U Nacionalu od 25. siječnja, na str. 36, predstavljate Marinka Došena kao osobito prikladnog kandidata za predsjednika Uprave ACI Cluba. Kako se navodi na prethodnim stranicama napisa o toj temi, ”’zlatna koka’ hrvatskog nautičkog turizma koja raspolaže s 21 najboljom jadranskom marinom” mogla je doći (u međuvremenu odabran je drugi kandidat) pod dirigentsku palicu čovjeka koji je ispekao zanat na jednoj drugoj, istina nekadašnjoj “zlatnoj koki” hrvatskog gospodarstva u djelatnosti organske petrokemijske
industrije – DIOKI-ju.

Slika g. Došena i tekst o njemu asociraju na proteklih četiri godine koje smo dobro upamtili svi mi sadašnji zaposlenici Adria procesne industrije s otoka Krka, bivša DINA u sklopu DIOKI-ja, zaposlenici s lokacije Zagreb, a posebice svi oni zaposlenici koji su morali otići u sklopu restrukturiranja.

Duboko ogorčeni ovakvim reklamiranjem g. Došena kao uspješnog menedžera još uspješnijeg menedžerskog tima na čelu s Vladimirom Šelebajem-Sellierom i Edinom Lehom, zamolili bismo ga da posredstvom Nacionalove rubrike “Pisma” javno odgovori na sljedeća pitanja:

1. Smatra li svojim i uspjehom svojih šefova činjenicu da su gubici DIOKI-ja u restrukturiranju bili konstanta? Je li istina da su g. Šelebaj-Sellier i Leho po dolasku u DIOKI sredinom 2000. zatekli neto obrtni kapital u iznosu od 243 milijuna kuna, da bi završili tu godinu sa samo 176 milijuna? Iduće godine smanjili su ga za još 36,5 milijuna kuna, a smanjenje se nastavilo, posebice u 2003. i 2004., te je sve završilo s minusom od blizu 10 milijuna kuna na dan 30. lipnja 2004. (povremeno je dosezao i više od 50 milijuna), nakon čega slijedi odlazak g. Šelebaja.

2. Kako ocjenjuje uspješnost bivše Uprave DIOKI-ja kroz činjenicu da je svojim nasljednicima na čelu DIOKI-ja ta ista Uprava ostavila nenaplaćena potraživanja u iznosu 169,6 milijuna kuna?

3. Dijeli li g. Došen sudbinu svih onih zaposlenika iz Zagreba i s Krka koji su otpušteni uz neznatne otpremnine u odnosu na njegovu bruto zaradu u prvih sedam mjeseci 2004. koja, priča se na Krku, uključujući bonuse i dosta veliku otpremninu, ukupno iznosi više od 2,5 milijuna kuna?

4. Ocjenjuje li uspješnim rad svoga šefa, g. Šelebaja-Selliera, na restrukturiranju, koji je, priča se, samo u prvih sedam mjeseci 2004. ostvario po istoj osnovi primanja (sadržano u pitanju pod 3) od gotovo 5,5 milijuna kuna?

5. Smatra li opravdanim da je Edin Leho, kako se priča, samo za veljaču 2004. podigao iz DIOKI-ja više od milijun kuna, a već odavno nije radio niti bio viđen u DIOKI-ju?

6. Gospodine Došen, kako procjenjujete stručnost preostalih inženjera, svojih kolega i ostalog visokostručnog kadra u Zagrebu i našeg u API-ju na Krku, kao i znanstvenog kadra vezanog za organsku petrokemiju, koji predlažu ponovno otvaranje VCM linije, a vi ste je, g. Došen, vrlo temeljito zatvorili!? Isto tako, predlaže se otvaranje zaustavljenih i konzerviranih postrojenja za proizvodnju polietilena i ekspandirajućeg polistirena u Zagrebu.

7. Što g. Došen kaže na možebitnu podudarnost da novinaru koji ga je predstavio u Nacionalu, Željku Rogošiću, emisiju “U sridu” na Novoj TV producira “Core Media” čiji je direktor njegov bivši nadređeni g. Šelebaj-Sillier (navod iz časopisa Extra! od 19. siječnja 2005. na str. 12).

8. Napose, pitamo g. Došena u kojoj mjeri je odljev više od 26 milijuna kuna bruto za plaće, nagrade i otpremnine njemu i još dvojici čudotvoraca g. Šelebaju-Sellieru i Lehi, kako se priča, pozitivno utjecao ili će utjecati na budućnost DIOKI-ja i Adria procesnu industriju?

Još jednom, iskreno se nadamo da će naš bivši zaposlenik odgovoriti na sva ova pitanja podsjećajući nas, sve zaposlenike Adria procesne industrije d.d. i prije zaposlene, na trenutke “uspješnog” restrukturiranja.

Radmil Frančišković i Krešimir Mišković za Nezavisni strukovni sindikat energetičara Hrvatske, Samostalni sindikat energetike, kemije i nemetala DINE i Radničko vijeće Adrie iz Omišlja