Operativnom obradom nadležne službe u Sinju je neposredno prije održavanja ovogodišnje Alke, otkriven još jedan političko-špijunski skandal. U glavnoj ulozi je, opet, Mate Jukić, predsjednik Viteškog alkarskog društva, saborski zastupnik i gradonačelnik Sinja. Naime, za potrebe HDZ-a i Mate Jukića i skupine koja, navodno, štiti interese alkarskog vojvode generala Mirka Norca, već najmanje dvije godine u Sinju se provodi sistematsko tajno prisluškivanje telefonskih razgovora svih HDZ-ovih političkih protivnika i svih neistomišljenika. Cilj tajne kontrole telefonskih razgovora je javna kompromitacija ljudi koji su neskloni Upravi VAD-a i zlouporabi sinjske Alke u političke svrhe, a kontrola se provodi uz suglasnost dvije odgovorne osobe u HT Centru Sinj – voditelja ispostave HT Centra Sinj i lokanom dužnosniku HDZ-a Petru Vidalini te glavnog operatera centra Mate Šimića, inače HDZ-ovog vijećnika u Gradskom vijeću. Time su njih dvojica ozbiljno ugrozili profesionalni dignitet HT-a, jer je teško vjerovati da bi tako ozbiljna tvrtka svjesno pomagala jednoj političkoj opciji kršeći pritom nekolicinu zakona.
Osim tog skandala sinjsku javnost prilično je iznenadila i vijest da je šef HDZ-a Ivo Sanader uvjetovao donedavno nezamislivu promjenu na popisu gostiju za ovogodišnju Alku. Organizatori Alke prije nekoliko su dana Ivića Pašalića zamolili da ne dolazi na Alku, ili – ako dolazi – da to učini kao privatna osoba. Njegov nedolazak uz Sanadera uvjetovao je i šef HSLS-a Dražen Budiša. U protivnom, njih dvojica neće se pojaviti kao gosti u počasnoj loži. Organizatori Alke poštovali su želju Budiše i Sanadera, izvrgnuvši Pašalića još jednom političkom poniženju. Ipak, Mati Jukiću i društvu koje predvodi draži su predsjednici stranaka negoli jedan smijenjeni HDZ-ovac, s kojim su sve donedavno održavali bliske odnose.
I priča o njemačko-hrvatskoj investicijskoj tvrtki DIKG, koja se nenadano pojavila kao sponzor ovogodišnje Sinjske alke i navodno je zainteresirana i za ulaganja u Sinj, još je jedna od lažnih informacija. Formalno, tvrtku sa sjedištem u Weisbadenu osnovali su zajednički tri njemačka državljana – Georg Brandmeir, Axel Sehlhoff i Marcus Bernhard, te Grad Sinj kao četvrti. No, navedena trojica nisu njemački kapitalisti zainteresirani za investiranje u Hrvatsku, već su samo posudili svoja imena kako bi se sakrio pravi osnivač i vlasnik DIKG-a, Duško Gačić, 45-ogodišnji Sinjanin koji dugo godina živi u Weisbadenu.
Gačićevog oca navodno su ubili partizani zbog njegovih proustaških stavova. Duško Gačić u Njemačku je došao kad mu je bilo 15 godina, a iako mu je bilo teško prilagoditi se na nove uvjete života i rada, natrag u Hrvatsku nije mogao jer mu je majka sakrila putovnicu. Kao zaljubljenik u borilačke vještine, Gačić je upornim radom vrlo brzo stigao do naslova Prvaka Njemačke u tae-kwon-dou, a na vrhu se zadržao nekoliko godina. Nakon sportske karijere posvetio se Internacionalnoj školi borilačkih vještina koju je osnovao u Weisbadenu. Uspjeh u sportu Gačić je navodno dužan zahvaliti svojim dobrim vezama s njemačkim podzemljem. Iako je pripadnost podzemlju teško dokaziva, Grčićevi poznanici opisat će ga, u najmanju ruku, kako čovjeka koji uživa vrlo velik ugled među njemačkim mafijašima.
Duško Grčić višekratno se nudio Viteškom alkarskom društvu, u svakom pogledu – financijske pomoći, kao potencijalni alkar, a sada i kao investitor. “Pored tae-kwon-doa za mene je alka najveća radost. Živim za alku već godinama, a 1994. godine bio sam i alkarski momak Stipi Šimundži, koji je pobijedio te godine, i s njim sam podijelio radost velikog uspjeha. Vječno ću se sjećati kada nam je čestitke uručio pokojni ministar obrane Gojko Šušak”, rekao je jednom prilikom Grčić, koji je bio prava adresa putovanja sinjskog gradonačelnika Mate Jukić koji je tvrdio da u Weisbaden putuje na poslovne pregovore u ulaganjima u Sinj.