Objavljeno u Nacionalu br. 358, 2002-09-25

Autor: Nacionalova redakcija

VELIKI ZAOKRET NA HRVATSKOM FINANCIJSKOM TRŽIŠTU

Ministarstvo financija prvi put ponudilo trezorski zapis bez valutne klauzule na godinu dana

Prošlog se tjedna dogodio veliki zaokret na hrvatskom financijskom tržištu. Na redovitoj aukciji Ministarstvo je financija ponudilo tržištu, dakle bankama, fondovima i osiguravajućim društvima, da kupe trezorski zapis čije je trajanje jednu godinu, zapravo 364 dana. Zaokret se sastoji u tome što je riječ o kunskom vrijednosnom papiru, odnosno kupuje ga se kunama, a nakon godinu dana kod iskupa za njega se dobiju kune. Pri tome, nema valutne klauzule! Investitor, odnosno onaj tko kupuje taj vrijednosni papir, dakle ima razmišljati o tome koliko će mu za godinu dana vrijediti njegov ulog, kolika će biti njegova kupovna moć, s obzirom na inflaciju u kunama i kretanje tečaja kune.

Dosad su banke i druge financijske institucije ulagale u kunama do najviše šest mjeseci, dakle u kratkoročne plasmane. Na spomenutoj su aukciji međutim za kupnju jednogodišnjih trezorskih zapisa izišli sa čak 885 milijuna kuna, što je vrlo velika potražnja i izraz vrlo dobre likvidnosti domaćeg bankovnog i financijskog sustava. Odnosno, u bankama ima novca. Ministarstvo financija je međutim prodalo više nego upola manje jednogodišnjih kunskih trezorskih zapisa, 388 milijuna kuna. Toliko im je trebalo, a na aukciji su izabrali one banke koje su im tražile nižu kamatnu stopu, da nakon godinu dana proračun mora vratiti manje novca. S kamatom od 4,9 posto spomenuta je aukcija donijela i drugi značajan događaj: Hrvatska je dobila tzv. referentnu kamatnu stopu na jednogodišnje kunsko zaduženje. Zanimljivo je dakle da banke vjeruju da u godinu dana s tom kamatom mogu zaraditi bez valutne klauzule, odnosno da je u tih 4,9 posto i njihov trošak prikupljanja novca od građana ili poduzeća, zatim inflacija i barem minimalna zarada za pokrivanje troškova radne snage. Dosad je kao mjera (referentna stopa) služila eskontna stopa Narodne banke od 5,9 posto. Ali, ta je kamatna stopa bila neaktivna, jer HNB nije po toj stopi nikom, ni bankama u njezinom sustavu, posuđivao novac, i ona dakle nije bila izraz tržišnih zakonitosti. Samo je svojedobno Hagena obećala fondovima da će im po eskontnoj stopi ukamaćivati novac koji drži na svom računu dok ga ne rasporedi. Jedini rizik kod posuđivanja novca državi trebala bi biti inflacija, odnosno – država ne može bankrotirati nego uvijek vraća svoj dug pravodobno, a bankrotira kad za vraćanje duga mora odštampati novac. Drugim riječima, kamata od 4,9 posto je mjera nerizičnog kredita. Kad se posuđuje poduzećima, u kunama, kamata bi morala biti najmanje jednaka ili barem malo viša. Međutim, samo dan prije nego što će država izdati jednogodišnji kunski papir, pretekla ju je Pliva. Ona se zadužila po nižoj cijeni, nižoj kamatnoj stopi od 4,3 posto. Cjelokupnu joj je emisiju jednogodišnjih komercijalnih zapisa otkupio PBZ, kao dealer. Dok je PBZ za posuđivanje novca državi mogao dobiti kamatu od 4,9 posto, za posuđivanje Plivi dobit će 4,3 posto, ali je vjerojatno te papire dobio nešto jeftinije (kao što su prvokupci državne papire dobili nešto jeftinije). Da bi PBZ ostvario zaradu kao i druge banke, on bi morao Plivine papire prodati nešto skuplje, uz dakle još niži prinos.

Međutim, višak novca koji je ostao u bankama nakon aukcije trezorskih zapisa već je sljedeći dan povukao HNB, da banke njime ne bi počele kupovati devize, čime bi oslabile tečaj kune i utjecale na rast cijena. Ukratko, s aukcijom trezorskih zapisa na godinu dana počeo je nešto složeniji život hrvatskog financijskog tržišta, u kojem se odjednom računa značajno veći broj faktora. Vidjet ćemo kako će se u sljedećem razdoblju kretati kamatna stopa, tečaj i inflacija, koji odjednom postaju puno značajnije brojke nego dosad.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika