Joseph Zweytick, gradonačelnik mjesta Ratsch an der Weinstrasse u južnoj Štajerskoj u Austriji, zastupnik u austrijskom parlamentu te član grupe za koordinaciju odnosa Austrije s Hrvatskom, prošli je tjedan na Lopud kraj Dubrovnika dovezao 50 kontejnera marke Saubermacher od 120 litara. “Morao sam nešto učiniti pa sam organizirao da na Lopud stigne 50 kontejnera za smeće”, za Nacional govori Zweyteck.

Prošle godine Zweyteck je prvi put sa svojom prijateljicom ljetovao na Lopudu po preporuci prijatelja Austrijanca, poslovnog čovjeka koji živi i radi u Zagrebu. Oboje su bili oduševljeni prirodom, ljepotom mora i mirom, no nikako im se nisu svidjele hrpe smeća pobacane po otoku koje nitko nije skupljao. “Nadao sam se da su se stvari popravile kada sam ponovno došao ove godine. Odlučio sam nešto učiniti, smatrajući da se na Lopudu problem smeća ne može riješiti običnim vrećama za otpad. Uspio sam organizirati da iz Austrije stignu smeđi, plastični kontejneri s poklopcima od 120 litara koji će biti dovoljni za cjelokupni otpad na otoku, čak i u turističkoj sezoni.’’

Zweyteck objašnjava da se odlučio za kontejnere Saubermacher zato što je kao gradonačelnik općine u Južnoj Štajerskoj, inače poznatoj po proizvodnji vrhunskog bijelog vina, bio zadovoljan Saubermacherov klijent. “Saubermacher putem jedne špedicije doprema kontejnere u Dubrovnik a odatle na otok Lopud”, kaže Zweyteck te dodaje kako mu je drago da je pozitivno utjecao i na lopudskoga gradonačelnika za kojeg tvrdi “da se i on sam sada trudi osigurati bolje kontejnere i deponiranje otpada na Lopudu”. Iako ove godine ima više vreća za otpad i sustav odlaganja otpada na otvorenim mjestima ipak jest bolji, situacija je sada najgora u prednjem dijelu otoka, zaključuje Zweyteck, što znači da Lopuđani moraju obaviti još mnogo posla.

Osim toga, Zweyteck kaže da ima ideju i za ostatak Hrvatske. “Diljem Hrvatske sam uočio problem s okolišem i odlaganjem otpada i kako nema cjelovitog rješenja. Točke iz kojih suklja dim, gdje se pali plastika, lijepo se vide iz zraka, pri slijetanju aviona. Top nije ekološko rješenje. Otpad se odvozi na deponij i ondje pali bez prethodnog sortiranja tako da se ne vodi računa o zraku ili o ozonskoj rupi.” Zweyteck predlaže razdiobu otpada, ponajprije plastike, koja bi se uništavala termički, te deponiranje ostalog biološkog otpada. Naime, termičko se paljenje u Austriji koristi za proizvodnju energije, struje, topline, ali i produkciju cementa već pet godina. Obrazlaže da je metoda rentabilna te bi ekonomski mogla unaprijediti Hrvatsku, a ponajprije turizam. “Dobri turisti žele destinaciju na kojoj je zrak čist. Kada to ne mogu dobiti, oni odlaze na druga mjesta i umjesto njih dolaze jeftini turisti koji nemaju razumijevanja za okoliš. Za Hrvatsku je to vrlo važna mjera, da ona u Europi promiče sliku visokokvalitetnog turizma. Uz to je potrebno ono najvažnije za budućnost, čisti, ekološki okoliš koji dugoročno omogućava egzistenciju turizmu”, kaže Zweyteck te dodaje: “Osviještenost za okoliš čini društvo većim, osobito u Europi, ali i među mlađim generacijama. Ako se mjere ne poduzimaju danas, puno je skuplje poslije, kad je već kasno. Bitna je turistička reklama, ali i čist okoliš koji ljudi traže sve više i to su spremni platiti.” Još jedna pljuska Dubrovniku, ali i hrvatskom turističkom imidžu.