Haris Siljadžić, bivši ministar vanjskih poslova BiH i najbliži suradnik Alije Izetbegovića, oštro je napao Sanadera zbog izjava prilikom posjeta Mostaru i mostarskom “Aluminiju”. Sanader je osudio prijedlog Vlade Federacije BiH o izmjenama Zakona o privatizaciji kojima se neprimjereno ograničavaju strane investicije u BiH te pokušaje da se novim zakonima o preraspodjeli dionica ospori i promijeni vlasnička struktura “Aluminija” u kojem šibenski TLM ima 12 posto udjela. Silajdžić je Sanadera i Hrvatsku nazvao susjedima “koji i dalje pokušavaju utjecati na unutarnje probleme u BiH i o našim ekonomskim subjektima pričaju kao da nisu naši”. Na to što bosanski financijski lobi, čiju okosnicu čine ministri Silajdžićeve Stranke za BiH u federalnoj vladi Ahmeta Hadžipašića, protekcionističkim mjerama udaljuje BiH od europskih integracija, Sanader je u oštrom razgovoru upozorio i predsjedatelja Vijeća ministara BiH Adnana Terzića, očito nemoćna da se usprotivi tajnom dogovoru Bakira Izetbegovića, Hadžipašića i Silajdžića prije dva mjeseca kod reis ul uleme Mustafe Cerića. Vlada Federacije BiH već je primila pismo upozorenja Svjetske banke u kojem se traži da Vlada odustane od izmjena Zakona o privatizaciji, Zakona o otpisu dugova i Zakona o finacijskom restrukturiranju dok se ne donese Akcijski plan o korporativnom restrukturiranju i upravljanju procesima privatizacije koji namjerava voditi Svjetska banka, uz financijsku pomoć od od 20 milijuna konvertibilnih maraka.
Dok je slovenski kapital preko PIF-ova nesmetano ušao u BiH, te danas Slovenci i Austrijanci kontroliraju sve fondove, uključujući i dva privatizacijska fonda, Hadžipašićeva vlada želi reviziju privatizacije u mostarskom “Aluminiju”, Sarajevskoj pivovari i Fabrici duhana Sarajevo kako bi se radnicima oduzele dionice stečene po Markovićevu modelu. Direktor “Aluminija” Mijo Brajković, direktor pivovare Hilmo Selimović, direktor FDS Šefik Ljoljo i mali dioničari tih tvrtki protive se izmjenama Zakona o upisu dionica, kojim grupacija oko Siljadžića želi poništiti stečena trajna prava upisana u sudske registre i knjige dioničara, a da Vlada Federacije nadglasavanjem postigne da država sa 24 posto postane vlasnik 51 posto dionica “Aluminija” koje će prodati partnerima iz Kuvajta. Taj Zakon, iako prihvaćen u Zastupničkom domu, nije prošao Dom naroda Parlamenta BiH jer nije bilo kvoruma.
Vlada Federacije šalje Parlamentu na usvajanje i izmjene Zakona o privatizaciji po kojima tvrtke izvan BiH koje su u većinskom državnom vlasništvu ne mogu sudjelovati u privatizaciji BiH. Time se želi zaustaviti kupnja 46 posto Sarajevo osiguranja nakon što je Craotia osiguranje dalo najbolju ponudu na međunarodnom natječaju, u tri natječajna kruga i stigla do izravne pogodbe. Ponuda Croatia osiguranja od 10,5 milijuna KM za dionički paket i 15,5 milijuna KM za buduća ulaganja bila je uvjerljivo bolja od menadžmenta i radnika Sarajevo osiguranja, od ponude “Bosne Re”, Prevent investicijskog fonda “Asa” holdinga, od konzorcija VGT iz Visokog, od “Triglava” Ljubljana, “Adriatika” iz Kopra. Kao što su pod sumnjivim okolnostima dopustili kuvajtskoj investicijskoj agenciji (KIA), u stopostotnom vlasništvu države, da se za vrlo mali novac dočepa “BH Steel Željezare” Zenica, koju je potom prodala indijskoj off shore kompaniji NCL, registriranoj na Djevičanskim otocima, lobi oko Hadžipašića i Silajdžića želi Sarajevo osiguranje prodati domaćem konzorciju iako su u njemu samo dvije tvrtke – “Asa auto” iz Sarajeva, koji s Nijemcima proizvodi ”škode”, i kojima je kao oblik pomoći smanjivan porez na promet za 10 posto, te sarajevska prehrambena industrija “Klas”, koja traži kupca i nudi se zagrebačkom “Agrokoru”. KIA je kupila i zgradu UNIS-a, Triglav osiguranje u većinskom državnom vlasništvu Slovenije kupilo je “Sarajevostan”. Uz donedavnog ministra energetike Žigića glavni protagonisti ovakve politike su dopredsjednik Stranke za BiH i član Vijeća ministara BiH Safet Alilović, dopredsjednik Vlade FBiH i ključni čovjek Stranke za BiH Gavrilo Grahovac. Hadžipašić je nekoć bio direktor, a potom suvlasnik tvrtke “Metalno” iz Zenice, koja uporno dobiva radove na svakom državnom natječaju za mostove, konstrukcije i metalne objekte, kao na remontu TE Tuzla, koji je stajao 20 milijuna KM.
Od 56 strateških poduzeća u resoru ministra Žigića privatizirano je od raznih “ortačkih skupina” osam poduzeća, primjerice, “Enker” iz Tešnja, “Granit” iz Jablanice, “Metalno” iz Zenice, svaki za samo 500.000 KM. Čak četiri poduzeća kupio je konzorcij VGT iz Visokoga, koji posluje u sklopu SDA. Privatizacija “Feroelektra” iz Sarajeva je poništena jer ga je kupila hrvatska tvrtka “Stanić” iz Kreševa. “Ina” je dugogodišnji poslovni partner “Energopetrola” s tisuću zaposlenih, koji je državi dužan 50 milijuna KM neplaćenih javnih prihoda i koji traži strateškog partnera. “Ina” kao partner potražuje od “Energopetrola” 10 milijuna KM i ima problem s terminalom u luci Ploče, koji je založila. Raspisan je javni natječaj za prikupljanje ponuda za prodaju “Energopetrola”, a Zakonom o privatizaciji tvrtka se želi fragmentarizirati, dokapitalizirati i prodati na dijelove, čim sporni zakon prođe u Parlamentu. Čelnici Stranke za BiH hoće “Energopetrol”, koji ima 20 milijuna KM kratkoročnih pozajmica od HVB banke, prodati turskoj naftnoj komapniji i napraviti zajedničku tvrtku koja bi se registrirala u Bugarskoj. Jedina hrvatska tvrtka koja je napravila posao u BiH jest “Agrokor” Ivice Todorića. “Agrokor” je kupio “Kiseljak”, skladišta u Rajlovcu koja su distributivni centar za cijelu BiH, “Ledo” u Čitluku, a razvija poljoprivrednu proizvodnju u Hercegovini. Očito je “Agrokor” našao dobar način investiranja u BiH. Po istom modelu onemogućava se ulaganje “Hypo leasinga” u iznosu od 25 milijuna eura u hotel “Neum” u Neumu, koji je svojevremeno kupila “Glumina banka”. Usporava se natječaj za privatizaciju Union banke pričom da će je kupiti domaći konzorcij, a uskoro će uslijediti i reakcija Deutsche Telekoma u vezi s osporavanjem udjela HT-a Zagreb u HT-u Mostar i vlasničkom udjelu u “Eronetu”. Vlada FBiH je “Eronetovu” licencu pokušavala prodati “Austria Mobilu” i Borisu Nemšiću, ali se umiješao bivši njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel lobirajući za interese DT-a.