Objavljeno u Nacionalu br. 482, 2005-02-08

Autor: Nina Ožegović

RAZDOR OKO ZEMLJIŠTA

Grad ratuje sa Sveučilištem oko SC-a

Najvrednije zemljište u samom središtu Zagreba prostire se na 30 tisuća četvornih metara i procjenjuje se na više od 70 milijuna eura, ali nalazi se u vlasništvu zagrebačkog sveučilišta i Ministarstva znanosti, a ne Grada Zagreba

Vrijednost parcele, koja obuhvaća prostor nekadašnjeg Zagrebačkog zbora na više od 30 tisuća četvornih metara, procjenjuje se na više od 70 milijuna eura, pa ne iznenađuje što je pobudila veliki interes.Vrijednost parcele, koja obuhvaća prostor nekadašnjeg Zagrebačkog zbora na više od 30 tisuća četvornih metara, procjenjuje se na više od 70 milijuna eura, pa ne iznenađuje što je pobudila veliki interes.“Cijela je diskusija kriva: problem nije repertoar Teatra Itd, nego kako revitalizirati Studentski centar i okolni prostor koji je sadržajno mrtav i sramotna izgleda”, rekao je poznati hrvatski arhitekt i sveučilišni profesor Nenad Fabijanić komentirajući skandal u Teatru Itd te navodnu gradnju tzv. BMW centra na toj trenutno najatraktivnijoj zagrebačkoj lokaciji. Vrijednost parcele, koja obuhvaća prostor nekadašnjeg Zagrebačkog zbora na više od 30 tisuća četvornih metara, procjenjuje se na više od 70 milijuna eura, pa ne iznenađuje što je pobudila veliki interes. Nalazi se u vlasništvu zagrebačkog sveučilišta, iako je mnogi pogrešno smatraju gradskim vlasništvom.

“Mislim da je arhitektura Marijana Haberlea i Hinka Bauera, arhitekata Zagrebačkog zbora iz 1935., važna memorija grada, no koncepcija SC-a iz šezdesetih prevladana je stvar”, nastavio je Fabijanić koji je ranih devedesetih napravio projekt za revitalizaciju Francuskog paviljona. “Paviljoni su u dramatičnom stanju, a nisam siguran da studenti s radošću hrle u menzu. Tehnički muzej se raspada, u blizini je opskurna zgrada tiskare novca, a sve je limitirano s dvije pruge – željezničkom i tramvajskom. Pobornik sam temeljitih rekonstrukcija u toj regiji, jer je riječ o perfektnoj parceli u središtu grada, koja bi uređenjem dobila još veću važnost. Mislim da bi trebalo izgraditi novi, moderni i polivalentan studentski centar ili čak neboder kao pandan Ciboninom tornju, s različitim poslovnim i kulturnim sadržajima. Ako u Glasgowu postoji poznato kazalište “Tram”, dakle, tramvaj jer je izgrađeno na mjestu kao što je naša Remiza, zašto Teatar Itd ne bi bio ukorporiran u poslovni centar od kojeg bi imao veliku korist?”

Studentski centar već godinama tresu skandali, a upućeni tvrde da je problem u lošoj suradnji između Ministarstva znanosti i Sveučilišta te u samovolji upravitelja. Najnovija afera počela je prije mjesec dana kada glumcima Teatra Itd nisu produženi ugovori sa šest mjeseci na godinu dana,što nije u skladu sa zakonom. To je kod glumaca izazvalo revolt i organizirali su peticiju za spas kazališta, nekada najzanimljivijeg u gradu, i uputili je premijeru, predsjedniku, Vladi RH i hrvatskoj javnosti. Zaključili su da Niko Vidović, sanacijski upravitelj SC-a, namjerava zatvoriti kazalište i na njegovu mjestu izgraditi novi poslovno-trgovački kompleks. To je Vidović izjavio pred brojnim svjedocima na nekoliko sastanaka u SC-u, dodavši da će studenti imati popust u tim trgovinama. Dramu je podgrijao i ministar Dragan Primorac koji s Vidovićem igra nogomet. On je na predavanju u SC-u početkom godine izjavio kako bi se na mjestu SC-a trebao graditi poslovni objekt, a u emisiji Petra Vlahova “Drugo lice” ispalio je da bi novi “Studentski centar trebao nastati u Svetošimunskoj ulici u Dubravi”.

Prije desetak godina tadašnji ravnatelj SC-a Cvitan Milas prvi je spomenuo gradnju BMW centra u dvorištu, a zatim se još spominjao McDonald’s u Francuskom te Agrokor u Talijanskom paviljonu. Prije pet godina ravnatelj Zdenko Protuđer naručio je idejnu skicu novog poslovnog kompleksa s podzemnim garažama na nekoliko etaža. Ideja nije nova i zapravo odavno postoje dvije suprotstavljene koncepcije o revitalizaciji tog prostora. Jedna zagovara razvoj SC-a kao modernog informativno-znanstvenog centra, što je obznanila rektorica Helena Jasna Mencl u svom nastupnom govoru, a druga “ravnanje zemljišta bagerima” i gradnju komercijalnog poslovnog tornja. Navodno priču o poslovnom centru zajednički sanjaju ministar Dragan Primorac, Niko Vidović i dogradonačelnik Milan Bandić koji se smatra idejnim začetnikom novog projekta.

