Objavljeno u Nacionalu br. 486, 2005-03-08

Autor: Berislav Jelinić

DOSSIER: NOVA GENERACIJA BOGATAŠA

Prvi milijunaši na hrvatskim burzama

Nacional je istražio mogućnosti enormne zarade, ali i gubitaka koje je ulagačima otvorio nedavni procvat na burzama u Zagrebu i Varaždinu, gdje je trgovina višestruko porasla u posljednjih godinu dana, a cijene dionica nekih tvrtki porasle za nekoliko tisuća postotaka

U nekoliko posljednjih mjeseci hrvatsko tržište kapitala doživjelo je velik procvat, a lako se može dogoditi da uskoro ulaganja u dionice i obveznice na hrvatskom tržištu dodatno porastu, izjavilo je za Nacional više neovisnih financijskih stručnjaka. Samo na Zagrebačkoj burzi, u odnosu na prošlu godinu, u 2005. se broj transakcija i prometa više nego udvostručio, točnije porastao je čak 144,5 posto. Svakog se dana na Zagrebačkoj burzi kupuju ili prodaju vrijednosni papiri u prosječnoj vrijednosti od 32 milijuna kuna, dok je prosječni dnevni promet tijekom prošle godine iznosio 13 milijuna kuna.

 Financijski stručnjaci tvrde da svim financijskim tržištima upravljaju dvije emocije: pohlepa i strah. Novac u pravilu treba ulagati u više dionica onih tvrtki koje ulagač poznaje i u čiji tržišni uspjeh vjeruje 'Situacija se može lako okrenuti, tko može predvidjeti reakciju tržišta u slučaju odgode pregovora s EU' Ta naoko neočekivano burna trgovina statistički sugerira da hrvatsko tržište kapitala ima puno veći potencijal nego što su to analitičari procjenjivali. No iskusni financijski stručnjaci upozoravaju da bi takav trend mogao biti i dvosjekli mač, te da pri ulaganjima, ali i prognozama o dodatnom razvoju domaćeg financijskog tržišta treba biti krajnje oprezan.

“Zagrebačka burza ne smije iznositi prognoze budućeg kretanja cijena dionica i davati investicijske savjete. No recentna kretanja na domaćem tržištu kapitala ponovno su iznenadila i one najoptimističnije. Tržište kontinuirano raste već više od 6 mjeseci, a nakon rekordnog siječnja i pada cijena u drugom tjednu veljače, nitko nije očekivao da će se uzlazni trend nastaviti. Ukupna vrijednost svih papira uvrštenih na burzu, odnosno vrijednost tržišta Zagrebačke burze, viša je od 100 milijardi kuna. To je otprilike kao kad zajedno zbrojite vrijednost tržišta beogradske, makedonske, banjalučke, obje crnogorske i varaždinske burze, ili nešto više od ljubljanske, s kojom se mnogi vole uspoređivati. Likvidnost tržišta i dalje je vrlo dobra, a daljnji razvoj tržišne infrastrukture i implementacija svih europskih financijskih standarda zasigurno bi bili dobar znak novim investitorima”, rekao je za Nacional Željko Kardum, glasnogovornik Zagrebačke burze.

Trgovina na Zagrebačkoj burzi traje svaki radni dan od 10 do 16 sati i za to se vrijeme zaključi prosječno 707 pojedinačnih transakcija, odnosno nešto više od jedne po minuti. Usporedbe radi, tijekom prošle godine prosjek je bio samo 290 transakcija na dan. Na Zagrebačkoj burzi u prosincu 2004. ostvareno je 85 posto od ukupnog redovitog burzovnog prometa u Hrvatskoj. Trguje se s više od 200 različitih vrijednosnih papira, među kojima su 183 dionice, 16 izdanja državnih i korporativnih obveznica, a prošle godine prvi put su uvrštene i tzv. municipalne obveznice gradova Zadra i Koprivnice.

