Neuobičajenu je novinarsku karijeru počeo kreiravši dva vlastita sajta; a "vlast.net" i "izbori.net" pokrenuti su isključivo zato što je Matija Babić stanje duha kakvo je bilo prisutno 1999. i u politici i u estradi ocijenio zabrinjavajućimMatija Babić, glavni i odgovorni urednik 24 sata, u vrlo je kratkom roku iz relativne medijske anonimnosti dospio u žižu interesa javnosti, pa i do prilike da sa 27 godina postane najmlađi među urednicima dnevnih listova u Hrvatskoj. Neuobičajenu je novinarsku karijeru počeo kreiravši dva vlastita sajta; a “vlast.net” i “izbori.net” pokrenuti su isključivo zato što je Matija Babić stanje duha kakvo je bilo prisutno 1999. i u politici i u estradi ocijenio zabrinjavajućim pa je, kako je objasnio, želio dati svoj mali doprinos mijenjanju takve situacije. Inicijativu su pozdravili i korisnici interneta, o čemu svjedoče i mnogobrojne nagrade što su ih oba sajta prikupila već nakon nekoliko mjeseci postojanja. Nakon neočekivano uspjelog prvog pokušaja, Matija Babić postao je content menadžer u Global.netu, no ubrzo je zadužio kreditnu karticu svoje majke kako bi skupio novac za pokretanje stranica Indeks.hr. Vlasnik Indeksa ne bježi od činjenice da ga je proslavio naslov “Imamo Severinin pornić!”, pa u želji da ostane sebi dosljedan i naslovnicama novina 24 sata provocira debate o moralu i etičnosti.

ZABAVA I POLITIKA Ne bojimo se biti zabavni. Prošlo je vrijeme kada su predsjednik i premijer bili jedine bitne osobe u ovoj zemlji. Ima puno zanimljivijih stvari od naših političara BORIS DEŽULOVIĆ Ne možeš nekoga napadati na nekakvoj razini novinarske etike sa stranica magazina koji u istom broju dijelio zamazanu, plastičnu krunicu. To je bijedno BEZ UTJECAJNIH LJUDI Nikad u životu nisam popio kavu s političarem ili estradnom zvijezdom, osim s Marijanom Banom. Zapravo ne bih želio biti dobar s poznatim i utjecajnim ljudima “Činjenica je da hrvatsko novinarstvo i općenito medijska scena, izdavačka scena, ima cijeli niz problema, od kojih najveći sigurno nije činjenica da mi na naslovnicama objavljujemo s kim je Alen Macinić, a s kim je Zdravko Lamot. Znam da te vijesti koje mi ponekad objavljujemo o Alenu i Zdravku nisu vrhunac hrvatskog novinarstva i nisu za Pulitzera, ali je isto tako činjenica da takve vijesti prodaju novine. Ni jedan medij koji želi biti visokotiražan, a koji od takvih vijesti bježi, u ovom trenutku ne može opstati. Jednostavno, Hrvatska je premalo tržište da svaki medij ne bi u isto vrijeme nastojao biti i ozbiljan i tabloidan. Tako je polutabloidna cijela medijska scena, počevši od HTV-ova “Dnevnika”. Ispada kad razgovaraš s ljudima da svi čitaju Banku, da svi čitaju National Geographic, no to je očita neistina. Tek kad postigneš da se tvoj list prodaje i čita, dakle postane utjecajan, a istodobno ljudima možeš isplaćivati plaće, možeš početi pristajati i na manji broj kompromisa. Što vrijede društveno angažirani članci, ako ih nitko ne čita. Prvi korak bio je osigurati visoku poziciju na tržištu, a jača orijentacija na takve članke idući je korak. 24 sata će za godinu dana biti novine koje su i čitane i hvaljene.

NACIONAL: Ne povlađujete li ovakvom izjavom onima koji zasluge za vaš uspjeh pripisuju uglavnom senzacionalističkim naslovnicama 24 sata? – Što se tiče, kako vi kažete, senzacionalističkih naslovnica – svi mediji teže senzaciji i atrakciji. Otkriti senzaciju nikako ne može biti negativno. Negativno je izmisliti senzaciju. Ni jedna vijest koju smo dosad objavili u 24 sata nije bila neistina. Što se tiče uspjeha 24 sata, glavni razlog je u posve novom konceptu novina. Koliko god da su neki, nakon što su prvi put vidjeli te naše kratke tekstove i velike slike, to možda doživjeli kao “Miki Maus” novine, mudrost nekog teksta ne mjeri se dužinom rečenice. Jednako bitne stvari mogu se postaviti na jednu karticu kao i na njih pet, osim što je tekst manje dosadan i vizualno je atraktivniji. Uostalom, mi se ne bojimo biti i zabavni. Mislim da je prošlo vrijeme kad su predsjednik i premijer bili jedine bitne osobe u ovoj zemlji. Ima u našem društvu i puno zanimljivijih stvari od naših političara. A što se tiče političkih vijesti i komentara, mi smo jedni od rijetkih koji mogu nastupati iz pozicije ljudi koji nikome ništa ne duguju. Takve sam ljude nastojao i birati za redakciju, jer kad nastupaš iz pozicije nekoga tko nije ovisan ni o jednom lobiju, u principu možeš raditi i pisati o čemu želiš.

NACIONAL: Nemate svojih informatora? – Mnogi su mi rekli – odi Matija malo do Mesića, upoznati se, možeš dobiti tamo i zanimljive stvari. Bilo je i onih političara koji me doista i jesu zvali na nekakve kave i sastanke. Nikad u životu nisam popio kavu s političarom ili estradnom zvijezdom, osim s Marijanom Banom. Zapravo ne želim upoznavati poznate i utjecajne ljude, niti bih želio s bilo kim od njih biti dobar. Zapamtio sam i tu jednu izjavu Viktora Ivančića kad je gostovao u “Nedjeljom u dva” i rekao da ako pada kiša i netko ti pridrži kišobran na cesti, tebi je taj dan o njemu teško pisati. Zato ne bih želio da mi itko od tih ljudi ikad napravi bilo kakvu uslugu.

NACIONAL: Tako uslugu niste tražili ni od onoga tko vam je poslao fotografije koje su ogolile igrače NK Dinama? Biste li platili za paparazzo fotografiju? – Apsolutno bih platio. Otvoreni smo za ponudu materijala svake vrste i onda procjenjujemo što nam je interesantno. Čini mi se suludim s prezirom odbaciti fotografiju koja je neusporedivo vrednija od naručenih portreta jer je autentična i otkriva više informacija

NACIONAL: Postoji li podatak o tome koja je naslovnica do sad prodala najveći broj primjeraka? – Najviše primjeraka prodala je, logično, prva naslovnica. U principu je prvi mjesec izlaženja teško ustanoviti koliko se prodalo zbog same naslovnice, koliko zbog nagradne igre ili nekog priloga, a koliko je to bila samo znatiželja zbog novih novina. Meni je najdraža bila naslovnica nekoliko dana nakon smrti Šeksova sina kad smo jedini izišli sa snimkom tog aviona i naslovom “Iskrena sućut gospodine Šeks, ali nismo svi jednaki”. Općenito su mi takve naslovnice drage; kad se nastoji na umjetan način stvoriti dojam da svi u društvu misle jednako i nema prostora ili se najčešće nitko ne usuđuje javno izreći ono što zapravo većina ljudi misli, ti u biti pogodiš glas javnosti. Mislim da smo taj dan pogodili upravo to. Znači postoje situacije u kojima obični građani imaju mišljenje o kojem se nitko ne usudi javno progovoriti, mi ćemo se uvijek usuditi. Vjerujem da je to jedan od naših aduta i takve ćemo stvari raditi i dalje.

NACIONAL: Ne bojite se konkurencije? – Prosjek u prvih mjesec dana bio je 85 tisuća primjeraka. Da više ne bilježimo pad, svjedoči činjenica da smo se ovaj četvrtak prodali u više od 90 tisuća primjeraka. Iznimno smo zadovoljni našim brojkama. Prema neovisnom istraživanju koje je nedavno objavila Prizma, za nekih jedan do dva posto zaostajemo za Jutarnjim i Večernjim, što je nakon mjesec dana izlaženja jako dobar uspjeh. Sve to znači da bismo možda i puno prije nego što smo planirali mogli postati najčitanije novine u Hrvatskoj. Vjerujem u mogućnost da se to dogodi već do kraja ove godine, i to je ono na što ciljam

NACIONAL: Mogu li se 24 sata smatrati tiskanim izdanjem Indexa? – Tiskano izdanje Indexa izgledalo bi bitno drukčije nego što izgledaju ove novine iz jednostavnog razloga što u novinama, gdje radim za kojekakve Austrijance, Nijemce, tisuću direktora, članova Uprave, Katoličku crkvu i ne znam koga sve ne, posve je jasno da ne mogu raditi baš sve na isti način kao što bih radio na Indexu. Problem nije u pritiscima, nego u tome što je baratati tuđim novcem meni osobno neusporedivo teže nego baratati vlastitim novcem. I moraš raditi kompromise: novine koje imaju cilj postati broj jedan namijenjene su širem krugu publike i dok s jedne strane moraš paziti da ne povrijediš nečije osjećaje, s druge strane moraš napraviti sve što možeš da bi te ljudi kupovali iz dana u dan. Dakle, raditi više kompromisa. Među ostalima, i naslovnice tipa “Dino, oprosti mi”. Da mi je netko prije pet godina rekao da ću napraviti takvu naslovnicu, pucao bih si u glavu. Ali uspjeh je morao doći odmah. No kompromisi koje radim zbog čitanosti ne prelaze niti će prijeći granicu zbog koje ne bih mogao mirno spavati.

NACIONAL: Što vas je ponukalo na to da se prihvatite uređivanja dnevnih novina umjesto da uređujete vlastite stranice na Indeksu? – Dvije su bitne razlike; jedna od njih ide u korist interneta, a druga ide u korist novina. Najprije, internet je neusporedivo napredniji medij, u kojem se sve događa u realnom vremenu, gdje postoji interakcija i gdje postoji i multimedija. No s druge strane, novine su neusporedivo utjecajniji medij i istu informaciju, ako se objavi na internetu i ako je čitaš s ekrana, javnost doživljava manje vjerodostojnom nego ako je objavljena na papiru. Vjerojatno je to još jedan od razloga zašto je raditi u novinama, znači za nešto veći krug ljudi, u ovom trenutku veći izazov, a ispada da teško mogu živjeti bez problema i da me kolotečina opterećuje. U Indexu su stvari počele teći jako glatko; najbolje smo posjećeni, nema financijskih problema, i što je najvažnije, Index je jednako dobar od kada sam otišao. Na to sam zapravo najviše ponosan jer, smatram da uspjeh dobrog menadžera nije u tome da sam odrađuje dobar posao, već u tome da osposobi ljude da to rade i bez njega. Druga stvar je svakako, ne znam koliko će to lijepo zvučati, ali i vlastiti “ego trip”. Koliko mi je poznato, većina kolega i ljudi uopće smatraju da netko s interneta nema što raditi u tiskanim medijima. Ja opet mislim da se novine mogu raditi i na drukčiji način, a vjerujem da u tome i uspijevam. S time da ću se kroz nekoliko godina sigurno vratiti na internet jer internet je ono što neosporno smatram medijem budućnosti.

NACIONAL: Ne muči vas nedostatak iskustva i poznavanja tog posla? – Stoji teza da nemam iskustva u tiskanim medijima. Ali jednako tako kad se vodiš za obrascima i slijediš put kojim su drugi već išli, zapravo je logično da dođeš i do istog cilja do kojeg su drugi došli ili ostaneš korak iza. Ovako sam odabireš smjer, a takve mi situacije odgovaraju. Najsigurnije je hodati utabanim stazama, ali istodobno ako ideš konvencionalnim putima i zadaješ si takve ciljeve i ako ideš konvencionalnim metodama onda je posve logično da su i rezultati konvencionalni, odnosno obični, a ono što mi ovdje želimo postići je da su rezultati izvanredni, pa je stoga sasvim logično da se služimo i metodama koje nisu obične.

NACIONAL: Ne smeta vam to što ste u utrci da budete korak ispred izloženi prilično oštrim kritikama? – Kritike me zabavljaju. Ono što je očito postalo nekakvom navikom u izdanjima EPH, je li to naputak ili što drugo zapravo je svejedno, a to je da su 24 sata često na meti njihovih kolumnista. Najprije je to bio Čičak, a sad je Dežulović. S jedne mi je strane drago, jer da svojim izdanjem nismo uspjeli ugroziti njihova, bili bi im posve nezanimljivi za komentiranje. Ovako smo im zanimljivi. Međutim, nije mi jasno zašto, ako su već birali tko će nas napadati, zašto su odabrali jadnog Čička koji za tako nešto nema kapacitete. Zbog čega se u to upustio Dežulović koji očigledno nije shvatio da napadati nekoga iz pozicije Globusa nije isto kao što je bilo napadati nekoga iz pozicije Ferala. Ne možeš ti nekoga napadati na nekakvoj razini novinarske etike sa stranica magazina koji u istom broju dijeli nekakvu zamazanu, plastičnu krunicu. To je bijedno i žalosno, ali dobro. Mene takve stvari zabavljaju, a vjerujem da su interesantne i čitateljima. Dakle, svi sretni.

NACIONAL: Koji ste fakultet završili? – Nisam ništa završio. Studirao sam prvu godinu Politologije i nakon što sam upisao drugu, pokrenuo sam i te političke sajtove, a što se pokazalo prilično uspješno. Bila je to prva stvar do moje 21. godine za koju sam shvatio da je mogu raditi dobro, što me ponijelo pa sam zanemario fakultet i od tad se tamo nisam pojavio.

NACIONAL: Dobro, a što ste radili do 21. godine? – Bio sam najgori učenik generacije, mislim da je to bilo u šestom razredu osnovne. Jedva sam se upisao u srednju školu, a na fakultet još teže, pa mi je otac, koji je iz Sinja, stalno ponavljao da ću završiti čuvajući ovce. Zato je on od mene vječno htio napraviti dobrog zidara ili dobrog mesara ili dobrog finog mehaničara, iako za to apsolutno nisam imao interesa jer niti znam nešto s rukama niti sam dobar u matematici. Napokon sam uspio upisati tu Politologiju i našao u životu nešto što me zanimalo.

NACIONAL: Je li sad i tata zadovoljan? – On je u međuvremenu umro.

NACIONAL: Hoćete li ipak diplomirati? Koliko diplomu smatrate važnom? – Smatram da je važna, odnosno ne smatram da je važna diploma, ali znanje koje stječeš svakako jest. U tih prvih godinu dana koliko sam uspio studirati, to mi je otvorilo nove vidike i uopće mi je teško zamisliti koliko bih toga još naučio da sam išao do kraja. Nikad neću zažaliti što nemam diplomu, no smatram da na tom fakultetu svatko tko za to ima interesa može puno naučiti ako nije motiviran isključivo željom da dobije, nego želi i nekakvo znanje. Ako si dovoljno zainteresiran i dodatno se samostalno obrazuješ, kao što ja volim misliti da činim, fakultet ti može puno pomoći bilo kojim poslom da se baviš.

NACIONAL: A slobodno vrijeme? – Uglavnom otputujem nekamo s curom, najčešće u Split budući da je ona iz Splita, i to mi je užitak. Osim toga često idem u kino, na utakmice ili u restorane.

NACIONAL: Ona ništa ne prigovara zbog vaše zauzetosti poslom? – Ona je sad direktorica Indexa pa i sama ima prilično mnogo posla.

MATIJA BABIĆ
Biografija
Rođen 2. veljače 1978. u Zagrebu
1998. upisao Politologiju na Fakultetu političkih nauka
1999. pokrenuo dva svoja politička sajta: vlast.net i izbori.net
2000. zapošljava se kao content menadžer u Globalnetu
2002. pokreće vlastiti internetski portal Index.hr
2004. Index.hr otkriva senzaciju – Severinin pornić
2005. postaje glavni i odgovorni urednik dnevnih novina 24sata