Premijer Ivo Sanader u najtežoj je situaciji otkada je na vlasti. Još je gora situacija u njegovoj vlastitoj stranci koju su do Završni udarac Sanaderu je zadalo proširenje optužnice u slučaju Čermak i Markač na cijeli tadašnji državni vrh, u kojem je jednu od najistaknutijih uloga imao upravo današnji premijer Sanaderkraja deprimirali loši rezultati na lokalnim izborima. Tu lošu atmosferu u vrhu stranke Sanader nije uspio popraviti ni svojim uobičajenim trikom da blefira poput hladnokrvnog revolveraša i u javnosti svoj poraz prikaže kao pobjedu. To je pokušao učiniti u nedjelju navečer na HTV-u kad su ga novinari zamolili za komentar izbora. No to blefiranje nitko nije uzeo zaozbiljno; njegovu sjajnu glumu, kao slamku spasa i kao nešto što je stvarno, prihvatili su samo okupljeni u stožeru stranke koji su do tada pokislo čekali konačne rezultate izbora. Izgubljena Slavonija, izgubljen Split, katastrofa u Zagrebu...

  Jedino svjetlo u dugačkom, tamnom tunelu u koji je upao HDZ pokazuje se u Zadru, gradu i županiji, gdje je K Ako želi ostati na vlasti Sanader, među ostalim, mora zaboraviti stranačke interese i hitno u vladu pozvati stručnjakealmeta ponovno pobijedio i gdje će bez problema oformiti vlast. Ono što Sanadera kao iskusnog političara treba posebno zabrinjavati jest trend koji pokazuju lokalni izbori. Naime, sve ono što se dogodi na lokalnim izborima, nakon dvije godine ponovi se i na parlamentarnim izborima. Unutar HDZ-a već su se počela postavljati pitanja tko je kriv za katastrofu. Odgovor je vrlo jednostavan: kriv je Ivo Sanader i njegova potpuno promašena politika, kako unutarnja tako i vanjska.

  Dva su osnovna razloga općeg nezadovoljstva u zemlji. Prvi je sve gora ekonomska situacija, unutarnja nelikvidnost, sve veći broj nezaposlenih, dakle sve suprotno od onoga što je premijer obećavao prije izbora u studenome 2003. kad su dobili povjerenje birača. Ne samo da ništa od obećanoga nije ostvareno, već se situacija umnogome i pogoršala. Za takvu situaciju kriv je upravo premijer koji je u Vladu postavio nekompetentne ljude, držeći se pri tome strogo stranačkoga ključa, a ne ključa stručnosti. Vlada bez ideje u sferi gospodarstva i financija, svoj je položaj dodatno pogoršala potpunim Sanaderovim prebacivanjem težišta na vanjsku politiku, odnosno na početak pregovora o ulasku u Europsku uniju i na odnose s Haagom. Pritom je Sanader u potpunosti zanemario ono što mu se događa u vlastitome dvorištu, reagirajući uvijek defanzivno i gaseći požar, umjesto da je kao premijer stalno u ofenzivi, što i priliči njegovu temperamentu. I nakon godinu i pol dana vlasti, zemlja je i dalje krajnje birokratizirana, nikakve zakonske pogodnosti za strana ulaganja nisu osigurana. Lokalne zajednice, s izuzetkom Varaždina gdje su inicijativu u svoje ruke preuzeli Čehok i Čačić, trome su i korumpirane, pa se investitori, domaći, a još više strani, teško snalaze u moru bespotrebne papirologije i namjernih opstrukcija bilo čega što nosi napredak i suzbija korupciju.

  Umjesto da rješava te probleme i da se u potpunosti posveti sređivanju pravne države, Sanader je svu svoju energiju usmjerio na lobiranje za početak pregovora s Europskom unijom i degutantno povlađivanje haaškoj tužiteljici Carli Del Ponte i britanskoj administraciji. Na samom početku svoga mandata, premijer Sanader je trebao reći: "Gospodo, prema svim našim spoznajama, general Gotovina nije u Hrvatskoj, pa je to problem odnosa Haaga i samoga generala. Nismo u mogućnosti baviti se tim problemom jer je on izvan naše moći. Hoćete li ga vi loviti po svijetu ili ćete se pokušati s njim dogovoriti, vaš je problem na koji mi ne možemo utjecati."

  Sanader je pogriješio na samome početku mandata preuzevši Račanova pravila o "punoj suradnji s Haaškim sudom", a nakon toga bilo kakvo skretanje s toga puta od Haaga je bilo označeno kao "nesuradnja". Prihvativši sve sramne zahtjeve britanske administracije i samoga Haaga, koji su bili zasnovani na lažnim informacijama agenata s terena, Sanader ne samo da je ponizio sebe kao premijera, već je ponizio i cijelu državu. Ponizio je i HDZ-ove birače, a i širi vrh stranke koji se nije slagao s takvom politikom. No oni koji se nisu slagali s njegovom politikom, nisu se usudili javno to reći, osim Branimira Glavaša koji je potom izbačen iz stranke, što mu je umnogome pomoglo da nadmoćno porazi HDZ u Slavoniji, do tada glavnoj HDZ-ovoj glasačkoj bazi.

  Završni udarac Sanaderu je zadalo proširenje optužnice u slučaju Čermak i Markač na cijeli tadašnji državni vrh, u kojem je jednu od najistaknutijih uloga imao upravo današnji premijer Sanader. Obični ljudi prepoznali su to kao najjasniji pokazatelj krive Sanaderove politike: sebe i zemlju dao je do kraja poniziti da bi na kraju, umjesto nagrade za taj "kolaboracionizam", dobio još jednom batinom po glavi od glavne haaške tužiteljice. Jer proširenje Čermakove i Markačeve optužnice na državni vrh i proglašavanje de facto cijele države zločinačkom organizacijom, sramota je koju premijer nije smio dopustiti.

  Ruanda, koja i nije baš svjetska velesila, uspjela je osobu kao što je Carla Del Ponte, odbaciti kao tužiteljicu u svome slučaju. Kada je ona protestirala protiv toga u UN-u, bila je na vrlo nediplomatski način maknuta sa slučaja. U Hrvatskoj su već na samom početku svi vidjeli da ta osoba vodi više političku nego pravnu bitku i da je pritom kapriciozna, što je po definiciji moralo završiti loše po Hrvatsku. Čudno je samo da su to znali svi osim hrvatskih vlasti kojih se to najviše ticalo.

  Početkom 2001. bio sam u Washingtonu s prijateljem Ratkom Kneževićem i posjetio, među ostalim, State Department. Tamo sam se susreo i s Andrewom Bierom, tada specijalnim savjetnikom predsjednika SAD-a za borbu protiv terorizma i suradnju s Haaškim sudom. U to vrijeme on je bio i ključni čovjek za hvatanje Karadžića i Mladića. Na zidovima njegova ureda bile su izvješene potjernice za njima, kao i za Osamom Bin Ladenom i ostalim svjetskim teroristima koji su predstavljali prijetnju SAD-u. On mi je tada rekao kako SAD podržava Haaški sud i privođenje ratnih zločinaca pravdi, te su stoga i ponudili tako velike nagrade za informacije o onima koji su u bijegu. No isto tako mi je rekao i da se ne slažu s načinom rada Carle Del Ponte, koja je spremna zbog "Oluje" optužiti i neke američke generale. Smatrao je da ona ima prevelike ovlasti te da može udariti bio koga, bilo gdje i bilo kada. Upravo zbog takvih osoba, SAD nikada neće pristati da američki vojnici budu pod ingerencijom stalnog Suda za ratne zločine koji se treba formirati u Haagu. Sjedinjene Države ne mogu si dopustiti da sudbina njihovih vojnika, a i sudbina čitave nacije, ovisi o volji osobe kakva je haaška tužiteljica. Nakon toga Amerika je pokrenula akciju oko bilateralnog potpisivanja sporazuma u vezi s članakom 98. o neizručivanju njihovih vojnika Međunarodnom kaznenom sudu. To Hrvatska nije htjela potpisati iako bi time zapravo osudila današnje političko djelovanje Carle Del Ponte.

  Ako Sanader želi ostati na vlasti, mora hitno napraviti radikalne rezove u svojoj politici. Prvo, treba se prestati ponižavati i moliti EU za početak pregovora. Drugo, mora zajedno sa saveznicima postaviti pitanje legitimnosti i metoda rada Carle Del Ponte pred UN-om, kao što je to učinila i "svjetska sila" Ruanda. Treće, treba javno osuditi takav način ponašanja haaškog tužiteljstva prema Hrvatskoj i prekinuti komunikaciju na najvišoj razini s haaškim tužiteljstvom. Isto tako, trebao bi prekinuti bilo kakvo djelovanje stranih agenata, osim službenih haaških istražitelja, na području Republike Hrvatske. Usporedno s tom akcijom, treba se u potpunosti baciti na stvaranje države privlačne stranim investitorima, te ima zajamčiti sigurnost unutar hrvatskog pravnog sustava. Sanader treba zaboraviti stranačke interese i u hitno rekonstruirati Vladu tako da u nju dovede stručnjake, bez obzira kojoj političkoj struji pripadaju. Običnim građanima treba vratiti nacionalni ponos te dati socijalnu sigurnost i posao. A kada bude mislila da je Hrvatska spremna za EU, neka nas Europa sama pozove, a građani će na referendumu odlučiti žele li ući u tu asocijaciju. Ako nismo dobrodošli, nema razloga da se sami guramo.

  Ako sve te mjere Sanader odmah ne provede, ponovit će se scenarij siječanjskih izbora 2001. Tada je Ivica Račan došao na vlast a da nije ni prstom maknuo. Sve je umjesto njega uradio HDZ.