Objavljeno u Nacionalu br. 494, 2005-04-03

Autor: Dean Sinovčić

TVORAC RIJEČKOG ČUDA

Trener koji je zapaprio Hajduku i Dinamu

Najmlađi i najuspješniji ovosezonski trener prve Hrvatske nogometne lige za Nacional govori o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, odnosu s igračima i upravom kluba te otkriva tajnu uspjeha koji je postigao s HNK Rijeka

33-godišnji Elvis Scoria, trener Rijeke, najmlađi i najbolji trener u Hrvatskoj nogometnoj ligi33-godišnji Elvis Scoria, trener Rijeke, najmlađi i najbolji trener u Hrvatskoj nogometnoj ligi“Mi smo rekli kako će ovo biti prijelazna godina, a sljedeća sezona bit će ona prava. No zalomilo nam se da već ova bude prava. Nitko nije očekivao da budemo gdje smo sada”, priznaje 33-godišnji Elvis Scoria, trener Rijeke, najmlađi i najbolji trener u Hrvatskoj nogometnoj ligi. Doista nitko nije očekivao da će Rijeka ove godine igrati u finalu Kupa Hrvatske te da će se s Hajdukom boriti za titulu prvaka. Međutim, bio je potreban samo jedan ambiciozan predsjednik kluba kao što je Robert Ježić, poznat i kao vlasnik tvrtke Dioki, i jedan ambiciozan trener poput Scorije da se pokaže kako se u HNL-u ne uspijeva samo dogovaranjem utakmica.

KONTINUITET USPJEHA 'Četvrtu godinu zaredom postižem dobre rezultate što znači da to nije slučajno' LOGIKA NOVCA 'Nakon onoga što su uložili normalno je da Hajduk i Dinamo misle da moraju biti navrhu pa im je ova situacija neprirodna' TRENERSKA SUDBINA 'Trener u Hrvatskoj nikada nema vremena - ako si četiri kola bez rezultata, odmah dobivaš otkaz'Da je Scoria slušao svog oca Sergia, sada vjerojatno ne bi bio trener prve momčadi Rijeke. Scoria je s 28 godina prekinuo igračku karijeru zbog teške ozljede koljena, a budući da je želio ostati u nogometu, odlučio je postati trener. Za savjet je pitao oca, bivšeg nogometaša koji je bio pomoćni trener Josipu Skoblaru u NK Istri kada je devetogodišnji Elvis počeo igrati nogomet. “Kada sam prvi put postao trener, i to pulskog Uljanika, otac mi je rekao da je to za mene prerano i da nemam iskustva u seniorskom pogonu, ali ja sam mu odgovorio da mogu obavljati taj posao i tako sam postao trener”, kaže Scoria i dodaje kako mu ni danas otac nije mentor. “Otac mi je više oslonac nego što mi je mentor. O nogometu ne razgovaramo previše jer ja imam svoje ideje, volim sam donositi odluke. Zato otac ne utječe na mene”, odgovorio je Scoria.

Scoria je doista u Rijeci napravio nešto neočekivano, od kluba koji je u prošloj sezoni zaostajao 34 boda za Hajdukom, prvakom Hrvatske, stvorio je klub koji se bori za prvo mjesto. “Kada sam preuzeo Uljanik, rekli su mi ‘trajat ćeš tri kola’, kada sam preuzimao Rijeku, opet su mi rekli ‘trajat ćeš tri kola’, a takve stvari me motiviraju”, kaže Scoria koji je u prvoj godini treniranja drugoligaša Uljanika, današnje Pule 1856, dijelio prvo mjesto s Inkerom. U drugoj sezoni je Uljanik igrao finale Kupa Hrvatske i porazio ga je Hajduk, do polovice treće sezone Scoria je Uljanik opet doveo do prvog mjesta, a nakon njegova odlaska oni su se plasirali u prvu ligu. Scoria vrlo jednostavno objašnjava zašto je odmah uspio s Uljanikom.

“Kada sam postajao trener, imao sam sreću što sam preuzeo klub koji je ušao u drugu ligu, a poznavao sam nekoliko starijih igrača s kojima sam svojedobno i igrao, čak su bili tri ili četiri godine stariji od mene. To je bio klub koji je želio nešto napraviti, imali smo iskusne igrače, a sigurno sam i ja dao svoj udio jer smo već u prvoj godini dijelili prvo mjesto u drugoj ligi. Svi smo htjeli uspjeti, i zato smo dobro krenuli”, smatra Scoria.

Rijeka ga je i prije primijetila, već nakon finala Kupa Hrvatske s Uljanikom željeli su ga angažirati, ali “bio sam tada s Uljanikom u finalu Kupa, borili smo se za prvo mjesto u drugoj ligi i tada sam rekao kako ne mogu doći u Rijeku jer još nisam završio posao u Uljaniku”. Dolazak u Rijeku poklopio se s ambicioznošću predsjednika Ježića koji je osigurao godišnji proračun od 2,5 milijuna eura, koliko je i Siemens godišnje davao Dinamu. Taj je novac bio dovoljan da nogometaši Rijeke redovno dobivaju plaću, što je u hrvatskoj ligi velik uspjeh. “Najvažnije je da igrači imaju financijsku sigurnost i to u ovom trenutku dobro funkcionira. Proračun kluba je oko 2,5 milijuna eura, što je skromno, ali napravljeni su veliki rezultati”, tvrdi Scoria. Međutim, problem je bio taj što je kupljeno novih osam igrača te je trebalo uigrati novu momčad i što je Rijeka već nekoliko godina frustrirana lošim rezultatima. “Imali smo mnogo problema, pet godina nismo pobijedili Hajduk na Kantridi, sedam godina nismo uzeli bod Hajduku u Splitu, ali su igrači ove godine počeli doživljavati Rijeku kao veliki klub koji može pobijediti najveće”, ističe Scoria.

U razgovoru, Scoria nas je iznenadio svojim nekonvencionalnim gledanjem na nogomet, poglavito hrvatski. Dok se mnogi igrači i treneri predstavljaju kao patnici koji se žrtvuju za nogomet, on nam je rekao: “Igrači moraju samo trenirati i igrati. Pripreme jesu malo teže, ali treniraju samo sat-dva na dan. Mislim da trebaju biti sretni što se bave tim poslom.” Kao problem je istaknuo “vijek igrača, koji je 10, 11 godina, i onda im se malo teže snaći kada prestanu igrati”. Svoju ulogu trenera izdigao je na neznatno višu razinu. “Sigurno da je trenerov posao malo teži jer trener mora biti u kontaktu s predsjednikom kluba, novinarima i igračima. Mislim da on obavlja velik dio posla izvan terena jer je bitno ponašanje prema novinarima i okolini jer okolina katkad diše onako kako joj ti signaliziraš”, rekao je Scoria.

Osim toga, Scoria nema problema sa samopouzdanjem te s lakoćom odbacuje sva čuđenja oko toga kako je uspio iako to nitko nije očekivao. “Mislim da sam bio spreman za ovaj posao. Ja četvrtu godinu zaredom postižem dobre rezultate, što znači da to ne može biti slučajno. Imao sam jasne ideje, klubove koji su me pratili i motivirane ekipe. Važno je što sam vjerovao u sebe jer to stariji igrači odmah primjećuju. Njima se ne možeš nametnuti ako nemaš znanja. Nikada nisam bježao od starijih igrača. Autoritet sam stjecao samo znanjem i idejama koje sam prenosio na njih. Trener nikada nema mnogo vremena u Hrvatskoj, ako si četiri ili pet kola bez rezultata, odmah dobivaš otkaz. Mislim da trebaš biti potpuno spreman kad preuzimaš trenerski posao”, objasnio je Scoria.

Ne samo da je postojala skepsa u vezi sa Scoriom kao trenerom, nego i s njegovim načinom rada kad je dovodio igrače koji nisu previše obećavali. Nitko nikada nije čuo za Petera Leranta, slovačkog nogometaša kojeg sada svi proglašavaju jednim od najboljih nogometaša u hrvatskoj ligi. “Našli smo ga u austrijskoj trećoj ligi, igrao je vikend-ligu”, smješka se Scoria dok to priča. Osim toga, doveo je Tomislava Ercega koji je samo tri godine mlađi od Scorije i za kojeg su mu govorili da je prestar. Ercega nitko nije htio, klub iz Turske u kojem je lani igrao pustio ga je da ode, a on je s 14 golova uvjerljivo najbolji strijelac hrvatskog prvenstva. “Kada je dolazio, u klubu su bili skeptični, ima 33 godine, a nikada nije zabio toliko golova u svojoj karijeri u kupu i prvenstvu kao ove godine”, ističe Scoria. Jedino koliko-toliko zvučnije ime je Dumitru Mitu, nekadašnji igrač Dinama i Panathinaikosa, koji je potpisao za Rijeku ove zime. “Mitua smo doveli jer smo smatrali da trebamo pokazati publici da smo spremni, dovođenjem poznatih igrača, napraviti nešto više”, objasnio je Scoria.

Preostao je najteži dio posla, a to je uigrati novu ekipu. Mladi treneri teško mogu brzo postići autoritet nad igračima, ali Scoria je imao jednostavnu taktiku. “Distanciram se od igrača, što je dobro. Imam kuma Ivana Kurtovića, on mi je kao brat, trenirao sam ga u Uljaniku dvije i pol godine, on mi je rekao ‘tek kad si prestao biti moj trener postali smo dobri kao i prije’. Znači, distancirali smo se zbog posla. No u četiri godine treniranja nisam imao ni jedan sukob s igračima. Karakter čovjeka stvara odnos s igračima”, smatra Scoria.

Scoria ni u jednom trenutku ne žali za svojom igračkom karijerom. Bio je vrlo talentiran, već s 15 i pol godina igrao je u prvoj momčadi Istre, a s 18 godina je potpisao za Rijeku iako ga je zvao i Hajduk. Nakon četiri godine u Rijeci potpisao je za Dinamo, ali se uz Vlaovića i Cvitanovića nije naigrao. Vratio se na dvije godine u klub Istra, zatim je potpisao za Zagreb gdje je nakon godine dana otišao u španjolsku Lleidu. Tamo je igrao godinu dana, a nakon teške ozljede koljena i četiri operacije u 28. godini prestao je igrati nogomet. Netko bi rekao da je to bila poprilično skromna karijera, ali Scoria se ne slaže s tim. “Bio sam standardan igrač i u Rijeci, i u Zagrebu i u Španjolskoj. Teško da za sebe mogu reći da sam bio velik talent, ali mislim da sam imao dobru karijeru. Da nisam rano prekinuo karijeru, nikada ne bih postao trener. No od kada sam postao trener, nikad nisam zaigrao s igračima. Nemam nikakvu želju”, tvrdi Scoria.

Scoria je završio Višu trenersku školu, ali se pomalo i doškolovao. “Bio sam u Španjolskoj dva-tri puta po tjedan dana kod svojih bivših trenera i u Italiji, na Milanelu, gdje sam dobivao trenerske smjernice gledajući njihove treninge. Mislim da tako dobivaš neke smjernice kako raditi svoj posao, ali, na kraju, ti si ipak sam na klupi pa se i uz te smjernice moraš prilagođavati momčadi”, kaže Scoria.

Prilagodba je mnogo lakša uz Ježića koji redovno isplaćuje plaće, toliko redovno da su u Rijeci počeli pričati kako Ježić ima novca za nogometaše, ali nema za radnike Diokija, kojima navodno kasne plaće. “Nisam čuo da se to priča. Rijeka živi u zdravim odnosima. Ja doživljavam Ježića kao predsjednika NK Rijeka, a ne kao osobu koja radi negdje drugdje”, odgovara Scoria. Čini se da ga ne brine nešto mnogo važnije, a to je sve češće spominjanje kako će Hajduk biti prvak zbog velikog pritiska na suce. “Ne bih želio pričati o tome jer to nije moj dio posla, ali sigurno da Hajduk i Dinamo, nakon onog što su uložili, misle da obavezno moraju biti na vrhu pa im je ovogodišnja situacija neprirodna. Ne pribojavam se namještaljke na utakmici Rijeka ? Hajduk koja može odlučiti prvenstvo. Realno, Rijeci ove godine ništa nije ni darovano ni oduzeto. Ne trebaju nam darovi, ali neka nas puste na miru, neka sve bude kao i do sada”, kaže Scoria. Nitko ne stvara pritisak na Scoriju zbog mogućeg osvajanja prvenstva, ali on se tog pritiska i ne boji pa kaže kako je “pritisak katkad dobar, a trener i momčad koji ga ne mogu podnositi ne mogu biti pobjednička ekipa”.

Scoria je nedavno produljio ugovor s Rijekom i bit će njezin trener i sljedeće sezone. “Rekao sam da želim u Rijeci završiti ciklus od dvije godine, a poslije ćemo i ja i klub razmisliti. Ja sam mlad trener, a kada imaš priliku raditi u velikom klubu kao što je Rijeka, jer ja je smatram velikim klubom, onda želim ostati”, kaže i ne odbacuje mogućnost odlaska u neki još veći klub. “Nikad ne znaš kada može doći ponuda iz inozemstva. Moje dvije kćeri Rebecca i Simona su male, ali selidba nije ništa strašno. Supruga Koljka neće se ljutiti”, kaže Scoria, a kada smo mu rekli da mnogim igračima i trenerima supruge i djevojke određuju klub u kojem će igrati on je kratko odgovorio: “To nije vezano za igrače, nego za karakter ljudi.”

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika