Objavljeno u Nacionalu br. 497, 2005-05-24

Autor: Berislav Jelinić

SLUČAJ FALSIFICIRANIH PUTOVNICA

Petračevu putovnicu MUP ima od 2002.

Hrvoje PetračHrvoje PetračNakon što je Franjo Katavić izjavio pred istražnim sucem da je napravio falsificiranu putovnicu na ime Kristian Horvat za odbjegloga generala Antu Gotovinu, teorija velike zavjere i kriminalne organizacije još je proširena kad je on, a da ga nitko o tome nije pitao, izjavio da je napravio lažnu putovnicu i za Hrvoja Petrača. Na temelju tih saznanja, premijer Sanader je zasnovao i svoj akcijski plan namijenjen "omekšavanju" Carle Del Ponte, pokušavajući sve prikazati kao početak razbijanja velike organizacije Gotovininih jataka i financijera. Veliki dio policije, koji je upućen u ta dva slučaja falsificiranja putovnica dva danas najtraženija Hrvata, zna da je riječ o velikoj obmani i prenapuhanoj situaciji. Kad se znaju sve činjenice, jasno je cijela stvar pretjerana, da nema nikakve zavjere te da su ta dva slučaja samo na prvi pogled identična.

  Ako je Gotovini trebala lažna putovnica, onda mu je trebala u trenucima bijega. Petraču je putovnica trebala da bi se mogao vratiti u Hrvatsku i dati iskaz policiji, što je i učinio početkom rujna 2002. godine. Da nema govora ni o kakvoj zavjeri i velikoj organizaciji, već o nizu slučajnosti, jasno je i iz jedne vrlo jednostavne činjenice koju je većina medija prešutjela: Petrač je imao "falsificiranu" putovnicu na svoje ime, svoj datum rođenja, svoju adresu, sve apsolutno isto kao i u pravoj putovnici. Stoga se opravdano postavlja pitanje kakav je to falsifikat i čemu je bio namijenjen.

  Priča je jednostavna, a počinje početkom kolovoza 2002. godine. Petrač je iz Hrvatske otišao godinu dana prije, u atmosferi koja se stvorila poslije ubojstva Vjeke Sliška. Medijska kampanja iza koje je stajala ekipa državnog odvjetnika Radovana Ortynskoga svaki tjedan dizala je temperaturu i tražila Petračevu glavu. U Remetincu istodobno traje "suđenje stoljeća" tzv. zločinačkoj organizaciji. U takvoj atmosferi Petrač napušta Hrvatsku i putuje po cijelome svijetu. U tim putovanjima uz njega je često bio jedan od njegovih najboljih prijatelja, Zdenko Pleše zvan Ciplić, Splićanin, inženjer strojarstva koji je veći dio svoga života proveo u Južnoj Africi i Brazilu radeći kao stručnjak za strojeve u rudnicima dijamanata. S Petračem ga je povezivalo dugogodišnje prijateljstvo iz judo kluba Mladost - obojica su bili među najboljim takmičarima u Jugoslaviji. U borilačkoj grupi s njima su još bili Damir Lončarić, poslije šef krim policije i prošle godine smijenjeni šef HIS-a, inače Petračev kum, Josip Lucić, današnji načelnik Glavnog stožera HV-a i Mladen Markač, general i bivši šef specijalne policije, danas haaški optuženik za ratne zločine tijekom i nakon akcije "Oluja", zajedno s Ivanom Čermakom i Antom Gotovinom. Pleše, koji nije bio oženjen, bio je usamljen kao i Petrač, koji je bio u svojevrsnom bijegu, pa mu je bio idealno društvo na putovanjima.

  Cijelo ljeto 2002. proveli su u španjolskom ljetovalištu Marbella gdje su iznajmili stan. Sami su kuhali te su često išli u nabavu u obližnji supermarket s golemim parkiralištem. U to vrijeme, medijski pritisak u Hrvatskoj je popustio i Petrač se odlučio vratiti u Hrvatsku, otići u policiju na obavijesni razgovor i u Državno odvjetništvo ako bude trebao dati iskaz. O svojoj namjeri obavijestio je policiju i pitao kad bi im odgovaralo da dođe. Odlučio se da vratiti bez obzira na to hoće li biti uhićen ili ne. Iz policije su mu poručili da želi riješiti taj problem i zamolili ga da svakako pokuša potpuno izbjeći medije kako bi policajci mogli u miru odraditi svoj posao.

  Dva tjedna prije datuma koji je Petrač odredio za svoj povratak, s Plešeom je krenuo u supermarket da kupi namirnice. Vraćajući se s vrećicama punim hrane, došli su do automobila, otvorili vrata, stavili vrećice i torbice s dokumentima i novcem na sjedalo automobila. U tom trenutku, dvojica mladića sa stranim naglaskom zamolila su ih da im pomognu oko njihova automobila koji se pokvario na parkiralištu. Petrač i Pleše pregledali su motor njihova automobila, koji je nakon minute odjednom proradio. Dvojica mladića, za koje su ustanovili da su rodom iz Litve, nakon toga su se zahvalila, sjela u automobil i odjurila s parkirališta. Kada su Petrač i njegov prijatelj krenuli prema svom automobilu, shvatili su da su izigrani i da je kvar motora bio samo izlika da im se odvrati pozornost. Naime, dok su njih dvojica tražila kvar na motoru automobila dvojice mladića, druga dvojica su im iz otvorena automobila ukrala torbice s dokumentima. Među Petračevim dokumentima bila je i njegova putovnica. Krađu su odmah išli prijaviti policiji, no tamo su ih dočekali sa smiješkom i slijeganjem ramena, objašnjavajući im da je to svakodnevna pojava u tom gradu, te da na dokumente i novac mogu zaboraviti. Nekoliko dana tragali su za Litvancima, a zatim odustali od potrage.

  Za Petrača je situacija bila vrlo teška. Trebao je ići u hrvatsko veleposlanstvo u Madrid prijaviti krađu i tražiti novu putovnicu. Bojao se da će cijela priča o njegovoj naivnosti doći u novine te da će doći do problema prilikom izdavanja putovnice u Madridu, koji će se onda rješavati mjesecima. O prilično idiotskoj situaciji u kojoj se našao obavijestio je Zagreb i zamolio da mu se hitno dostavi putovnica kako bi se mogao na vrijeme, prema dogovoru s MUP-om, vratiti u Hrvatsku i dati svoj iskaz. Nakon nekoliko dana obaviješten je da mora doći u Trst, gdje će mu biti predana putovnica, kako bi mogao ući u Hrvatsku. Na hrvatskoj granici trebala ga je čekati policija i odvesti direktno u Policijsku upravu zagrebačku u Heinzelovu ulicu.
 
  Prema informacijama koje ima Nacional, u Trst mu je putovnicu donio jedan visoki policijski dužnosnik. Putovnica je bila ista kao i njegova originalna, s njegovim imenom, adresom, datumom rođenja, jedina je razlika bila u broju putovnice. Petrač, koji je veliki poznavatelj vina, dobro je popio i pojeo s policijskim dužnosnikom, te su se rastali u vrlo veselom raspoloženju. Petrač je bio sretan što je dobio novu putovnicu i što se za četiri dana vraća u Zagreb.

  Nakon dva dana pred njega su u Austriju došli supruga i kćer koje dugo nije vidio, te su svi zajedno krenuli za Hrvatsku. Na austrijsko-slovenskoj granici, policajac je uzeo njegovu putovnicu, zadržao je nekoliko minuta, da bi se vratio s naoružanim specijalcima koji su istoga trenutka uhitili Petrača i stavili mu lisice na ruke. Strpali su ga u priručni zatvor na granici i obavijestili ga da je njegova putovnica falsifikat. Kako se sve to dogodilo u nedjelju, i austrijska policija i Petrač bili su u svojevrsnoj informativnoj blokadi. Nakon dva sata došao ga je ispitati inspektor i maknuo mu lisice s ruku. Žena i tada 9-godišnja kći bile su u šoku, a još su u većem šoku bili austrijski policajci koji nisu mogli shvatiti zašto bi netko na falsificiranu putovnicu stavio svoje originalne podatke. Prema zapisniku austrijske policije, Petrač im je rekao da je novu putovnicu dobio iz Hrvatske, da mu je putovnica ukradena u Španjolskoj i da mora sutra biti na policiji u Zagrebu. Austrijska policija je o cijelom slučaju obavijestila i hrvatski MUP koji je potvrdio da je riječ o Hrvoju Petraču koji zaista mora doći na obavijesni razgovor u središte zagrebačke policije. Tek ujutro, nakon što je bio na razgovoru kod istražnoga suca, Petrač je pušten iz austrijskog zatvora i dopušten mu je prolazak s tom putovnicom dalje u Hrvatsku. Naime, Austrijanci osim jednoga austrijskog policijskog žiga, za koji nisu mogli ustanoviti je li zaista udaren na njihovoj granici, nisu mogli ništa prigovoriti Petraču. Istražni je sudac po službenoj dužnosti podigao kaznenu prijavu protiv Petrača te je protiv njega počeo sudski proces koji je završio krajem 2002. oslobađajućom presudom. Nakon što je sretno završio događaj na granici, Petrač je krenuo za Zagreb i bez ikakva problema prešao slovensku i hrvatsku granicu. S hrvatske strane čekao ga je njegov odvjetnik Marijan Pedišić i dvojica policajaca koji su ga odveli direktno u Policijsku upravu zagrebačku u Heinzlovoj ulici.

  Inspektori, koji su bili upoznati s epizodom s austrijske granice, tražili su da im Petrač da svoju putovnicu. Oduzeli su mu je, pregledali je sa svih strana i pitali ga tko mu ju je dao. Što piše u zapisniku, nismo uspjeli saznati. Dakle, ta se Petračeva putovnica od početka rujna 2002. nalazila u rukama hrvatske policije i nije predstavljala nikakvu tajnu. Odmah drugi dan, Petrač je prijavio nestanak svoje putovnice i zatražio izdavanje nove, koja mu je i normalno izdana nakon desetak dana.

  Zdenko Pleše, Petračev prijatelj koji je također bio žrtva krađe u Španjolskoj, umro je nakon godinu dana, od srčanog udara. Jedne večeri, odmah po dolasku iz Brazila, otišao je direktno u dvoranu na judo trening. Tijekom treninga žalio se prijateljima na slabost te je prije vremena otišao kući. Osjetivši stezanje u grudima, pozvao je prijatelja liječnika, no kad je on došao, bilo je prekasno. Pogreb je održan nakon dva dana na splitskome groblju, a prisustvovao mu je i Hrvoje Petrač.

Vezane vijesti

Petrač se vraća u zatvor?

Petrač se vraća u zatvor?

Sudac izvršenja kazni zagrebačkoga Županijskog suda u četvrtak će odlučiti hoće li Hrvoje Petrač zbog kršenja uvjetnog otpusta, odnosno neodobrenih… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika