Prlićeve podrobni opisi i potvrde postojanja paralelnog sustava odlučivanja i zapovijedanja koji je sezao sve do srednje Bosne mogle bi u drugostupanjskom postupku olakšati položaj generala Tihomira Blaškića, ali i u velikoj mjeri otežati položaj Darija Kordića, političkog lidera na području Lašvanske doline, ali i bivšeg Tuđmanova savjetnika za unutarnju politiku Ivića Papalića, koji je u usporednom zapovjednom lancu također imao zapaženu ulogu, što haaški tužitelji već dugo intenzivno istražuju.

Prlić se prvoga dana saslušanja pokupao držati vrlo tvrdo, predstavljajući se kao budući predsjednik Bosne i Hercegovine. Sve dok ga jedan od pomoćnika Carle Del Ponte nije upozorio da u Haagu već imaju Slobodana Miloševića, bivšeg predsjednika Jugoslavije.

JADRANKO PRLIĆ tri je dana kao pokajnik svjedočio u Haagu. Bivši ministar vanjskih poslova BiH Jadranko Prlić u svojstvu zaptićenog svjedoka neposredno prije Božića tri je dana boravio pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu, u pratnji zagrebačkog odvjetnika Ćamila Salahovića, Mostarca koji je pravni savjetnik nekoliko zagrebačkih tvrtki. Jadranko Prlić, koji je 1993. bio čelni čovjek u nomenklaturi Hrvatske republike Herceg Bosne, pred pomoćnicima Carle Del Ponte otklonio je bilo kakvu osobnu odgovornost za postojanje logora Dretelj i Gabela, čije je odluke o osnivanju on osobno potpisao.

Krivnju za osnivanje logora u kojem su zatvarani Bošnjaci Prlić je prebacio na Franju Tuđmana, Gojka Šuška, Matu Bobana i Vojnu policiju, tada pod zapovjedništvom Valentina Čorića. Haaškom tužiteljstvu rekao je da se u političkom i vojnom životu HR HB, od Zagreba preko Mostara do srednje Bosne, protezao usporedni sustav zapovijedanja. Prlić je potvrdio da je usporedni zapovjedni sustav, kojim su stizale naredbe o progonima Bošnjaka i etničkom čipćenju. Franjo Tuđman Mate Boban Gojko Šušak Valentin Ćorić, djelovao uz odobrenje Franje Tuđmana, potom je svojim iskazom pojačao tezu o agresiji RH na BiH.