Predstavljajući na Danu poduzetnika Hrvatske udruge poslodavaca svoje demagoške planove o stopama gospodarskog rasta u sljedećih deset godina u prosječnoj visini od sedam posto, čime je želio odgovoriti na oštru kritiku Vladine ekonomske politike koja je na tom skupu došla od predsjednika Stipe Mesića, premijer Ivica Račan doživio je blamažu i u tijeku stručne diskusije. Praktički mu je poručeno da ne zna o čemu govori, budući da su u povijesti takve stope rasta duže od desetljeća imali samo Južna Koreja i Singapur, a “nije sigurno da Hrvati žele toliko raditi koliko su radili građani tih dviju azijskih zemalja”.
Račana je posljednjeg radnog dana ožujka demantirao i Državni zavod za statistiku. Naime, dok je Račan rekao kako je stopa gospodarskog rasta u 2001. godini bila 4,5 posto, da je izvoz rastao 8 posto a industrijska proizvodnja šest posto, dotle je DZS objavio službene izračune i procjene prema kojima je gospodarski rast u prošloj godini bio 4,1 posto, što je čak neznatno niže od prosječnog gospodarskog rasta od 1994. do 1999. godine, dakle za vrijeme HDZ-a, kad je – unatoč recesiji u posljednjoj od tih šest godina – gospodarski rast iznosio 4,2 posto. Podsjetimo, u 2000. godini hrvatski je gospodarski rast iznosio 3,7 posto, s kojim uspjehom je ministar Mato Crkvenac bio toliko zadovoljan da je zahtijevao ispriku od ekonomskih prognostičara koji su predviđali skromnije rezultate. Međutim, i njegovi planovi od 4,5 posto, na osnovi kojih je Račan vjerojatno i govorio, izjalovili su se, kao što za konstrukciju projekta o sedampostotnom rastu u sljedećih deset godina Račan nema podršku ni ekonomskih savjetnika u svojem kabinetu.
Inače, prema Državnom zavodu za statistiku, gledajući po tromjesečjima gospodarski rast je na blagoj silaznoj putanji. Dok je u prvoj polovici godine rast iznosio 4,4 posto, u drugom je bio 3,7 posto.
No, u podacima DZS-a vide se i neki pozitivni zaokreti, iz kojih se da naslutititi da je rast, premda niži, ipak kvalitetniji, te iz tog razloga možda održiviji na duži rok. Tako je na stopu gospodarskog rasta u 2001. godini manje utjecala potrošnja države, koja se smanjila 3,9 posto, investicije u osnovna sredstva rasle su gotovo deset posto, a i kućanstva su trošila više – 4,6 posto. Čak je i rast izvoza roba i usluga bio 9,7 posto, no rast uvoza također i roba i usluga iznosio je 9,3 posto.
Dakle, komponente koje su generatori razvoja, investicije i izvoz (ali ne samo industrijskih proizvoda i roba nego i usluga) bilježe vrlo visoke stope rasta, ali izuzetno visoki uvoz (naravno više robe nego usluga) ipak sve smanjuje. Dakako da je pad državne potrošnje poželjan, iako negativno utječe na stopu rasta no ostavlja novac za investicije.