Gordana Kovačević - Žena godine 2002. po izboru časopisa Zaposlena, lani i Menadžer godine u informatičkoj industriji Hrvatske po izboru PR agencije Meritor Media, a proglašena je i Menadžerom godine po izboru CROMA-eOdrasla je na Trešnjevci, odmah uz nekadašnju tvornicu “Nikola Tesla”, pohađala je osnovnu školu nedaleko od “Tesle”, na posljednjoj godini fakulteta bila je “Teslin” stipendist, a nakon završetka studija odmah je tamo počela raditi. Odnedavna je postala predsjednicom Ericssona Nikole Tesle te, sada jedne od najvećih i najprofitabilnijih hrvatskih kompanija koja se prije deset godina, nakon četrdesetogodišnje licencne suradnje, i vlasnički povezala s poznatom švedskom korporacijom Ericsson. Gordana Kovačević, Zagrepčanka s Trešnjevke, preuzela je kompaniju Ericsson Nikola Tesla od Šveđanina Akea Enella 1. siječnja 2005. godine, iako je uobičajeno da gotovo svim Ericssonovim lokalnim kompanijama rukovode Šveđani.

REGRUTACIJA LIDERA Ericssonov program Executive management prošla sam 2001., tako da imam knjigu sa 250 svojih karakteristika kao osobe, lidera i menadžera CENTRI IZVRSNOSTI 'Odbila sam voditi globalnu organizaciju iz Londona ili Stockholma jer sam imala viziju stvaranja centara izvrsnosti u Hrvatskoj' SPREMNA ZA POKRET 'Kovčeg je stalno uz mene jer se ponekad iznenada moram uključiti u pregovore s kupcima: samo ja mogu potpisati ugovor iznad 9 milijuna eura' DJEVOJČICA S TREŠNJEVKE Gordana Kovačević odrasla je uz tvornicu Nikola Tesla i u istom kvartu pohađala osnovnu školu“Da, cijeli mi se život vrti oko te tvrtke”, priznala je Gordana Kovačević kad smo je posjetili u sjedištu kompanije u Krapinskoj 45 na Trešnjevci, gdje smo razgovarali o uspjesima kompanije i njezinoj izvanrednoj poslovnoj karijeri.

Već kao mlada inženjerka elektrotehnika Gordana Kovačević vodila je u “Tesli” niz složenih telekomunikacijskih projekata. Rano je dobila i rukovodeće funkcije. Među ostalim, bila je direktorica Ureda za projektiranje i tehnička direktorica u Prodaji. Dolaskom Ericssona kao najvećeg pojedinačnog vlasnika Ericssona Nikole Tesle 1995., Gordana Kovačević obavljala je cijeli niz novih poslova i funkcija na razini kompanije i korporacije. Već godinama je potpredsjednica tržišne jedinice Srednja Europa koja uključuje Ericssonove kompanije iz osam zemalja a do kraja 2004. bila je potpredsjednica Ericssona Nikole Tesle i direktorica Centra za komunikacijska rješenja, usluge, logistiku i e-sustave u istoj kompaniji.

Magistrirala je na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu. Imenovana je akademikom ruske međunarodne telekomunikacijske akademije, bila je uključena u program osposobljavanja visokorangiranih menadžera Executive program u korporaciji Ericsson i stekla je diplomu Columbia Universityja ? Graduate School of Business.

Bila je i Žena godine 2002. po izboru časopisa Zaposlena, lani i Menadžer godine u informatičkoj industriji Hrvatske po izboru PR agencije Meritor Media, a proglašena je i Menadžerom godine po izboru CROMA-e, Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika, u konkurenciji 50 nominiranih hrvatskih menedžera.

Gordana Kovačević kaže da joj je za ostvarivanje vrhunske poslovne karijere puno pomogao sklad u obitelji. I suprug joj je inženjer elektrotehnike, samo 23-godišnja kći nije otišla roditeljskim stopama i prije nekoliko mjeseci je diplomirala farmaciju, iako je, kako tvrdi njezina mama, izvanredna i u matematici, fizici i informatici.

U jednostavnom, ali elegantnom uredu Gordane Kovačević, na šestom “predsjedničkom” katu upravne zgrade Ericssona Nikole Tesle, primijetili smo i putni kovčeg, očito spreman za pokret. “Kovčeg uvijek spremno čeka, jer katkad iznenada moram na put, ravno iz ureda. Iako sam delegirala dužnosti i odgovornosti svojim najbližim suradnicima, dogodi se da se u određenoj fazi pregovora s kupcima ja moram uključiti, a, osim toga, samo ja mogu potpisati ugovor iznad devet milijuna eura”, objasnila je Gordana Kovačević.

NACIONAL: Preuzeli ste vodstvo tvrtke od Nove godine. Koliko ste prije znali da ćete upravo vi preuzeti kompaniju? – Bila sam prvi suradnik prethodnog predsjednika, a i u najužem sam menadžment timu kompanije deset godina. Ove godine slavimo 10. obljetnicu otkad je Ericsson kupio 49 posto kompanije tako da mnogo znam o tvrtki, poznajem je u dubini. Bila je velika konkurencija za ovu poziciju iako su svi, možda više nego ja osobno, smatrali da je prirodni put da ja preuzmem kompaniju. Bila sam potpredsjednik kompanije, glavni operativac, kako se znalo reći u kompaniji, uključena u najsloženije projekte, u definiranje najsofisticiranijeg dijela strategije i nekako se očekivalo da budem imenovana. Moram ipak reći da nije uobičajeno da tako veliku kompaniju, a Ericsson Nikola Tesla spada u velike kompanije – najveća je lokalna kompanija u srednjoj i istočnoj Europi, preuzima domaći čovjek. To su rijetki slučajevi.

NACIONAL: Znači da je uglavnom običaj da na predsjedničkom mjestu bude Šveđanin? – To je uobičajeniji put, a ako se već radi o domaćoj osobi, recimo Talijanu u talijanskoj kompaniji, tada je to obično osoba koja je pet ili deset godina provela izvan vlastite zemlje radeći menadžerske poslove u drugim zemljama, ali i to se mijenja. Ja sam u Ericssonu imala kompleksne i značajne poslove, vodila sam regionalne i globalne projekte i organizacije, ali sam imala vlastiti pristup. Iako mi je nuđeno da vodim regionalnu i globalnu organizaciju iz Londona ili Stockholma, rekla sam da ću to raditi – iz Hrvatske. Nije mi bio problem nekoliko godina živjeti u tim gradovima, ali imala sam viziju da bih htjela stvarati centre izvrsnosti ovdje u Hrvatskoj. To netko može smatrati svojevrsnim lokalpatriotizmom, ali moje je uvjerenje da su stručnjaci koje imamo iznimno kvalitetni i da je to benefit i za globalni Ericsson, ali i za Hrvatsku da zaustavimo odlazak mladih ljudi i da u Hrvatskoj imamo snažne centar izvrsnosti i ekspertne centre. Kad bih bila dislocirana, bilo bi mi teže izboriti se za odgovornosti u vlastitoj kompaniji i zato su moj put i izbor posve drukčiji.

NACIONAL: Kako su to primili Šveđani? – Došla sam do zaključka da, ako imate ideju i argumente koji je čvrsto podržavaju, tada vas drugi slušaju. Poznata sam kao osoba koja je spremna preuzeti odgovornost za rezultate. Ako rezultati nisu vidljivi, odgovornost treba dati drugima. Smatram da svakom poslu moramo hrabro pristupiti, pokazati svoju osobnost, jasno pokazati komparativne prednosti svog tima i novim idejama i pristupima izboriti se za poziciju da u područjima u kojima ste jači od drugih ne slijedite nego vodite. Poznata je u Ericssonu moja priča iz Brazila prije desetak godina. Imali smo velik skup na kojem je bilo prisutno više od 150 Ericssonovih menadžera. Raspravljalo se gdje bi trebalo stvarati regionalne i globalne organizacije, centre u kojima bi radili stručnjaci u internacionalnim timovima, sve ono što danas postoji. Ustala sam, a bila sam jedina žena u tom velikom muškom društvu koje je bilo podijeljeno u radne timove, i rekla sam: “Javljam se da takav jedan centar organiziram u Hrvatskoj.” U to doba jedva da su ljudi znali gdje je Hrvatska, pa je kolega iz Australije rekao: “Do jučer nismo znali ni da postoji Hrvatska. Otkud sad to?” Na to sam mu odgovorila da mogu jamčiti da ću u tri mjeseca pokazati da moj tim može dati rezultate. Predložila sam da to bude eksperiment i tako je sve krenulo. Ubrzo smo postali iznimno kvalitetan globalni regionalni centar za različita područja, za usluge i za cjelovita komunikacijska rješenja.

NACIONAL: Iako je demokracija u Švedskoj jako razvijena i nema problema s muško-ženskim odnosima, kako ste se na poslovnim skupovima osjećali kao jedina žena? – Ako kažete glupost, svi vas zapamte, a ako imate pametnu ideju, i tada vas zapamte. Koliko će vas kolege cijeniti ovisi o vama samima, vašim idejama i rezultatima. Stekla sam mnogo prijatelja i poznanika u cijelom Ericssonu, a cijenimo se prema rezultatima i ljudskim osobinama. Ericsson je globalna organizacija, dolazimo iz 140 zemalja svijeta i, osim što radimo na izuzetno zahtjevnom, dinamičnom području najmodernijih informatizacijskih i komunikacijskih tehnologija, postajemo bogatiji i kao ljudi .

NACIONAL: Jeste li u Stockholmu, u Ericssonu, bili na internom školovanju? – Često putujem i provodim dosta vremena u Stockholmu, ali ne samo ondje, nego i u drugim Ericssonovim kompanijama. Osim čitavog niza programa vezanih uz razvoj kompetencija i usvajanje novih znanja o proizvodima, uslugama i novim tehnologijama, što je kontinuiran proces, prije desetak godina bila sam uključena u grupu Ericssonovih menadžera koji su prolazili trening za lidership i za menadžment, a 2001. sam bila uključena u Executive management program na Business Universityju u Kolumbiji. Na to školovanje bili su pozvani oni Ericssonovi lideri koji su prepoznati kao osobe koje mogu preuzimati najveće odgovornosti u okviru korporacije u tim vremenima promjena. To je bilo organizirano u New Yorku, a trajalo je šest mjeseci. Bili smo uključeni u različite programe, a radili smo u timovima na konkretnim projektima. Tu smo trebali pokazati sposobnosti i rezultate. Tamo su testirali naše menadžerske i liderske karakteristike, tako da imam knjigu u kojoj je navedeno 250 mojih karakteristika kao osobe, lidera i menadžera. Oni jako duboko ulaze u vašu osobnost, prate kako vodite timove, kako prezentirate, kako vas percipiraju kolege koji nikad s vama nisu radili, kako vas doživljavaju kupci, a kako profesori sa sveučilišta. To je iznimno zahtjevan program. U toj prvoj grupi Ericssonovih lidera bilo nas je oko dvadeset, iz cijelog svijeta. Takav način odabira pravih osoba za vrhunske položaje korporaciju, naravno, skupo stoje, ali tada su sigurni da su odabrali upravo osobe kojima mogu dati značajnu odgovornost, bilo lokalno, regionalno ili globalno.
Ericsson također ima Institut za management koji se bavi razvojem menadžerskih i liderskih osobina, a tu postoje različite razine. To su procesi koji traju jer preko noći se ne mogu stvoriti ni lideri ni menadžeri. U programe za razvoj Executive lidera uključeni su oni koji već imaju velike menadžerske i liderske odgovornosti, velika iskustva i rezultate, ali im se istodobno planiraju povjeriti još veći zadaci. U Ericssonu su već 2001. planirali da ja preuzmem neke odgovornosti koje su veće od onih koje sam imala u tom trenutku. Tada sam bila potpredsjednica ove kompanije i potpredsjednica marketinške jedinice Srednja Europa, a vodila sam još centre izvrsnosti za Europu, Srednji istok i Afriku. Zato je moje preuzimanje čelne pozicije ove kompanije bio prirodni slijed. Da to nije bila ova kompanija, bila bi neka druga varijanta.

NACIONAL: Po vašem mišljenju, nakon svega što ste prošli, koliko se o upravljanju može naučiti, a koliko smisao za to čovjek nosi u sebi? – To je dobro pitanje. Možete dosta naučiti do određene granice. Postoje metode za učenje, definiranje raznih scenarija, ali onih ključnih pet posto nosite u sebi. U tom programu koji sam prolazila, ulazili su jako duboko u naše djetinjstvo, u neke ljudske, psihološke karakteristike. Pitali su me, primjerice, s koliko sam godina krenula u školu, tko je bio prvi predsjednik u mom razredu. Kad sam rekla da sam ja bila predsjednica razreda, morala sam se prisjetiti kako su me izabrali, zašto sam to bila ja. Potom su išli kroz moj život, školovanje, kako bi vidjeli nosim li u sebi prirodni dar za vodstvo, je li mi to urođeno. Odgovarala sam na pitanja o projektima koje sam radila, koji mi je bio najteži, kad sam počela, zašto baš ja. Malo sam analizirala i vidjela sam da se u mom slučaju dogodilo da su kolege koji su mnogo stariji i iskusniji odustajali od projekata koji su bili jako rizični i iznimno teški, jer su kalkulirali što će se dogoditi ako ne uspiju. Mene su motivirale komplicirane stvari jer mi je dosadno kad nešto pređe u rutinu. Jednom su nas na treningu testirali tako da su smo trebali voditi virtualnu kompaniju, a nisu htjeli reći koga su u grupi postavili za predsjednika kompanije. Gradili smo strategiju, novu tvrtku, takav je bio zadatak. Snimali su nas kamerom. Dobili smo zadatak da u roku od tri sata definiramo organizaciju, strategiju, odnos prema kupcima itd. Mogli smo koristiti kompjutore, razne modele, trebali smo obaviti posao i kao tim to prezentirati. Željelo se vidjeti hoće li onaj koga su odredili za predsjednika doista dokazati svoju lidersku moć ili će je preuzeti netko drugi. Na kraju je voditelj tog skupa rekao kako je formalni predsjednik izgubio svoju predsjedničku dužnost, jer sam mu je, i nesvjesno, u ta tri sata oduzela. Kolegama sam odmah na početku rekla da moramo podijeliti zadatke između sebe, definirati ciljeve i strategiju, odvojiti se i potom staviti sve na hrpu, jer drukčije nećemo za tako kratko vrijeme stići napraviti taj zadatak. Danas se u svijetu puno raspravlja o tome, i u to jako vjerujem, kako morate imati visok intelektualni kapacitet (IQ) da usvajate nova znanja velikom brzinom, tehničke i druge sposobnosti. U ovom našem području, ako stalno ne učite, ne možete autoritetom svog položaja stvarati poziciju u timu. No recept ne bi bio potpun bez emocionalne inteligencije koju jednostavno morate imati ako želite postići vrhunske rezultate. Bez nje osoba može imati najbolju izobrazbu i pronicljivost, analitičnost i beskonačan izvor pametnih ideja, ali svejedno neće biti veliki lider. Komponente emocionalne inteligencije koje se prepoznaju u realnim situacijama su samosvijest, samokontrola, razumijevanje drugih… To znači da motivirate timove, cijelu organizaciju, stvarate okružje za kreativnu i poticajnu organizacijsku kulturu, na što nas obvezuje i gospodin na slici (pokazuje na sliku Nikole Tesle u svojoj sobi) čije ime kompanija nosi. Svatko u kompaniji mora razumjeti svoju ulogu, jer rezultat se ne može postići ako ne postoji motivirajuća organizacijska kultura – da ljudi vole to što rade, da su svjesni svog rezultata, da kolege u timu podržavaju jedan drugoga, odnosno da lideri stvaraju nove lidere. To je etički pristup poslu i radu, postavljanje i implementiranje visokih standarda rada… to je ono što nam otvara vrata prema Europi.

NACIONAL: Kako to da ste odabrali studij elektrotehnike na kojemu nema puno žena? Priča se kako muški kolege malobrojne studentice na tom fakultetu tretiraju kao kraljice. – Poslije osnovne škole upisala sam matematičku gimnaziju jer su mi matematika i fizika bili najdraži predmeti, premda su mi i drugi dobro išli. Bila sam odlična učenica. Već izborom matematičke gimnazije, današnjeg MIOC-a, usmjerila sam se prirodnim znanostima, jer me je to zanimalo. Uvijek sam nešto rješavala, ulazila u neke probleme, to mi je čak bio hobi. Djevojaka je i u toj školi bilo malo, kao i poslije na elektrotehnici. Dečki su se lijepo odnosili prema nama, no moram priznati da sam se ja s njima uvijek dobro slagala kao što se i danas dobro osjećam u društvu kolega. Imam više prijatelja među muškarcima, nego među ženama.

NACIONAL: Kad ste počeli raditi u ovoj kompaniji i koji vam je bio prvi inženjerski posao? – Ovdje sam od 1976. i odmah na početku dobila sam prilično velike zadatke, primjerice Mediteranske igre u Splitu. Mislim da sam tada bila najmlađa u projektnom timu, a oko sebe sam imala 40-ak inženjera. U vrlo kratkom roku od svega sedam-osam mjeseci trebali smo obaviti informatizaciju cijele te regije. Saznala sam da se neki čude što su mene, najmlađu inženjerku, postavili da vodi tako kompleksan tim. Sve smo uspjeli napraviti u roku, a kad smo odlazili s tog projekta bilo je čak i suza, jer smo se toliko vezali. Poslije toga radila sam na cijelom nizu najsloženijih i najkompleksnijih projekata u tvrtki, na domaćem, ali i na inozemnom tržištu ? bivšeg Sovjetskog Saveza, Kine, Sirije, Kube, Ukrajine, Bjelorusije. Stekla sam iznimno veliko iskustvo i pokazala da u timu s ostalim kolegama i suradnicima možemo uspješno realizirati i najsloženije zadatke.

NACIONAL: Kojim brojem ljudi rukovodite? – Kompanija ima oko 1150 zaposlenika, od toga 83 posto s visokom stručnom spremom i 8 posto magistara i doktora znanosti. Riječ je o kreativnoj sredini i drukčiji su načini vođenja i rukovođenja. Tim je drukčiji i to je sve manje hijerarhijska organizacija. Ove godine planiramo zaposliti još stotinjak novih stručnjaka, ponajprije inženjera elektrotehnike, iako ovdje imamo kolegice i kolege s diplomama drugih fakulteta, ali u manjem broju.

NACIONAL: Obilazite li kao predsjednica kompanije svakodnevno svoje ljude? – Često, jer sam ja zapravo walking-talking menadžer. Imamo svoje sastanke, radionice, menadžment forume u koje su uključeni brojni stručnjaci i menadžeri. Jako sam otvorena, ljudi pišu pisma, ja ih pozivam, čestitam im na rezultatima, nisam nedodirljiva. Nekad, kad sam bila jako mladi menadžer, mislila sam da moram biti savršena i sve znati. Kako postajete ozbiljniji, veselite se kad naiđete na područja u kojima možete biti još bolji, tako da i naši timovi i ja uživamo raditi na područjima gdje možemo napredovati.

NACIONAL: Je li veliko opterećenje na čelnom mjestu Ericssona Nikole Tesle naslijediti Šveđanina, tim prije što je tvrtka lani, u posljednjoj godini njegova mandata, ostvarila rekordne poslovne rezultate? – Narudžbe su u porastu 45 posto, prihod od prodaje u porastu 11 posto, neto dobit u porastu 20 posto i, ono što je bitno, da je pozitivni novčani tok iz operativnih aktivnosti šestu godinu za redom pozitivan. Prošla je godina bila rekordna, po svim rezultatima. Teško će biti ponoviti 2004. S druge strane, budući da sam bila desna ruka i prvi suradnik Akea Enella, to je rezultat cijele kompanije. Rezultate ne može stvoriti jedna osoba iako, naravno, ima velik utjecaj. Rezultat prošle godine osjećam i osobnim uspjehom i uspjehom cijele tvrtke. S druge strane, vrlo je jednostavan i lagan bio prijelaz od predsjednika Akea Enella. On se radovao što sam upravo ja postavljena na čelnu poziciju kompanije. Učinit ću sve sa svojim timom da pokušamo ponoviti rezultate iz prošle godine, iako će biti teško. No osigurat ćemo razvojni potencijal ove kompanije za budućnost. Imati viziju za dvije-tri godine unaprijed možda je nekad mnogo važnije nego jesmo li za nekoliko milijuna imali bolje rezultate nego lani.

NACIONAL: Rezultat tog poslovanja je i porast vrijednosti dionica koje su postigle rekordne vrijednosti ove godine? – Definitivno je to jedan od elemenata koji utječe na vrijednost dionica iako postoji čitav niz drugih, a to su okruženje u kojem živite, koliko imate razvijeno tržište kapitala i sl. Priča oko dionica je vrlo kompleksna. Recimo, naši rezultati u siječnju i veljači ove godine jako su dobri, ali dionice ipak variraju. Vjerojatno je riječ o tome koliko kvalitetnih dionica imate na tržištu. Ako imate puno kvalitetnih kompanija, trgovanje je življe i dinamičnije, a kod nas ih je zasad malo.

NACIONAL: Jeste li i vi dioničar Ericssona Nikole Tesle? – Da, ja sam i dioničar kao i brojni zaposlenici u kompaniji. Ericsson ima 49 posto, a mali dioničari nešto preko 48 posto, dok su ostatak trezorske dionice Ericssona Nikole Tesle te dionice u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, tijekom procesa privatizacije, tadašnji zaposlenici, prijašnji zaposlenici te umirovljenici mogli su kupiti paket od 173 dionice po povoljnim cijenama. U međuvremenu vlasnici su trgovali svojim dionicama tako da je današnji sastav dioničara bitno drugačiji od onoga iz 1994. kada je počela privatizacija. Ove godine uvodimo praksu da ja, kao predsjednik kompanije, mogu dati trezorske dionice kao nagradu najkvalitetnijim ključnim ljudima u kompaniji. Time i na ovaj način želimo zadržati kvalitetne ljude u kompaniji i nagraditi ih za izvrsne doprinose rezultatima kompanije.

NACIONAL: Kolike su plaće i je li točno da su ukinuti satovi za mjerenje radnog vremena? – Prosječna je neto plaća preko 9600 kuna, no postoje razni načini nagrađivanja i bonusi. Mjerenje radnog vremena smo ukinuli prije nekoliko godina jer mislimo da svaki čovjek zna kad može postići najbolje rezultate, što naročito stimulira majke s malom djecom. Bila sam među onima koji su zagovarali fleksibilno radno vrijeme, jer ako imate kreativne timove, onda se kreativnost ne smije mjeriti brojem sati koji provodite na radnom mjestu, već se mjeri prema rezultatima rada. Ljudi provode mnogo sati ovdje u kompaniji, jer ovdje im je sav alat, oprema, PC-ji, makete. No, ako iz nekih razloga žele i mogu raditi kod kuće jer im je kompanija osigurala pristup mreži i informacijama, zašto ne. U krajnjem slučaju, mi smo komunikacijsko-informacijska kompanija i moramo dati našim stručnjacima mogućnost da na najugodniji način obavljaju posao i postižu najbolje rezultate.

NACIONAL: To se odnosi na sve zaposlenike ili samo na menadžerski dio? Netko to sigurno zloupotrebljava? Kako to rješavate? – To se odnosi na cijelu kompaniju. Morate ići s povjerenjem prema čovjeku, jer računamo na rezultat. Ali, kad imate projekte koji se temelje na timskom radu, javlja se nešto što smatram da je jako dobro, a to je da će tim izolirati osobu koja ne radi na tome da svi zajedno postignu rezultat. Ako i postoje manje zloupotrebe, time nismo opterećeni. Naša kompanija kao i cijeli Ericsson svake godine mjeri zadovoljstvo svojih zaposlenika. Na isti dan u svim lokalnim kompanijama i u globalnom Ericssonu zaposlenici ispunjavaju anonimne upitnike o tome što misle o svom menadžeru, o Upravi, o svom radu i kompetencijama, imaju li sve potrebno i jasno definirane procese, organizacijsku strukturu, imaju li sve potrebne alate da mogu kvalitetno obavljati posao, jesu li motivirani za posao, dovoljno nagrađeni, je li im menadžer delegirao odgovornost da on može biti slobodan u vođenju posla ili ga netko nadgleda u svakom trenutku, je li spreman preuzeti odgovornost. Jer, nije dovoljno da čovjeku date odgovornost, nego on mora biti snažan i jak i svjesno je preuzeti. Na kraju sve to sumiramo i analiziramo i sve što ne valja nastojimo poboljšati. Motiviranje je jako bitno i kad vidite da u nekoj sredini (jer prepoznajemo sredine, a ne pojedince), izvjestan broj suradnika nije zadovoljan, organiziramo radionice i tamo rješavamo probleme. Rezultati ankete svrstavaju nas u najbolje hrvatske poslodavce. S obzirom da veliki dio života provodimo u kompaniji, važno je biti zadovoljan sredinom. Ako iz bilo kojih razloga čovjek nije zadovoljan, bolje je da promijeni posao, nađe neko drugo mjesto gdje će biti sretniji i zadovoljniji. Ako na posao netko dolazi s grčem, onda se može i razboljeti, a sigurno neće biti sretan. Možda je razlog strahu i nedostatak kompetencija. Zato bih preporučila takvima da radije kažu “ja to ne znam”, jer nije grijeh reći “ne znam”, grijeh je to skrivati pa na kraju pokazati loše rezultate.

NACIONAL: Zašto Ericsson, kao jedna od najkvalitetnijih tvrtki u nas, uporno odbija izlistati dionice u najvišoj kotaciji na burzi? – To je jedna tema koja je bila prisutna prije dvije godine, ali više nije jer se dionicama naveliko i svakodnevno trguje. Recimo, to je pitanje postavljala udruga malih dioničara prije godinu-dvije jer tada dionica nije bila službeno listirana na nekojoj od kotacija naših burzi. U međuvremenu, od 2003. godine dionica je listirana na hrvatskim burzama. Zapravo, što znači listanje na prvu kotaciju? Ericsson je listirao svoju dionicu na samo tri svjetske burze ? u New Yorku, Londonu i Stockholmu. Sadašnja razina trgovanja dionicama Ericssona Nikole Tesle je zadovoljavajuća, a transparentnost poslovanja na takvoj je razini da je stav vlasnika da ne treba mijenjati situaciju. Evo, na primjer, i mali dioničari su nam nedavno rekli da im to pitanje nije više prioritet jer je kompanija kvalitetna, imamo iznimno dobre rezultate, vjeruju u menadžment i način na koji vodi kompaniju, vrijednost dionica je dobra, a u posljednjih godinu dana porasla je 236 posto. Mi imamo potpunu transparentnost poslovanja kao da smo na prvoj kotaciji, pa smo se nedavno dogovorili da ćemo formalizirati dokument koji definira korporacijsko upravljanje (Kodeks korporacijskog upravljanja), te ćemo dokument ubrzo usvojiti i prezentirati hrvatskoj javnosti.

NACIONAL: Koliki je vaš predsjednički mandat? Tko još odlučuje? – Pet godina. Iza sebe imam Nadzorni odbor koji ima pet članova. Dva su iz Ericssona iz Švedske, jedan je zaposlenik kompanije, a dva su vanjski članovi iz Hrvatske. Upravu kompanije čini jedna osoba, predsjednik kompanije, koji sukladno Zakonu o trgovačkim društvima i Statutu naše kompanije ima velike ovlasti. Ne gledam koliko godina traje mandat, nego koje ću rezultate postići u ovoj kompaniji.

NACIONAL: Postoji li mogućnost da preuzmete neki drugi dio Ericssona izvan Hrvatske? – To su otvorena pitanja jer globalni Ericsson, kad postoji neko važno područje, treba iskusne ljude pa ponude stalno dolaze, kao i prije. Osobno radim na vizualizaciji naših kompetencija i mogućnosti, sve s ciljem da hrvatska kompanija dobije što veće odgovornosti i da bude i ostane značajna Ericssonova kompanija, pa vjerujem da ću tu ostati i voditi ovaj tim. Tako se čini u ovome trenutku, ali sve se može promijeniti, to je dinamičan proces. Kad sam prije tri nepuna mjeseca izabrana za predsjednicu Ericssona Nikole Tesle, s obzirom na prirodan put tog procesa, mislila sam da nitko o tome neće previše razmišljati. Bila sam iznenađena kad je odjednom moja soba bila puna ruža, čestitki i lijepih pisama od naših kupaca, ne samo iz Hrvatske nego i iz Rusije, Crne Gore, Bosne, kolega iz Stockholma. Veselili su se posebno moji kolege i kolegice iz kompanije.

NACIONAL: Jeste li naučili švedski? – Vrlo ga je teško naučiti u cijelosti, jer svi u Švedskoj govore engleski, svi naši sastanci, mailovi i dokumentacija, sve je na engleskom, engleski je korporacijski jezik. Kad prolazite ulicom, kad uđete u trgovine, engleski je zapravo normalni jezik. Švedski tu i tamo malo razumijem, što znači da ima prostora za napredak.

NACIONAL: Budući da ste vrhunski menadžer, stalno pod pritiskom, kako se rješavate stresa? – Prakticiram jogu. Ujutro rano, bez obzira gdje sam, kod kuće ili na putu, vježbam dvadesetak minuta. S druge strane, osoba sam koja vrlo lako upravlja stresom. Moji mlađi suradnici znaju mi reći da me katkad ne mogu slijediti, kako uspijevam sve savladati. Čak su me neki pitali kako im mogu pomoći da se oni riješe stresa. Uvjerena sam da je sve lako kad čovjek u sebi ima duhovni mir i kad se ne boji. Ako osjećate neki strah, nastaje stres, a najveći strah može biti neznanje. Ako ulažete u sebe, a ja stalno učim, okružite se kvalitetnim suradnicima, stalno radite na svojim kompetencijama i timova koje vodite, nećete osjećati nikakvi pritisak. Ljudi katkad kažu da menadžer ne mora razumjeti struku tvrtke koju vodi. Ja tako ne mislim, nego obratno, da mora biti stručan u tom području, ali i imati liderske osobine. To je jedini način da se lakše planira i upravlja, te da se vode moderne, dinamične organizacije u promjenjivim uvjetima. Znanje donosi mir, kad nema straha, nema ni stresa.

NACIONAL: Kamo najviše putujete? – U Švedsku dva do tri puta mjesečno, to je već uobičajeno, te u zemlje srednje Europe, Austriju, Mađarsku, Češku, Slovačku, Sloveniju. Još sam i potpredsjednica marketinške jedinice Srednja Europa. Pokušavam organizirati čim više poslova i skupova u Hrvatskoj. U našim hotelima na moru organiziraju se radionice, seminari i drugi skupovi. Kolege iz svijeta vole doći u Dubrovnik, Opatiju, Zagreb, Brijune… Šveđani, ali i kolege iz drugih zemalja, oduševljeni su našom zemljom, organizacijskom kulturom i toplinom, stalnom željom da se postignu što bolji rezultati u radu. Tako da nije rijetko da kolege iz Švedske i nakon odlaska iz Ericsson Nikole Tesle ostaju živjeti u Hrvatskoj.

NACIONAL: Živi li još netko od vaše obitelji na Trešnjevci? – Moja mama je i sada na Trešnjevci. Naljuti se na mene što sam tu na dvije minute od nje, a ne stignem na ručak. No ponekad, kad sam dokasna u tvrtki, javim svojima doma da ću ostati prespavati kod mame.

GORDANA KOVAČEVIĆ
Biografija
ROĐENA U PODRAVSKOJ SLATINI – U Zagrebu završila osnovnu školu, gimnaziju te diplomirala i magistrirala na Elektrotehničkom fakultetu – 1976. zaposlila se u tvornici Nikola Tesla, gdje je vodila najsloženije projekte – 1995. dolaskom Ericssona kao najvećeg vlasnika Ericssona Nikole Tesle, postaje član užeg menedžmenta – 2000. imenovana potpredsjednicom kompanije
2001. postaje potpredsjednica tržišne jedinice Srednja Europa koja uključuje osam zemalja – 2005. imenovana predsjednicom kompanije Ericsson Nikola Tesla

Priznanja: – 2000. imenovana akademikom ruske Međunarodne telekomunikacijske akademij – 2001. diploma Top menadžera Columbia University-Graduate Shool of Business – 2002. Poslovna žena godine prema izboru ‘Zaposlene’ – 2004. menadžer godine u informatičkoj industriji i menadžer godine u izboru CROMA-e