Zrinko Tutić - Kada je HRT odlučio smanjiti iznos godišnje naknade, nisu se zabrinuli glazbenici, jer se na njihove pojedinačne račune ne uplaćuju visoki iznosi, već su se čelnici udruga zabrinuli za svoje plaćeDodjela Porina, najvažnije hrvatske glazbene nagrade, neće se, kao što je poznato, održati 9. travnja u Zagrebu. Razlog tomu nije samo svađa između Instituta Hrvatske glazbene industrije (IHGI), koji polaže prava na organizaciju Porina, i Hrvatske televizije oko toga koliko bi novca HRT trebao dati za organizaciju svečanosti. U pozadini priče odvija se borba za milijune kuna koje HRT svake godine uplaćuje za izvođačka, diskografska i autorska prava Hrvatskoj udruzi za zaštitu izvođačkih prava, Hrvatskoj diskografskoj udruzi i Hrvatskom društvu skladatelja. Budući da HRT posljednjih godina smanjuje uplaćene iznose smatrajući ih nerazumno i nedokazivo visokima, spomenute udruge koje čine IHGI odlučile su izvršiti udar na HRT preko Porina. Njihov je cilj, što su i javno objavili, smijeniti direktora HRT-a Mirka Galića i urednika zabavno-glazbenog programa Aleksandra Kostadinova, kako bi na njihova mjesta došli ljudi koji će im godišnje uplaćivati milijunske iznose. U vrijeme kada je direktor HRT-a bio Ivica Vrkić, 1999. godine, HUZIP-u i HDU uplaćivano je 27 milijuna kuna godišnje za diskografska i izvođačka prava, dok im je za prošlu godinu uplaćeno 16 milijuna kuna, a najavljeno im je da će taj iznos za ovu godinu biti još manji. Na gubljenje milijuna kuna glazbene udruge reagirale su ratom protiv HRT-a, pri čemu se koriste Porinom.

Diskografska, izvođačka i autorska prava su tantijeme koje plaćaju i vlasnici kafića i frizerskih salona i HRT, dakle, svi oni koji javno puštaju glazbu. Nema nikakve sumnje da se ta prava moraju plaćati, kao i u svim zemljama, ali je problematično utvrđivanje iznosa naknade, odnosno procjene zašto neki kafić ili HRT plaća mjesečno ili godišnje baš taj iznos. U tom sustavu naplate HRT je glazbenim udrugama apsolutno najveći izvor novca. Pitanje je samo koliko od zarađenog novca ostaje u blagajnama glazbenih udruga, a koliko se isplaćuje hrvatskim glazbenicima, autorima i izvođačima pjesama kojima taj novac pripada. Da je riječ o velikom nesrazmjeru potvrđuje i činjenica da su članovi grupe Hladno pivo prije dvije godine izjavili kako su od glazbenih udruga dobili tako smiješnu godišnju naknadu da su mogli naručiti dvije runde pića za svoje društvo. Procjenjuje se da hrvatske glazbene udruge zadrže oko 35 posto novca, a 65 posto se isplaćuje hrvatskim glazbenicima. Naravno, pitanje je zašto se glazbenici ne pobune ako je očito da ih potkradaju. Čini se da nemaju razloga za pobunu jer je Hrvatska glazbena unija većini svojih članova omogućila da im država plaća staž i socijalno, kao u glasovitom Severininu slučaju. Ako se uzme u obzir ta i još neke povlastice poput carinskog popusta na uvoz instrumenata, onda je jasno zašto glazbenici ne pitaju gdje odlazi novac od autorskih prava.

Kada je HRT odlučio smanjiti iznos godišnje naknade, nisu se zabrinuli glazbenici, jer se na njihove pojedinačne račune ne uplaćuju visoki iznosi, već su se čelnici udruga zabrinuli za svoje plaće. HRT je poručio glazbenim udrugama da su njihovi financijski zahtjevi previsoki i da za njih nema opravdanja. Nije čudno da su nekadašnji direktori HRT-a bez problema isplaćivali zahtijevane iznose. Oni su bili članovi HDZ-a, a budući da je Paolo Sfeci, tadašnji predsjednik, a današnja siva eminencija HGU-a, svojim istupima bio blizak desnici, traženi iznosi bili su isplaćivani bez problema. Danas kada su se vremena promijenila i kada konkurencija tjera HRT na štednju, ne pada im na pamet isplaćivati novac po želji glazbenih udruga. Slovenska radio-televizija, primjerice, svojim udrugama za glazbena prava isplaćuje 7,5 milijuna kuna godišnje.

Kada su shvatili da novca nestaje, čelnici glazbenih udruga počeli su pripremati udar na HRT, prije svega na Mirka Galića. Prvi korak zbio se u drugoj polovici prošle godine kada su Hrvatska glazbena unija, Hrvatska diskografska udruga i Hrvatsko društvo skladatelja osnovali Institut hrvatske glazbene industrije te Porin proglasili nagradom IHGI-ja. Problem je u tome što su te tri udruge otprije suutemeljitelji i organizatori Porina, ali zajedno s HRT-om. Osnivanjem IHGI-ja, o čemu HRT nije bio obaviješten, izbacili su HRT iz igre prisilivši ga na poslovno partnerstvo. Predsjednik IHGI-ja je Hrvoje Markulj, inače tajnik Hrvatske diskografske udruge, a članovi Upravnog odbora su Husein Hasanefendić, Boris Horvat, Goran Končar, Paolo Sfeci, Antun Tomislav Šaban, Siniša Škarica, Miroslav Škoro, Sanda Vojković, Dražen Vrdoljak i Zrinko Tutić, koji je ujedno tajnik i direktor nagrada IHGI-ja. Na HRT-u se nisu osobito uzbuđivali jer se već dogodilo da dvije godine nisu prenosili Porin. U IHGI-ju su isprva planirali organizirati Porin u Rijeci, zatim u Zadru ili Trogiru. U Rijeci je Porin održan lani, ali je IHGI ove godine tražio 600 tisuća kuna, što gradska vlast nije odobrila. Potkraj veljače, mjesec i pol dana prije Porina, nisu znali gdje će se održati ta dodjela nagrada.

U vremenskoj stisci dogovorilo se da se Porin održi u dva studija HRT-a, što nije prikladno, ali više nije bilo vremena za pronalazak dvorane koja odgovara značenju događaja. I tada je došlo do konflikta. U IHGI-ju odlučuju HRT-u ponuditi ugovor o poslovnoj suradnji koji bi se mogao nazvati “Naša prava, a vaše obveze”. IHGI je od HRT-a tražio 2,5 milijuna kuna za dvije večeri Porina; jednu večer trebali su se dodijeliti Porini, a druga se trebala zvati “Počast glazbi” i zamišljena je kao posveta Dragi Mlinarcu, dobitniku Porina za životno djelo. Za jesen su planirali još dvije emisije pod nazivom “Zlatna ploča” i “Hrvatski pop Panteon”. Na HRT-u su odmah odbili takav prijedlog ugovora. Emisije “Zlatna ploča” i “Hrvatski pop Panteon” nisu ih zanimale jer su nekomercijalne, a pristali su financirati i suorganizirati dvije večeri Porina, pri čemu su IHGI-ju trebali platiti 800 tisuća kuna. Uz izdatke oko suorganizacije, na HRT-u su smatrali da bi na Porin potrošili najviše 2,1 milijun kuna. Uz to, na HRT-u su se protivili dijelovima ugovora prema kojima HRT nema pravo odabrati, primjerice, prezentere nego sve “amenuje” IHGI. Tako je u jednoj točki ugovora stajao prijedlog prema kojem se u slučaju izvođača, prezentera i svih ostalih sudionika trebaju “u najvećoj mogućoj mjeri izbjeći oni koji su se pokazali skloni neukusnim ispadima i ekscesima”, da ne bi netko nešto prigovorio ljudima iz glazbenih udruga.

Tada nastaje medijski pritisak na HRT, ponajprije Hrvoja Markulja i Zrinka Tutića, pri čemu se uz mnoštvo laži traži odlazak Mirka Galića. Markulj tvrdi da je HRT mijenjao stavke ugovora iako je istina da ugovor između IHGI-ja i HRT-a nikada nije ni potpisan jer su ga u HRT-u smatrali lošim. Prema Markulju i IHGI-ju, HRT je automatski morao prihvatiti sve njihove zahtjeve, kakvi god oni bili. Markulj zatim tvrdi kako je HRT prihvatio da, ako već prihvaća suorganizaciju i prijenos samo dvije večeri Porina, plati 1,2 milijuna kuna. Ni to nije točno, na HRT-u su 28. veljače IHGI-ju ponudili ugovor sa 800 tisuća kuna naknade, a nikada nisu ponudili iznos koji spominje Markulj. Na to je on obavijestio HRT da je imao “usmeno obećanje” o 1,2 milijuna kuna, koje su mu dali Mirko Galić i glavna urednica Marija Nemčić, što su oni demantirali.

