Nova uprava PPK Kutjevo, tvrtke koju je prije nešto manje od godinu dana preuzeo Enver Moralić, podnijela je nekoliko kaznenih prijava protiv svojih prethodnika jer smatra da su godinama sklapali štetne ugovore i oštetili državu i zaposlenike tvrtke za najmanje 30 milijuna kuna. Riječ je o poslovima od 1999. do 2002., kada je na čelu tvrtke bio Đuro Šimić.

U prvoj kaznenoj prijavi stoji da je Kutjevački podrum dao uputu JANAF-u da umjesto njega plati Gradskoj banci kratkoročne kredite u iznosu od oko 7,8 milijuna kuna. Nova uprava tvrdi da je riječ o fiktivnim ugovorima jer Gradska banka nije dala nikakve kratkoročne kredite Kutjevačkom podrumu. Isti dan kad je JANAF platio te obveze, Kutjevački podrum sklopio je s njim ugovor o kreditu na 7,6 milijuna kuna, koji nije plaćao više od dvije godine. Na kraju je kredit, koji je s kamatama narastao na 12,1 milijun kuna, morala platiti nova uprava.

Druga prijava tiče se sporne nabave sustava za navodnjavanje polja od tvrtke Slavonica iz Osijeka, po cijeni od 1,4 milijuna dolara plus PDV. Kutjevo je u to vrijeme sanirala država kako zbog obveza prema vjerovnicima ne bi otišlo u stečaj. Kutjevo je taj sustav trebalo platiti nakon isporuke, ali je Đuro Đimić nekoliko dana nakon sklapanja ugovora odobrio sklapanje promemorije po kojoj bi pola cijene trebalo platiti unaprijed isporukom robe. No, Kutjevo nije platilo avans Slavonici, koja je tada dugovala Kutjevu više od 3 milijuna kuna, te je Slavonica raskinula ugovor i zatražila odštetu u vidu izgubljene dobiti u iznosu od 7,5 milijuna kuna. Taj iznos je zapravo razlika između nabavne i prodajne cijene sustava za navodnjavanje, iz čega se vidi da je Kutjevo preko posrednika pristalo nabaviti sustav za navodnjavanje tako da je posredniku omogućilo zaradu od 626 tisuća dolara. Iako Slavonica Kutjevu ništa nije isporučila, tadašnji šef Kutjeva Đuro Šimić sklopio je s tom tvrtkom izvan sudsku nagodbu i pristao im platiti zatraženi iznos isporukom robe i kompenzacijom. Šimić je čak naredio i povlačenje kaznene prijave protiv šefa Slavonice.

Treća prijava obrađuje navodne malverzacije između Kutjeva i Aquarius grupe iz Zagreba. Riječ je također o sumnjivim načinima prebijanja dugova koji su uključivali mešetarenje nekretninama i zamagljivanje nezakonitosti raznim ustupljivanjima upitnih potraživanja, koja su Kutjevo navodno oštetila za oko 5 milijuna kuna.

Četvrta prijava opisuje odnos između Kutjeva i tvrtke Einhellig vina iz Zagreba. U prijavi stoji da je Kutjevo pristalo podići kredit od 4 milijuna kuna u banci koja je također i osnivač Einhellig vina, kako bi potonjoj tvrtki platilo nepostojeću isporuku repromaterijala vrijednog 1,8 milijuna kuna. Taj kredit Kutjevo otplaćuje i danas.

Sve to upućuje na to da se Đuro Šimić više godina na poziciji šefa PPK Kutjevo ponašao kao lokalni kauboj, koji je uvelike zaslužan da je ono prodano na rubu propasti. Šimić je zahvaljujući osebujnom poslovanju stekao i više lokalnih simpatizera, koji su godinama profitirali na račun te tvrtke. Krugovi bliski Šimiću tvrde da u većini prijava ne postoji ništa sporno te da su kupci Kutjeva ionako tvrtku dobili po smiješno niskoj cijeni, uz jasan uvjet da riješe sve obveze koje u njoj zateknu. Smatraju i da su prijave nastale kao pokušaj nove uprave da kreira skandal kako bi zadržala povjerenje Envera Moralića, iako Kutjevo nije razvila kao što su najavljivali. Nova uprava tvrdi da tvrtka kasni u razvoju baš zbog nevjerojatnog kriminala prethodnika te da radnici od njihova dolaska primaju plaće na vrijeme, a osigurane su im i božićnice.