Od deset kandidata za privatizaciju Ine Vlada bi željela da u uži krug uđe pet, možda čak i šest, dok konzultanti, Deutsche Bank i PWC smatraju da to nije nikakav “uži izbor” i da nema toliko zaista ozbiljnih kandidata. Vlada želi što više kandidata kako joj se ne bi ponovio slučaj Croatia osiguranja, kad se izbor toliko suzio da gotovo i nema izbora, te da bi u natjecanju cijena bila viša. Međutim, ako ih je puno, potencijalni bi kandidati dobili vrlo kratak rok za provjeru poslovnih podataka (due diligence), pa bi je kupovali gotovo na neviđeno. Neki kandidati već godinama promatraju Inu. Tako Bernard Hudik iz OMV-a u novom broju časopisa Banka prilično izravno piše o Ininim rafinerijama, koje su najveća poslovna nepoznanica: “OMV ne zanimaju udjeli u rafinerijskim operacijama, ako to ne pomaže širenju maloprodaje i ne optimizira opskrbu crpki”. Odnos prema rafinerijama bit će jedan od glavnih uvjeta pri izboru Inina strateškog partnera.
Zoltan Aldot član Uprave mađarskog MOL-a, također u Banci, ističe golema ulaganja u rafinerijski biznis u MOL-u i u Slovnaftu (1,2 milijarde. dolara u posljednjih pet godina) te dodaje da žele “podržati sve promjene ” u Ini kojima bi se rafinerije osposobile za dostizanje europskih standarda. Od regionalnih kompanija koje se natječu za Inu treba istaći slovenski Petrol, s nepoznatim izraelskim partnerima, koji svoju šansu vidi u tome što Ini ne konkurira u rafinerijskom poslovanju, te u činjenici da su se restrukturirali bez socijalnih potresa. Pitanje je što u pogledu rafinerijskog poslovanja mogu ponuditi ruski kandidati koji mogu ponuditi novac.
Početkom tjedna Vlada je od konzultanata dobila analizu kandidata za short list i treba se odlučiti. Pitanje je isplati li se investitorima sklapati sporazume s Vladom ako će te ugovore provoditi druga vlada. Upravo zbog toga je u tranzicijskim zemljama već propalo nekoliko velikih privatizacija.