IVIĆ PAŠALIĆ odlukom Vrhovnog suda amnestiran je za otimanje SlobodneVrhovni sud RH donio je Rješenje kojim je utvrdio da ne postoji osnovana sumnja da su Metod Jurišić, Frane Mitrović, Miroslav Kutle, Ivić Pašalić, Drago Krpina, Pero Jurković, Ante Letica, Ante Bušić i Ivan Kaleb počinili kažnjiva djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju i poticanja na zlouporabu tih ovlasti pri politički dirigiranoj prodaji Slobodne Dalmacije Miroslavu Kutli u svibnju 1993. Time je vijeće Vrhovnog suda, čija je predsjednica bila Senka Klarić-Baranović, a članovi sudac Josip Budinski, kao glavni izvjestitelj, i sutkinja Erika Kocijančić, kao članica vijeća, još 28. studenoga 2002. donijelo najskandalozniju presudu kojom se legalizira HDZ-ova pljačka u najpoznatijem slučaju hrvatske pretvorbe i privatizacije.

Amnestija krivaca

U Rješenju, koje obiluje netočnim navođenjem činjenica, pravničkim neznanjem i politikantstvom, Vrhovni sud ne pronalazi “osnovanu sumnju da su osumnjičenici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret”. Ali eksplicitno tvrdi da je prodaja Slobodne Dalmacije Miroslavu Kutli zapravo bila zaštita državnih interesa. U Rješenju Vrhovnog suda, na stranici 7, jasno piše da je “u pogledu osumnjičenog Ivića Pašalića osumnjičeni Frane Mitrović iskazao kako mu je ovaj rekao da bi dionice Slobodne Dalmacije trebalo prodati Miroslavu Kutli, a ne Kapetanoviću i Vekiću, jer da iza njih možda stoji iredenta, pa da to nije u državnom interesu, bez obzira što je s njima također prije razgovarano o prodaji istih dionica za čiju kupnju su bili zainteresirani”.

Kako bi se Rješenje kojim se amnestiraju Pašalić, Kutle, Krpina, Mitrović i ostali održalo, Vrhovni sud mora posegnuti za potpuno nelogičnim konstrukcijama i izokretanjem činjenica. “Isto tako, imajući u vidu naprijed navedene okolnosti da je osum. Frane Mitrović postupio djelomično suprotno odluci Upravnog odbora Splitske banke od 10. svibnja 1993., prodavši dionice neposrednom pogodbom, ne ukazuje na osnovanu sumnju da je postupio u namjeri da “Globus Holdingu” pribavi protupravnu imovinsku korist i to u velikom iznosu, čak više od 6.000.000 DEM.”

Mitrovićevo svjedočenje

Naime, iz pisma koje je 18. svibnja 1993. tadašnji predsjednik Upravnog odbora Splitske banke Ante Letica uputio Miroslavu Kutli i Globus Holdingu, i koje dosad nije prezentirano hrvatskoj javnosti, vidljivo je da Splitska banka Ugovor o ustupanju potraživanja po dionicama Slobodne Dalmacije – Novine, potpisan između Kutle i Mitrovića i antidatiran na 12. svibnja 1993., smatra “raskinutim, ništavnim i bez ikakvih pravnih učinaka”. U Letičinu pismu Kutli točno se navodi da je Mitrović prekoračio svoje ovlasti glavnog direktora banke, jer ga je odluka Upravnog odbora od 10. svibnja 1993. obvezivala da predmetne dionice proda na burzi, a ne izravno Miroslavu Kutli. Taj dokument sucima Vrhovnog suda očito nije značio ništa i nije bio dokaz očite Mitrovićeve odgovornosti.

Dakle, Vrhovni sud niječe i notornu činjenicu izvornosti i valjanosti pisma koje je Mitrović doista uputio tadašnjem predsjedniku RH Franji Tuđmanu, u kojem je podrobno opisana kronologija Krpinine i Pašalićeve političke obrade da se Slobodna Dalmacija proda Kutli, faksimil kojeg je prvi objavio Nacional. Oslobađajući Mitrovića i Jurišića sumnje da su počinili kažnjivo djelo, Vrhovni sud zaključuje da su neosnovane i sumnje da su Pašalić, Krpina, bivši guverner HNB-a Pero Jurković i Ante Letica, “počinili kaznena djela poticanja osum. Frane Mitrovića na zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju”.

Vukovićev filter

Senka Klarić-Baranović bila je dugogodišnja sutkinja Županijskog suda u Šibeniku, 1994. je postala stručni suradnik a 1995. čudom prošla Vukovićev filter i postala sutkinjom Vrhovnog suda. Erika Kocijančić sama je bila žrtva Vukovićevih i Potrebičinih pravosudnih čistki i 1993. otjerana s Vrhovnog suda. Izrazito sposobnu sutkinju Kocijančić, specijalisticu za maloljetnički kriminal, lani je na Vrhovni sud, zajedno s proganjanim sucem Mikorom i sutkinjom Gasparini, vratio upravo Ivica Crnić. Znači li to da je predmet Slobodna Dalmacija Crnić trebao rasporediti nekom drugom?