Janko BobetkoHaaška optužnica protiv generala Janka Bobetka potpisana je, a o tome je obaviještena i Vlada RH. Ta informacija Nacionalu je potvrđena iz izvora bliskoga Vladi, a u trenucima zaključenja ovoga broja Nacionala (ponedjeljak, kasno popodne) u Vladi su već očekivali potpisanu optužnicu s nalogom za njegovo provođenje u Haag. Ono o čemu se dugo vremena govorilo i što je višekratno ponavljano kao mogućnost – da general Bobetko postane Haaški optuženik, dogodilo se potpisivanjem optužnice od strane haaških tužitelja. Nacional je prije tri tjedna pisao kako se očekuje da će optužnice protiv generala Janka Bobetka i Mirka Norca te verojatno i admirala Davorina Domazeta Loše biti zgotovljene već u rujnu, najkasnije u listopadu. Prva od tih optužnica, protiv generala Bobetka, sada je već u Hrvatskoj, a Bobetkovo hapšenje i put u Haag pitanje je sata, naravno, ukoliko ne dođe do nepredviđenih okolnosti, koje bi mogle prouzrokovati Bobetkovo zdravstveno stanje i njegove godine.

Optužnica protiv Bobetka podignuta je, kako se dade zaključiti, nakon što su istražitelji tijekom višekratnih posjeta Zagrebu utvrdili njihovu odgovornost u navodnim likvidacijama srpskih civila 9. i 10. rujna 1993. Umirovljeni general Janko Bobetko višekratno je izjavljivao da je organizirao spornu akciju, a detaljne planove i način kako je provedena iznio je i u svojoj knjizi “Sve moje bitke”. Nije samo istakao vlastito središnje mjesto u organizaciji i planiranju Medačkog džepa, nego je naveo i dvojicu najodgovornijih ljudi u operacionalizaciji svoje strategije: Mladena Markača i Mirka Norca.
Prema službenoj optužnici potpisanoj od Carle Del Ponte, hrvatske postrojbe su u Medačkom džepu počinile zločin protiv čovječnosti i pritom bezrazložno likvidirale 38 osoba, uglavnom nemoćnih i staraca, te zapalile 164 kuće i 148 staja i gospodarskih objekata. Operacija Medački džep započela je 9. rujna 1993. u 6,08 sati kada su hrvatske snage krenule u deblokadu Gospića, koji se dvije godine nalazio u poluokruženju. Planove akcije priredio je Janko Bobetko, v.d. zapovjednika Zapovjednog područja bio je Rahim Ademi, a akciju su provele 9. gardijska brigada pod zapovjedništvom Mirka Norca, Samostalna domobranska bojna iz Gospića predvođena pukovnikom Milom Kosovićem, i oko 500 specijalaca Mladena Markača. U roku od četiri sata pobunjeni Srbi su razbijeni i osiguran je uski koridor kroz koji je omogućeno povlačenje vojske i civila.
Kako navodi haaško tužiteljstvo njih 38, uglavnom starih i nesposobnih za bijeg, likvidirale su hrvatske snage. Iako je većina usmrćena iz vatrenog oružja i na sebi nemaju vidljive znakove mučenja, nekolicini su odrezani prsti, a jednoj žrtvi su amputirane genitalije. Na zahtjev UN-a, HV je prekinuo akciju, a do 17. rujna i posve se povukao iz Medačkog džepa. Iako u samoj akciji, zbog brzine kojom su Srbi pobjegli, nije bilo puno razaranja, kada je sve završeno postalo je jasno da je čitavo područje sasvim opustošeno, a sva gospodarstva spaljena.
Tužitelji raspolažu izjavama preživjelih srpskih stanovnika koji su uspjeli pobjeći, ali i svjedočanstvima pripadnika kanadskog bataljuna UNPROFOR-a, koji je 1993. bio zadužen za održavanje prekida vatre između hrvatskih snaga i srpskih pobunjenika. Tužitelji se u velikoj mjeri oslanjaju na UN-ovo izvješće iz prosinca 1994. u kojem je akcija Medački džep apostrofirana kao “tužan primjer ratovanja na Balkanu”. Navedeni su i iskazi dvadesetak Srba koji su pobjegli pred nadirućim hrvatskim postrojbama, no pritom su i sami inspektori Ujedinjenih naroda upozorili da se u ove iskaze nije moguće sasvim pouzdati. Ipak, poimenično pobrojane osakaćene žrtve i detaljno razorena sela sami po sebi predstavljaju golemi argument u korist tužiteljstva. Optužnica je sastavljena na politički korektan način jer nigdje ne dovodi u pitanje vojnu opravdanost akcije, nego se u cijelosti bazira na kršenju ratnih normi i zločinima nad civilima. A da ih je bilo potvrdio je i Bobetko koji je u knjizi “Sve moje bitke” spomenuo i termin “flagrantno kršenje međunarodnog prava”, zbog čega se morao sastati i s UNPROFOR-ovim generalom Jeanom Cotom. Koliko god je, sudeći po Bobetkovim zapisima, njihov sastanak bio neugodan, izgleda da će posljedice nepridržavanja ratnih normi, na koje ga je Cot upozorio, biti kudikamo drastičnije.
Procesuiranje tadašnjeg načelnika Glavnog stožera Janka Bobetka trebalo bi ujedno rasteretiti status generala Rahima Ademija. Haaška optužnica Ademija teško tereti zbog “središnje uloge u razradi, planiranju i izvođenju akcije, čime je prekršio članak 3. Ženevske konvencije iz 1949 godine”. Sada, s optužnicom protiv Bobetka, optužnica protiv Ademija poprima donekle drukčiji karakter, u Ademijevu korist, ali i na Bobetkovu štetu.