Globalizacija ubija tradicionalnu španjolsku siestu, pokazalo je znanstveno istraživanje koje je provela jedna nevladina španjolska organizacija, upozorivši da to može imati ozbiljne društvene posljedice. U Španjolskoj, ali i u drugim državama španjolskog govornog područja, siesta je tradicionalni odmor, po mogućnosti i kratko spavanje nakon ručka, čemu se u Španjolskoj desetljećima prilagođavalo i radno vrijeme državnih službi, poduzeća i trgovina. Jutarnja smjena trajala bi do 12, a poslijepodnevna bi počela tek u 16 sati.
Posljednjih godina, osobito nakon ulaska Španjolske u Europsku uniju, taj se običaj mijenjao jer su mnoge kompanije počele usklađivati svoje radno vrijeme s drugim europskim zemljama kako bi efikasnije funkcionirale. Španjolski ogranci multinacionalnih kompanija, kojih je u eri globalizacije u Španjolskoj sve više, nisu pokazali razumijevanje za španjolsku siestu, pa su smjesta uveli uobičajeno europsko radno vrijeme. Bilo je zbog toga negodovanja, pa i tvrdnji da Španjolci zbog svoga bioritma neće moći efikasno raditi poslije ručka, ali ti argumenti nisu pomogli.
Sada ovo ispitivanje pokazuje da ukidanje sieste ima loše posljedice na španjolsko društvo. Iako im je poslijepodnevno spavanje ukinuto, mnogi Španjolci zadržali su običaj da dulje od ostalih Europljana izbivaju navečer iz kuće, zbog čega, kako pokazuju istraživanja, Španjolci dnevno spavaju sat manje od europskog prosjeka. Posljedica toga je povećan broj prometnih nesreća, manja produktivnost rada i veći broj slučajeva obiteljskog nasilja. Zagovornici sieste tvrde kako nije slučajno da se taj običaj poslijepodnevnog spavanja razvio u zemljama s toplijom klimom, jer je za vrućih dana rano poslijepodne najtoplije, te je tada gotovo nemoguće raditi. Priča se da je siestu uveo slavni španjolski kralj Carlos V., koji je volio poslijepodne odspavati na prijestolju, a podanici su ga u tome oponašali, te potom taj običaj prenijeli u španjolske kolonije diljem svijeta.