IHGI je nastavio napadati HRT tvrdnjama kako je 1994. i 2004. “mimo znanja tri suutemeljitelja nagrade pokrenuo zakonom propisani postupak želeći registrirati Porin u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo kao svoje vlasništvo”. Činjenica je da je ideja o nastanku Porina stvorena na HRT-u i da tada neke od glazbenih udruga, poput Hrvatske diskografske udruge, još nisu ni postojale. Stoga je 1994. godine HRT zaštitio znak Porina, a budući da zaštita traje 10 godina, HRT je 2004. ponovno podnio isti zahtjev, proširujući ga na pravo na televizijski prijenos. S druge strane, Hrvatsko društvo skladatelja zaštitilo je pravo na izgled nagrade Porin.

Daljnji napadi odnosili su se na tretman hrvatske glazbe na HTV-u, što je posebno smiješno jer nikada se do sada toliko vremena nije posvećivalo hrvatskoj glazbi. Cjelokupan program HRT Plusa, koji se pomoću kablovskih sustava vidi u svim većim gradovima, temelji se na hrvatskoj glazbi i hrvatskim pjevačima. Uvedena je emisija “Glazbena televizija”, u kojoj se dva puta dnevno po pola sata prikazuju samo hrvatski videospotovi, a ukinut je Hit Depo, emisija s pretežno inozemnim izvođačima. Uvedena je i emisija “Studio 10” s domaćim izvođačima.

Problem za čelne ljude IHGI-ja nastao je posljednjih dana kada mediji nisu jednostrano stali na njihovu stranu, kako su oni očekivali. Dio medija senzacionalistički je povjerovao tvrdnjama IHGI-ja i napao HRT, ali su se tada oglasili novinari sa 20-godišnjim praćenjem glazbe i napali čelnike IHGI-ja kao obične nesposobnjakoviće koji svaki put sami stvaraju probleme pri organizaciji Porina. Gotovo se svake godine griješi pri nominiranju pjesama i izvođača za nagrade, dolazi do previda i zanemarivanja i netko od izvođača se buni protiv organizatora Porina. I ove je godine bilo tako, ali je ostalo nepoznato da, primjerice, Drago Mlinarec prvotno uopće nije trebao dobiti nagradu za životno djelo. Najprije je tu nagradu trebao dobiti ansambl Lado, o čemu je HRT obaviješten kako bi mogli snimiti posebnu emisiju o njima. Nakon mjesec dana javljeno im je da dobitnik ipak nije Lado, nego Drago Britvić te da pripreme emisiju o njemu. Kada su na HRT-u bili uvjereni da je sve okončano, javljeno im je kako ipak nije dobitnik Drago Britvić, nego Drago Mlinarec.

U cijeloj halabuci došlo je i do zanimljivog razmimoilaženja među članovima IHGI-ja jer neki od njih ne podupiru tako radikalne nastupe Paola Sfecija, Hrvoja Markulja i Zrinka Tutića. Tako se vrlo povučeno drži Hrvatsko društvo skladatelja jer jedan od njihovih čelnika dr. Ivo Josipović, vješt igrač u takvim poslovima, zna da se pretjeruje sa zahtjevima. Po strani se drži i Miroslav Škoro i Croatia Records, što nije čudno jer je njegov kompanjon Tonči Huljić na crnoj listi Porina i nikada ga neće dobiti, koliko god hitova napisao. Negdje iz prikrajka podupire ih Juraj Hrvačić, koji želi odlazak Galića i Kostadinova jer u HRT-u nisu željeli prenositi njegov glazbeni Radijski festival, poručivši mu da je suvlasnik Z1 televizije pa neka ga tamo prenosi ako je festival toliko dobar. Taj je sukob otišao tako daleko da ne iznenađuje što je inače miran Mirko Galić izjavio: “Tko se mača laća, od mača će i poginuti.”