat će se zatvoriti promet jednosmjernom Opatičkom ulicom kako bi šleperi mogli voziti suprotnim smjerom od dopuštenoga i tako stići do Klovićevih dvora. Prema strogo propisanim pravilima kakva vrijede za organizaciju velikih izložaba, eksponati će morati odležati 12 sati u sanducima kako bi se adaptirali na novu mikroklimu. Budući da depoi Klovićevih dvora još nisu završeni, golemi sanduci morat će se pohraniti u posebnom skladištu u Dubravi gdje će dočekati zatvaranje izložbe.

Nacionalni muzej moderne umjetnosti pri Centru Georges Pompidou, popularno zvanom Beaubourg, ima zbirku od 54.640 umjetničkih djela 4975 umjetnika iz cijeloga svijeta. To je najvažnija zbirka umjetnosti 20. stoljeća u Europi i jedna od najznačajnijih u svijetu, a njihov način rada uzor je svim muzealcima. Zbog toga je i odlučeno da se dio te kolekcije predstavi u Zagrebu. Sam muzej osnovan je neposredno nakon II. svjetskog rata, a u tome su sudjelovali najveći slikari toga doba – Pablo Picasso, Vasilij Kandinski, Georges Braque i brojni donatori. Nova zgrada muzeja, u stručnim krugovima poznata kao “simbol razigranog radikalizma”, podignuta je 1977. prema projektu poznatih arhitekata Renza Piana i Richarda Rogersa. Kulturna je atrakcija Pariza i godišnje ga posjeti oko 6 milijuna ljudi. Muzej je zamišljen kao multifunkcionalna građevina, gradio se sedam godina, a prostire se na nevjerojatnih sto tisuća četvornih metara. U njemu se nalazi i impresivna dokumentacija u kojoj su na 14 kilometara polica smješteni svi najvažniji podaci o suvremenim umjetnicima od 50-ih godina do danas.

Inicijativa za izložbu “Enigma objekta” javila se prije tri i pol godine, u ljeto 2001. kad je Želimir Koščević neformalno kontaktirao s Alfredom Pacquementom, direktorom Muzeja moderne umjetnice Centra Georges Pompidou. Koščević je poslije i službeno predložio izložbu “Enigma objekta”, koja je prihvaćena, a odabir umjetničkih djela napravio je zajedno s Catherine Grenier, glavnom kustosicom pariškog muzeja, koja je po njegovim riječima bila vrlo ekspeditivna i odmah je kod konzervatora provjeravala stanje i fragilnost izabranih umjetnina.

Budući da se u Zagrebu gradi novi Muzej suvremene umjetnosti na više od 12.000 četvornih metara, želio je predstaviti Zagrepčanima najveće muzejske projekte Europe da se publici pokaže značenje velikih zbirki.

“Od predloženih projekata – Tate galerije, Van Haben u Eijthovenu, kolekcije Ludwig u Kolnu i Centra Georges Pompidou – prošao je samo Beaubourg”, kaže Koščević. “Svi muzeji bili su zainteresirani za predstavljanje svojih zbirki u Zagrebu, ali zbog rokova, strogih uvjeta i prebukiranosti nekoliko godina unaprijed to zasad nije moguće.”

“Ako bismo htjeli u Zagrebu predstaviti reprezentativan izbor iz londonske Tate galerije, to bismo mogli organizirati tek 2008. ili 2009.”, kaže. “Od prvog tapšanja po ramenu ili zajedničkog ručka prođe najmanje četiri godine, jer sustav odlučivanja na stručnoj, administrativnoj, financijskoj i upravnoj razini za takve velike projekte u pojedinim zemljama nije sinkroniziran. A u Hrvatskoj neki iz struke i administracije ne znaju svoj posao ili ga ne znaju obaviti.”

Kako je objasnio Koščević, Zagreb još nema adekvatan muzej ni galeriju, koji bi udovoljili strogim muzejskim standardima za tako velike izložbe. To se prvenstveno odnosi na sigurnosne mjere, rasvjetu i mikroklimu. “Zato moramo biti sretni što su Parižani bili fleksibilni i prihvatili Klovićeve dvore”, kaže. Catherine Grenier, glavna kustosica muzeja, posjetila je u veljači Zagreb, pogledala Klovićeve dvore i odobrila prezentaciju, unatoč nekim nedostacima. No zatražila je stalan videonadzor i brojne čuvare 24 sata te plaćanje skupog osiguranja, koje je iz sigurnosnih razloga također poslovna tajna, kod britanskog Lloyda. “Izložbu nismo smjeli osigurati kod hrvatske osiguravajuće kuće, jer bismo u tom slučaju mogli organizirati sponzorstvo, ” kaže Koščević.

U velikim svjetskim muzejima postoje precizni upitnici tzv. feasibility studies, u kojima se traže odgovori na najrazličitija pitanja, primjerice, je li u strukturi zgrade muzeja željezna ili drvena konstrukcija, što je također važno za sigurnost umjetnina. Zatim, postoji li poseban teretni ulaz kroz koji se mogu nesmetano unijeti i najveće umjetnine, što u Zagrebu nema njedan muzej. “U Klovićevim dvorima umjetnine se iskrcavaju pred ulazom za publiku, što je prvorazredna budalaština i ide na dušu onima koji zamišljeni teretni ulaz preko terase nikada nisu realizirali”, objašnjava Koščević. Važna je i profesionalnost fizičkih radnika, koji prenose umjetnička djela, pa treba odgovoriti jesu li oni stalno zaposleni u muzeju ili rade povremeno te kakvo im je iskustvo s umjetninama. Ako prostor zadovolji sve tehničke uvjete, mora udovoljiti i kriterijima osiguravajuće kuće. Cijela zbirka Centra Georges Pompidou osigurana je kod Lloyda, jedne od najvećih svjetskih osiguravajućih kuća, koji može zaključiti da će zbirka, primjerice, u Klovićevim dvorima, biti izložena prevelikim rizicima pa neće dopustiti prezentaciju u tom prostoru ili će povisiti cijenu osiguranja.

Priređivanje takvih velikih muzejskih prezentacija može omesti i to što trenutačno u njihovim zbirkama nedostaju neki eksponati, koji se baš u tom trenutku nalaze na nekoj prezentaciji u Berlinu ili Amsterdamu, što se također organizira četiri ili pet godina unaprijed. “To je bio slučaj i s ovom izložbom ‘Enigma objekta’”, veli Koščević, “pa smo izbor morali malo modificirati jer su neka djela nalazila na izložbama u Pekingu i New Yorku.”

Koščević je u svojoj autorskoj koncepciji htio pokazati enigmatičnost i transformacije umjetničkog objekta u zadnjih 50 godina, od konkretizma ranih 50-ih do nestanka objekta u današnjoj suvremenoj digitalnoj eri. “Kad je Centar Georges Pompidou 1977. otvoren, krenuo je s izložbom Marcela Duchampa, jednog od najenigmatičnijih umjetnika 20. stoljeća, što me dodatno potaknulo na koncepciju ove izložbe”, objasnio je Koščević. Zato je prvi izbor djela bio puno ambiciozniji i veći, no poslije se ograničio na osnovnu temu izložbe.

Kako je naglasio Koščević, izložba će potpuno pokriti razdoblje od 50-ih do danas, od konkretizma i geometrijske umjetnosti preko novog realizma, pop arta i fluxusa do konceptualnih i postmodernih tendencija, zatim minimalističke i digitalne umjetnosti pa sve do fotografije i performancea. Naglasak će biti na jakim ličnostima i na “djelima simbolima”, koja daju pečat kolekciji i pokazuju razvoj i promjene u umjetnosti u zadnjih 50 godina.

“U Zagreb stiže nekoliko osjetljivih remek-djela iz pariške kolekcije, primjerice, ‘Električna stolica’, jedno od ključnih i neprocjenjivo vrijednih djela Andyja Warhola, koja nije bila prezentirana na njegovoj izložbi u Umjetničkom paviljonu, te radovi ‘Volim crnu Olimpiju’ Larryja Riversa i ‘Monokromi’ Yvesa Kleina”, kaže Koščević. “Zatim, odabrali smo značajan videorad Josepha Beuysa, umjetnika poznatog po instalacijama u kojima se okruživao predmetima zagonetna podrijetla kao što su vosak i mast. Budući da je on iznimno kompliciran umjetnik, nismo mogli dopremiti njegove instalacije, ali mislim da će snimka njegova performancea u New Yorku i diskusija o kapitalu, koje također nisu nikad bile viđene u Zagrebu, dostojno predstaviti njegovu umjetnost. Vidjet ćemo i komplicirani rad Nam June Paika, umjetnika iz Koreje, koji kreativno spaja sofisticiranu tehnologiju i masovne medije. Njegov je rad sastavljen od sedam televizijskih monitora i sedam akvarija s 42 žive japanske ribice. Stići će i radovi renomiranog pop art umjetnika Roya Lichtensteina, zatim Viktora Vasarelyja, koji je poznat po objedinjavanju umjetnosti i tehnike, te Daniela Burena, Marine Abramović i drugih.”

U postav izložbe uključeni su i radovi francuskog umjetnika Cézara, koji je slavu stekao radovima u kojima se poigrao prešanim automobilima. Bit će izložena i skulptura Barry Flanagana, umjetnika koji je prije 20-ak godina imao izložbu u Zagrebu, zatim ogromna instalacija Christiana Boltanskog, te radovi Claesa Oldenburga, francusko-američke umjetnice Louise Bourgeois, Takisa i drugih. Osamdesete godine 20. stoljeća prezentirat će umjetnici iz izvaneuropskih zemalja kao što su Cheri Sambe iz Zaira i Frederic Bruly Bouabre iz Obale Bjelokosti.

U kolekciji Centra Georges Pompidou zastupljeno je 13 hrvatskih umjetnika s 50 djela, od Marina Tartaglie, Ivana Meštrovića i Zlatka Uzelca preko Dušana Džamonje, Vlade Kristla, Otona Glihe i Mangelosa do Brace Dimitrijevića i Julija Knifera, čija će djela biti prikazana i na zagrebačkoj izložbi. Nakon ove suradnje sa zagrebačkim MSU, Francuzi su odlučili popuniti svoju zbirku novim djelima hrvatskih umjetnika. Već su kupili rad Mladena Stilinovića, a ozbiljno pregovaraju i sa Sanjom Iveković.