Vidović, po mnogima najveći negativac u cijeloj priči, podijelio je nekoliko otkaza i ukinuo razne kulturne programe, a iskazao se i nezakonitim potezima – počeo je krivotvoriti ugovore, pa je u SC ušla inspekcija rada. Vlada dramatična atmosfera, radnici najavljuju štrajk. Nestao je službeni pečat iz tvrtke, a iz monografije Feđe Vukića o SC-u izbacio je Titovu rečenicu u kojoj je on studente proglasio vlasnicima Studentskog centra. Izbacio je i rečenicu arhitekta Vladimira Mattionija iz arhitektonsko-urbanističke studije o revitalizaciji te regije u kojoj je on zaključio da se “ne smije dopustiti komercijalizacija SC-a”.

Po mišljenju arhitekta Đive Dražića, koji je godinama radio u Gradskom zavodu za planiranje i zaštitu čovjekova okoliša, riječ je o trenutno najatraktivnijoj lokaciji u Zagrebu, idealnoj za komercijalnu eksploataciju. Po novom GUP-u, kaže, “to je područje budućeg razvoja”, koje ima veliki potencijal. Izgradnjom Hoto tornja u Savskoj, te koncentracijom nekoliko banaka na Martinovki iza Koturaške ulice, te nove zgrade EPH i luksuznog stambenog naselja, vrijednost parcele još je više porasla. “Studenti se odlično uklapaju u taj prostor, ali to ne znači da se uz njih ne bi mogli uklopiti i neki drugi sadržaji”, kaže Dražić. “U svakom slučaju treba izbjeći čistu komercijalnu eksploataciju i pronaći optimalno rješenje.”

Dražić je 1994. s kolegama Vladimirom Mattionijem i Ivanom Čizmekom te suradnicima, napravio zanimljivu studiju “Južna gradska promenada” o revitalizaciji tog dijela grada u koju je bila uključena i rehabilitacija Studentskog centra. Naglasak je bio na povezivanju Donjeg grada s Trnjem, znači sjeverne i južne strane oko željezničke pruge, na potezu od Tehničkog muzeja preko Importanne centra do Autobusnog kolodvora, a Studentski centar je apostrofiran kao idealan kulturno-znanstveni i multimedijski studentski kompleks. Kako je rekao Dražić, to bi bio pandan južnoj dijela Lenucijeve potkove, nova znanstveno-tehnička longitudinala koja bi povezala Tehnički muzej, stare željezničarske radionice i Paromlin s novim modernim zdanjima.

Autori studije zamislili su na tom prostoru južno od pruge novi stambeno-poslovni, kulturni i rekreativni blok s trgovinama, restoranima, hotelom, parkom i stambenim kompleksom, koji bi se protezao na 75 tisuća četvornih metara. S južne strane Botaničkog vrta zamišljen je novi park ispod kojeg bi bile podzemne garaže na nekoliko etaža s 1500 mjesta. Željeznička pruga bi se podigla na dva mosta čime bi se proširio prolaz kroz nadvožnjak kod Runjaninove ulice na Koturašku i konačno spojio podvojeni grad u cjelinu. Na prvoj podzemnoj etaži izgradio bi se na 12 tisuća četvornih metara trgovački centar. Zamislili su i vidikovac, a ponovno su otvorili istočni ulaz Zagrebačkog zbora u retro stilu, s dva tornja, po uzoru na originalni projekt Marijana Haberlea i Hinka Bauera iz tridesetih godina, i tako povezali Studentski centar, preko buduće Sveučilišne aleje, koja počinje u Runjaninovoj ulici i nastavlja se ispod neuglednog željezničkog nadvožnjaka i prolazi pored fakulteta, s Trnjem i Savom.

I arhitekt Marijan Hržić napravio je za Univerzijadu projekt rekonstrukcije paviljona nekadašnjeg Zagrebačkog zbora iz 1933. godine. U sklopu tog rješenja također je ponovno otvorio istočni ulaz u Studentski centar i tako povezao Donji Grad sa Savom preko tzv. Sveučilišne aleje. “Najveći problem je pruga koja razdvaja Zagreb na dva dijela i zapravo smeta u toj regiji”, kaže Hržić. “Ivan Čizmek je predlagao ‘zagrebačko dvomostovlje’, po uzoru na ljubljansko tromostovlje, znači, micanje zelenog nasipa i podizanje pruge na visoku konstrukciju kako bi se proširio prolaz kroz nadvožnjak kod Runjaninove ulice. Zato moramo odlučiti hoćemo li prugu podignuti na kat, zakopati u zemlju ili je prekoračiti na neki drugi način.”

Kad smo zatražili ministra Primorca da objasni slučaj studentskog doma u Svetošimunskoj, odgovorio je sljedeće: “Upravo pregovaram s ministrom unutarnjih poslova Marijanom Mlinarićem o adaptaciji nedovršenih objekata i bazena kod Policijske akademije u Svetošimunskoj ulici gdje bi se mogao napraviti studentski dom s tisuću ležajeva i pratećim sadržajima”, rekao je Primorac. Na pitanje hoće li se zaista graditi novi poslovni kompleks u dvorištu SC-a, diplomatski je odgovorio da o tome nitko ne može donositi odluke bez Sveučilišta, a zatim napomenuo da više ne može razgovarati jer se mora hitno vratiti kolegiju.”

Dogradonačelnik Bandić dao nam je pismenu izjavu, nalik na školsku zadaću, u kojoj je lijepo objasnio kako se protivi komercijalizaciji tog izuzetno vrijednog kompleksa. Osim ako “partnerska komercijalizacija nije u ulozi pokretača i ostvarivanja temeljne ideje”. Naravno, on podržava redizajn SC-a, a kazalište se neće ugasiti.

Jedini je bio nedostupan Niko Vidović, sanacijski upravitelj SC-a, koji je među prvima lansirao vijest o gradnji famoznog BMW poslovnog centra na mjestu današnjeg Studentskog centra. Na to radno mjesto došao je iz Nakladnog zavoda Matice hrvatske gdje je također bio sanacijski upravitelj, no smijenjen je zbog sumnji u financijske malverzacije. Naime, Nakladni zavod Matice hrvatske zatekao je s dugom nešto većim od dva milijuna, a ostavio ga je s minusom koji je prešao pet milijuna kuna.

Bivši suradnici sjećaju ga se kao čovjeka koji se hvalio da nikada u životu nije pročitao ni jednu knjigu iz lektire nego je sve ? prepisao, a on je to prepričavao kao zgodan štos. Kažu da nije predložio nikakav nakladnički program nego je ilegalno, bez produženja autorskih prava, tiskao dva naslova Milana Kundere te jedan Alessandra Barrica i zatim ih prodavao po 25 kuna na Interliberu. Vera Kundera, piščeva supruga i menadžerica, slala mu je prijeteća pisma, no Vidović nije odustao od nelegalnog posla. Uz to, dotiskao je Klaićev Rječnik stranih riječi u kojem ništa nije promijenio, ali je zato umetnuo svoje ime kao direktora tvrtke u impresum. Zanimljivo je da nikada nije bio zaposlen u Nakladnom zavodu Matice hrvatske nego je kao honorarac svaki mjesec primao svojih 26 tisuća kuna na račun vlastite tvrtke, što puno govori i o Matici hrvatskoj i o njezinu tadašnjem čelnom čovjeku.

Nacionalovi izvori tvrde da Niko Vidović, koji se inače određuje kao osoba “od Livna”, ima i vrlo živopisnu prošlost. Voli se predstavljati kao bivši direktor marketinga u Coca-Coli gdje je zapravo bio, kažu, direktor tvorničke punioce. Iz marketinške kuće OZEHA dobio je otkaz, upropastio je Zagal, tvrtku uspostavljenu u doba Ante Markovića, a bio je i šef marketinga na Univerzijadi koju nije uspio upropastiti, kažu, jer je ta manifestacija bila potpomognuta od strane države. Usprkos svim biserima u njegovoj biografiji, Vidović, dakle čovjek koji se hvali da nikada nije pročitao ni jednu knjigu iz lektire, postao je član Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje što je nedavno u Novom listu iskreno začudilo bivšeg ministra prosvjete Kraljevića.

Vjekoslav Jerolimov, prorektor za studentska pitanja i predsjednik Upravnog odbora SC-a, rekao je u ime Sveučilišta, vlasnika Studentskog centra i zemljišta na kojem se nalazi, da “na tom mjestu ne dolazi u obzir gradnja nikakvog poslovnog kompleksa”. “Revitalizacija Studentskog centra mora prvenstveno zadovoljiti studentske potrebe i njihov standard, ali i pozitivno poslovanje”, rekao je Jerolimov. “Prostor je nedovoljno iskorišten i obnova je nužna, no moramo je pažljivo isplanirati u suradnji s Ministarstvom kulture i Ministarstvom znanosti. Već postoji povjerenstvo za revitalizaciju Francuskog paviljona, a i francuska vlada je pokazala veliko zanimanje za obnovu tog spomenika kulture. Lijepa iskustva i tradiciju Teatra Itd svakako treba njegovati, ali moramo pronaći način kako regulirati financijsku i umjetničku stranu. Pitam se zašto i studenti likovne, muzičke i dramske akademije u SC-u ne bi pronašli svoje mjesto i angažman”, zaključio je Jerolimov. Na upit o domu u Svetošimunskoj ulici, rekao je da Zagrebu trenutno manjka oko sedam tisuća studentskih ležajeva i da zato podržava gradnju i dogradnju novih studentskih domova, ali se pita tko će to financirati.

Kad smo zapitali Franju Tomića, generalnog zastupnika BMW-a u Hrvatskoj, zna li išta o svom novom BMW centru na mjestu SC-a, on je upitao: “A gdje je taj Studentski centar?”

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika