Haris Silajdžić je doktor društvenih nauka iz Sarajeva, rođen 1 rujna 1945. godine. Bio je prvi ministar vanjskih poslova suverene Bosne i Hercegovine, premijer i supredsjedatelj Vijeća ministara BiH i nekad najbliži suradnik prvog predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića. Bio je sudionik pregovora o zaustavljanju rata u BiH u Daytonu 1995. Osnivač je Stranke za BiH, gostujući je profesor na nekoliko američkih i europskih sveučilišta. Autor je nekoliko knjiga s područja povijesti i politike. Silajdžić se iz političkog života povukao nakon općih izbora održanih u BiH 2002.

NACIONAL: Gospodine Silajdžić, nagađa se da ćete do siječnja dobiti optužnicu iz Haaga u kojoj se teretite za infiltraciju mudžahedina u postrojbe Armije BiH i za komandnu odgovornost za ubijanje nebošnjačkog stanovništva u logorima u BiH. – To apsolutno nije točno.

NACIONAL: Nitko vas nije kontaktirao iz Haaga? – Ne. Problem je u tome što sam ja protiv netransparentne privatizacije nekih velikih poduzeća u BiH kao što je Aluminij. U Aluminij, primjerice, nikada nije ušla financijska policija. Naime, smatraju me čovjekom koji se bori jako dugo i uglavnom sam, osim u rijetkim slučajevima. Naravno da kao takav smetam i da me se pokušava diskreditirati na sve načine.

NACIONAL: U navodnoj optužnici, koju posljednjih dana donose neki mediji, navodi se da ste odgovorni i za dovođenje mudžahedina u BiH. – Priča o mudžahedinima je priča za malu djecu. Onima koji pišu kriv sam zbog toga što pokušavam spriječiti pojedince da uzmu koliko hoće. Njihovi napisi o mom odlasku u Haag, samo su skretanje pažnje jer ja ne želim da golem kapital završi u rukama nekolicine ljudi. Moja je krivica u tomu što smatram treba donijeti više zakona stvoriti pravednije društvo.

NACIONAL: Zapovjednik logora Musala kod Konjica, Edhem Žilić, izjavio je da ste vi znali za postojanje tog logora i za ubijanje hrvatskih civila u selu Uzdol i Grabovica. Je li to istina? – Za sam tog Žilića samo sam čuo. Istina je da nisam bio upoznat niti sam imao bilo kakve veze s tim slučajevima.

NACIONAL: U brojnim pregovorima susretali ste se sa Slobodanom Miloševićem i Franjom Tuđmanom. Kakvo je vaše mišljenje o njima? – Što se tiče Tuđmana, rekao sam što mislim o njemu dok je bio živ. Neukusno je govoriti o njemu sada kada mi ne može odgovoriti. On i Milošević su dvije različite osobe.

NACIONAL: Što ste to rekli o Tuđmanu dok je bio živ? – Da mu je mjesto u Haagu.

NACIONAL: Kako biste opisali Miloševića? – On je dobar taktičar, ali nikakav strateg. Igrač na male golove. Napravio je pogrešnu računicu kada je pravio projekt Velike Srbije. Njegova je druga velika pogreška to što nije shvatio da vrijeme ide protiv njega. I pored dogovora s Tuđmanom o podjeli Bosne, on nije razumio Bosnu i nije o njoj dovoljno znao. Mislio je da se Bosna može tek tako podijeliti, što znači da nije znao njezinu povijest i činjenicu da ona uvijek preživi, kao što je i sada preživjela. Trebale su mnogo jače i veće snage da bi BiH nestala sa zemljovida, što su željeli napraviti on i Tuđman. Milošević i Tuđman nisu razumjeli one silnice koje čuvaju BiH jako dugo, čak od dogovora Cvetković- Maček 1939. Taj je dogovor bio sličan onome između Tuđmana i Miloševića. Milošević je žrtva vlastitih dezinformacija o snazi svoje vojske. Da je razumio Bosnu, ovo mu nikad ne bi palo na um. On je u jednom trenu zaprijetio cijeloj Evropi svojim nacionalističko-fašističkim i boljševičkim pokretom koji nije mogao preživjeti jer ga je započeo u pogrešnom vremenu.

NACIONAL: Imate li dojam da postoje ljudi koji i dalje pretendiraju na teritorij BiH? – Mislim da još uvijek postoje želje i namjere nekih ljudi da produže taj projekt, ali one su sve slabije i čuju se uglavnom preko mikrofona umjesto topovima. Cijela ova regija doživjela je strahote, poginule su stotine hiljada ljudi, svi smo vraćeni desetine godina unazad jer je odloženo priključivanje ovog dijela regije Evropi.

NACIONAL: Ipak mi niste rekli što mislite o Miloševiću. – Milošević je uspijevao šarmirati ljude iz međunarodne zajednice koji nisu bili naviknuti na neke njegove štosove. Ljudi koji su izlazili iz Miloševićeva ureda govorili su da je taj čovjek za mir jer im je on govorio da je spreman potpisati svaki sporazum koji će donijeti mir. Sjećam se razgovora s jednim njegovim pomoćnikom koji mi je rekao što Milošević misli o Bošnjacima. Prema njegovom mišljenju, Bošnjaci su trebali biti jedna vjerska grupa koja bi živjela na dijelu teritorija Velike Srbije. Bošnjaci ne bi, dakle, bili narod nego vjerska skupina. Milošević je uspijevao pridobiti ljude iz međunarodne zajednice svojom neposrednošću, šarmirati ih, i oni su vjerovali da je to što on kaže doista tako. Nisu mogli očekivati da šef jedne države govori neistinu na takav način kad je sve što je govorio moglo biti provjereno u roku od pet minuta. Mislim da nije bio patološki lažljivac, već da je sve smišljeno govorio. Kod njega nije bilo afekta ni provala bijesa; u glavi je imao hladnokrvni projekt etničkog čišćenja ubijanjem ili protjerivanjem stanovništva.

NACIONAL: Pa kako je onda okončao karijeru u Haagu? – Njegova diplomacija i izaslanici nisu bili uspješni u tome kao on. Kaže se – moguće je lagati cijeli svijet jedno vrijeme, ali nemoguće je lagati sve ljude sve vrijeme. Srbi su griješili u propagandnom ratu koji su nam sami nametnuli. Nama je bio cilj pridobiti Ameriku jer je ona uglavnom bila neopredijeljena. Nisu svi mogli dobro govoriti neistinu kao što je to činio Milošević. Srpski lobi nije odabrao prave osobe i često su, u nedostatku argumenata, bili isključivi i agresivni pa nisu uspjeli pridobiti medije, što je za Ameriku presudno, ni Kongres. Tu je Milošević u pravu kada kaže da smo mi to bolje napravili.

NACIONAL: Jeste li bili špijun CIA-e? – Prema “birtijaškim” pričama, nema na Balkanu onoga tko nije radio za CIA-u. Nisam radio za CIA-u. Moja borba je bila bespoštedna i ja sam često znao izići pred Bijelu kuću reći im da nisu u pravu.

NACIONAL: Da, ali ipak ste miljenik Amerike. Činjenica je da vas još uvijek, kao građanina, posjećuju visoki američki dužnosnici koji dolaze u službene posjete BiH. – Ne mislim da sam miljenik Amerike. Točno je da me posjećuju neki visoki dužnosnici iz SAD i to mi imponira. A cijene me jer sam govorio istinu, što je jako važno u tim odnosima. Mi nismo imali jak lobi. Naš lobi su bili mediji i istina. Ipak, poslije rata u BiH, Amerikanci su imali svoju viziju privatizacije, nažalost entitetske, i nisu bili u pravu. Tada su odnosi između mene i ljudi s kojima sam tada dobro surađivao u State Departmentu prilično zahladili. Oni nisu razumjeli zašto sam ja protiv entitetske privatizacije, a ja sam ih uvjeravao da je to političko, ekonomsko i moralno nagrđivanje koje je štetno za BiH. Richard Holbrooke i Amerikanci kasnije su priznali da je takva privatizacija bila pogrešna, a Holbrooke mi je jednom rekao: “Znaš, to je povijest, moramo ići dalje. Pogriješili smo, ti si bio u pravu, ali idemo dalje”.

NACIONAL: Poznati ste po tome što ste još 1997. zagovarali promjenu Daytonskog sporazuma, o čemu se te godine nije smjelo glasno ni razmišljati. Danas se Daytonski sporazum ipak mijenja, ujedinjuju se entitetske vojske, policije… – Nijedna stvar koju sam predložio nije demantirana. Paddy Ashdown mi je rekao da sam bio u pravu, ali je 1997. i 1998. za to bilo prerano. Da je bilo istinskog patriotizma, sada bismo mi s Hrvatskom ulazili u pregovore o pridruživanju EU. Protiv nadogradnje Daytonskog sporazuma bili su svi iz međunarodne zajednice i svi iz većih stranaka u BiH. Daytonski sporazum se provodio selektivno i tko god je rekao “ne” bio je u prednosti. Ashdown sada ima problema s vlastima u Republici Srpskoj jer je naslijedio to “ne” koje je prolazilo.

NACIONAL: Zašto ste se povukli iz političkog života? – Godine 1999. i 2000 vidio sam da smo na pravom kolosijeku. Međunarodna zajednica je počela raditi na jačanju države BiH i centralnih vlasti. Od tada moja nazočnost nije bila potrebna jer sam vidio da BiH više nije u opasnosti.

NACIONAL: Hrvatska se bliži ulasku u EU. Čija je to zasluga? – Ja mislim da Hrvatska dobro radi na tome. Koliko su loše radili na diplomatskom planu 1996., tako sada dobro rade. Mislim da apsolutne zasluge za to ima Stipe Mesić. On, za razliku od bivšeg predsjednika, stječe prijatelje po svijetu, ugledan je državnik i ljudi ga vole. Mislim da je Mesić pravo rješenje za Hrvatsku. Zavidim Hrvatima što su se približili EU, ali sam istovremeno sretan jer znam da će oni pospješiti i naše približavanje EU. Međunarodna zajednica disciplinira BiH više nego što treba, ali mi moramo shvatiti da ne radimo dovoljno na tome i da nemamo dobre lobije. S druge strane, imamo susjede koji i dalje pokušavaju da utjecati na unutrašnje probleme u BiH. O našim ekonomskim subjektima pričaju kao da nisu naši. Moraju znati da je ovo susjedna država.

NACIONAL: Na što konkretno mislite kada to kažete? – Mislim na nedavni posjet Sanadera BiH. On je tada rekao da ekonomske subjekte ne treba politizirati. On samim time politizira i pokazuje nepoštivanje BiH vlasti. Na ovakve izjave treba reagirati da se ne bi ponovile. U BiH je svatko dobrodošao, ali se mora znati kako se dolazi u službeni posjet jednoj zemlji.

NACIONAL: Nedavno se srpski predsjednik prilikom posjeta BiH ispričao građanima BiH nad kojima su Srbi počinili zločin, ali je zauzvrat zatražio ispriku od Hrvata i Bošnjaka. Kako doživljavate tu ispriku? – To je klasičan primjer izjednačavanja krivice. Ta isprika je nedovoljna, neiskrena i nepotpuna. Problem je u tome što su se Srbi u svojoj povijesti dugo opredjeljivali protiv koga su, a ne za što su.

NACIONAL: Zašto, prema vašem mišljenju, nisu uhićeni Radovan Karadžić i Ratko Mladić? – Kao obični građanin pretpostavljam da bi oni mogli biti opasni jer imaju opasne informacije ili su bili svjedoci nekih događaja. Činjenica je da tomu nije posvećeno dovoljno pozornosti. Oni su mogli biti uhićeni da je bilo ozbiljnih namjera.

NACIONAL: Upoznali ste Karadžića. Što mislite o njemu? – Sreli smo se nekoliko puta na pregovorima. On istupa kao ideolog i neke velikosrpske ideologije, ali, prema mojem mišljenju, on nema nikakve ideologije: zanima ga samo moć i slava. On je jedna minorna ličnost koja je stjecajem okolnosti izbila u prvi plan bez ikakve ideje i ideologije. Kakva je to osoba koja gradi mit o sebi na žrtvama drugih?! Taj čovjek je došao u Srajevo iz Crne Gore i dobio sve, a ipak je dobio želju da spali Sarajevo. On je duboko iskompleksirana osoba.

NACIONAL: Mislite li da zaista postoji dogovor na relaciji Holbrooke-Karadžić prema kojem je Karadžić dobio slobodu pod uvjetom da se ne smije pojavljivati u javnosti od 1996.? – Mislim da takvog sporazuma nema. Holbrooke je dovoljno pametan da to ne uradi. Ali kakve su razgovore oni međusobno vodili, ja to ne znam.

NACIONAL: Iako ste bili bliski suradnik Alije Izetbegovića, s njim ste se politički često razilazili. Zašto? – Nismo se uvijek slagali. Izetbegović se protiv Tuđmana i Miloševića borio koliko je mogao. Ponekad su nam se mišljenja razilazila, a ja sam imao ulogu lošeg policajca. Bilo je teško politički isto razmišljati jer smo u Daytonu bili suočeni s Miloševićem koji je bio smatran mirotvorcem i Tuđmanom koji je također bio u dobroj poziciji. Normalno je da smo imali različite pristupe, ali nam je cilj bio da BiH opstane u svojim granicama.

NACIONAL: Vrijeđa li vas što je podignut spomeniku Franji Tuđmanu u Širokom Brijegu? – Ako netko misli da mu treba napraviti spomenik, neka ga napravi. Što se mene tiče, mogu mu postaviti i dva spomenika.

NACIONAL: Hoćete li se ponovNo politički angažirati? – Ne želim odgovoriti na to pitanje.