Niko Kranjčar očekuje da će sa Hajdukom osvojiti prvenstvo.U Splitu o Niki Kranjčaru govore kao o uzdanici i nogometnom biseru, u Zagrebu kao izdajici i prodanoj duši. Tisuće ljudi pohrlile su na Poljud da ga pozdrave. “Sjećate li se Maradone i dočeka kakav mu je priredio Napoli? Niko će biti naš Maradona”, sav zanesen u lice nam unosi oduševljeni pripadnik Torcide. Na Poljudu se zapravo slavila pobjeda Hajduka i Igora Štimca nad Dinamom i Zdravkom Mamićem. Čak je i sam Kranjčar prvu informaciju o Hajdukovoj ponudi primio s nevjericom, zbog velikog suparništva Dinama i Hajduka, priznao je u ekskluzivnom razgovoru za Nacional na Poljudu, prvom nakon potpisivanja ugovora za Hajduk. Hajduk će s PDV-om Dinamu platiti 1,8 milijuna eura. Ali mala je to utjeha Dinamovim navijačima. Dok se na splitskim ulicama slavilo, razočarani i bijesni BBB napali su policijsku ophodnju, ozlijedili policajca, prevrnuli policijski automobil. Čak nema ni najavljenog transfera Mate Neretljaka, kao slatke osvete. Neretljak je s Hajdukom za jednu godinu produljio ugovor.

NACIONAL: O čemu razmišljate sada, nakon tjeskobnih dana? – Znao sam da se u Splitu sprema slavlje, znam kako su Splićani temperamentni i koliko vole nogomet, znam kakav su doček priredili Goranu Ivaniševiću, ali nisam ni sanjao da će me ovako dočekati. Proteklih dana proživio sam najgore trenutke u svom životu. Bez svoje krivnje morao sam napustiti rodni grad. Navijači Hajduka pružili su mi utjehu i radost. U meni se emocije miješaju, bol i sreća. Znam da sam povukao dobar potez u karijeri. Jedva čekam da odem u Međugorje i pridružim se ekipi. U tom svetištu sigurno ću naći mir. Hajduk i Split pomogli su mi kad mi je bilo najteže. Kad su me u Zagrebu, zbog nekoliko ljudi iz Uprave, počeli smatrati otpadnikom, izdajicom. To ne mogu shvatiti. Mi se Zagrepčani nismo uspjeli oduprijeti jednom čovjeku koji od našeg kluba radi što god hoće. Dinam zbog njega više nije naš Dinamo!

NACIONAL: Kad ste doznali da ste na Dinamovoj transfer listi? – To sam doznao iz medija nakon Božića. Mada je bilo naznaka u cijeloj polusezoni da će se to dogoditi. Sistematski su me ponižavali. Rušili su moj igrački ugled i vrijeđali me. Cijela kampanja organizirana je preko medija. Nikad mi nitko iz Uprave nije u lice rekao što kod mene ne valja. Mogu mi reći da nisam talentiran, da sam slabo pokretan, ali ne i kritizirati moje ponašanje kad svi znaju da sam pristojan.

NACIONAL: Zbog čega su vas napali? – Rekao sam da igrači nisu jedini krivci za loše Dinamove rezultate. To mislim i sad. Mi igrači smo, možda, i najmanje krivi. Ako odnosi s Upravom nisu u redu, odgovornost mora podijeliti i Uprava, i treneri, umjesto da se krivac pronalazi u jednom igraču, koji se kažnjava. Istina, nisam htio pristati na smanjenje ugovora. U poslu, kad potpišete ugovor, to je svetinja. Da je postojao korektan odnos, svatko bi od nas igrača pristao na smanjenje ugovora. Htjeli su mi smanjiti ugovor za 20 posto, a ni predložak ugovora nisam dobio. Prije godinu i pol potpisao sam ugovor na pet godina, uz zaradu od 120.000 eura brutto godišnje. “To je plafon”, rekli su iz Uprave. “On je kapetan, on je naš brand, mi ćemo od njega napraviti marketinški veliki projekt, svi znamo kakva je kvaliteta”, govorili su. Kad se u biznisu da riječ, više nema smanjenja ugovora. Iskreno sam rekao da ću najveći teret krivnje uzeti na svoja leđa, kao kapetan i igrač od kojeg se najviše očekuje. Ali svatko u klubu treba preuzeti odgovornost za loše rezultate. I navijači koji su bejzbolskim palicama ometali treninge. Uprava nas je svojim potezima gurala prema dnu, za razliku od Uprave Hajduka i Igora Štimca koji su u najtežim trenucima, nakon ispadanja i poraza u Dublinu, zaštitili svoje igrače.