U Hrvatskoj, uz pravne osobe, svega 2-3 posto stanovnika sudjeluje u tim transakcijama, ali je u zadnje vrijeme sve više naznaka da bi i taj broj uskoro mogao znatno porasti. Prema podacima Središnje depozitarne agencije na varaždinskoj burzi prošle je godine u kupnji sudjelovalo više fizičkih nego pravnih osoba. Šezdeset posto svih kupnji vrijednosnih papira na varaždinskoj burzi napravile su fizičke osobe, a 40 posto pravne osobe.

“Jedan od važnih faktora koji je aktivirao očekivanja ulagača svakako je bilo definiranje datuma početka pregovora Hrvatske s EU-om potkraj prošle godine. Ubrzo nakon toga uslijedio je optimističniji kreditni rejting S&P-a (Standard & Poors), koji je ta ugledna svjetska agencija dodijelila Hrvatskoj. Među pozitivnim vijestima krajem 2004. bila je i Vladina odluka o ukidanju poreza na dividende s početkom 2005. godine. Naši najbliži susjedi iz EU-a, ulagači iz Slovenije, u Hrvatskoj su očito prepoznali sebe prije nekoliko godina te se sve više počeli interesirati za dionice hrvatskih tvrtki. Dodatno su bili potaknuti ‘veleplakatima’ koji su ih pozivali na ulaganje u hrvatske dionice. Ne treba zaboraviti da je čitanje financijskih izvješća javnih dioničkih društava postala obvezna literatura investitorima, dok je njihova rastuća ažurnost dodatno pridonijela njihovoj atraktivnosti”, izjavila je za Nacional Melita Marčeta-Racanović, direktorica varaždinske burze.

Znatno ohrabrenje mogućim investitorima svakako su i neki dramatični porasti cijena dionica pojedinih tvrtki, kao što su Ericsson Nikola Tesla, ili Adris grupa. Prema svemu sudeći, dobrim dijelom su upravo te kompanije proizvele i priličan broj novih domaćih milijunaša, koji u pravilu bježe od pozornosti javnosti.

U ulagačkim krugovima s posebnim se simpatijama priča o jednom portiru s područja Dalmacije, koji se nalazi među najvećim malim dioničarima Ericssona Nikole Tesle. Dionice te tvrtke nisu jedine u koje je ulagao, a koje su poslije znatno porasle. Njegovi prijatelji ne usuđuju se procjenjivati njegovu ukupnu zaradu, ali barem su poznati parametri za procjenjivanje. Prije nepune dvije godine dionica te tvrtke stajala je manje od 200 kuna, a danas je nešto viša od 2000 kuna. Ako je samo u nju uložio 100 tisuća kuna, danas je postao milijunaš.

Sretne ulagačke priče u pravilu se ne vežu samo uz dionice jedne tvrtke iako ni takvi slučajevi na hrvatskom tržištu nisu malobrojni. Da put do ulagačkog uspjeha nije jednostavan i uvijek uzlazan, najbolje pokazuje primjer jednog zagrebačkog liječnika. On je tijekom 1998. u dionice raznih tvrtki uložio 300 tisuća kuna obiteljske ušteđevine. Tim je novcem prvo htio kupiti stan, ali ga je odlučio pokušati oplemeniti ulaganjem, kako bi izbjegao podizanje stambenog kredita. Do kraja 1998. izgubio je 80 posto uloženog novca. Ta je godina poznata po većoj krizi svjetskog financijskog tržišta te se zagrebački liječnik našao u velikim problemima. No nije odustajao. Preostalih 60-ak tisuća kuna nastavio je dinamično ulagati i ubrzo se posve oporavio od gubitaka. Kako bi povećao zaradu, često je u bankama dizao tzv. “margin kredite”, odnosno zalagao dionice tvrtki u koje je ulagao radi dizanja kredita i udvostručavanja broja svojih dionica. U više navrata također je bio u problemima jer su mu banke zbog pada vrijednosti dionica u koje je ulagao upućivale “margin pozive”, odnosno pozivale ga da uplaćuje dodatni novac da bi tim novcem i tadašnjom ukupnom tržišnom vrijednošću dionica pokrio vrijednost podignutog kredita. Unatoč svim povremenim problemima, vrijednost dionica u koje je ulagao počela je znatno rasti. Od 1998. do danas taj zagrebački liječnik je zahvaljujući zaradi od dionica promijenio nekoliko skupocjenih automobila, ali i kupio stan bez podizanja stambenog kredita. Zarada mu je toliko porasla da trenutačno razmišlja o investiciji u neki privatni posao vezan za zdravstvene usluge i skrb. U taj posao namjerava uložiti nekoliko milijuna kuna, dakako također zarađenih ulaganjima na burzi. Financijski stručnjaci Nacionalu su potvrdili da je on u međuvremenu upoznao sve aktere tržišta kapitala te da je postao kvalitetniji poznavatelj burzovnih prilika od brojnih hrvatskih brokera.

Slična je i priča o ulagačkom uspjehu jednog djelatnika državne uprave, koji plaću zarađenu radom za državu upotrebljava kao povremeni džeparac. On se ulaganjem počeo baviti također prije nekoliko godina, kako bi zaradio novac za stan. Stambeno pitanje još nije riješio, ali ne zbog financijskih problema, već dijelom zbog vlastite komocije, a dijelom zbog izbirljivosti. Kako bi mu početna ulaganja bila što veća, prodao je i vlastiti automobil. Danas godišnji promet koji napravi kupnjom i prodajom dionica premašuje prosjek srednje velike hrvatske tvrtke. Procjenjuje se da posjeduje dionice vrijedne više od milijun eura. Uskoro su se ulaganjima počele baviti i neke njegove kolege na poslu, uglavnom s pozitivnim rezultatima.

U financijskim krugovima priča se kako je jedan financijski stručnjak, gledajući knjigu dionica Adris grupe, ustanovio da u njoj može naći znatan broj stanovnika jednog zagrebačkog kvarta, koji se svi međusobno poznaju te poslijepodne na kavicama u kvartu prepričavaju koliko je tko zaradio od početnog ulaganja u te dionice. Adris grupa svoje je dionice na burzu plasirala s početnom cijenom od oko 1400 kuna, a danas im je vrijednost porasla za oko 3,5 puta, a u medijima se već više puta spominjalo kako su uposlenici i mali dioničari te tvrtke doslovno preko noći postali milijunaši.

Zanimljiva je i priča Hrvata iz Australije, inače ekonomista, koji se početkom 90-ih uključio u obranu Hrvatske. Neko je vrijeme proveo u vojsci te se nakon rata zaposlio kao profesor engleskog jezika u poslovnoj školi. Namjeravao je trajno ostati živjeti u Hrvatskoj, ali se ipak vratio u Australiju. Prije odlaska, tijekom 1997., uložio je oko 70 tisuća kuna u različite dionice. Ugovor o portfelju svake je godine trebao produljivati, ali brokerska kuća često nije uspjela s njim kontaktirati, jer je mijenjao adrese i poslove. On se svom brokeru također nije običavao javljati. Broker je nakon nekog vremena preko njegovih znanaca doznao da mu se klijent zaposlio u rudniku. Zabrinuo se za njegovu sudbinu i prijatelja iz Ministarstva vanjskih poslova zamolio da mu pronađe klijenta jer mu je vrijednost dionica porasla na oko 400 tisuća kuna. Tada su ponovno stupili u kontakt i produljili ugovor o portfelju. Međutim, uskoro su ponovno izgubili kontakt. Igrom slučaja, nedavno se taj sudionik Domovinskog rata ponovno javio svom brokeru. Vrijednost njegovih dionica danas iznosi oko 700 tisuća kuna, a nastavit će ulagati vjerojatno dok se ne odluči vratiti u Hrvatsku.

Uspješno ulaganje u dionice stvorilo je ne tako davno slatke probleme jednoj hrvatskoj osiguravajućoj kući. Oni su toliko zaradili ulaganjem u dionice da su ih morali početi prodavati, jer im je u odnosu na ukupnu godišnju bilancu zarada od dionica bila viša nego što to dopušta Zakon o osiguravajućim društvima.

Već letimičan pogled na pregled trgovine Zagrebačke burze u prošloj godini otkriva neke nevjerojatne mogućnosti zarade na trgovini dionicama. Primjerice, cijena dionice Jadroplova je u 2003. iznosila deset kuna, a prva cijena koju su imale u 2004. popela se na 340 kuna, odnosno porasla za čak 3300 posto. Dionice Atlantske plovidbe u istom vremenskom periodu porasle su sa 21 na 500 kuna, dakle 2258 posto, a Tankerske plovidbe sa 220 na 2100 kuna, odnosno 854 posto. Između deset dionica s najvećim porastom cijene, najmanji porast imala je dionica Splitske banke, koja je u istom periodu porasla 281 posto. Drugim riječima, tko je početkom 2003. uložio 10.500 kuna u dionice Splitske banke, tijekom 2004. mogao je na njima zaraditi 30-ak tisuća kuna.

No upravo recentni padovi cijena nekih od tih dionica dio financijskih stručnjaka naveli su na prognoze da bi uskoro moglo doći do znatnog pada uzlaznog trenda financijskog tržišta. Primjerice, u relativno kratkom periodu dionice Jadroplova pale su sa oko 500 na oko 280 kuna, Tankerske plovidbe sa oko 4 na oko 3 tisuće kuna, Belišća sa 400 na 330 kuna, a posebno su prošlog tjedna odjeknuli gubici Plive, koja je samo u jednom danu izgubila milijardu kuna tržišne vrijednosti, što je dovelo do novog pada vrijednosti njenih dionica. U silaznoj su putanji i cijene dionica Podravke.

Kako se upravo većinom tih dionica vrlo intenzivno trgovalo, mnogi su ulagači, uglavnom oni koji su se na valu pozitivnih prognoza nedavno uključili u trgovanje dionicama, na njima mogli znatno izgubiti. Zato ulagačka priča uvijek ima svoje lice i naličje.

“Ovo što se trenutačno događa u Hrvatskoj moglo bi se vrlo lako i okrenuti u negativnom pravcu. Tko može predvidjeti kako će tržište reagirati u slučaju odgode početka pregovora Hrvatske o priključenju EU i koliko bi eventualno negativni trend mogao potrajati? Sve to pomalo podsjeća na austrijsko tržište prije 20-ak godina. U to vrijeme financijsko tržište bilo je podcijenjeno zbog slabog interesa ulagača. Potom se interes naglo povećao, cijene dionica naglo porasle, ali su na svemu najviše zaradile banke, fondovi i brokeri. Pošto su ostvarili zarade, počeli su naglo prodavati u tom trenutku precijenjene dionice, što je srušilo tržište i ostavilo u gubicima brojne fizičke osobe’, izjavio je za Nacional jedan financijski stručnjak.

Međutim, optimistični ulagači s kojima je Nacional razgovarao odreda tvrde da se pridržavanjem nekih temeljnih ulagačkih pravila mogu izbjeći veliki gubici.

Financijski stručnjaci tvrde da svim svjetskim financijskim tržištima upravljaju dvije emocije: pohlepa i strah. Logika ulagačkog posla može se svesti na poštivanje uzrečice “Trend is Your Friend” (Trend je tvoj prijatelj). Slijedeći tu logiku, dionice u pravilu treba prodavati odmah čim im cijena počne padati, a kupovati odmah kada cijena počne rasti. Takva spekulativna strategija u pravilu donosi zaradu. Kao i kod investicijskih fondova, svaki se ulagač koristi onom ulagačkom strategijom koju smatra najprimjerenijom svojim očekivanjima, ali i spremnosti na rizik.

Novac u pravilu ne treba ulagati samo u jednu dionicu, treba ulagati u tvrtke koje ulagač poznaje i u čiji poslovni uspjeh vjeruje. Zato treba biti i dobro informiran o tržišnim prilikama.

“Burza je mehanizam za efikasnu alokaciju kapitala. Svi investitori procjenjuju rizik i odgovarajući prinos te tako raspoređuju svoje ulaganje. Ono što vidimo na kraju trgovinskog dana je presjek njihovih odluka. Ukratko, tržište nagrađuje uspješne, a kažnjava neuspješne tvrtke, pa i države. Naime, apsolutno nije svejedno zadužuje li se država ili kompanija po višoj ili nižoj kamatnoj stopi kroz obveznice. Isto tako, važno je reći da se na burzama prikuplja i kapital za poduzetničke projekte kroz nova izdanja dionica, što znači priljev sredstava u gospodarstvo”, rekao je za Nacional Nenad Pavletić, direktor Auctor brokerske kuće.

Na burzama trguju isključivo brokeri, članovi tih burzi. Trgovanje se odvija elektronički, preko kompjuterskog sustava u koji se unose ponude i zaključuju transakcije. Kada netko želi kupiti ili prodati dionicu, obraća se nekom od brokera po svom izboru. Potom ulagač novac koji želi uložiti uplaćuje na brokerov račun klijenata. Novac na tom računu izdvojena je imovina, koja ne može završiti u stečaju ako brokerska kuća propadne. Potom broker ulagaču otvara račun u Središnjoj depozitarnoj agenciji (SDA). Za to su mu potrebni osobni podaci ulagača. Potom ulagač daje nalog za kupnju ili prodaju određene dionice, a broker to obavlja na elektroničkom sustavu burze.

Kupljene dionice na račun ulagača u SDA dolaze četvrti dan nakon transakcije. Nakon završene transakcije, broker informira ulagača o tome što je napravio, a ulagač istu takvu informaciju prima i od SDA. SDA ulagaču na kućnu adresu šalje PIN broj. Njime se ulagač koristi prilikom prodaje dionica jer nakon što brokeru da nalog za prodaju dionica, to mora potvrditi i u SDA svojim PIN brojem. Četvrti dan nakon prodaje novac stiže na račun brokerske kuće te se s tog računa šalje na tekući račun. Broker potom uzima svoju naknadu, koja varira od kuće do kuće, ali i ovisno o iznosu. Što je veći iznos, manja je naknada. Naknade za svoj rad uzimaju i burze, ali i SDA. U pravilu njihove iznose određuju ukupni brojevi transakcija i razlikuju se na različitim tržištima. Utoliko bi znatan porast broja transakcija i moguća pozitivna eksplozija domaćih burzi mogla dodatno smanjiti te naknade.

Neki financijski stručnjaci s kojima je Nacional razgovarao tvrde da još postoji dosta prostora za rast domaćeg tržišta kapitala, osobito u dijelu tržišta obveznica. Razvoj tog dijela financijskog tržišta ponajviše je potakla uspješno provedena mirovinska reforma. Obvezni mirovinski fondovi svaki mjesec primaju velika sredstva, oko 250 milijuna kuna, koja moraju uložiti u obveznice ili dionice. Ispočetka su sredstva mogli ulagati u 2-3 obveznice, dok ih je danas desetak.

“Mirovinski fondovi zasad ulažu samo u najkvalitetnije dionice, koje kotiraju u prvoj kotaciji burze. No pripremamo mogućnost da jedan dio portfelja mirovinski fondovi mogu uložiti i u kvalitetne dionice iz JDD kotacije (javna dionička društva). Bili bismo sretni da je većina dionica u prvoj kotaciji, ali zbog širenja ulagačkih politika i mogućnosti kreiranja portfelja mirovinskih fondova, moramo razmišljati o ulaganjima i u druge vidove kvalitetnih vrijednosnih papira. Mirovinskim fondovima tržište trenutačno nudi relativno uske mogućnosti ulaganja u dionice. Unatoč tomu, mirovinska reforma snažno je potaknula razvoj tržišta kapitala u Hrvatskoj, što je pomoglo institucijama, ali otvorilo i educiralo individualne investitore da se više okreću ulaganjima u vrijednosne papire”, rekao je za Nacional Dragan Kovačević, direktor Hagene.

Neki financijski stručnjaci tvrde da moguće skoro ulaganje mirovinskih fondova u dionice JDD kotacije za njih, a u konačnici i za umirovljenike može biti dvosjekli mač. O tomu se govori već neko vrijeme, što se vjerojatno pozitivno odrazilo i na cijene nekih dionica u toj kotaciji, koje bi potom mogle pasti, te ugroziti dobit mirovinskih fondova. Sve to sugerira da ulaganja doista nisu jednoznačni procesi sa zajamčenim sretnim epilogom.

