Zdravko Reić
novinar Sportskih novosti

Uredništvu Nacionala,
glavnoj urednici gospođi Karli,

Štovana gospođo,
šaljem vam ovu moju intervenciju e-mailom i faksom, očekujem uvrštenje bez posebnih poziva na zakonske norme i unaprijed vam zahvaljujem, uz poštovanje
Zdravko Reić

Sramota je i nedopustivo za ugled tjednika Nacional, uglednog hrvatskog magazina, kako je pod naslovom “Kladionica zavadila Hajdukovu četvorku” obrađena jedna iznimno zanimljiva tema kao što je slučaj raskola četvorice Vatrenih u Hajduku. No interpretacija događaja koju je prikazao Željko Rogošić, to kako je obrađena hit-tema hrvatskog sporta pa i društva ovih dana, svakako je isključivo stvar uredništva Nacionala.
A ja se kao spomenut u tekstu javljam, jer me dotični novinar ponovno apostrofirao na nedopustiv način, kao osobu “koju u Poljudu dovode u vezu s raskolom”. I prošli put kad je vaš novinar obrađivao temu kluba iz Poljuda, pokazao je površnost i elementarna neznanja iz odnosa u nogometu, osobito u Hajduku. Jedan detalj: tada me imenovao predsjednikom kluba, što ne može biti lapsus, već je neznanje.
Uopće, nervira me pozivanje na “obično dobro informirane izvore” i takve formule u novinarstvu iza kojih se kriju uglavnom smišljene provokacije, podmetanja, pa i pogrešne i lažne konstrukcije. A toga u tekstovima Željka Rogošića, i to ne samo u ovom slučaju, ima podosta.
U raskolu Igora Štimca sa svojim kolegama, ortacima i prijateljima Aljošom Asanovićem, Slavenom Bilićem i Alenom Bokšićem, imam udjela samo utoliko što sam te informacije prvi, ekskluzivno objavio u Sportskim novostima.
U tekstu “Kladionica zavadila Hajdukovu četvorku” ima notornih neistina, ali o njima ne bih jer me osobno ne diraju. No pojedine brljotine najbolje demaskiraju falš-novinarstvo.
Zdravko Reić,
novinar Sportskih novosti

Zoran Grgić, član Vijeća za nadzor sigurnosnih službi
U Nacionalu broj 474 od 14. prosinca 2004., na stranici 18, 19 i 20 u rubrici “Politika i gospodarstvo”, objavljen je članak Berislava Jelinića “HDZ-ove zloporabe u aferi Puljiz”, u okviru kojeg Berislav Jelinić iznosi niz netočnih, proizvoljnih i izmišljenih tvrdnji, pa vas molim da u skladu s čl. 40. Zakona o medijima u sljedećem broju vaše tiskovine objavite sljedeći ispravak.
Vaš novinar Berislav Jelinić navodi:
“Grgić je u emisiji izjavio da su ga zbog političkih stavova ispitivali i tukli agenti jugoslavenskog SDS-a (Služba državne sigurnosti), da je pišao krv te da su ga golog ostavili na cesti na temperaturi od minus 15 stupnjeva. Rekao je i da mu je otac prošao križni put na Bleiburgu. Voditelj Tihomir Ladišić i publika često nisu razumjeli što Grgić govori. On je dobacivao Ladišiću da je dobro platio statiste kad je publika aplaudirala iskazima njegovih kolega iz Vijeća koji se s njim nisu slagali.”
“Tin Gazivoda rekao je da je Grgić na sjednicama Vijeća više puta tvrdio da Vijeće uopće ne bi trebalo postojati.”
“Dan poslije emisije Nacional je nazvao Borislav Stipić iz Slavonskog Broda, koji je zajedno s njim neko vrijeme proveo u 108. brigadi Zbora narodne garde. On je za Nacional izjavio da Grgić nije govorio istinu kad je rekao da je bio politički zatvorenik i da mu otac nije stradao na Bleiburgu. Rekao je da je Grgić u ratu radio u vojnoj tajnoj službi, da je bio specijalist za špijunske letjelice i da kao bivši špijun ne bi smio biti u tijelu za civilni nadzor sigurnosnih službi, te da je bio u izbornom stožeru Miroslava Tuđmana kad se kandidirao za predsjednika Republike. Nakon te emisije neki poznati članovi Hrvatskog društva političkih zatvorenika javili su nekim članovima Vijeća da Grgić nije njihov član te da je možda član nekog drugog minornog društva političkih zatvorenika ultradesne političke orijentacije. Takav njegov politički profil, ali i natruhe paranoje, odaju i njegovi članci u Hrvatskom slovu.”
Ponukan ovim i drugim neistinama koje se navode u članku, moram najoštrije demantirati sve izneseno i naglasiti:
Nisam nikad radio u SIS-u. Nisam, niti sam ikad bio član HDZ-a. Ne sudjelujem u stranačkom životu Sabora s pozicije bilo koje druge stranke. Upravo suprotno; u svom radu uvijek sam pokušavao svim raspoloživim metodama i operativnim postupcima utvrditi postojanje i takvih okolnosti.
Kandidiran sam ispred HDPZ-a (Hrvatskog društva političkih zatvorenika, dakle HDPZ, a ne HDZ), što ne umanjuje rad drugih udruga političkih zatvorenika. Moj ratni put, kao i rješenje Administrativne komisije Vlade Republike Hrvatske kojim mi je priznat status političkog zatvorenika dio je dokumentacije koju sam priložio prilikom podnošenja kandidature. Za sve kandidate, tako i mene, napravljena je potpuna sigurnosna provjera u vrijeme dok je POA-om upravljao (od Mesića i Račana supotpisan) po koalicijskoj vladi postavljeni ravnatelj. U saborskom Odboru koji je odlučivao o sastavu Vijeća većinu su činili pripadnici koalicijskih stranaka!
Za Borislava Stipića saznao sam iz vaše tiskovine, a ako me sjećanje ne vara, gospodin s takvim imenom radio je kao meteorolog-motritelj na meteo-postaji Jelas prije rata. Iz tiska sam (Slobodna, Hrvatski list…) nakon “zadarskog slučaja” saznao kako postoji Željko Stipić, predsjednik zadarskog ogranka Hrvatski domobran, i Borislav Stipić iz udruge NDH, tj. Nezavisni dragovoljci Hrvatske. Ako su ta medijski eksponirana gospoda uporište vašeg članka, molim da objasne izneseno, ako se radi o nekom drugom Borislavu Stipiću, molim da se javi i javno opravda iznesene objede.

Zoran Grgić, član Vijeća za nadzor sigurnosnih službi
U Nacionalu broj 474 od 14. prosinca 2004., na stranici 18, 19 i 20 u rubrici “Politika i gospodarstvo”, objavljen je članak Berislava Jelinića “HDZ-ove zloporabe u aferi Puljiz”, u okviru kojeg Berislav Jelinić iznosi niz netočnih, proizvoljnih i izmišljenih tvrdnji, pa vas molim da u skladu s čl. 40. Zakona o medijima u sljedećem broju vaše tiskovine objavite sljedeći ispravak.
Vaš novinar Berislav Jelinić navodi:
“Grgić je u emisiji izjavio da su ga zbog političkih stavova ispitivali i tukli agenti jugoslavenskog SDS-a (Služba državne sigurnosti), da je pišao krv te da su ga golog ostavili na cesti na temperaturi od minus 15 stupnjeva. Rekao je i da mu je otac prošao križni put na Bleiburgu. Voditelj Tihomir Ladišić i publika često nisu razumjeli što Grgić govori. On je dobacivao Ladišiću da je dobro platio statiste kad je publika aplaudirala iskazima njegovih kolega iz Vijeća koji se s njim nisu slagali.”
“Tin Gazivoda rekao je da je Grgić na sjednicama Vijeća više puta tvrdio da Vijeće uopće ne bi trebalo postojati.”
“Dan poslije emisije Nacional je nazvao Borislav Stipić iz Slavonskog Broda, koji je zajedno s njim neko vrijeme proveo u 108. brigadi Zbora narodne garde. On je za Nacional izjavio da Grgić nije govorio istinu kad je rekao da je bio politički zatvorenik i da mu otac nije stradao na Bleiburgu. Rekao je da je Grgić u ratu radio u vojnoj tajnoj službi, da je bio specijalist za špijunske letjelice i da kao bivši špijun ne bi smio biti u tijelu za civilni nadzor sigurnosnih službi, te da je bio u izbornom stožeru Miroslava Tuđmana kad se kandidirao za predsjednika Republike. Nakon te emisije neki poznati članovi Hrvatskog društva političkih zatvorenika javili su nekim članovima Vijeća da Grgić nije njihov član te da je možda član nekog drugog minornog društva političkih zatvorenika ultradesne političke orijentacije. Takav njegov politički profil, ali i natruhe paranoje, odaju i njegovi članci u Hrvatskom slovu.”
Ponukan ovim i drugim neistinama koje se navode u članku, moram najoštrije demantirati sve izneseno i naglasiti:
Nisam nikad radio u SIS-u. Nisam, niti sam ikad bio član HDZ-a. Ne sudjelujem u stranačkom životu Sabora s pozicije bilo koje druge stranke. Upravo suprotno; u svom radu uvijek sam pokušavao svim raspoloživim metodama i operativnim postupcima utvrditi postojanje i takvih okolnosti.
Kandidiran sam ispred HDPZ-a (Hrvatskog društva političkih zatvorenika, dakle HDPZ, a ne HDZ), što ne umanjuje rad drugih udruga političkih zatvorenika. Moj ratni put, kao i rješenje Administrativne komisije Vlade Republike Hrvatske kojim mi je priznat status političkog zatvorenika dio je dokumentacije koju sam priložio prilikom podnošenja kandidature. Za sve kandidate, tako i mene, napravljena je potpuna sigurnosna provjera u vrijeme dok je POA-om upravljao (od Mesića i Račana supotpisan) po koalicijskoj vladi postavljeni ravnatelj. U saborskom Odboru koji je odlučivao o sastavu Vijeća većinu su činili pripadnici koalicijskih stranaka!
Za Borislava Stipića saznao sam iz vaše tiskovine, a ako me sjećanje ne vara, gospodin s takvim imenom radio je kao meteorolog-motritelj na meteo-postaji Jelas prije rata. Iz tiska sam (Slobodna, Hrvatski list…) nakon “zadarskog slučaja” saznao kako postoji Željko Stipić, predsjednik zadarskog ogranka Hrvatski domobran, i Borislav Stipić iz udruge NDH, tj. Nezavisni dragovoljci Hrvatske. Ako su ta medijski eksponirana gospoda uporište vašeg članka, molim da objasne izneseno, ako se radi o nekom drugom Borislavu Stipiću, molim da se javi i javno opravda iznesene objede.