MArio Preskar: "Don King nam je pružio šansu kakva se javlja jednom u životu. Svjestan sam toga i zato cijenim to što nas je primio."Mario Preskar, 21-godišnji boksač o čijoj se profesionalnoj karijeri od prije godinu i pol dana brine čuveni Don King, 2006. godine borit će se za titulu svjetskog boksačkog prvaka u teškoj kategoriji. Potvrdili su nam to i Preskar i njegov trener i menadžer Leonardo Pjetraj, dodajući kako je Don King dosad u Preskara uložio pola milijuna dolara i kako se uloženi novac uskoro mora početi vraćati. Na taj se način obistinjuju najave Dona Kinga da je Preskar najveća bijela nada u teškoj kategoriji. Oni koji ne poznaju stanje u svjetskom profesionalnom boksu teško mogu vjerovati da će Preskar, koji je dosad boksao samo sedam mečeva u dogovorene četiri runde, i to s ne osobito poznatim boksačima, već za godinu i pol dobiti priliku da se bori s najvećim boksačkim zvijezdama.

'Moj tip boksača je hladnokrvni ubojica poput Tysona, ne volim šoumene Lennoxa Lewisa i Vitalija Klička'Da bi došao do takve prilike, Preskar ali i Pjetraj morali su već na početku karijere osjetiti sve loše strane profesionalnog boksa. S jedne strane, Don King im je omogućio sjajne uvjete za trening u njegovu kampu gdje Preskar boravi uvijek kad se priprema za mečeve. S druge strane, ni Don King nije mogao spriječiti otkazivanje borbi u posljednji trenutak, nedolaske Preskarovih protivnika i neizvjesnost hoće li borba biti održana. U ovih godinu i pol Preskar se borio sedam puta, ostvario je šest pobjeda, od čega dva puta nokautom, jednom tehničkim nokautom i tri puta na bodove, dok je jednom boksao neriješeno. Očekivao je bar tri do četiri borbe više, a otkazivanja u posljednji trenutak nisu ga obeshrabrila.

“Nisam to očekivao kad sam potpisao ugovor s Kingom, no čuo sam od drugih boksača i trenera da je to normalno na početku karijere i da se na to trebam naviknuti. Otkazivanja borbi možda malo djeluju na moje samopouzdanje, ali dajem sve od sebe da ništa iz okoline ne utječe na mene. Furam jedan film, imam samo jedan cilj”, kaže Preskar. Pjetraj dodaje kako je Don King obećao da više neće biti otkazivanja borbi i da će uvijek imati rezervnog boksača ako Preskarov protivnik otkaže. Osim tog dogovora, Preskar će ove godine boksati mečeve u šest i osam rundi da bi sljedeće godine boksao mečeve u deset i dvanaest rundi.

“Don King nam je pružio šansu kakva se javlja jednom u životu. Svjestan sam toga i zato cijenim to što nas je primio. Mi smo njegovi radnici, radimo za njega i njegovu tvrtku i time se ponosimo”, objašnjava Preskar. On je doista njegov radnik, dobiva novac po odrađenom meču koji je unaprijed dogovoren. Naravno, kako mečevi budu postajali ozbiljniji, u više rundi, tako će i zarada biti veća, a takvim su dogovorom zadovoljni i Preskar i Pjetraj.

Preskar kaže da se već na prvi pogled od boraca iz Kingova kampa razlikuje po godinama i ozbiljnosti kojom prilazi treninzima. “Da vam pravo kažem, tamo nema boksača moje generacije. Neki su dvije, tri godine stariji, a većina ih je u 30-ima, oženjeni su, imaju djecu, neki su razvedeni, a svi su u svom filmu pa ne mogu s njima popričati kao što bih pričao sa svojim vršnjacima. Razlikujem se od njih, vidim koliko sam psihički stabilniji i veći sportaš od svih njih. U gotovo dvije godine provedene u kampu vidio sam da nisu pravi sportaši, da treniraju kao rekreativci. Ne želim nikoga podcijeniti, ali oni treniraju kampanjski. Promotor im javi da imaju meč za dva-tri mjeseca i tek tada, sa 20 ili 30 kilograma viška, ulaze u dvoranu i treniraju, skidaju kile, popravljaju formu, spremaju se za meč. Kad meč završi, bez obzira na rezultat, ponovo žive raskalašeno. Meni to ne pada na pamet. Leonardo Pjetraj me odgojio da budem pravi profesionalac, usadio mi disciplinu i spartanski duh”, kaže Preskar koji je dosad boksao u New Yorku, Miamiju, Las Vegasu i North Charlestonu i ni jednom se nije bunio što mu nisu suprotstavili nekog iskusnijeg boksača.

Njegovi protivnici bili su podjednakog profesionalnog iskustva. “Većina ih je imala tek poneku borbu više od mene. To je za početak normalno, tako se pravilno gradi karijera. Svaki pravi promotor zna kako boksača dovesti do svjetskog vrha. Naravno, neće me promotor nakon dva-tri meča staviti u ring s nekim tko ih je imao 15, ili je među prvih 20 na rang listi. Za svaku borbu promotor mi nalazi odgovarajućeg protivnika. Ponekad u sebi pomislim ‘dovedite mi nekog boljeg da vidite koliko vrijedim’, ali dokazao sam da mogu boksati s najboljima jer sam im sparirao”, kaže Preskar. A ti najbolji kojima je sparirao doista su najbolji teškaši današnjice.

“Sparirao sam Larryju Donaldu, 11. po WBA listi izazivača koji je nedavno pobijedio Evandera Holyfielda. Sparirao sam Owenu Becku, 10. na listi izazivača koji je nedavno boksao protiv četvrtog teškaša na listi Montea Barretta, sparirao sam Hasimu Rahmanu, prvom na listi izazivača, čovjeku koji je pobijedio Lennoxa Lewisa. Te sam sparinge odradio vrhunski. Od 13, 14 rundi, koliko sam sparirao, možda sam dvije ili tri izgubio. Ni u jednom trenutku nisam mogao dobiti ozbiljniji udarac”, samouvjeren je Preskar. Ali nije samo on zadovoljan kako je sparirao, njime su zadovoljni bili i njegovi protivnici. “I Rahman i Beck su mi rekli da sam super boksač, a Donald da je boksao protiv velikih boksača, ali mu je moj tempo bio pretežak. Ja idem naprijed prema protivnicima, ne dam im da dišu, a spomenuti boksači su iskusniji, viši i jači od mene, imaju duže ruke i vole čekati, vole polaganu borbu. Oni nisu toliki radnici, ne daju sve od sebe u svakom sparingu već kalkuliraju, oni su ziheraši”, sasvim otvoreno kaže Preskar.

Taktiku stalnog pritiskanja protivnika Preskar je usvojio od Mikea Tysona, idola kojeg najviše cijeni, više i od Lennoxa Lewisa ili Vitalija i Vladimira Klička. Zato i kaže kako su njegov omiljeni tip boksača hladnokrvni ubojice a ne šoumeni jer oni ne daju sve od sebe. “Ni Lennox Lewis ni Vitalij Kličko mi se ne sviđaju, ne privlači me njihov način boksa. Oni ne ginu za borbu, za spektakl, ne ostavljaju srce u ringu kao što je to činio Tyson u najboljim danima. Čak i kad je dao sve od sebe a borba nije bila onakva kakvom ju je zamislio, on bi priznao da nije zadovoljan i da će sve ispraviti u sljedećem meču. Kličko i Lewis nisu taktički i tehnički potkovani kao što je bio Tyson u najboljim danima, nisu mu ni blizu. Tyson me oduševljavao brzim otklonima i udarcima. Nisu u pravu oni koji kažu da je bio obični ulični razbijač jer nitko nikoga ne može nokautirati jednim udarcem. Tyson je, kad je nokautirao nekoga jednim udarcem, to učinio jer je dobro razradio akciju, fintirao je udarac, natjerao bi protivnika da mu se otvori, a onda je slijedio udarac od kojeg bi protivnik pao. Tyson je moj tip boksača čak i po tjelesnim predispozicijama. Niži je tri-četiri centimetara od mene, ali jednako smo teški”, gotovo u dahu priča Preskar.

Uz Tysona, Preskar ima još jednog idola koji nije boksač teške nego super velter kategorije. “Oscar de la Hoya je fantastičan, pravi profesionalac koji je zaradio 200 milijuna dolara. Ima svoje kompanije, snima reklamne spotove, glazbu, ali ostao je maksimalno fokusiran na boks. Fascinira me to što sluša svaku riječ svog trenera”.

Zato Preskar i nalikuje Tysonu kad ulazi u ring, vidi se da je željan čvrste borbe i da što prije želi nokautirati protivnika. “Ponekad me želja povuče, adrenalin je jači od mene, teško se kontroliram. Kad uđem u ring, to je čisto ludilo. Srce mi lupa, krv kipi u venama, potpuno sam napaljen. Utuvim si u glavu da je to borba na život i smrt, ili ja ili on. S tom motivacijom ulazim u svaku borbu. No ja to ne pokazujem, nastojim ne pokazati protivniku da sam nervozan. Svi imamo dozu straha, ali to se ne smije pokazati. Boks je kao šah, svaka nijansa odlučuje, i čim neki pravi borac vidi da mu je protivnik umorniji i psihički slabiji, on to iskorištava. I pobjeđuje”, ističe Preskar.

Posebnoj psihozi, kaže, pridonose veličanstvene boksačke dvorane poput Madison Square Gardena u New Yorku. “Obožavam NBA i kad sam gledao košarkaške utakmice iz Madison Square Gardena, ostao bih bez daha. Isto se događalo i kad sam gledao boksačke mečeve. Ali još je veći doživljaj kad ulaziš u arenu, prilaziš ringu a svi gledatelji plješću. U tom trenutku osjećaš se kao da si najvažniji na svijetu”.

Tko bi rekao da će tako daleko dogurati mladić koji je s devet godina ušao u boksačku dvoranu samo zato što je u osnovnoj školi znao istući ponekog dečka jer su mu se rugali da je predebeo. “U školi sam bio dobrica, miran kao bubica, nisam nikoga dirao. No, kako sam volio jesti i bio debeljuškast, dečki su me zadirkivali, a ja bih se onda znao naljutiti i potući. Moj otac, taksist, znao se s Leonardom Pjetrajem i na Pjetrajev prijedlog došao sam u dvoranu. Svidjelo mi se. Svi smo bili škvadra i nakon devet mjeseci treninga imao sam prvu borbu. Prvi ozbiljniji meč imao sam sa 12 godina, na prvenstvu Hrvatske za mlađe juniore u Požegi. Pobijedio sam nokautom u prvoj rundi i tada sam rekao: to je to. Imao sam maksimalnu podršku roditelja, sestre, Leonarda i njegove obitelji, zaista je bio super”, prisjeća se Preskar.

Sada, naravno, razmišlja ne samo o tituli svjetskog prvaka nego i o milijunskim ugovorima koji uz takvu titulu idu. Ne boji se da će imati financijskih problema s Donom Kingom, kojeg je zbog financijskih malverzacija nekoliko boksača tužilo. “King je mnoge boksače primio kad nisu imali ništa i oni su prihvaćali sve njegove uvjete. Kad naprave velik ugovor, brzo potroše novac, nemaju ni za porez pa onda King plaća umjesto njih. Kad za sljedeći meč dobiju manje novca, misle da ih je King zakinuo, a on tako vraća novac potrošen na njihove račune”, kaže Preskar o sudskim raspravama Kinga i boksača.

Ne sumnja da će doći do milijunskih ugovora, ali samo uz svakodnevne treninge. I tu ponovo podsjeća na Tysona i kaže: “Tyson je u najboljim danima bio pravi spartanac, a čim se opustio, čim se oko njega okupila ekipa, sve je počelo pucati i izmicati kontroli”.