Ministar vanjskih poslova Miomir Žužul početkom tjedna vratio se u Zagreb s uspješne misije u Južnoafričkoj Republici.Ministar vanjskih poslova Miomir Žužul početkom tjedna vratio se u Zagreb s uspješne misije u Južnoafričkoj Republici. Premda je u domaćim medijima bilo mnogo spekulacija o razlozima Žužulova odlaska na samit već gotovo zaboravljenog Pokreta nesvrstanih, predstavnici hrvatske vlade nisu krili prave razloge za odlazak u Durban: Žužul i njegov pomoćnik Dražen Margeta imali su nekoliko bilateralnih susreta sa šefovima pretežno afričkih zemalja, a na tim su sastancima lobirali da te države podrže hrvatsku kandidaturu za dvogodišnji mandat u Vijeću sigurnosti UN-a. Naime, osim stalnih članica među kojima su SAD, Rusija, Francuska, Velika Britanija, Kina i Njemačka, u Vijeće sigurnosti svake se dvije godine uključuju i nestalne članice. Osim što utječe na svjetsku politiku i globalne sigurnosne probleme, Vijeće sigurnosti odlučuje i o radu Haaškog tribunala, pa je jasan utjecaj svake njegove članice jer pravo veta daje mogućnost ogromnog utjecaja na globalna događanja. Dakako, ni stalnim članicama VS-a nije svejedno koje će države na dvije godine imati takav utjecaj na sigurnosne prilike u svijetu, pa prije svakog reizbora mnoge zemlje kandidati ulažu velike napore da moćne članice uvjere u opravdanost vlastite kandidature. Budući da zbog nerazriješenih pitanja vezanih uz Haaški tribunal Hrvatska gotovo da i nema šanse ući u Vijeće sigurnosti 2006., Žužul i njegovi suradnici odlučili su preskočiti prvu moguću rotaciju i već sad započeti snažno lobiranje za hrvatsku kandidaturu 2009. Tada će Haaški tribunal ionako već biti pred zatvaranjem pa neće prijetiti nikakva opasnost da bi Hrvatska pravom veta ili na koji drugi način mogla utjecati na rad Tribunala. U svojoj strategiji lobiranja Žužul se opredijelio za neobičan način: prvo će o mogućnosti hrvatske kandidature razgovarati s afričkim zemljama, a tek kad dobije njihovu suglasnost pokrenut će razgovore s predstavnicima zapadnog svijeta. Zbog toga zapadni diplomati akreditirani u Zagrebu proteklih tjedana nisu spremno odgovarali na pitanje Nacionalova novinara: većina predstavnika stalnih članica uvijeno je odgovarala da od hrvatske vlade još nisu dobili nikakvu službenu potvrdu hrvatske kandidature, pa smatraju da je o tome bespredmetno razgovarati, pogotovo stoga što smatraju da je riječ o preuranjenom pitanju. “O hrvatskoj kandidaturi 2009. moja će vlada početi razmišljati tek za godinu, dvije, sad je jednostavno prerano za to”, rekao je prošli tjedan Nacionalovu novinaru utjecajni zapadni diplomat u Zagrebu. Ipak, između redaka da se naslutiti da će Hrvatska imati potporu i inače prijateljskih zemalja, dok se mogući problemi naziru s dvije najmoćnije države: SAD-om i Rusijom. Američki predstavnici još nisu sigurni u kvalitetu odnosa njihovih zemalja i Hrvatske, pogotovo nakon nedavne afere s Bechtelom i nekoliko odluka hrvatske vlade koje u Bushovoj administraciji nisu naišle na pozitivan odjek. Lako bi se moglo dogoditi da SAD zahladi odnose s Hrvatskom i ignorira hrvatska nastojanja da uđe u Vijeće sigurnosti, a s druge strane ruski diplomati još uvijek procjenjuju bi li Hrvatska u Vijeću sigurnosti bila od koristi za njihove interese ili bi na sigurnosnim sastancima zagovarala interese i ideje Europske unije s kojom će hrvatske veze u idućim godinama biti sve čvršće.