Stanje na velikim svjetskim burzama ovisi o brojnim posve neovisnim i različitim gospodarskim, ali i političkim faktorima. U pravilu su najveće krize velikih svjetskih burzi samo odraz nekih drugih dramatičnih zbivanja u svjetskom gospodarstvu. Među najpoznatijim krizama na velikim svjetskim burzama bila je tzv. Globalna depresija, koja je počela 1929. i trajala do 1933., ali je oporavak od nje trajao godinama, a gospodarski pokazatelji, cijene dionica i globalni BDP premašili su razine od 1929. tek nakon Drugog svjetskog rata. Zbog svojih dramatičnih razmjera, taj period se u svjetskoj povijesti ne doživljava samo kao ekonomska kriza nego i kao razdoblje koje povjesničari nazivaju depresijom u širem kulturnom i političkom kontekstu.

Ta je kriza počela na tzv. crni četvrtak, 24. listopada 1929., slomom burze u New Yorku. Cijene dionica rapidno su pale, stotine tvrtki su bankrotirale, posljedice sloma osjetile su se na svim svjetskim područjima, a stotine milijuna ljudi ostale su bez posla.

Uoči terorističkih napada na New York 11. rujna 2001., posljednja velika kriza svjetskih financijskih tržišta poznata je kao Azijska kriza, koja je počela u srpnju 1997. u Tajlandu i najviše negativno utjecala na Indoneziju, Singapur, Južnu Koreju i Tajland, nekoliko azijskih zemalja prije poznatijih kao Istočno-azijski tigrovi. Ponajprije zbog te krize odstupio je indonezijski lider Suharto. U nešto manjem razmjeru krizu su osjetili Hong Kong, Malezija i Filipini, a tzv. azijska gripa stvorila je velik pritisak na ekonomiju SAD-a i Japana, koji je 40 posto svog izvoza plasirao upravo u azijske zemlje. Primjerice, japanski BDP je sa 5 pao na svega 1,6 posto 1997., da bi godinu poslije došlo do recesije. Zbog svega je u regiji poraslo antizapadno raspoloženje, posebice protiv MMF-a.

VARAŽDINSKA BURZA
Melita Marčeta Racanović, direktorica Varaždinske burze

Cijeli spiralni ciklus rezultirao je gotovo eksponencijalnim rastom cijena dionica. Sudeći prema rasti indeksa VIN?, reprezentativne košarice najlikvidnijih dionica na Varaždinskoj burzi vrijednost im je na razini 2004. rasla preko 127% (na uloženih 10.000,00 kuna u dionice iz sastava VIN?-a zarada je iznosila iznimnih 12.729,00 kuna). Kulminacija rasta cijena bila je u siječnju nakon što je VIN? osnažio dodatnih 42,70%! Usporedimo li takav prinos sa kamatama na oročenu štednju koja u hrvatskim bankama u prosjeku iznosi 4-5% (na godišnjoj razini), pa nadalje ako pogledamo da na godišnjoj prinos otvorenih investicijskih fondova iznosi nekoliko desetaka posto, tada se prinos na mjesečnoj razini od 42,70% čini nestvarnim! No, upravo to se dogodilo za one koji su ga uspjeli kapitalizirati. Naglasak je na ?uspjeli? jer kada netko prodaje svoje dionice, odn. kapitalizira dobitak, smanjuje se strana potražnje koja kako nestaje tako pogoduje padu cijene. Tu dolazi do izražaja relativna plitkoća tržišta te pogoduje većim oscilacijama cijene. Pri tome nalikvidnije dionice ostaju najotpornije na cjenovne udare, kao što su članovi indeksa VIN? (Anita, Dom Holding, Petrokemija, Ericsson Nikola Tesla, Lucidus, Proficio, Rabac, Hoteli Makarska, Slavonski ZIF, SN Holding, Validus, Varteks).

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika