Jedno od rijetkih vanjskopolitičkih iznenađenja koja je u posljednje vrijeme doživjela Hrvatska predstavlja novi Mario Nobilo, hrvatski veleposlanik u Ljubljanismjer slovenske politike. Otkako je na vlasti vlada Janeza Janše, Slovenija je jedan od glavnih zagovornika primitka Republike Hrvatske u EU. Nedavno je u Ljubljani održan i skup Hrvatska na putu u EU na kojem se – prema izvješćima ovdašnjih medija – u središtu skandala našao hrvatski veleposlanik Mario Nobilo.

  Nakon što je nezavisni analitičar Tomaž Šaunik izjavio da je kriminal duboko infiltriran u vrhove hrvatske vlasti, Nobilo je zaprijetio da će napustiti konferenciju. Optužio je Šaunika za govor mržnje i upozorio da je nedugo prije provaljeno u njegovu rezidenciju u Ljubljani. Njegov istup mnoge je iznenadio jer je riječ o jednom od najiskusnijih hrvatskih diplomata. U intervjuu za Nacional, Nobilo opisuje incident i govori o odnosima između Hrvatske i Slovenije.

  NACIONAL: Dojam je da su odnosi između Slovenije i Hrvatske posljednjih mjeseci poboljšani. Odakle takav obrat?
  - Ti odnosi nikad nisu bili loši, iako je katkad posebno dolazilo do povećanih napetosti. Obje vlade sada ulažu napor da se otvorena pitanja ne dramatiziraju. Ne treba biti toliko osjetljiv oko pitanja koja ne zaslužuju toliko medijske i političke energije i njih treba rješavati na razini struke i prava.

  NACIONAL: U Hrvatskoj se s priličnim iznenađenjem komentira činjenica da imamo potporu vlade Janeza Janše koji zbog toga trpi kritike Antona Ropa i lijevog centra.
  - To nije iznenađenje. Osim bliskih stranačkih i koalicijskih osobina u odnosima naših država konačno je prevladao politički pragmatizam i regionalna odgovornost. Očekujem nastavak tog konstruktivnog trenda koji zagovaraju i naši europski partneri. To ne znači da će se otvorena pitanja riješiti preko noći, ali trebalo je zaustaviti prenaglašavanje onih otvorenih pitanja koja nemaju veliku životnu težinu. Neka pitanja, kao što je Nuklearna elektrana Krško, potpuno su ili uglavnom riješena. Malogranični režim omekšava našu granicu, a Slovenija iz principijelnih i pragmatičkih razloga aktivno podržava pristupanje naše zemlje euroatlantskim integracijama. Jedni drugima smo vrlo važni partneri u ekonomiji, kulturi, turizmu, investicijama i brojnim drugim pitanjima. Jednom riječju, život je mnogo jači od politike, što je i dobro jer on na neki način korigira politiku.

  NACIONAL: Zašto vas je onda toliko iznervirao istup Šaunika i njegove kritike stanja u Hrvatskoj?
  - Slovenski mediji su taj navodni incident prenijeli korektno i nije mi jasno zbog čega se u Hrvatskoj toj epizodi na inače vrlo uspjeloj konferenciji o hrvatskom putu u EU daje toliki publicitet. Mislim da je posao svakog ambasadora da brani svoju zemlju kada rječnik i teze nisu prihvatljivi. Problem je dublji od osobnog stava jednog nezavisnog analitičara. U posljednje vrijeme Hrvatskoj se postavljaju nedostižni ciljevi kao da stalno moramo dokazivati da nismo država i narod s greškom.

  NACIONAL: Šaunik je izjavio kako Hrvatska nije kredibilna pravna država i da postoji snažan utjecaj kriminala na vlast. Nije li to bar djelomično točna ocjena?
  - Mene ne brine mišljenje nezavisnog analitičara jer to nije službeni stav slovenske vlade. Posljednjih tjedana učestalije se ponavlja teza da Hrvatska nije zrela za Europu, da je kriminal duboko u državnim strukturama i da nismo pravna država. To nije samo uvredljivo, nego približavanje Hrvatske prema EU i NATO-u čini gotovo nemogućim ciljem. To nije stajalište službene Ljubljane jer je slovenska vlada, pa i ovdašnja javnost, u posljednje vrijeme jedan od naših najvećih saveznika na putu u EU. Oni dobro razumiju što se događalo na ovim prostorima i kolika je čija krivnja za rat i njegove posljedice.

  NACIONAL: Što Slovenci misle o Hrvatskoj?
  - Slovenci su u privatnim kontaktima vrlo korektni i srdačni ljudi.  Naravno da na obje strane postoje neke osjetljive političke teme, rekao bih da se Hrvati previše opterećuju oblikom svog državnog teritorija, a Slovenci veličinom. Mislim da na obje strane treba razmišljati o tome koliko je i naš i njihov životni prostor veličanstven, a ne velik ili izdužen. Vjerujem da zajedno više možemo pomoći jedni drugima, ali i stabilizaciji cijele ove regije. Slovenci jako dobro poznaju Hrvatsku, gotovo da vole Jadran više od nas samih. Među običnim ljudima nema dubljih animoziteta, a poznato je da nema ni povijesnih.

  NACIONAL: Kakva je situacija sa štedišama Ljubljanske banke nakon što je potvrđeno da će međunarodni sudovi odlučivati o njihovim pravima?
  - Smatram da je pitanje štediša te banke mnogo važnije od relativno malih spornih točaka na zajedničkoj granici koje treba definirati. Dug Ljubljanske banke je složen problem, jer pogađa mnogo ljudi, i tako se stvara negativna energija u našim odnosima. U konačnici to je i pitanje ljudskih prava zbog čega su štediše tužili Novu ljubljansku banku Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Države se ne trebaju pogađati oko ovog duga jer je riječ o banci koja nije propala, a najveći broj štediša ima relativno male uloge, što se može riješiti dosta brzo. Rješenje ovog problema je i u interesu slovenskih bankara i privrede, budući da će im tada biti olakšano vraćanje poslovnog povjerenja na prostorima cijele bivše Jugoslavije. Mnogi u Sloveniji priznaju da je to bila pogreška, ali još nema političke snage da se ona počne ispravljati. Za mene je to primjer da i u Sloveniji postoje slučajevi iz kojih se vidi da pravna država ne funkcionira savršeno.

  NACIONAL: Gledano iz slovenskog kuta, postavlja se pitanje zašto Hrvatska ne popusti kad je riječ o Piranskom zaljevu, koji za susjednu državu ima izrazito emocionalno značenje.
  - Nema ni jednog životnog pitanja koje bi bilo kakvo povlačenje crte u Piranskom zahtjevu odmah unaprijedilo. Turizam, pomorstvo i cjelokupni život tamo teku potpuno neometano. Možda je iznimka ribarstvo, ali ribe ionako ima malo. Nije mi poznat ni jedan primjer da je neki brod koji je plovio prema Kopru bio zaustavljen zato što Slovenci nemaju izravni pristup otvorenome moru. Pitanje slobodne plovidbe u sjevernom Jadranu precizno je regulirano Konvencijom o pravu na moru i Sporazumom između Hrvatske, Italije i Slovenije. Više se radi o pitanju nacionalnog ponosa na moru. U Piranskom zaljevu i na cijelom Jadranu hitno su nam potrebni mehanizmi suradnje u ekologiji, ribarstvu, turizmu i sigurnosti. Upravo radimo na pragmatičnom sporazumu naših vlada, koji treba spriječiti ovakve incidente i osigurati postizanje konačnog rješenja.
 
  NACIONAL: Kako ste vi kao dugogodišnji diplomat doživjeli nedavno proširenu optužnicu Carle Del Ponte protiv hrvatskih generala?
  - Ova proširena optužnica zaslužuje dublju političku i pravnu analizu i treba je pobijati na sudu. Ona trenutačno u Hrvatskoj proizvodi velike političke i emocionalne turbulencije koje su možda i pretjerane. Moj je dojam da je hrvatsko društvo unutar sebe prošlo katarzu. Međunarodnim pritiscima stalno nas se vraća na teme prošlosti i ideologije i iznova se svađa već pomirene. Tako je Hrvatska stalno u napola izbezumljenom stanju i ako pogledate, u zadnje vrijeme najviše energije trošimo na lobiranje za datum početka pregovora i potragu za jednim čovjekom. Mislim da umjesto toga Hrvatsku treba pustiti da nastavi i završi svoje reforme. Čak i predstavnici manjina i nevladinih organizacija za zaštitu ljudskih prava mogu potvrditi da je stanje s ljudskim pravima u Hrvatskoj bolje negoli u nekim državama koje su ušle ili uskoro ulaze u EU. Naravno da imamo problema, ali pritisak na Hrvatsku je velik i nikad ne možemo biti sigurni da je upravo ovo što sada radimo i ono konačno što moramo napraviti, da bismo počeli živjeti normalno.

  NACIONAL: Pitam vas to zato što ste za vrijeme "Oluje" bili hrvatski veleposlanik pri UN-u u New Yorku. Jesu li vas diplomati s kojima ste kontaktirali upozoravali da je "Oluja" nelegitimna vojna akcija?
  - U Vijeću sigurnosti i Generalnoj skupštini UN-a uspjeli smo u to vrijeme usvojiti rezolucije UN-a koje su potvrdile da se nedvojbeno radi o hrvatskom teritoriju pod okupacijom, što znači da je Republika Hrvatska imala legitimno pravo reintegrirati te dijelove svoje države. Naravno da smo se u Ujedinjenim narodima sporili o metodama reintegracije. Čini mi se da glavni problem proširene optužnice nije legitimnost ili nelegitimnost "Oluje", nego je preširoko zahvaćena odgovornost za zločine koji su tada počinjeni i na našoj strani, čime su izvrnuti stvarni motivi "Oluje". Htio bih naglasiti da je u to vrijeme u Vijeću sigurnosti bilo ključno ponašanje Amerike koja je tada preuzela vodstvo nakon što se vidjelo da EU i UN ne mogu riješiti problem bivše Jugoslavije i da se urušava kredibilitet svih tih organizacija. SAD je dopustio Hrvatskoj da uspostavi vojni balans, što je bio uvjet za Dayton.

  NACIONAL: Uputili ste Sloveniji svojevrsnu zamjerku jer vam je nedavno u Ljubljani opljačkana rezidencija. Što su lopovi odnijeli?
  - Nikome nisam ništa zamjerio, nego sam to uzeo kao vlastiti primjer da i u ovakvoj zemlji, a ne samo Hrvatskoj, postoji kriminal. Ali to ne znači da bilo tko ima pravo kvalificirati Sloveniju kao nepravnu državu. To samo dokazuje da su kriminal, droge i sigurnost zajednički problemi koje ne treba politički kvalificirati.