VESELINU MARINOVU također su "kroatizirani" osnovni podaci u biografijiHrvatski konzulat u Mostaru koji je godinama vodio Ćiro Grubišić, bivši mesar iz Sloboštine, od 1993. do 2000. porazdijelio je svima koji su zadužili tzv. hrvatsku državnu politiku u BiH, lokalnim i stranim plaćenicima te “državotvornim” kriminalcima tisuće hrvatskih dokumenata, potvrda o državljanstvu i putovnica s lažnim imenima te lažnim mjestima i godinama rođenja. Stoga je teško povjerovati da je 950 nestalih putovnica – koje su posljednjih dana otvorile novu aferu – doista ukradeno, i to još bez ikakva znanja mostarskih konzularnih činovnika.
Banja Luka i Mostar
Jednako je teško povjerovati da ni jedna tajna služba u Republici Hrvatskoj nije imala pojma da je Milorad Luković Legija, ubojica srbijanskog premijera Zorana Đinđića, također dobio hrvatsku putovnicu. Po svemu sudeći, Luković je hrvatske dokumente stekao u sklopu stalne suradnje Banje Luke i Mostara u prikrivanju osoba koje su bile od zajedničkog interesa i za tzv. Republiku Srpsku i za tzv. Herceg Bosnu.
Nacionalu je konkretno poznato da je, na isti način na koji je Luković u mostarskom konzulatu nagrađen hrvatskim dokumentima, Vinko Žuljević Klica, bivši zapovjednik specijalne postrojbe HVO-a kojem se danas sudi zbog ubojstva HIS-ova agenta Veslina Marinova, godine 1997. ishodio u Banjoj Luci srpske dokumente na lažno prezime Mišić.
Bilo je to u vrijeme kad je planirao atentat na dogradonačelnika Drvara. Veselin Marinov, rođen u Bugarskoj, u mostarskom je konzulatu još 1995. dobio hrvatsko državljanstvo i osobne dokumente na ime Veselko Marinov, Hrvat koji je tobože rođen u Sarajevu. Znajući da je riječ o Bugarinu koji nema pravo na status hrvatskog državljanina, mostarski konzulat falsificirao je i “kroatizirao” podatke iz njegove biografije na zahtjev Mladena Naletilića Tute, osnivača Kažnjeničke bojne, u kojoj je Marinov bio šef sigurnosti.
“Hrvat” Legija
Na isti je način Ivan Andabak, Naletilićev najbliži suradnik optužen poslije za šverc kokainom, uz putovnicu na svoje pravo ime i prezime dobio još jednu – s potpuno izmišljenim podacima. Za Milorada Lukovića Legiju nije trebalo učiniti ni toliko truda jer je kao Srbin prečanin rođen u Hrvatskoj, u Glini, a pravo mu je ime Milorad Ulemek.
Prema tajnim odlukama koje su se krojile u vrhu zagrebačke centrale HDZ-a, konzulat Ćire Grubišića imao je zadaću da lažnim hrvatskim dokumentima opskrbi strane plaćenike u redovima HVO-a ili špijune hrvatskih tajnih službi vrlo šarolike nacionalne pripadnosti. Kako je već objavljeno, u Mostar je svake godine stizao određen broj bianco hrvatskih putovnica koje je Ćiro Grubišić, ili osoba koju je on ovlastio, popunjavala imenima HIS-ovih, SIS-ovih i SZUP-ovih agenata, suradnika, doušnika ili štićenika.
Dokumenti za ubojice
Tako su po nalogu SIS-a i SIS-ove “grupe Haag”, pod kontrolom Markice Rabića, u mostarskom konzulatu izdani i lažni dokumenti za četvoricu pripadnika postrojbe “Jockeri” koji su predvodili masakr muslimanskih civila u selu Ahmići nedaleko od Viteza. Mostarski dokumenti s fiktivnim imenima pokazali su se najboljim paravanom za njihovo višegodišnje skrivanje na zadarskom teritoriju.