Objavljeno u Nacionalu br. 476, 2004-12-28

Autor: Tanja Simić

INTERVIEW

Renata Pokupić - hrvatska barokna diva na svjetskim pozornicama

Mezzosopranistica Renata Pokupić trenutačno je najtraženija hrvatska operna pjevačica na svjetskim pozornicama: za Nacional govori o tome kako je pjevala pred punim Royal Albert Hallom pod ravnanjem Johna Eliotta Gardinera, te o svjetskoj turneji kroz Lyon, Kuala Lumpur, Hong Kong, Seul i Tongyeong

Turneja je bila poseban doživljaj za proslavljenu hrvatsku opernu pjevačicu.Turneja je bila poseban doživljaj za proslavljenu hrvatsku opernu pjevačicu.Hrvatska mezzosopranistica Renata Pokupić, za koju je britanski dnevnik The Times napisao da je krasi “topao glas kojim savršeno izvodi i najzahtjevnije kolorature”, upravo se vratila s turneje Dalekim istokom na kojoj je nastupala u ulozi Didone u operi Henryja Purcella “Didona i Enej” s jednim od najvećih dirigenata današnjice, Johnom Eliotom Gardinerom. Turneja je počela u pariškoj dvorani “Cite de la Musique”, nakon čega su uslijedili Lyon, London, Kuala Lumpur, Hong Kong, Seul i Tongyeong. Turneja je bila poseban doživljaj za proslavljenu hrvatsku opernu pjevačicu.

NACIOINAL: Kako je došlo do suradnje s tako velikim dirigentom kao što je John Eliot Gardiner? – Sa Gardinerom sam lani u Pragu uspjela dogovoriti audiciju zahvaljujući svojoj agentici Maji Žarković, menadžerici, producentici i osnivačici Međunarodne ljetne škole barokne muzike i plesa u Varaždinu “Aestas Musica”. Zahvaljujući njenim poznanstvima uspjeli smo s njim kontaktirati i odmah je pristao da me sasluša. Moj ga je glas oduševio jer je idealan za baroknu muziku za koju je on specijaliziran i već nakon audicije mi je ponudio suradnju. Radilo se o operi Hectora Berlioza “Trojanci”, s kojom sam krajem prošle godine nastupila u pariškoj operi Theatre du Chatelet. Za taj sam nastup dobila nagradu Međunarodnog društva pokrovitelja Theatre du Chatelet za najbolju debitanticu u 2003. godini, ali je dodjela odgođena za početak sljedeće jer je Bernardette Chirac, supruga francuskog predsjednika i članica društva pokrovitelja Chateleta, zbog upale pluća bila spriječena predati je a ni ja tada nisam mogla doći u Pariz. Beskrajno sam počašćena jer je poznato kako ta opera kotira u svijetu i koja sve imena danas u njoj nastupaju. Iako su dirigenti uvijek u potrazi za novim imenima, jer je svaki pjevač poseban po boji glasa, izgledu ili energiji kojom zrači, imala sam nevjerojatnu sreću da dođem do Gardinera.

NACIONAL: Kakvo je bilo iskustvo raditi s njim? – Već sam na audiciji iznimno uživala zbog toga što pjevam upravo njemu, iako je nama pjevačima najteže na audicijama i natjecanjima jer nismo okruženi ljudima koji uživaju u našem glasu, nego nas prosuđuju i više gledaju na greške nego na ono što je dobro. Bilo mi je nevjerojatno da je preda mnom taj vrhunski glazbenik kojeg sam dotad samo gledala na televiziji, slušala njegove CD-e i na čiju sam se izvedbu Mozartove opere “Čarobna frula” jednom čak rasplakala. Gardiner se pokazao idealnim suradnikom izrazito ugodne osobnosti, koji stalno teži boljemu. Strašno puno očekuje od svakog člana ansambla bez obzira na to koliko sporedan bio i uvijek traži nešto novo, svaku izvedbu želi podići na razinu višu od prethodne. Zbog toga je svaki nastup s njim iznova podjednako uzbudljiv. Apsolutni je genijalac i nije ni čudno da se nalazi u samom glazbenom vrhu već posljednjih 30 godina.

