Squash je sport koji su sredinom 19. stoljeća izmislili Britanci, tri desetljeća poslije prihvatili su ga i Amerikanci i iznimno je popularan u zemljama bivšim britanskim kolonijama.Kada igrate squash, morate imati izdržljivost maratonca i eksplozivnost sprintera na 100 metara. To je najjednostavniji opis igrača squasha, sporta koji u Hrvatskoj rekreativno ne igra više od 2000 ljudi, profesionalni igrači nisu bogati poput tenisača, a koji je na glasu zato što ga igraju svjetski biznismeni. S obzirom na to da je donedavno u Zagrebu postojalo samo pet terena za squash, lakše ga se moglo vidjeti na filmu nego bilo gdje drugdje jer igrao ga je Nick Nolte u “Rtu straha”, Tom Cruise u “Jerrju Maguireu”, Michael Douglas i Charlie Sheen u “Wall Streetu”, o njemu se čulo, ali se malo toga znalo. No kako je prethodni vikend u Zagrebu otvoren “Squash Tower”, sportski centar s četiri terena za squash, čini se da bi ovo gotovo stopostotno povećanje broja terena moglo izazvati i stopostotno povećanje zanimanja za ovaj sport.

Squash igraju i žene i muškarci i u igri ne pobjeđuje tjelesno snažniji igrač, već onaj koji brže razmišlja Squash je popularan među poslovnom ljudima koji imaju malo vremena jer se može igrati u bilo koje doba dana ili noći Nije riječ o skupom sportu jer pola sata igre do 16 sati stoji 25 kuna, a iza 16 sati 50 kuna Treći igrač domaće squash reprezentacija smatra da se Hrvatska nalazi po kvaliteti između 18. i 25. mjesta u EuropiSquash je sport koji su sredinom 19. stoljeća izmislili Britanci, tri desetljeća poslije prihvatili su ga i Amerikanci i iznimno je popularan u zemljama bivšim britanskim kolonijama. U zapadnoeuropskim zemljama posljednjih tridesetak godina postajao je sve popularniji, a posljednjih pet, šest godina to se događa i u istočnoj Europi. Primjerice, Njemačka je 1973. imala 12 terena za squash, a sada ih ima više od šest tisuća te više od dva milijuna igrača. U istočnoj Europi takav trend u posljednje vrijeme najviše slijedi Češka s 500 terena, od čega ih je 150 u Pragu. U Hrvatskoj, osim devet terena u Zagrebu, postoje po jedan u Varaždinu, Čakovcu, marini Frapa, Splitu, Puli i Osijeku a početkom sljedeće godine dva terena bit će otvorena i u Rijeci.

Squash je sport u kojem se u zatvorenom prostoru veličine 10 puta šest metara reketom manjim od teniskog bjesomučno udara lopticom o zid a oba igrača na kraju su iscrpljena do iznemoglosti. Ovako površna definicija nije daleko od istinite, dodajte još samo krikove koje igrači ispuštaju dok udaraju lopticu. Bilo je dovoljno proteklih dana doći u “Squash Tower” koji se nalazi u Zavrtnici i vidjeti Hansa Christiana Vallanta, predsjednika Uprave Raiffeisen stambene štedionice, Austrijanca koji živi u Zagrebu, kako igra squash. Uspješan je poslovni čovjek koji ima malo slobodnog vremena, ne može dva sata potrošiti na tenis ili teretanu te mu pola sata squasha nadopunjuje cjelokupnu potrebu za razgibavanjem.

“Ovaj je sport popularan među poslovnim ljudima jer ga se može igrati u bilo koje doba dana. Ne ovisite o vremenskim prilikama i možete ga igrati i kasno uvečer. Osim toga, squash je iscrpljujući sport, već nakon nekoliko minuta potpuno ste znojni i umorni. Valja biti u jako dobroj tjelesnoj formi. Da biste igrali squash, morate biti mentalno jaki i brzo razmišljati. Za mene je ovaj sport idealan da nakon napornog radnog dana izbacim negativnu energiju iz sebe”, rekao je uspuhani Vallant koji je squash počeo igrati prije deset godina u Austriji, kada je taj sport postao iznimno popularan u njegovoj zemlji.

Da je sve što nam je Vallant rekao istina, potvrdio nam je Vedran Režić, predsjednik Hrvatskog squash saveza koji je osnovan 2001., a godinu dana poslije primljen je u Hrvatski olimpijski odbor te europsku i svjetsku squash federaciju. “U squashu se troši 837 kalorija u sat vremena, u džogingu 720 kalorija a u tenisu 411 kalorija. Zato je 30 minuta squasha sasvim dovoljno da se istrčite i oznojite”, kaže Režić koji upozorava da u squashu ne pobjeđuje igrač koji je tjelesno snažniji nego onaj koji brže razmišlja. Naime, u squashu igrač mora lopticom pogoditi zid ispred sebe, ali kako je pravilima dopušteno da se nakon toga loptica može odbijati od sva tri preostala zida, onda je potrebno brzo razmisliti gdje se loptica treba odbiti pa da protivnik ne može doći do nje.

Prvih pola sata squasha ikada odigranih za svakog je igrača bilo gorko iskustvo. “Kada sam prvi put došao na teren, nisam mogao vjerovati da ću se u tako kratkom vremenu uspjeti tako umoriti. No umor i bolovi u tijelu bili su strašni”, kaže Alen Sančanin, 30-godišnji direktor marketinške tvrtke Vox Bona, koji već tri godine igra taj sport, te dodaje kako je “squash kombinacija snage, izdržljivosti i mentalne snage, što je u menadžmentu bitno. Nije poanta samo trčati, nego i nadmudriti protivnika”. Uz sve to, squash nije pretjerano skup sport. Pola sata u “Squash Toweru” do 16 sati stoji 25 kuna a poslije toga 50 kuna. Potreban je reket, manji i lakši od teniskog, kojeg je cijena od 150 do 1000 kuna; hrvatski reprezentativci u squashu igraju s reketima čija je cijena 600 kuna. Jedna loptica stoji dvadesetak kuna, s time da postoje četiri vrste loptica, ovisno o tome koliko ste iskusan igrač. Početnici igraju s lopticama s crvenom točkom u sredini i te loptice najviše odskaču kako bi se mogle lakše zahvatiti reketom. Napredniji igraju s lopticom s plavom točkom u sredini, poluprofesionalci koriste one sa žutom točkom a svjetski turniri igraju se s lopticama s dvije žute točke. To su loptice koje vrlo slabo odskaču i doista je potrebna nevjerojatna brzina i snaga da bi ih se dohvatilo reketom. Za razliku od tenisa gdje se udarci izvode iz ramena, u squashu je potrebno imati gipko zapešće i snažnu podlakticu.

Squash podjednako igraju i muškarci i žene i zato na profesionalnoj razini postoje, kao i u tenisu, muška i ženska squash organizacija, rang-lista i turniri. Jedna od žena koja u Hrvatskoj igra squash i ima podjednaka iskustva s njime kao i muškarci jest pjevačica Emilija Kokić. “Moja prijateljica Blaženka Jukić, koja mi je bila i trenerica fitnessa, prije pet godina postala mi je partnerica za squash. S obzirom na to da nisam tip osobe koja voli trčati po šumi, squash mi je bio idealan, odgovaralo mi je trošenje energije uz zabavu. Kada smo prvi put došle na squash, uzele smo dva puta po 20 minuta jer smo mislile da nam je samo 20 minuta premalo. Naravno, nakon tih 20 minuta s crvenim smo obrazima izletjele s terena i popile po litru vode dok se nismo smirile”, prisjeća se Emilija Kokić koja u posljednje vrijeme, otkako je njezina partnerica postala majka, manje igra jer ne može naći partnericu, a muškarci na nju kao suparnicu gledaju pomalo s podcjenjivanjem. Osim klasičnih bolova, nakon naporne igre Emilija Kokić osjetila je i bol u oku jer ju je loptica jednom prilikom upravo tamo pogodila. Nije to rijetkost, ali po pravilima svjetske federacije igrači mlađi od 19 godina moraju nositi zaštitne naočale.

Prema Režićevu mišljenju, u Hrvatskoj postoji oko 500 aktivnih igrača squasha. Najbolji među njima, prvak Hrvatske, jest 30-godišnji Domagoj Špoljar koji već devet godina igra squash. Počeo je igrati rekreativno, a nakon tri godine slučajno je upoznao Christophera Stahla, nekadašnjeg izbornika britanske reprezentacije u squashu i sadašnjeg predsjednika Europske squash federacije, koji je u to vrijeme živio u Zagrebu kao predstavnik tvrtke Fujitsu za zemlje bivše Jugoslavije. Budući da su obojica igrali na istim terenima, Stahl je primijetio da je Špoljar talentiran za squash. “Rekao mi je kako imam smisla i talenta, ali da neke stvari trebam usavršiti. Tada sam počeo igrati u inozemstvu, prvo u Sloveniji zatim u Austriji, Njemačkoj”, kaže Špoljar koji sada redovito putuje na europske turnire. Tek je počeo skupljati bodove za svjetsku rang-listu u squashu i smatra da se može uvrstiti među 100 najboljih svjetskih igrača, ali mu za to prije svega nedostaje sponzorski novac. “Za poziciju na svjetskoj rang-listi potrebno je odigrati barem 10 turnira godišnje. U početku je teško dobiti prve bodove pa ja igram na satelitima i challengerima kako bih dobio prve bodove uz koje bih mogao igrati na jačim turnirima. Trenutačno na profesionalnim turnirima uspijevam proći kvalifikacije, te prvo i drugo kolo na glavnom turniru. Na turniru najčešće sudjeluje 16 igrača u kvalifikacijama. Moj je cilj ući među prvih 100 u roku od godinu, dvije dana. Mislim da imam kvalitetu, ali nemam sponzore. Trebali bi mi svakodnevno jaki sparing-partneri i dobri treneri, trebao bih svaki mjesec otići na tjedan dana u Kanadu ili Englesku i raditi s najboljim trenerima. Mogu ravnopravno igrati sa svim svjetskim igračima, ali je problem u tempu jer ću ja pogoditi 20 udaraca, ali promašiti 21., dok će najbolji svjetski igrači pogoditi 30 udaraca za redom bez problema”, kaže Špoljar. Njegov partner na treningu i treći igrač hrvatske reprezentacije, 26-godišnji Marko Milek, squash igra pet godina. Po njihovu mišljenju, hrvatska reprezentacija u squashu nalazi se po kvaliteti između 18. i 25. mjesta u Europi.

Novac koji se zarađuje na svjetskim turnirima u squashu gotovo je smiješan u usporedbi s teniskim zaradama. Ukupan godišnji fond nagrada na takvim turnirima za muškarce je dva i pol milijuna dolara a toliko iznosi fond nagrada na jednom jakom teniskom turniru. Na najjačim turnirima u squashu fond nagrada se kreće od 150 do 200 tisuća dolara. “Nedavno sam za drugo mjesto na turniru u Sankt Peterburgu dobio tisuću dolara, a u Kijevu sam za treće mjesto dobio 800 dolara”, kaže Špoljar, nakon čega je jasno da bez sponzora neće biti rezultatskog napretka.

Svjetskim squashem dugo godina su dominirali Pakistanci, osobito Jahangir Khan u osamdesetima i njegov nasljednik i rođak Jansher Kahn u devedesetim godinama. Jahangir Khan bio je pet puta a Jansher Khan devet puta svjetski prvak u squashu tako da su u 17 godina njih dvojica 14 godina osvajali titulu svjetskog prvaka. Osim svjetskog prvenstva najvažnijim turnirom u squashu smatra se British Open, a njega je, primjerice, Jahangir Kahn osvojio 10 puta zaredom. Trenutačni prvak svijeta je Egipćanin Amr Shabana a momčadski prvak svijeta je reprezentacija Australije. Popularnost takvih igrača tolika je da oni mogu ugodno živjeti samo od igranja squasha. Kako i ne bi kada squash postaje popularan i u zemljama poput Kuvajta. Tamo se 2003. odigrao prvi squash-turnir u čast Saad Al-Abdullah Salem Al-Sabah, kćeri kuvajtskog princa koja je preminula u 38. godini. Kako je bila pasionirana igračica squasha, njezin otac odlučio je organizirati turnir najboljih igrača s nagradnim fondom od 135 tisuća dolara a u publici sjede samo članovi prinčeve obitelji. Nema sumnje da i na taj način squash postaje sve popularniji, nagradni fondovi svake su godine sve veći a postoje velike šanse da taj sport 2012. postane olimpijski.

U Hrvatskoj nema dovoljno terena za igranje squasha. Za usporedbu, Slovenija ih ima 40, Slovačka i Poljska po 50, Rusija i Ukrajina 25 a Austrija 550. Problem je, kaže Režić, što je teško naći prostor za squash-teren jer strop iznad terena mora biti visok šest metara. Međutim, squash savez na drugačiji način pokušava privući nove igrače. “Hrvatski squash savez se izborio da se squash priznaje kao sport na zagrebačkom sveučilištu. To znači da organiziramo školu za studente, da oni ovisno o broju dolazaka dobivaju potvrdu od nas i na temelju toga potpis u indeks. Umjesto odlaska na Sljeme ili slične aktivnosti za cijenu od 200 kuna po semestru studenti mogu igrati squash u grupi s ovlaštenim instruktorom i tako prolaze školu squasha”, kaže Režić. Nabijanje kondicije im je pri tome zagarantirano jer u profesionalnom meču koji traje između 45 minuta i sat vremena svaki igrač pretrči oko pet kilometara.

PRAVILA SQUASHA

Squash igraju dva igrača (četiri ako igraju parovi) propisanim reketima, propisanom lopticom, na terenu izgrađenom u skladu s pravilima Svjetske squash organizacije (WSF). Teren mora biti dužine 9,75 m, širine 6,4 m i visine 5,64 m.
Postoje međunarodna i američka pravila. Prema međunarodnim, dvoboj se igra na dvije ili tri dobivene igre, svaka se igra do devet osvojenih bodova. Ako je rezultat 8:8, primatelj servisa odlučuje igra li se do devet ili 10 osvojenih bodova. Rezultat nikada ne prelazi 10 bodova. Igrači osvajaju bodove samo na svoj servis.
Prema američkim pravilima, susret se igra na dvije ili tri dobivene igre, svaka se igra do 15 osvojenih bodova. Ako je rezultat 14:14, primatelj servisa odlučuje igra li se do 15 ili 17 osvojenih bodova. Rezultat nikada ne prelazi 17 bodova. Svaki servis se boduje, igrači osvajaju bodove neovisno o tome tko servira.
Susret počinje serviranjem, pri čemu server mora jednom nogom stajati u označenoj kocki te mora pogoditi zid iznad označene crte u sredini, odnosno servisne linije. Nakon što se lopta odbije od zida, primatelj servisa dopušta da se ona odbije jednom od poda ili da se uopće ne odbije te je upućuje natrag u zid, pri čemu treba pogoditi prostor između donjeg metalnog dijela i gornje crte. Pri tome loptica može pogoditi neki od ostala tri zida. Bod je osvojen ako suparnički igrač dopusti da loptica padne dva puta na parket, ako lopticom pogodi prostor iznad gornje crte ili metalom označen prostor u dnu zida.