Plaće naslovnicaImam plaću od 12.000 kuna i prvi sam put potpuno zadovoljna svojim poslom i mjesečnim primanjima", priznala je za Nacional 30-godišnja poslovna žena iz Zagreba, s bogatim iskustvom u poslovima korporativnih komunikacija, zaposlena na rukovodećem mjestu u uspješnoj kompaniji. No da bi došla do sadašnjeg statusa i plaće koja je gotovo trostruko veća od hrvatskog prosjeka, u šest godina promijenila je šest poslova u šest tvrtki i državnih institucija.

"Moja prva plaća pripravnice u državnoj upravi iznosila je 2800 kuna. Bilo je to 1999. nakon što sam se vratila s poslijediplomskog studija na europskom sveučilištu gdje sam stekla titulu magistra. Prve poslove ne biraš radi novca nego radi stjecanja iskustva jer svi poslodavci traže mladog, školovanog i iskusnog čovjeka, što je nelogično. Morala sam pristati na plaću od 2800 kuna jer sam trebala od nečega početi", kaže Nacionalova sugovornica.

Ubrzo je prešla u drugi dio državne uprave, gdje je vodila odnose s javnošću s početnom plaćom od 3200 kuna, a u godinu i pol dana, koliko se ondje zadržala, plaća joj se popela se na 4000 kuna. Karijeru u državnoj upravi završila je prije tri godine kao službenica u Vladi s 8000 mjesečno. Tada, kako kaže, nije imala iskustva u pregovorima s poslodavcem pa je rukovodeći posao u komunikacijskom odjelu jedne od vodećih hrvatskih banaka, na koji je tada prešla, obavljala za 7500 kuna mjesečno. Kako je nakon godinu morala promijeniti posao, zaposlila se na srednjem menadžerskom položaju u marketinškoj agenciji za plaću od 7000 kuna. "Poslodavac mi je obećao određene bonuse na osnovna primanja i izglednu mogućnost napredovanja. No ništa se od toga nije ostvarilo", kaže Nacionalova sugovornica koja je odbila direktorski položaj u poznatoj zagrebačkoj tvrtki. "Za mjesto direktorice marketinga i službe za odnose s javnošću nudili su plaću od 6000 kuna, koliko imaju tajnice velikim bankama." Zaposlila se u nevladinoj organizaciji gdje je imala dotad najveću plaću - 10.000 kuna. No dobila je primamljivu ponudu tvrtke u kojoj danas radi. "Nikada nisam bila u poziciji da s poslodavcem pregovaram o povećanju plaće jer su ponude za nove poslove stizale prije nego što bi prošlo dovoljno vremena da se razgovara o većoj naknadi. Moja je logika bila da mi je u početku najvažnije steći iskustvo kako bih na kraju dobila posao i položaj koji želim", kaže Nacionalova sugovornica te ističe da je zbog čestog mijenjanja poslodavca stekla pregovaračku sposobnost koju prije nije imala. Kad je prelazila na svoje sadašnje radno mjesto, postavila je uvjete od kojih nije odstupila. Osim toga, kako sama priznaje, sada je na položaju koji se ne traži preko oglasa nego se dobiva na preporuku.

Njeno iskustvo pokazuje da mladi školovani ljudi, kako bi došli do posla i plaće koji zadovoljavaju njihove potrebe, moraju proći mukotrpan put na radnim mjestima na kojima će biti nezadovoljni.

Kako su potvrdili i stručnjaci s kojima je Nacional razgovarao, brže napredovanje na poslu uglavnom dolazi uz češće mijenjanje tvrtke i poslodavca. Najvažniji parametar pri zapošljavanju svakako je visina primanja. To potvrđuje nedavno istraživanje koje je provela vodeća tvrtka za upravljanje ljudskim resursima Grupa Selectio na 1577 zaposlenih: većini ispitanih plaća je najvažniji element zadovoljstva poslom. Mogućnost osobnog razvoja, sigurnost radnog mjesta, odnos s kolegama i uvjeti rada tek slijede iza plaće. Doda li se tomu podatak iz istog istraživanja po kojem je čak 37 posto ispitanika nezadovoljno svojim poslom, nameće se zaključak da plaće u Hrvatskoj nisu zadovoljavajuće.

Nacional je u suradnji s Grupom Selectio, u sklopu koje posluje i portal MojPosao, izradio tablicu u kojoj iskusni profesionalci koji su već napravili korak više u poslovnoj karijeri mogu provjeriti kolika je njihova stvarna tržišna vrijednost. Uz zanimanja po gospodarskim sektorima nalaze se pripadni iznosi plaća koje se u Hrvatskoj mogu dobiti, i to u rasponu od početne do najviše. Radi se o procjeni ranga u koji spada 60 posto svih plaća za pojedino zanimanje. Selectiovi podaci koje donosi Nacional ekskluzivni su jer u Hrvatskoj, za razliku od razvijenih zapadnih zemalja, zasad ne postoji ni jedna institucija ili privatna tvrtka koja ima ažurirane podatke o rasponu plaća po zanimanjima i radnim mjestima. "Unatoč velikom interesu poslodavaca svaki pokušaj da se pokrene takav projekt doživio je neuspjeh. Osnovni je razlog strah poslodavaca u Hrvatskoj od curenja informacija o visini plaća njihovih zaposlenika. Kako bi izbjegli izlaganje takvom riziku, kad žele doznati visinu plaća uposlenika na određenim položajima u konkurentskim tvrtkama, radije se odlučuju za istraživanje internim kanalima", kaže direktor Grupe Selectio Nenad Bakić, osnivač prve internetske burze rada u Hrvatskoj MojPosao.

Podatak o visini plaća za pojedina zanimanja važan je parametar potencijalnim investitorima koji žele pokrenuti posao u Hrvatskoj. "Iako postoje formalna istraživanja o visini plaća, uglavnom na menadžerskim položajima, ona se rade na vrlo malim uzorcima i strani investitori uglavnom ne drže mnogo do njih, nego se većinom oslanjaju na neformalne procjene agencija poput naše", kaže Bakić. Posljednji primjer dolaska strane tvrtke u Hrvatsku jer ulazak trećeg GSM operatera na telekomunikacijsko tržište, švedske kompanije Tele2. Šveđane su itekako zanimali podaci o plaćama zaposlenih u konkurentskim tvrtkama VIPnetu i T-Mobileu. Plaće njihovih zaposlenika, kao i mjesečna primanja u drugim poslovnim granama, ovise o propulzivnosti branše, trenutačnom stanju na tržištu, kao i o geografskom sjedištu tvrtke i njenih poslovnih jedinica. Naime, tvrtka će za nekog radnika više platiti ako ga plaća u Zagrebu nego, primjerice, u Vukovaru.

Na hrvatskom tržištu rada, bar kad je riječ o iskustvima agencije za posredovanje, zastupanje i poslovno savjetovanje Adecco, najpropulzivnija i najtraženija zanimanja su ona u prodaji poput komercijalista, voditelja prodaje i prodajnih predstavnika. Tražena su i zanimanja vezana za financije i controlling te multitask pozicije koje su najčešće kombinacija više pozicija u jednoj. Spomenuta agencija trenutačno ima najviše traženja za pozicije u farmaceutskoj industriji i za rukovodeće položaje u proizvodnji. S druge strane, lošu perspektivu imaju poslovi vezani uz državni sektor kao što su profesori, odgajatelji, a vrlo malo su tražena i zanimanja raznih referenata u državnim upravama. Najviše šanse za dobivanje posla imaju ekonomisti, farmaceuti, inženjeri strojarstva, građevine i elektrotehnike, a najmanje se traže pedagoški, kineziološki, prometni i pravni fakultet, tvrde u Addecu.

S podacima agencije Adecco djelomice se podudaraju rezultati istraživanja Grupe Selectio, provedenog u travnju na uzorku od 78 poslodavaca. Prema tim rezultatima također su najtraženiji menadžeri u prodaji, a slijede informatičari, inženjeri i stručnjaci za marketing i odnose s javnošću. Međutim, rang-lista najbolje plaćenih struka ne podudara se s redoslijedom najtraženijih zanimanja. Najbolje su plaćeni ljudi koji se brinu o financijama kompanije, dok su položaji u marketingu i prodaji na drugom, odnosno trećem mjestu. Na listi plaća stručnjaci u informatici, prema istraživanju Grupe Selectio, tek su na četvrtom mjestu. Njihove plaće kreću se u rasponu od 6500 kuna, koliko prosječno imaju sistem administratori, do prosječne plaće od 7500 kuna, koliko mjesečno primaju programeri.

No primjer Bojana V., 29-godišnjeg računalnog tehničara iz Zagreba, koji prima plaću od 10.000 kuna, pokazuje da mjesečna primanja u sličnim zanimanjima nisu ujednačena u raznim tvrtkama. Bojan V. je u protekle četiri godine promijenio tri radna mjesta i tek je na ovom posljednjem jednako zadovoljan uvjetima rada i plaćom. Po završetku trogodišnjeg studija računalstva na FER-u, Bojan je svoj prvi posao našao u maloj privatnoj tvrtki koja zapošljava sistem administratore.

"Bio je to prvi posao koji sam dobio, i to na preporuku prijatelja koji je dugo radio za tu tvrtku. Iako sam trebao raditi kao sistem administrator, klijenti su baš u to vrijeme najčešće tražili izradu i održavanje web stranica pa sam zapravo godinu dana radio kao web dizajner. Budući da taj posao nije pretjerano zahtjevan, ni plaća nije bila bogzna kakva - zarađivao sam jedva 3000 kuna. No kad radite posao ispod svojih profesionalnih mogućnosti, vrlo često zatupite. To se dogodilo i meni pa sam odlučio potražiti zaposlenje u kojem ću moći pokazati, ali i unaprijediti svoje znanje." Bojan se potom javio na oglas na jednom web portalu, nakon čega je dobio posao sistem administratora u zagrebačkoj štedionici.

"Pregovori o poslu tekli su prilično glatko. Bez pretjeranog inzistiranja isposlovao sam slobodne vikende i pun godišnji odmor. Sjajno je bilo i to što sam u toj tvrtki doista radio ono za što sam obučen. Održavao sam postojeći informatički sustav, ali i bio na raspolaganju za sve vrste tehničke pomoći. Sve je bilo zadovoljavajuće, osim plaće. Ona je iznosila oko 4000 kuna, što je za mene koji sam upravo u to doba otišao iz roditeljskog u podstanarski stan bilo nedovoljno."

No Bojan je imao sreće. Zbog preseljena posla u susjednu državu vlasnik tvrtke u kojoj je radio obećao mu je pomoći pri traženju novog posla. Preporučio ga je direktoru privatne zagrebačke tvrtke koja je tražila računalne tehničare i programere.

"Kad sam došao na razgovor, mislio sam da ću, poučen iskustvom, morati itekako pregovarati o visini plaće. Gotovo sam pao sa stolice kad me vlasnik tvrtke pitao zadovoljava li me plaća od gotovo deset tisuća kuna. Oduševljeno sam prihvatio posao koji i danas radim i koji je u punom smislu riječi ispunjenje mog profesionalnog sna. U tvrtki danas radim i kao sistem administrator i kao programer. Projektiram, izrađujem i održavam programske sustave i izrađujem poslovne računalne aplikacije, a uz to izrađujem i održavam web stranice. Bolje od toga nisam mogao naći i svjestan sam da sam jedan od rijetkih sretnika koji se pri traženju posla nisu suviše oznojili", kaže Bojan V. Njemu je pri izboru posla i danas najvažnije da je posao dinamičan i da motivira te da ima zadovoljavajuću plaću i ono što je, kaže, najvažnije, mogućnost usavršavanja i svrhovite primjene stečenog znanja.

Za razliku od plaća većine zaposlenih u Hrvatskoj, lakše je doći do podataka o tome koliko su plaćeni ljudi na menadžerskim položajima. Prije tri godine Nacional je objavio rezultate prvog istraživanja o visini plaća, bonusima i beneficijama vodećih kadrova u Hrvatskoj, koje je provela konzultantska tvtka Iveković savjetovanje. Tada su prosječna godišnja ukupna primanja glavnog direktora iznosila više od 680.000 kuna bruto. "Plaće top menadžera u Hrvatskoj kreću se u širokom rasponu od 30 do 150 tisuća kuna mjesečno", kaže Sanja Brkić Falkeš iz head hunting agencije PMC. "Osim vrlo visoke plaće, postoji niz dodatnih beneficija, od luksuznih automobila do bonusa i primanja u dionicama, koje često iznose puno više od samih plaća te su pravi financijski motivator u cijelom paketu. Također sve to ovisi o menadžerskom ugovoru gdje ponekad postoje zajamčeni bonusi bez obzira na rezultat, a ponekad iznose i do 100 posto godišnje plaće, pa i više. Akumuliranje dionica kroz godine i njihovo pravodobno plasiranje njihovim vlasnicima može donijeti milijunske iznose", kaže Sanja Brkić-Fakleš. Dodaje da je važna stavka ugovora i otpremnina koja može iznositi i do 1,5 milijuna kuna. Top menadžeri trude se ispregovarati takve uvjete kojima su vrlo zaštićeni i neće biti financijski oštećeni bez obzira na sve.

Računa se da menadžeri čine samo 5 posto zaposlenih u Hrvatskoj, a njihove plaće ulaze u prosjek plaća koje redovito izračunava Državni zavod za statistiku (DSZ). Prema DSZ-u prosječna hrvatska plaća u veljači je iznosila oko 4200 kuna. Uzme li se u obzir da analize Financijske agencije pokazuju da je prosječno isplaćena plaća u Hrvatskoj 20 posto niža od podataka DSZ-a te da u prosjek plaća ulaze i menadžerske plaće, realna slika plaća u Hrvatskoj je iskrivljena.

Po granama djelatnosti, prošle je godine najveća prosječna neto plaća zabilježena u financijskom poslovanju, 5600 kuna, dok je najniža bila u ribarskoj grani u iznosu od 2900 kuna, čemu je pridonijela i kvalifikacijska struktura zaposlenih. Tako je u djelatnosti štavljenja i obrade kože, dijela prerađivačke industrije s prosjekom od 3590 kuna, prosječna plaća iznosila 2100 kuna. Istodobno je u zračnom prijevozu, kao dijelu prometne industrijske grane, prosjek bio 7800 kuna. Nešto bolji prosjek plaće od djelatnosti štavljenja i obrade kože imaju tekstilci s 2300 kuna i trgovci s 2600 kuna.

Iznad prosjeka zarađuju zaposleni u oružanim snagama i policiji s prosjekom od 4600 kuna, zdravstvu i socijalnoj skrbi s 4800 kuna, a slijede ih zaposleni u elektrodistribuciji i vodovodu s prosječnom plaćom od 4500 kuna, te u transportu, skladištenju i rudarstvu s 4400 kuna.

Prosječna plaća hrvatskih carinika je 3700 kuna, dok u Poreznoj upravi prosjek iznosi 4000 kuna. Osobni dohodci ispod prosjeka u Hrvatskoj su i u građevinarstvu, trgovini, hotelijerstvu i ugostiteljstvu te u sektoru prerade hrane.

Kako se izboriti za bolje uvjete rada
Savjeti projekt menedžerice agencije Adecco
Adeccova projekt menadžerica Ines Horvat savjetuje kako uopće tražiti posao, ponašati se na intervjuima te kako uspješno pregovarati za što bolje uvjete rada i bolju plaću.
"U traženju posla iznimno je važno kontinuirano pratiti što se traži i događa na tržištu rada, čak i kad niste aktivni tražitelj, te se stalno razvijati i educirati u skladu s tim. Kad je riječ o razgovorima za posao, preporučljivo je biti otvoren i iskren te jasno odgovarati na postavljena pitanja. Vrlo je važno prethodno se pripremiti za intervju, dobro razmisliti o vlastitim interesima, ali i proučiti o kakvoj je kompaniji riječ. Pregovaranje o uvjetima rada i plaći uvelike će olakšati detaljno analiziranje obveza na radnom mjestu, pa za svaki od tih aspekata tražiti adekvatnu nagradu. Preporučljivo je tražiti bonuse za ostvarene rezultate, naravno, ako su zaista postignuti."

Kako pregovarati sa šefom o plaći

1. Dodana vrijednost
Razmislite kakvu korist od vas ima tvrtka. Važno je da ste sigurni da su vaše ideje dale određene rezultate u poslovanju tvrtke. Dobru startnu poziciju u pregovorima o plaći osiguravaju i pohvale i priznanja klijenata i suradnika.

2. Pravi trenutak
Nema boljeg trenutka za pregovor o plaći o onoga kad je branša u kojoj je tvrtka u ekspanziji, što kao jednu od posljedica ima nedostatak stručnog osoblja na tržištu. Svatko tko je odlučio pokušati podići plaću u pregovorima sa šefom mora se dobro pripremiti za razgovor te najaviti nadređenom o čemu želi razgovarati. Jako je važno poznavati točnu analizu poslovanja tvrtke, ako je ikako moguće.

3. Sposobnost uživljavanja
Treba imati na umu da je i šef čovjek s osjećajima. Onaj tko namjerava sa šefom pregovarati o povećanju plaće mora se staviti u njegov položaj i razlučiti što mu je odbojno i na što je osjetljiv. Treba biti svjestan da baratanje činjenicama ne jamči uspješne pregovore. Tijekom razgovora treba voditi računa o šefovim jakim stranama i manama.

4. Bez ucjenjivanja
Ako imate bolju poslovnu ponudu iz druge tvrtke, dajte šefu do znanja da prednost dajete sadašnjoj tvrtki. Šef je svjestan da viša plaća ipak tjera na razmišljanje. Prijetnje, izazivanje sućuti i kuknjava donose više štete nego koristi. Upiranje prstom na više plaće kolega također nema smisla.

5. Druga runda pregovora
Ako pregovori o plaći nisu dali željeni rezultat, treba dogovoriti novi termin razgovora. Treba zabilježiti stavove i želje šefa iznesene u prvom razgovoru kako bi zaposlenik u drugoj rundi bio u boljem položaju.

okvir

Koji faktori utječu na visinu plaće

1. Vanjski utjecaj
Geografski položaj tvrtke (nije svejedno u kojoj je županiji ili gradu sjedište), nedostatak radnika i stanje u branši.

2. Vlastito znanje i učinak
Osobe sa završenim fakultetom ili stručnim ispitom mogu u prosjeku računati na 15 posto veću plaću. Stručna škola donosi 15 posto veću plaću.
Adekvatan pristup tržištu i klijentima može rezultirati 20 posto većom plaćom pri promjeni posla. Poznavanje strnih jezika može utjecati 10 do 20 posto na visinu plaće.

3. Pozicija
Istraživanja su pokazala da razlika u visini fiksne plaće među kolegama na poslu može iznositi do 20 posto. Ta razlika može se postići na osnovi mobilnosti i fleksibilnosti zaposlenika. Dodatke na plaću imaju zaposlenici koji žive na velikoj udaljenosti od posla i čije radno vrijeme prelazi granice propisane Zakonom o radu. Visina ovisi o premijama za obavljeni posao. Poznato je da veću plaću imaju zaposlenici odgovorni za financije.

Plaće državnih dužnosnika
Svakako da su najprimamljivije i najveće plaće državnih dužnosnika. Predsjednik Republike Stjepan Mesić prima osobni dohodak od 22.000 kuna dok predsjednici Sabora, Vlade i Ustavnog suda Vladimir Šeks, Ivo Sanader i Petar Klarić primaju mjesečni osobni dohodak od 18.800 kuna. Potpredsjednici Vlade i Sabora Jadranka Kosor, Damir Polančec, Đurđa Adlešić, Darko Milinović, Luka Bebić, Vesna Pusić i Mato Arlović te guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski mjesečno zarađuju 17.000 kuna. Suci Ustavnog suda, glavna državna revizorica Šima Krasić, pučki pravobranitelj Jurica Malčić i ministri vlade zarađuju 15.400 kuna. Pomoćnici ministara i državni tajnici po 10.200 kuna, rektor Sveučilišta 12.700 kuna, a ravnatelji HZZO-a i HZMO-a po 11.000 kuna.
Prosječna plaća zastupnika je oko 13.000 kuna, no kad se na nju nakaleme dodaci za članstva u odborima, zastupnički paušal, naknada za odvojeni život i ostale povlastice, ona raste još tri, četiri ili pet tisuća kuna. Zastupnički paušal je neoporeziv, iznosi 1700 kuna, a zastupnici i nakon prestanka mandata dobivaju šest mjeseci punu plaću, a sljedećih šest mjeseci pola plaće.
Prema Vladinoj odluci naknadu za odvojeni život od 1000 kuna imaju svi zastupnici koji žive više od 50 kilometara od Zagreba, a za vrijeme zasjedanja Sabora smješteni su u vlastitim ili državnim stanovima. U praksi ta se odluka primjenjuje na osnovi vrlo širokog tumačenja saborskih stručnih službi pa naknadu od 1000 kuna dobivaju svi zastupnici, njih više od 60, koji žive najmanje 50 kilometara od Zagreba, bez obzira na to imaju li u mjestu prebivališta užu obitelj ili žive sami. Zastupnicima koji imaju prebivalište 50 kilometara izvan Zagreba Sabor plaća stan u metropoli. Cijena takvog stana je oko 2500 kuna mjesečno za najamninu plus 500 kuna za režije.