NACIONAL: Jesu li Zdravko Mamić i Mirko Barišić o tome razgovarali s vama i ostalim igračima? – Cijelo sam vrijeme govorio o tome. I Mamiću. Na kraju Mamić više nije razgovarao sa mnom. Ne znam zašto. Možda više nije imao snage gledati mi u oči i reći što će sa mnom. Znao je da nisam kriv. Odluku o mom stavljanju na transfer listu doznao sam preko medija. Ja nisam bio nikakav buntovnik, nisam tražio konflikte. Jedina situacija koja je možda mirisala na konflikt dogodila se nakon trećeg prvenstvenog kola, kad su počeli blatiti moje suigrače iz zadnje linije. Kao kapetan i najbolje ocijenjeni Dinamov igrač to nisam dopustio. Stao sam na njihovu stranu. Ušao sam u bezazleni sukob s trenerom Nikolom Jurčevićem i rekao: “Kad imate četiri nova igrača u zadnjoj liniji, treba ih uigrati, što mi nismo radili.” Najviše me zabolio odnos trenera Jurčevića prema igračima. Nije štitio svoje igrače nego je dopustio ljudima iz Uprave da nas blate. A kad su uprava i igrači na dvije različite strane, tu nema sreće. U našem klubu ? jer Dinamo će uvijek ostati moj klub ? nema ljudi koji te dvije strane mogu spojiti. Ljudi poput Mamića sve sami vode i ne dopuštaju kvalitetnim ljudima da priđu klubu.

NACIONAL: Što želite poručiti BBB-ima od kojih su stizale prijetnje? – Ne, nisam nisu mi prijetili BBB-i. Primio sam, nažalost, poruke da zbog prelaska u Hajduk nisam dobrodošao u Zagrebu. Razgovarao sam s možda dva najveća BBB-a u gradu, nakon što su mi poručili da sam bio ponos zagrebačke, purgerske djece, noseći majicu na kojoj je pisalo “Ponosan sam što sam purger”. I da sam, odjednom, odlazeći u Split, postao najomraženija osoba u Zagrebu. Nazvao sam ih, razgovarali smo dugo, objasnio sam im svoje stavove i sve što se događalo. Na kraju su suosjećali sa mnom i vidjeli koliko mi je teško otići iz Dinama i Zagreba. Ali razumjeli su me i zaželjeli mi sretan put i puno sreće. Vidjeli su koliko sam nesretan i koliko je moja odluka da dođem u Split opravdana. Žalosno je što se mi Zagrepčani nismo uspjeli oduprijeti ljudima koji od našeg kluba rade ono što Dinamo nipošto ne bi smio biti. Možda je i ovaj moj potez početka spašavanja Dinama, kako bi se klub vratio u prave ruke.

NACIONAL: Kad ste prvi put čuli za mogućnost prelaska u Hajduk? – Kad je Štimac kontaktirao s mojim menadžerom Pokrovcem. Štimac mu je poslao zanimljivu SMS poruku: “Neka mali malo razmisli i o nama!” U tom trenutku sam se nasmijao i pomislio kako to zapravo nije moguće. Trebalo bi biti normalno prelaziti iz kluba u klub, ali zbog ovakve situacije u Hrvatskoj to baš i nije jednostavno. Kad ne bi postojao ovakav antagonizam između Hajduka i Dinama, Zagreba i Splita, čovjek uopće ne bi trebao dvojiti. Kad te jedna sredina neće, kad te tjera, a druga čeka s toliko želje i emocija, nemaš se što predomišljati. Znam da će u Splitu mnogo očekivati od mene, ali spreman sam jako puno raditi, više nego kod kuće. Svjestan sam da će mi u teškim trenucima pomoći inat koji sam ponio sa sobom. Znam da će me prisjećanje na to kako sam sramotno izbačen iz svoga rodnog grada i svoga kluba uvijek tjerati naprijed.

NACIONAL: Znači li to da ste se dugo predomišljali hoćete li doći u Split, samo zbog odnosa Zagreba i Splita koji opterećuju oba kluba? – Da. Ne zbog Splita, nego zbog te situacije. Nadam da ću ja biti jedan od začetnika nove situacije, da svi u Hrvatskoj, u Zagrebu i Splitu, u drugim gradovima, počnemo razmišljati kao jedan. Želim napredak u svim našim krajevima i ne znam zašto bih trebao željeti da se nešto loše dogoditi u Splitu i Dalmaciji ili u Zagrebu. Zahvalan sam svima koji su mi ukazali povjerenje, koji su meni u čast došli ovamo na Poljud. Trudit ću se igrama i golovima u bijelom dresu opravdati to veliko povjerenje. Opet imam sreću, jer dolazim k ljudima koji znaju što je nogomet, koji su bili veliki igrači. Zadovoljan sam jer će me trenirati Blaž Slišković, koji će sigurno puno svoga nogometnog znanja prenijeti na mene. S druge strane, kad osjetite da su sve legende Hajduka dobrodošle u ovaj klub i da su stalno na okupu, da imaju samo riječi pohvale, da će mi pomoći savjetima, to mladog igrača ohrabruje.

NACIONAL: Kako je protekla prva noć nakon što ste primili Hajdukovu ponudu? – U prvom trenutku ponuda je izgledala kao zafrkancija, kao nešto nerealno, ali sam poslije o toj opciji Hajduka stalno razmišljao. U jednom sam trenutku spoznao da se nemam čega bojati, da vjerujem u sebe. Siguran sam da ne odlazim iz svoga grada kao izdajica nego kao pobjednik. Želim ljudima otvoriti oči što se u Dinamu zapravo događa. U Splitu mi se pruža velika mogućnost za napredak, velika stepenica u mojoj karijeri kako bih sutra postao ono što želim. Nije ta prva noć bila neprospavana, ali nekoliko sam se dana mučio. Nije mi se išlo u Moskvu. Kad bi se sve zbrojilo, za pet-šest godina u Moskvi bih vjerojatno zaradio 6 ili 7 milijuna eura. Ali nisam htio ići u Moskvu. Nije sve u novcu. Nije stvar u tome da je Moskva daleko od kuće. Zapitao sam se zašto bih sa 20 godina svoj talent razvijao izvan Hrvatske, ako ga mogu razvijati ovdje. I ta mi je spoznaja jako olakšala odluku.

NACIONAL: Mislite li da ćete od ikone Dinama moći postati idol Torcide i Hajduka? – Teško je to pitanje. Ja sam u Split došao sa željom da napravim velike stvari od svog života, u svom klubu, a to je sada Hajduk. Došao sam opravdati povjerenje ljudi koji su me zdušno dočekali. Nikada nisam mislio da ću postati idol neke skupine navijača, pa tako ni navijača Hajduka. Znam da će mi prvo vrijeme biti čudno prijeći iz plavog u bijeli dres. To je razumljivo, jer sam godinama bio vezan za Dinamo i BBB, koji su mi davali veliku podršku kad mi je bilo potrebno. U zadnje vrijeme dio njih mi je okrenuo leđa.

NACIONAL: Jeste li zadovoljni ugovorom i vilom? – Još nisam vidio vilu. Samo polako, nije još vrijeme za vile. Sve u svoje vrijeme.
NACIONAL: Kakav je bio prvi razgovor sa Štimcem? – Vrlo ugodan. Sad vidim da su neki mediji o Štimcu sustavno stvarali negativnu sliku. Nisam bio iznenađen. I Štimac je velik razlog zašto sam odlučio doći u Hajduk. Znao je kako mi je u toj noći odluke, pred Mamićevim ultimatumom. Znao je da mi se teško odvojiti od grada, da su me preplavile emocije. Savjetovao mi je da se smirim, strpim, govorio mi da vjerujem u sebe, jer sigurno znam što je najbolje za mene.

NACIONAL: Osjećate li se najpopularnijim čovjekom u Hrvatskoj, popularnijim i od predsjednika Mesića? – Ne mislim tako. Čuo sam te usporedbe, ali sebe ne smatram takvim. Ljudi vole nogomet, vole dobre igrače. Da je cijela ova priča oko mog transfera odjeknula, to je sigurno. Možda je ovaj transfer nogometni događaj godine, ali ne vjerujem da sam najpopularniji čovjek u Hrvatskoj.

NACIONAL: Može li se vaš transfer u Hajduk usporediti s nekim drugim? – Teško. Jedino možda s odlaskom Roberta Prosinečkog u Zvezdu. U Dinamu sam ja postao već nekakva ikona, brand, a Ćiro je odmah za Robija rekao da nije za Dinamo. Meni su to rekli tek nakon četiri godine.

NACIONAL: Što očekujete od sebe u bijelom dresu i Hajduka? – Same pobjede. Hoću se dobro pripremiti za sezonu, za nove izazove. Očekujem da ću s Hajdukom osvojiti prvenstvo. Očekujem i novu dimenziju u svojoj nogometnoj igri.

NACIONAL: Vaš otac Zlatko je zadovoljan, jer ćete igrama u Hajduku steći priliku da potvrdite svoj reprezentativni status. – Otac je zadovoljan mojom odlukom. A ja vjerujem da će on napraviti jaku hrvatsku reprezentaciju. Očekujem da ću biti standardni hrvatski reprezentativac. Ne bih se bavio nogometom da ne mislim pozitivno. Nadam se nastupima u reprezentaciji i vjerujem da će hrvatska reprezentacija izboriti plasman na Svjetsko prvenstvo.

NACIONAL: Ponosni ste na četiri godine provedene u Dinamu. Što mislite da ćete moći reći nakon tri godine provedene u Hajduku? – Vjerujem da ću reći da je to bila moja ispravna odluka, odluka karijere. Vjerujem da ću reći da sam ponosan što sam došao u Hajduk. Ne smeta mi što je netko napisao da sam iz metropole došao u malo misto. Split odavno nije malo misto.