NACIONAL: U kolovozu ove godine pjevali ste i u londonskoj koncertnoj dvorani Royal Albert Hall, jednom od najznačajnijih koncertnih prostora današnjice, poznatom po nastupima najvećih svjetskih glazbenika. O kakvom se koncertu radilo? – To je bio moj drugi projekt s Gardinerom, a radilo se o Bachovoj Misi u h-molu. Nastupila sam u toj divovskoj dvorani pred pet tisuća slušatelja i ne mogu ni opisati kakav je osjećaj izaći na scenu s koje vidite more ljudi dokle vam god pogled seže. Bila sam sretna kao malo dijete. Prostor me iznimno inspirirao, a mislim da je na isti način utjecao i na Gardinera jer je cjelokupna izvedba bila toliko izvrsna da sam pred kraj jedva zadržavala suze. Kad je nastup završio, ostala sam u šoku od zvuka aplauza. Pljesak tolike mase ljudi zvučao je kao roj osa. Doista je neopisiv osjećaj kad toliko ruku plješće, i to vama. Taj je koncert održan u sklopu renomiranog BBC-jeva festivala klasične glazbe Proms koji se svake godine prenosi i na radiju, tako da ga osim pet tisuća prisutnih sluša još golem broj ljudi.

NACIONAL: Kako objašnjavate uspjeh takvih razmjera u Europi, dok u Hrvatskoj rijetko nastupate i javnosti ste gotovo nepoznati? – Često me to pitaju i uvijek mi je najdraže reći da nitko nije prorok u svom selu. Mnogi su svjetski poznati glazbenici godinama bili cijenjeni izvan svojih domovina prije nego što su ih tako počeli tretirati kod kuće. No to mi se čini sasvim u redu, jer kad se čovjek vlastitim trudom izbori za mjesto u svijetu, ostaje čvrsto na nogama, sve ostalo dođe samo po sebi. Ipak, nije stvar samo u neprepoznavanju nečije kvalitete. Mom glasu najviše odgovara glazba baroka, koja se vani neusporedivo više izvodi nego kod nas. U Europi je glazba iz tog razdoblja vrlo popularna, pogotovo barokna opera, dok u Hrvatskoj za nju ne postoji velik interes ni publike ni ljudi odgovornih za odabir repertoara. Ali i tu se mogu naslutiti promjene. Trenutačno je u planu veliki projekt koji bi se trebao realizirati u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu potkraj iduće godine. Riječ je o operi Georga Friedricha Handela “Ariodante” u kojoj bih ja trebala pjevati naslovnu ulogu, a kojom bi trebao dirigirati mladi Laurence Cummings koji je u svijetu već prepoznat kao velik talent i s kojim sam već imala sreću nastupati u Londonu u Handelovoj operi “Hercules”. Osim toga, dobila sam ponudu da iduće godine nastupim u Rijeci na njihovu ljetu u Mozartovoj operi “Cosi fan tutte”.

NACIONAL: Koji je bio presudan trenutak u vašoj karijeri? – Prekretnica je bilo poznanstvo s mojom agenticom Majom Žarković, koju sam upoznala prije četiri godine u Splitu gdje sam pjevala u Verdijevoj operi “Nabucco”. Nakon nastupa Maja mi je odmah rekla kako smatra da bih bila izvrsna u baroknoj glazbi te da bih se trebala okaniti Verdija. U čudu sam je gledala jer se u našim opernim kućama izvodi puno Verdija, a barokna mi je glazba tada bila još prilično daleka. No vjerovala sam joj i počele smo surađivati. Upoznala me sa slovačkom profesoricom pjevanja Evom Blachovom, kojoj i danas idem na usavršavanje. Maja Žarković me također uputila na razna natjecanja, koja su jako važno iskustvo za svakog pjevača kako bi vidio gdje mu je mjesto u svijetu te stekao samopouzdanje. Meni je bilo važno postići opuštenost u takvoj posebnoj situaciji kao što je natjecanje i uspjeh u tome na mom prvom natjecanju u Karlovym Varyma u Češkoj bila je moja najveća pobjeda. A ni dvije prve nagrade koje sam dobila na tom natjecanju nisu zanemarive. Osim u službenom dijelu, Maja mi je i psihički puno pomogla, jer smo prvenstveno prijateljice a tek onda poslovne suradnice i apsolutno vjerujem svim njenim procjenama. Najviše mi je svojim savjetima pomogla kad sam se pripremala za to natjecanje u Karlovym Varyma. Tada mi se dogodilo da sam podsvjesno izmišljala razne obveze koje su me sprječavale da se počnem ozbiljno pripremati. To se inače često događa kad ljudima predstoji nešto važno, jer u slučaju neuspjeha uvijek mogu reći da se “ionako nisu dobro pripremili”. Osim toga, uspjesi nužno za sobom povlače nekakvu promjenu, a ljudi se boje istupanja iz svoje rutine u kojoj se osjećaju sigurno. Te simptome straha Maja je prepoznala kod mene prije nego što sam ih ja uopće mogla osvijestiti, upozorila me na njihove kobne posljedice i na taj me način prisilila da se pripremim što sam bolje mogla.

NACIONAL: Što biste poručili mladim pjevačima? – Maja mi je također osvijestila koliko je važno neprestano ići na natjecanja i audicije jer mladi pjevači jedino tako mogu razbiti strahove. Nikad se ne smiju obeshrabriti i trebaju imati na umu da su reakcije žirija relativne, netko će se oduševiti, netko neće. Govorim to iz osobnog iskustva, i meni se dogodilo da sam na jednoj audiciji kod nekog dirigenta kojem ne pamtim ni ime prošla jako loše, da bih onda došla k velikom glazbeniku kao što je Gardiner, koji se mojim glasom apsolutno oduševio. Treba zapamtiti da nema pravila i audicije shvaćati kao pranje zubia prije spavanja.

NACIONAL: Operna pjevačica želite biti od svoje šeste godine. Kada ste i kako zavoljeli opernu glazbu? – Zanimljivo je to što sam odrasla na selu, u malom podravskom mjestu Lozan između Pitomače i Virovitice. Roditelji su mi bili poljoprivrednici i nisu imali nikakve veze s klasičnom glazbom, ali mi je otac svirao brač, vrstu tambure. Također je imao vrlo lijep glas i mislim da sam svoj pjevački talent naslijedila od njega. U šestoj godini, dok još nisam ni krenula u školu, gledala sam na televiziji Verdijevu operu “Traviata”. Bila je to ljubav na prvi pogled. Zapamtila sam dio opere i odmah ga demonstrirala roditeljima. Ta se ljubav jednostavno nastavila i još sam uvijek beskrajno zaljubljena. Kao mala voljela sam i slikati, ali je ljubav prema pjevanju uvijek bila na prvom mjestu. U Zagrebu sam usporedo završila kiparski smjer u Školi primijenjenih umjetnosti i srednju glazbenu školu. Nakon toga uslijedila je Muzička akademija na kojoj sam diplomirala u klasi profesorice Zdenke Zabčić-Hesky, kod koje sam poslije i magistrirala.

NACIONAL: Još usavršavate svoj glas. Koliko je to važno u vašem poslu? – Mi pjevači smo poput sportaša, moramo svakodnevno trenirati svoje mišiće. Ako ih zapustimo, više neće reagirati kako bismo mi željeli. Iznenađuje je koliko mišića radi dok pjevamo. Osim dijafragme i trbušnih mišića rade i mišići leđa i rebara, tako da sam primijetila da mi se u posljednjih nekoliko godina od pjevanja proširio obujam prsnog koša.

BIOGRAFIJA
1972. rođena u Lozanu kraj Virovitice
1997. diplomirala solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu
2000. magistrirala solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu
2001. dobila dvije prve te dvije posebne nagrade na prestižnom Natjecanju Antonina Dvoraka u Karlovym Varyma
2003. debitirala u jednoj od najznačajnijih europskih opernih kuća Theatre du Chatelet pod dirigentskom palicom Johna Eliota Gardinera te za taj nastup dobila nagradu za debitanticu godine od Međunarodnog društva pokrovitelja Theatre du Chatelet
2004. debitirala u londonskom Royal Albert Hallu u sklopu renomiranog festivala BBC Proms

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika