Prema Nacionalovim pouzdanim izvorima iz samog vrha vladajuće stranke, prošlog je ponedjeljka u prostorijama Gradskog odbora HDZ-a u Gundulićevoj 21, na zahtjev sadašnjeg vodstva HDZ-a, održan dramatičan sastanak utemeljitelja stranke i izvornih HDZ-ovaca, tzv. barakaša, na kojem je trebalo pod svaku cijenu podržati stranačko vodstvo i dati potporu predsjedničkoj kandidaturi Jadranke Kosor. Premda je predsjednik Kluba utemeljitelja HDZ-a Đuro Perica nedavno izjavio kako su priče oko podjela unutar barakaša čista podmetanja, Nacionalovi izvori iz Kluba tvrde: “Sastanak na kojem se trebala dati potpora Jadranki Kosor održan je u vrlo otužnoj atmosferi, a broj članova Kluba nazočan sastanku bio je zanemarivo smiješan i članstvo se moglo prebrojati na prste.”

Uzmete li u obzir da je pri osnivanju Kluba barakaša u ožujku 2000. bilo pet stotina članova, a na prošlotjednom manje od deset, od kojih čak trojica po partijskoj dužnosti, predsjednik Kluba Đuro Perica, koordinator udruga HDZ-a Jure Ivančić i tajnik Vinko Potočić, onda je potpuno jasno da je prošlotjedni sastanak u potpunosti propao, a zaključci o navodnoj potpori Kluba Jadranki Kosor i velikim skupovima koji će se održati za vrijeme kampanje, čista manipulacija kojom se želi umiriti stranačko vodstvo.

Sanader je, uz pomoć predsjednika Kluba utemeljitelja HDZ-a Đure Perice, koordinatora svih udruga HDZ-a Jure Ivančića i tajnika barakaša Vinka Potočića ipak uspio, u službenim zaključcima sa sastanka Kluba, dobiti potporu za odabir Jadranke Kosor te marginalizirati desničarenje unutar Kluba koje je dovelo do potpunog raskola među barakašima. Jedan od razočaranih članova Kluba za Nacional je rekao: “Većina HDZ-ovih barakaša i utemeljitelja stranke okupljenih u Klubu dr.Franjo Tuđman ne podržava Jadranku Kosor kao predsjedničkog kandidata, a zaključke nedavno održanog sastanka vodstva Kluba barakaša uopće ne smatramo legitimnima. Na sastanak potpore predsjedničkoj kandidaturi Jadranke Kosor, od nekoliko stotina članova pozvano je samo desetak pomno provjerenih i okupljenih oko predsjednika Kluba Đure Perice koji čine apsolutnu manjinu. Pored toga, za svoju političku lojalnost premijeru Sanaderu neki od njih su nagrađeni i članstvom u nadzornim odborima hrvatskih tvrtki”.

I među malobrojnima na koje se računalo da će dati potporu došlo je do podjela, pa je napravljena pauza na kojoj su se “neposlušni” uvjeravali kako se potpora mora dati jer je to izričit stav stranačkog vodstva. Rejting Jadranke Kosor među izvornim HDZ-ovcima bilo bi najbolje provjeriti glasovanjem među pripadnicima Kluba, čega se stranačko čelništvo pribojava. “Jadranka Kosor ne može biti naš kandidat jer je u HDZ došla sredinom devedesetih, po zapovijedi iz vrha stranke, nema karizmu potrebnu za predsjedničkog kandidata, a pored toga za izvorne HDZ-ovce potpuno je neprihvatljivo da njihov kandidat bude osoba sa stažem u Savezu komunista”, stav je članova Kluba. Nacionalovi izvori bliski HDZ-u potvrđuju razmimoilaženja unutar Kluba utemeljitelja HDZ-a: “Svi pokazatelji govore da je broj članova koji su spremni dati svoj glas Jadranki Kosor na razini 25-30 posto ukupnog broja članova Kluba barakaša; isto toliko dobiva sadašnji predsjednik Mesić kojem su skloni članovi okupljeni oko Marka Turića, Ivana Butkovića, Muhameda Zulića i Vedrana Černija, dok ostalo, najradikalnije članstvo koje pripada Pašalićevoj političkoj struji, ne podržava ni jednog od ovih kandidata i, umjesto njih, na mjestu predsjednika rado bi vidjelo Andriju Hebranga. Mislim da je to skupina oko Petra Šale i Ivana Bobetka.”

Sad je posve jasno kako je predsjednik Kluba Đuro Perica uspio ispuniti stranački zadatak, marginalizirati radikalne elemente unutar Kluba i čvrsto poduprijeti Sanaderovu stranačku politiku odmaka od bilo kakvog političkog desničarenja. Jadranka Kosor bila je logičan Sanaderov izbor, nastavak njegove politike transformacije HDZ-a u proeuropsku stranku koja se iz dana u dan sve više pomiče zdesna prema centru. Sanaderova namjera potpuno je jasna. On od HDZ-a želi dugoročno napraviti stranku koja uvijek može računati sa sigurnih 35-40 posto glasova na izborima te koja uvijek može izabrati partnere s kojima može vladati. Ta vizija, prema Sanderovoj procjeni, može se ostvariti jedino takvom centrističkom politikom koja odgovara najširem sloju stanovništva. A upravo u takav imidž idealno se uklapa Jadranka Kosor.

S Hebrangovim izborom, u HDZ-u bi porasli apetiti desnice unutar stranke, a Sanaderov bi položaj bio kudikamo teži nego danas. Dijaspora je na tom mjestu željela vidjeti Andriju Hebranga koji je, prema naručenoj HDZ-ovoj anketi, kao mogući HDZ-ov predsjednički kandidat bio odmah iza premijera Ive Sanadera. Dobar rejting Hebranga, omraženog u javnosti, ne iznenađuje, ako se u obzir uzme činjenica da je od 3200 ispitanika koji su sudjelovali u anketi oko 1000 bilo iz dijaspore.

Sanader je namjerno odugovlačio s imenom stranačkog kandidata jer je opravdano strahovao da će izazvati velike podjele u stranci, no, s druge strane, vlastiti odabir Jadranke Kosor za predsjedničkog kandidata dodatno je iskoristio za profiliranje stranke i obračun sa zaostalim elementima Pašalićeve politike u HDZ-u.

Pored stranačkih problema, Sanader će vjerojatno imati problema i na državnoj razini, u suradnji s predsjednikom Mesićem. Mesić je kandidaturu Jadranke Kosor shvatio izrazom krajnjeg Sanaderova napora da ga sruši s vlasti, jer je to izravni i osobni Sanaderov angažman u predsjedničkoj kampanji. Mesić smatra da je Jadranka Kosor Sanaderov osobni projekt i ne bi imao ništa protiv ako premijer s njom krene u bitku za gradonačelnicu Zagreba. No, budući da je premijer Sanader s Jadrankom Kosor krenuo u bitku za predsjednika Republike te je prošli tjedan na Konvenciji HDZ-ove mladeži naglasio kako se HDZ ne boji Mesića, već se Mesić mora bojati HDZ-a, sadašnji predsjednik Republike to je shvatio kao jasan znak Sanaderove želje da ga politički uništi .

Jadranka Kosor savršen je Sanaderov kandidat za predsjednika Republike, jer se Sanader ne treba bojati da će napraviti neki eksces ili mu otkazati poslušnost. Na taj bi način Sanader zapravo imao dvije poluge vlasti u rukama i bio apsolutni gospodar Hrvatske. Ona sadašnjem predsjedniku zapravo najmanje odgovara kao protivnik – prvo jer je žena, pa bi barem u javnosti Mesić prema njoj morao imati kakvo-takvo poštovanje, a drugo jer nije incidentna osoba.