Linić i RačanIvica Račan i Slavko Linić izgleda pripremaju još jedan privatizacijski skandal. Kandidati za kupnju Ine, mađarski MOL, austrijski OMV i ruski Rosneft, trebaju do 22. siječnja predati svoje obvezujuće ponude za 25 posto plus jednu dionicu. U ponudama, potencijalni će se kupci odrediti o Ininom petogodišnjem planu, investicijama, eventualnoj dokapitalizaciji, nastupu na trećim tržištima, zajedničkom ili samostalnom, istraživanjima i iscrpljivanjima ležišta nafte i plina, odnosu prema zaposlenicima, ali će naravno ponuditi i cijenu.
Ponude će dakle biti vrlo opsežne i upravo u tome Linić i Račan vide svoju priliku. Naime, uvijek dosad otvaranje ponuda bilo je javno, ili bi nakon otvaranja bile objavljene, kako kod privatizacije banka, tako i u slučaju HT-a, a javnost se ustalila kao standard i kad je riječ o prodaji imovine Hrvatskog fonda za privatizaciju. No, u slučaju Ine postoji ta struja u Vladi koja želi načiniti zaokret, isključiti javnost i to tako da se ne objavi cijena, te posljedično i ostali elementi ponude gube težinu, jer nemaju konteksta. Obrazloženje je čista demagogija, da su ponude složene i da visina cijene može zavesti. Manipuliranje javnošću u tome je što, ako se ne objave ponude, time otvorena mogućnost da selektivno prodiru u javnost uz pomoć novinara od povjerenja, te da grupe i lobiji na taj način modeliraju raspoloženje birača u vezi sa “svojim” kandidatom. Tako se već događalo kad je bila riječ o privatizaciji HT-a. Ivica Račan obećao je da će nakon potvrđivanja u Saboru objaviti ugovor ili glavninu ugovora o prodaji HT-a, ali to nije učinio. Također, obećali su i da će privatizacija Ine biti transparentna, ali je pokušaj da se instalira PR agencija koja će tu privatizaciju prezentirati javnosti destruiran. Amnesty Internationalu bilo je obećano nadgledanje privatizacije, ali kako obećanje nije ispunjeno, Josip Kregar, koji vodi AI, odustao je od toga.
Svjesni opasnosti da budu izigrani, među kandidatima se pojavila inicijativa da nakon otvaranja ponuda sami hrvatskoj javnosti predstave svoje ponude, i cijenu i ostale elemente, bilo putem press releasea, bilo putem konferencije za tisak. Pitanje je hoće li im Vlada to dopustiti. Ako ne dopusti, velika je vjerojatnost da se pribjegne neformalnim kanalima.
Osim svega, Slavko Linić poslao je poruku kandidatima o cijeni, izjavom da od privatizacije proračun očekuje dvije milijarde kuna. Glavninu treba popuniti Ina.
Za usporedbu, nedavno je češka Vlada objavila da od prodaje 63 posto dionica svojeg naftnog monopola Unipetrola, nakon neuspjele privatizacije u prvom krugu, kad je prodan švicarskoj firmi lokalnog češkog tajkuna, ovaj put očekuje 300 milijuna dolara. Kao mogući kupci navode se poljski PKN Orlen, mađarski MOL i austrijski OMV. Češka Vlada privatizaciju planira provesti do kraja ove godine ili najkasnije početkom 2004. godine.