Bivši južnoafrički predsjednik Nelson Mandela, unatoč poodmakloj dobi od 86 godina i krhkom zdravlju, još je društveno prilično aktivan, ali je posljednjih tjedana otkazao sve društvene angažmane iz jednog obiteljskog razloga. Mnogo je vremena provodio u bolnici uz svojeg sina, 56-godišnjeg Makgothoa, koji je od studenog bio u bolnici Linksfield u Johannesburgu. Makgotho Mandela umro je ove srijede, a u četvrtak je bolom skršeni Mandela sazvao u svojoj kući konferenciju za tisak da javnosti kaže od čega mu je umro sin.
Okružen nekim od najbližih članova obitelji, među kojima su bili njegova treća supruga Graca, kći Makaziwe i unučad, Nelson Mandela je obznanio da je njegov sin Makgotho umro od – AIDS-a, što se u njegovoj domovini još smatra tabuom. Potom je dodao: “Otkrivam uzrok smrti mojeg sina da bih skrenuo pozornost javnosti na AIDS, o kojem moji sugrađani ne žele govoriti. Šutnjom o AIDS-u pogrešno se implicira da je sramotno bolovati od te bolesti. Ljudi trebaju reći da je netko umro od AIDS-a jer je to jedini način da javnost shvati da je to normalna bolest kao tuberkuloza i rak i da preminuli zbog toga ne odlazi u pakao.”
Njegova je gesta u Južnoafričkoj Republici izazvala senzaciju jer ondje ljudi još uvijek AIDS smatraju sramotom i skrivaju od čega je pokojnik umro da na obitelj ne bi pala sramota. Makgotho Mandela bio je Mandelin sin iz braka s prvom suprugom Evelyn Mase, s kojom je Mandela imao četvero djece, dva sina i dvije kćeri. Jedna je kći umrla prije nego što je navršila godinu dana, a mlađi sin Thembekile poginuo je u automobilskoj nesreći 1969. dok je Mandela služio kaznu doživotnog zatvora, a južnoafričke rasističke vlasti nisu mu dopustile da ode na pogreb. Makgotho Mandela je bio odvjetnik specijaliziran za pitanja osiguranja. Radio je za jednu johannesburšku banku, živio vrlo povučeno i nije se bavio politikom. Mandela ima još dvije kćeri sa svojom drugom suprugom Winnie, a posljednjih godina je u trećem braku s udovicom mozambičkog predsjednika Samore Machela, koji je poginuo u avionskoj nesreći 1986.
Makgotho Mandela nije prvi član Mandeline obitelji koji je umro od AIDS-a. Proljetos je od upale pluća, koja je najčešća posljedica AIDS-a, umrla i Mandelina snaha Evelyn Mandela, supruga Makghothoa Mandele, tako da je njihovo četvero djece sada ostalo bez oba roditelja. Tada nije bio objavljen pravi uzrok njezine smrti. Mandela već dulje upozorava na strašnu nacionalnu opasnost od AIDS-a u cijeloj subsaharskoj Africi, ali je to do sada činio prilično diskretno. Potaknut vlastitom tragedijom očito namjerava energičnije ući u tu problematiku, što je za njega politički vrlo delikatna stvar.
Kada je 1999. napuštao mjesto južnoafričkog predsjednika prepustivši ga svojem bliskom suradniku i nasljedniku Thabou Mbekiju, popularni i karizmatični Mandela, koji je odigrao historijsku ulogu mirnim putem pretvorivši rasističku Južnoafričku Republiku u demokratsku multietničku zajednicu, odlučio se ne miješati u unutrašnjopolitička pitanja da bi Mbekiju omogućio slobodno upravljanje zemljom. Stoga Mandela javno djeluje samo u globalnim humanim i društvenim pitanjima. Mbeki je u mnogim stvarima bio uspješan predsjednik, ali je u jednoj jako zakazao, a to je problem AIDS-a.
Iako se ta bolest u njegovoj domovini strašno raširila, pa je danas Južnoafrička Republika s pet milijuna osoba zaraženih HIV-om zemlja s najvećim brojem oboljelih od AIDS-a na svijetu, Mbeki je izišao s nevjerojatnom tvrdnjom da AIDS uopće ne postoji, da je to izmišljotina velikih zapadnih farmaceutskih kompanija koje žele prodavati skupe lijekove siromašnim zemljama i da ljudi, za koje se tvrdi da umiru od AIDS-a, zapravo umiru od siromaštva i običnih bolesti. U skladu s tom svojom teorijom, Mbeki je odlučio da se u Južnoafričkoj Republici ne provode nikakve mjere prevencije od AIDS-a i da se bolesnicima ne daju neki posebni lijekovi. Mbeki se zbog tih svojih tvrdnji našao na udaru kritika stručnjaka diljem svijeta, koji su ga optužili da ugrožava život i zdravlje svojih sugrađana. Napali su ga mnogi južnoafrički aktivisti koji se bore za prava oboljelih od AIDS-a, ali on je ostao pri svojoj odluci da se ta bolest ne priznaje. Među ostalim, nije dopuštao ni da se bolesnicima od AIDS-a u državnim bolnicama daju lijekovi, koji pomažu da se bolest ne razvije i produljuju život oboljelih.
Mandela nije bio zadovoljan takvim Mbekijevim stavom, ali ga, u skladu sa svojom odlukom da se ne miješa u ingerencije svojeg nasljednika, nije želio javno dezavuirati. Svoje nezadovoljstvo diskretno je pokazivao posjećujući oboljele od AIDS-a, dajući tako do znanja da priznaje postojanje te bolesti. Sada je ipak napravio jednu energičniju gestu jer je obznanivši uzrok smrti svojeg sina javno obznanio i da ne dijeli Mbekijeva stajališta. Naprotiv, svojim obraćanjem javnosti izravno je ustao protiv Mbekijeve nakaradne teorije, koja je sigurno pridonijela drastičnom širenju AIDS-a u Južnoafričkoj Republici. Nije poznato je li Mandelin sin privatno nabavljao lijekove koje u državnoj bolnici nije mogao dobiti.
Mandela je to obznanio samo nekoliko sati nakon što ga je sam predsjednik Mbeki sa suprugom posjetio u njegovu domu, kako bi mu izrazio sućut. Mandela je novinarima odbio reći je li ikada razgovarao s Mbekijem o njegovoj odgovornosti za širenje te epidemije.