Danas je serija "The Simpsons" ne samo oborila rekord u duljini prikazivanja jedne crtane serije na američkoj televiziji, nego bi se moglo uskoro dogoditi ta "The Simpsons" obore sve rekorde u dugotrajnosti prikazivanja na američkoj televizijiOve je nedjelje u SAD prikazana 350. epizoda američke televizijske serije “The Simpsons”, a taj je uspjeh obilježen brojnim novinskim napisima o jedinstvenom uspjehu ove crtane televizijske serije. Kada se ta serija prije 15 godina počela prikazivati nitko joj nije davao mnogo šanse za uspjeh, jer do tada nijedna crtana američka televizijska serija nije imala nekog posebnog dugotrajnijeg uspjeha. Danas je serija “The Simpsons” ne samo oborila rekord u duljini prikazivanja jedne crtane serije na američkoj televiziji, nego bi se moglo uskoro dogoditi ta “The Simpsons” obore sve rekorde u dugotrajnosti prikazivanja na američkoj televiziji. Kada se ta serija počne ponovno prikazivati u jesen ona će vrlo brzo po broju emitiranih epizoda nadmašiti slavnu američku sapunicu “Dallas”, koja je imala ukupno 357 epizoda, te će se tada po broju emitiranih epizoda naći na trećem mjestu liste najdugotrajnijih serija na američkoj televiziji. Više epizoda od serije “The Simpsons” imale su samo dvije serije – “My Three Sons”, koja se prikazivala od 1960. do 1972. godine i koja je završila nakon 380 epizoda, te rekordna serija “The Adventures of Ozzie and Harriet”, koja se prikazivala od 1952. do 1966. godine, a koja je imala čak 435 epizoda.

Američki televizijski analitičari uvjereni su da će “The Simpsons” sigurno nadmašiti seriju “My Three Sons”, ali među njima ima ipak i onih koji sumnjaju da će doseći 435 epizoda serije “The Adventures of Ozzie and Harriet”. Ti skeptici ukazuju na činjenicu da se broj gledatelja serije “The Simpsons” ipak iz godine u godinu smanjuje, te da nije sasvim sigurno da će se još dovoljno dugo održati potreban broj da američke TV-mreža “Fox” bude zainteresirana da seriju i dalje drži na životu. Prije deset godina serija “The Simpsons” imala je 20 milijuna gledatelja po epizodi, prije pet godina 16 milijuna, prošle godine svaku pojedinu epizodu gledalo je 12 milijuna, a prošlog mjeseca taj je broj spao na 8,3 milijuna. Iz kompanije “Fox” koja seriju producira i emitira tvrde da to opadanje broja gledatelja nije zabrinjavajuće, nego normalno, a da je i s tim brojem gledatelja serija “The Simpsons” i dalje daleko najgledanija u svojoj kategoriji, posebno gledana među gledateljima starima između 18 i 34 godina, što je vrlo zanimljivo za oglašivače, te apsolutni favorit u mlađim kategorijama. Tvorac serije Matt Groening, međutim, demantira skeptične televizijske komentatore, pa je rekao: “Ja ne vidim kraja ovoj seriji. U svakom slučaju ići ćemo barem do 366 epizode tako da imamo po jednu epizodu za svaki dan u godini, i to onoj prestupnoj.” Pisci serije već su počeli raditi na epizodama 17. sezone. Groening kaže da će ići dalje sa serijom sve dok će moći iznenađivati gledatelje objasnivši: “Oni na televiziji traže upravo to – iznenađenje.”

I poštovatelji te serije mišljenja su da serija treba ići dalje, iako ima jako mnogo među njima onih koji se vraćaju prijašnjim epizodama ili čitavim sezonama, budući da se u SAD, ali i diljem svijeta stalno na raznim stanicama prikazuju stare epizode. U SAD se stare epizode mogu gledati na kanalima A-Channel, CBC, Comedy Network i mnogim drugima. Uz to, jako se mnogo kupuju DVD-i sa epizodama iz prethodnih sezona. Na DVD-u su u SAD izašle pet prvih sezona, a u kolovozu se očekuje i šesta, za koju mnogi tvrde da je bila najbolja, da za njom slijede 4., 7., 8. i 3. sezona.

Mnogi poštovatelji serije “The Simpsons” mišljenja su da Groening i njegovi suradnici mogu isporučiti još raznih iznenađenja, što se vidjelo i po ovogodišnjoj epizodi “There’s Something About Marrying” o homoseksualnom vjenčanju, koju je gledalo preko deset milijuna ljudi, dva milijuna više od prosjeka.

Serija “The Simpsons” nastala je gotovo slučajno. Stvorio ju je Matt Groening, koji se rodio 15. veljače 1954. godine u gradu Portlandu u američkoj saveznoj državi Oregon, a koji za sebe kaže da je “pisac, koji slučajno i crta”. Njegov otac radio je na animiranim filmovima i promovirao surfanje. On je pohađao jedan mali umjetnički koledž, a nakon što ga je završio otišao je u Los Angeles, gdje se zaposlio u jednom lokalnom listu. Počeo je crtati strip, koji je nazvao “Life in Hell”, te uspio nagovoriti urednike svojeg lista da ga počnu objavljivati. Strip je imao dosta uspjeha.

Među onima kojima se strip svidio bio je i televizijski producent James Brooks, pa je on čak neke od tabli Groeningova stripa uramio i objesio na zid. Brooks je krajem osamdesetih godina producirao TV-seriju “The Tracey Ullman Show”. Trebao mu je neki mali zabavni, smiješni sadržaj, kojim bi popunjavao vrijeme između raznih skečeva u kojima je nastupala glumica Tracy Ullman. Pogled mu je pao na uramljeni strip “Life is Hell”, te mu je sinula ideja da bi se iz tog stripa možda mogao napraviti neki televizijski crtani materijal, koji bi mu odgovarao za ono što treba. Zato je pozvao Groeninga i predložio mu da poradi na tome.

U to vrijeme Groening je već ozbiljno razmišljao o sasvim novom stripu ili animiranom filmu, koji bi se bavio životom jedne naoko obične, a zapravo prilično čudne obitelji. Na sljedećem sastanku predložio je Brooksu tu ideju. Brooks je u prvi trenutak bio skeptičan prema toj ideji, ali kako mu je Groening ideju sve više objašnjavao, opisivao kakvi bi bili likovi, to mu se sve više svidjelo. U jednom trenutku Brooks je upitao Groeninga kako bi se članovi obitelji zvali, a Groening se našao u neugodnoj situaciji, jer o tome još nije bio razmišljao, ali se brzo snašao, te izrecitirao imena svoje obitelji. Otac obitelji Simpson zvat će se Homer, kako se zove i njegov otac, brižna majka Marge, što je ime njegove majke, kćeri će se zvati Lisa i Maggie, kako se zovu sestre Matta Groeninga. Između njegove obitelji i obitelji Simpson postoji samo jedna razlika, jer nije iskoristio svoje ime za sina obitelji Simpson, nego ga je nazvao Bart. To je kasnije objasnio rekavši da je “Bart” anagram od riječi “brat”, što na engleskom znači “derište”.

“The Simpsons” su jako zainteresirali publiku, pa je bilo jasno da je ta crtana serija prerasla igranu seriju, kojoj je trebao biti dodatak. “The Simpsons” su se počeli prikazivati kao samostalna serija 1989. godine, a serija “Tracey Ullman Show” prestala se prikazivati već 1990. godine. Već sljedeće godine serija “The Simpsons” je postala kulturni fenomen. O njoj su svi pričali, jer je bila ne samo zabavna, nego i jako provokativna, budući da se bavila stvarima koje su druge serije izbjegavale. Neke teme su bile jako delikatne i eksplozivne, pa su producenti imenovali posebne cenzore, koji su pratili produkciju epizoda, kako bi intervenirali u situacijama kada su smatrali da Groening i njegovi suradnici pišu i crtaju nešto što bi ipak izazvalo odviše buke ako bi se prikazalo na televiziji. Groening tvrdi da je najveći dio cenzorskih primjedbi odbio, ponegdje nakon dugih pregovora i objašnjavanja, a poneke primjedbe bi prihvatio, ali bi sporne stvari izmijenio tako da bude ipak prihvatljiva i za osjetljivije gledatelje. No, da se ipak nije dao odviše zauzdati govore negativne reakcije na seriju koje su dolazile iz konzervativnih krugova. Na seriju je negativno reagirao čak i američki predsjednik George Bush, otac sadašnjeg predsjednika Georgea W. Busha, koji je jednom prilikom rekao, referirajući se na jednu slatkastu TV-seriju iz pedesetih godina “The Waltons” o dobroj američkoj obitelji, da bi se Amerikanci “trebali više ugledati na Waltone, nego na Simpsone”, zbog čega se Bush našao na velikom udaru ljubitelja Simpsona.

Jedna od najvećih kvaliteta serije jeste što su tijekom godina glavni likovi potpuno definirani i svim stalnijim gledateljima jasno prepoznatljivi, pa točno znaju što od njih mogu očekivati. Oni su tek naoko tipična obitelj iz tipične američke sitcom serije, u kakvima se u svakoj novoj epizodi opisuje neka nova zgoda članova obitelji. No, ipak obitelj Simpson nije tipična obitelj iz američkih sitcom serija, jer su njeni članovi upravo obratni od likova takvih serija, nisu dobronamjerni i dobrodušni, nisu blesavo simpatični, ali nespretni, nego su zločesti, sebični, često antipatični, upravo onakvi kakvi likovi iz takvih serija ne bi smjeli biti.

Autori su format sitcom serije upotrijebili da bi napravili satiru na račun sitcom serija ali i malograđanske publike koja takve serije najčešće gleda. Pri tome je za seriju velika prednost bila što je ona crtana, a ne igrana, jer je to omogućilo autorima da mijenjaju ambijent , da uvode stalno nove likove, pa ih u seriji “The Simpsons” ima više nego u bilo kojoj drugoj seriji, a oni su posebno spretno iskorištavali jednu od najvećih prednosti animiranog filma, a to je mogućnost da se prikažu fantastične, nestvarne situacije. Ima još jedna stvar koja je prednost kada je riječ o crtanoj seriji. U njoj likovi ne moraju starjeti, pa u “The Simpsons” niti ne stare. Kod igranih serija tijekom vremena posebno kod dječjih likova vidi se kako prolaze godine, pa bi, da su “The Simpsons” igrana serija djeca Homera i Marge Simpson sada već bili studenti. U crtanoj seriji oni su jednaki kao kad je serija počela 1990. godine, najmlađa kći Maggie i dalje je beba s dudom u ustima, iako su u međuvremenu proslavljeni mnogi njeni rođendani i Božići.

Serija je uvijek imala izvanredne pisce, te je to možda i njena najveća snaga. Uvijek se isticala duhovitošću, nepredvidivošću, satiričkom oštrinom, te rušenjem tabua. Serija je spretno kombinirala fikciju i stvarnost, pa su se kao likovi u brojnim epizodama pojavljivale i stvarne ličnosti, od kojih su – nakon što je serija postala popularnom – i sami davali svoj glas tim likovima, zapravo glumili sami sebe. Budući da je animirana priroda serije omogućavala autorima da radnju brzo prebacuju u razna doba, neke su se epizode odvijale i u budućnosti, pa se tako saznalo kakvu budućnost autori predviđaju za glavne likove. Neki tako otkriveni detalji, zajedno sa raznim predviđanjima koja su u njihovoj budućnosti likovima izrekli u dosadašnjim epizodama kojekakvi vidovnjaci i proročice, može se predvidjeti i što bi se moglo događati u budućim epizodama.

Tako se – na primjer – najavljuje da će se Homer i Marge razvesti, ali da će se kasnije ponovno vjenčati; Marge će u međuvremenu hodati s jednim dosadašnjim sporednim likom. Ambiciozna Lisa studirat će na slavnom sveučilištu Yale, koje će u međuvremenu doći u vlasništvo lanca brze hrane “McDonalds”, a kasnije će imati uspješnu političku karijeru, prema jednom predviđanju, na kraju će postati predsjednica SAD. Njen zločesti brat Bart postane propalica s lošom frizurom i pivskim trbuhom. Najmlađe dijete, kći Maggie, koja je već 16 godina dojenče s dudom u ustima, nikada neće progovoriti, te će ostati dojenče do kraja serije. Doduše, u jednoj epizodi koja prikazuje budućnost, beba Maggie je namrgođena tinejdžerka, no i dalje ništa ne govori. Naime, u čitavoj se epizodi stalno stvaraju prepreke zbog kojih Maggie nikad ne uspijeva ništa reći. Kao što se može vidjeti bit će puno zanimljivog materijala za brojne nove epizode u narednim sezonama.

Neovisno o tome koliko će serija još ići i hoće li ona po broju epizoda nadmašiti sve dosad emitirane serije, ona je već postala nešto što nijednoj seriji nije dosad uspjelo. Nesumnjivi je kulturni fenomen, koji je snažno utjecao na formiranje svijesti američkih građana o društvo u kojem žive. Serija je postala predmetom znanstvenih istraživanja, akademskih rasprava, sveučilišnih seminara i temom raznih znanstvenih radova i knjiga. Popis nekih knjiga koje su u posljednje doba o seriji objavljene slikovito pokazuje o kakvom je fenomenu riječ. Među ostalima oni koji žele više znati o tom fenomenu na raspolaganju u američkim knjižarama imaju sljedeće knjige: “Planet Simpson: Kako je crtano remekdjelo dokumentiralo jedno vrijeme i definiralo jednu generaciju” autora Chrisa Turnera, “Napuštajući Springfield: ‘The Simpsons’ i mogućnost opozicijske kulture” autora Johna Albertija, ”’The Simpsons’ i društvo: Jedna analiza omiljene obitelji i njenog utjecaja na suvremeno društvo” autora Stevena Keslowitza, ”’The Simpsons’ i filozofija: Homerov D’oh!” urednika Williama Irwina, Marka T. Conarda i Aeona Skobleja, “Evanđelje po Simpsonima: Duhovni život najanimiranije obitelji svijeta” autora Marka I. Pinskyja, te “Evanđelje po Bartu: Istraživanje vjerskih elemenata u ‘The Simpsons’” urednice Beth L. Keller.