"Butković se kune u svoje poštenje, a mene napada da sam kriminalac. Pozivam ga da javno pokaže svoju poreznu karticu i objasni odakle mu 250.000 eura u gotovini, koje je "posudio" svojim prijateljima".Koristim priliku javno zahvaliti Davoru Butkoviću što je svojim tekstom u Jutarnjem listu od 10. studenog 2004. potvrdio pisanje prošlotjednog Nacionala. Priznao je da je uložio 250.000 eura u otvaranje sumnjive klinike za estetsku kirurgiju u Pragu, priznao je i da je svoju prijateljicu, bez ikakvih stručnih referenci, zaposlio kao diplomatkinju u Pragu. Štoviše, nije odolio da se ne pohvali kako je, koristeći svoj novinarski položaj i visoke političke veze, na taj način u državnim institucijama zaposlio desetak svojih prijatelja!

Nakon tih nekoliko početnih priznanja, Butković je nastavio svoj članak nizom smiješnih konstrukcija na moj račun, s kojima zbog njihove apsurdnosti nemam namjeru polemizirati, osim na sudu, gdje ću ga pozvati da te svoje tvrdnje dokaže.

Kad se Butković već odlučio na pisanje odgovora na Nacionalov članak, mogao je odgovoriti na najosnovnija pitanja koja proizlaze iz tog napisa. Na njih nije odgovorio ni u svom članku od subote 13. studenoga, pa mu sada ponovo postavljam javno neka pitanja.

Kako je zaradio 250.000 eura i je li na taj prihod platio porez? Tko su njegovi prijatelji u Pragu kojima je navodno samo posudio novac? Zna li da većina njih ima ili je imala ozbiljne probleme s policijom u više zemalja i da su članovi opskurne sekte? Zna li da prijateljica koju je zaposlio u diplomaciji ne smije obavljati nikakve poduzetničke poslove u državi u kojoj obavlja diplomatsku dužnost, što izričito zabranjuje Bečka konvencija? Smatra li normalnim da državni dužnosnik, u ovom slučaju diplomatkinja Sanja Kuprešak – Živković, vozi automobil koji je kupio i njegov je vlasnik novinar Davor Butković?

Ta pitanja ne zanimaju samo javnost nego i sve poštene novinare unutar njegove matične kuće EPH.

Davor Butković je zaista krajnje zanimljiv novinarski fenomen. Suprotno optužbama na moj račun da sam ja “glasnogovornik organiziranog kriminala”, ostavljam javnosti da sama prosudi tko zaista obavlja tu prljavu ulogu. Podsjetit ću na neke epizode iz Butkovićeve novinarske karijere.

Da bi zaštitio Ivića Pašalića i Miroslava Kutlu te cjelokupni HDZ-ov kriminal oko Dubrovačke banke, Butković je grubo izmanipulirao Marka Marčinka i na naslovnoj stranici Jutarnjeg lista falsificirao njegovo priznanje da je on famozni “peti ortak” u Dubrovačkoj banci, a ne Ivić Pašalić. Nakon toga propala je Glumina banka i urušio se cijeli bankarski sustav Hrvatske.

Kao novinar i urednik isto je tako politički prikrio i novinarski pokrio kriminal svoga gazde u stvaranju kriminalnog medijskog kartela Grupo u kojem su mu pomagali neizostavni Ivić Pašalić i Miroslav Kutle, čiji je i danas Butković najamni radnik.

Upravo je on kao glavni urednik Globusa dao velik medijski prostor i kao prijatelja Hrvatske predstavio najvećeg krijumčara cigareta u Europi. Neka se pitaju u redakciji Globusa tko je za taj intervju dobio novac.

Upravo je on kao glavni urednik u tjedniku Globus davao velik medijski prostor eksponentima kriminalnog miljea bliskog Vjeki Slišku. U svom napisu od 13. studenoga Butković objašnjava da je objavio intervju sa Sliškom nakon što je ovaj ubijen. Pa nitko ga za taj intervju nije pitao, nego za davanje medijskog prostora eksponentima kriminalnog miljea Vjeka Sliška.

Upravo on opravdava svojim pisanjem sumnjive, tajne i bezuspješne političke i obavještajne akcije oko lova na generala Gotovinu, koje je poduzimao njegov štićenik Ranko Ostojić, protiv kojeg je nedavno MUP podnio prijavu Državnom odvjetništvu zbog nestanka više od milijun kuna iz policijske blagajne.

Upravo je on u svojim novinama služio dezinformiranju Haaškog suda i međunarodne zajednice o slučaju generala Gotovine i umnogome pridonio što taj problem do danas nije riješen. Možda je sudjelovanjem u tim akcijama u kojima su budžeti bili neograničeni zaradio dio svog bogatstva?

Po Butkoviću, moj glavni krimen je to što sam javno rekao da je Hrvoje Petrač moj prijatelj. Butković propušta spomenuti da sam nekoliko puta javno ponovio da će Nacional prvi objaviti bilo kakav dokaz Petračeva kriminalnog djelovanja, ako takvog dokaza bude. O njegovoj krivnji mora odlučiti sud, a ne Butković i EPH. A o zagrebačkoj mafiji u Nacionalu pisala je Jasna Babić, stručnjak za to područje. Njoj je Nacional na kraju objavio i knjigu s tom tematikom. Na kolegicu Babić nikada nitko nije utjecao pri njenom pisanju o Petraču ili zagrebačkoj mafiji, pa tako ni ja. A to Butković jako dobro zna, ali drži se sistema – pet puta izgovorena ili napisana laž, šesti put postaje u javnosti istina.

A kako se Butković hvali i prijeti objavljivanjem tajne špijunske operacije “Magla”, te tvrdi da je moj strah od njenog objavljivanja glavni razlog članka u Nacionalu o njegovim praškim vezama, molim ga neka nama dostavi svu dokumentaciju i, ako je autentična, rado ćemo je objaviti. No prvo neka javno kaže o čemu je riječ i zašto kalkulira kad će objaviti tu priču: je li on novinar ili tajni agent?

Butković se kune u svoje poštenje, a mene napada da sam kriminalac. Pozivam ga da javno pokaže svoju poreznu karticu i objasni odakle mu 250.000 eura u gotovini, koje je “posudio” svojim prijateljima (a koji su to Butkovićevi prijatelji, vidi stranicu 76.). Ako smatra da je ne treba pokazati, možda bi ta priča trebala zainteresirati poreznike pa neka ga upitaju gdje je i kada platio porez na novac koji je velikodušno posudio svojim prijateljima.

Na kraju, iako to neće goditi Butkovićevoj taštini, nikada nisam trošio vrijeme s Williamom Montgomeryjem pričajući o Butkoviću i o tome da ga želim uništiti jer me on uopće ne zanima. Bio je zanimljiv samo kao novinska tema u posljednjem broju Nacionala. Budući da najbogatiji hrvatski novinar Butković nije odgovorio u svom “maglovitom” tekstu na naša pitanja, nego je stoti put ponovi isto u želji da me ponizi i omalovaži u javnosti, mi se ne želimo spuštati na njegovu razinu. Da nije toliko bahat, možda bi uvidio da mu se smiju i najbliži kolege s posla, a o vlasnicima restorana, gdje je kušač hrane i vina, vlasnicima butika gdje se odijeva kao i diplomatima s kojima ruča da se i ne priča No to je njegov problem.

Mi ne želimo iznositi njegovo privatno prljavo rublje, a ponajmanje snimke njegovih telefonskih razgovora, koje, da ih i imamo, nikada ne bismo objavili, jer nas ne zanimaju ni on ni ti razgovori. Nas zanima samo jedan odgovor – otkud Butkoviću, jednom najamnom novinaru, tolika gotovina o kojoj mogu samo sanjati i najbolje plaćeni novinari New York Timesa i Washington Posta? Butkoviću, vrijeđaj i dalje, ali pokušaj usput odgovoriti i na ovo pitanje.