Pele i Nacionalov novinar Dean SinovčićSamo je jedan sport u kojem je već 45 godina jedan sportaš najbolji i nikada se nije pojavio nitko bolji od njega. Riječ je o nogometu, a sportaš je Edson Arantes do Nascimento, poznatiji kao Pele. Dok je igrao za brazilski klub Santos, bili su najbolji klub na svijetu, dok je igrao za brazilsku reprezentaciju, tri puta su osvojili titulu svjetskog prvaka. U svojoj karijeri postigao je 1283 gola, što nikada nikome nije uspjelo, stoga ne začuđuje što se nitko nikada nije usudio reći da postoji nogometaš bolji od Pelea. Sve to vrlo dobro opisuje brazilski dokumentarni film "Pele zauvijek" što je prošlog tjedna prikazan na filmskom festivalu u Cannesu. Tim povodom Pele je dao ekskluzivni intervju za Nacional. Odmah smo ga pitali hoće li ovog ljeta doći u Split, gdje bi se trebala odigrati prijateljska nogometna utakmica između Hrvatske i Brazila, na što nam je on rekao kako je pozvan, ali da ne  vjeruje da će doći u Hrvatsku.

  Edson Arantes do Nascimento rođen je 1940. Kad mu je bilo 10 godina, njegovi prijatelji dali su mu nadimak Pele. S 15 godina doputovao je u Sao Paulo kako bi pokušao igrati za klub Santos, a samo godinu dana poslije prvi je put zaigrao za prvu momčad Santosa. Već u prvoj sezoni bio je najbolji strijelac brazilskog prvenstva s 32 gola. Za reprezentaciju je nastupio na četiri svjetska prvenstva, od čega je na tri, 1958. u Švedskoj, 1962. u Čileu i 1970. u Meksiku, s njom postao svjetski prvak. Godine 1969. postigao je 1000. gol u karijeri, a 1971. oprostio se od igranja za reprezentaciju, i to na utakmici protiv Jugoslavije. Tri godine poslije oprostio se od nogometa i igranja za Santos, ali nakon godinu dana dobio je ponudu koja se ne može odbiti. Potpisao je ugovor s Cosmosom iz New Yorka za osam milijuna dolara. Definitivno se oprostio od nogometa 1977. utakmicom između Santosa i Cosmosa.

  Nakon što je prestao igrati nogomet Pele se bavio raznim poslovima. Godine 1991. osnovao je tvrtku Pele Sports & Marketing koja je 10 godina poslije zatvorena zbog financijskog skandala jer je tvrtka navodno ukrala novac od Unicefa, a Pele je za sve optužio svog poslovnog partnera. Tijekom devedesetih bio je brazilski ministar sporta, i to kao prvi crnac u brazilskoj vladi, ali je 1998. napustio vladu kako bi se posvetio poslovnoj karijeri. Iako je zatvorio svoju tvrtku, u marketinškom mu svijetu itekako dobro ide jer se pojavljuje u reklamama za Mastercard, Coca-Colu, talijanske cipele i brazilsku tvrtku za zdravstveno osiguranje, tako da je prije nekoliko godina objavljeno kako Pele zarađuje 18 milijuna dolara godišnje od pojavljivanja u reklamama.

  Međunarodni Olimpijski odbor proglasio je Pelea 1999. sportašem stoljeća, a FIFA, svjetska nogometna organizacija, proglasila ga je nogometašem stoljeća zajedno s Maradonom.

  NACIONAL: Film "Pele zauvijek" prikazuje vašu karijeru i jako mnogo golova koje ste postigli. Kako to da gol koji je vama najdraži, onaj u utakmici protiv Juventusa, kada ste glavom prebacili loptu preko četiri igrača, nije snimljen?
  - Za ovaj film pronašli smo jako mnogo snimljenog materijala, od početaka moje karijere nadalje. Međutim, svojedobno je u studiju brazilske televizije, gdje je bila pohranjena većina materijala, izbio požar koji je progutao dio snimljenog materijala. Među izgorjelim materijalima bila je i vrpca s mojim golom postignutim protiv Juventusa. Isprva smo željeli rekonstruirati taj gol, pa smo otišli u New York kako bismo s pravim nogometašima snimili istu akciju. Međutim, to je bilo nemoguće, čak su se i nogometaši Santosa i Juventusa s te utakmice pobunili protiv toga pa smo za ovaj film napravili kompjutersku simulaciju te akcije i tog gola. Svi igrači su rekli da je taj gol povijesni, da je to bio vrlo emotivan trenutak koji se ne može ponoviti, čak se i golman Juventusa koji je primio taj gol pobunio protiv moje ideje. Tada sam zaključio da je to bio vrlo emotivan trenutak i za igrače i za publiku pa sam odustao od te ideje. Kada sam to kazao redatelju filma, on se naljutio na mene, ali je na kraju bilo onako kako sam ja rekao. Mislim da je kompjuterska simulacija sasvim solidna.

  NACIONAL: Prema svemu što je prikazano u filmu čini se da se jako dobro sjećate većine golova koje ste postigli i utakmica koje ste odigrali.
  - Tako je. Kad smo radili kompjutersku simulaciju spomenutoga gola, ja sam opisivao cijelu akciju. Ne znam sjećam li se svega najpreciznije, ali točno znam koje sam pokrete radio i kako sam na kraju prebacio loptu preko vratara. Dakle, moja povijest je u mojoj glavi, ne zaboravljam lako. Na nesreću, snimka toga gola nije jedino što je izgubljeno u požaru. U to vrijeme nije bilo opreme kojom bi se kvalitetno umnožile neke snimke, stoga ne postoje kopije. U filmu čak postoji snimka jednoga gola koji sam postigao na Maracani gdje se vidi dodavanje, moj dribling i udarac na gol, ali se ne vidi kako lopta ulazi u gol jer je nestao taj dio vrpce.

  NACIONAL: Zanimljivo je da su vas od početka vaše karijere pa do trenutka kad ste postali zvijezda obrambeni igrači neprestano tukli po nogama.
  - Sve je tada bilo drukčije. Danas bi ti igrači za takve udarce odmah dobili crvene kartone. Tada, nažalost, pravila nisu bila poput današnjih i crveni kartoni nisu se često dodjeljivali. Bilo je igrača koji su me respektirali i nisu nasrtali na mene, ali bilo je i onih koji su me stalno tukli po nogama jer me drukčije nisu mogli zaustaviti. Danas je zaštita najboljih igrača na visokoj razini jer čim neki igrač dobije žuti karton, on se više ne usuđuje napraviti bilo kakav prekršaj u strahu od crvenog kartona. Nažalost, ja nisam bio zaštićen na taj način. Nisam želio da se u filmu prikazuju samo golovi, nego da se vide emocije, da se vidi moja obitelj, boravak u Americi i drugo. Ujedno, rekao sam redatelju Anibalu Massainiju da trebamo snimiti drugi i treći dio ovog dokumentarca kako bismo prikazali sve golove koje sam postigao. U ovom filmu prikazano je 400 golova, ali ja sam ih postigao 900 više.Pele, brazilski nogometaš koji je proglašen sportašem stoljeća, u povodu dokumentarnog film 'Pele zauvijek' prikazanog na festivalu u Cannesu u ekskluzivnom razgovoru za Nacional govori o utjecaju novca i medija na nogomet, zaštiti mladih igrača, što čini odličnog nogometaša i ljubavi prema glumi

  NACIONAL: Dok ste igrali za Santos, taj brazilski klub bio je najjači na svijetu. Danas klubovi Južne Amerike jedva preživljavaju, i to tako da postaju dionička društva ili prodaju vrlo mlade talentirane igrače u Europu. Što mislite o tome?
  - Dok sam bio ministar sporta u brazilskoj vladi, često smo razgovarali o tom problemu. Trudio sam se da se donese novi zakon po kojem bi klubovi koji stvore mladog igrača bili zaštićeniji te bi mogli lakše zadržati tog igrača u svom klubu. Po tom zakonu predsjednik kluba morao bi svake godine javno objaviti podatke o financijskom poslovanju kluba kako bi se spriječili bankroti. To je bio samo dio problema koje sam morao riješiti. Nažalost, proguran je zakon koji je bio čista suprotnost mom prijedlogu. Preciznije, radilo se o mom prijedlogu zakona iz kojeg su izbačeni najvažniji dijelovi, poput ovih koje sam vam spomenuo. To je bio rezultat korupcije koja je u Brazilu vrlo snažna. Zato su se dogodili slučajevi u kojima su pojedinci ili tvrtke uložili novac u klubove kao što u Flamengo, Vasco da Gama ili Corinthias. Novac je ubrzo nestao, igrači su rasprodani, a klubovi su bankrotirali. Rekao sam tada kako bi predsjednici tih klubova trebali završiti u zatvoru, jer nisu krivi klubovi, nego predsjednici. To je tema koju bi trebalo obraditi u nekom filmu. Čudno, ali Brazil je nogometna nacija koja je snimila samo jedan ili dva filma s nogometnom temom. Kad bi klubovi u Brazilu postali dionička društva, tada bi, zbog uloge dioničara, bili zaštićeni od takvih predsjednika.

  NACIONAL: Je li, prema vašem mišljenju, za brazilski nogomet dobro da se mladi igrači razvijaju u europskim klubovima?
  - To je stvar demokracije. Ako nemate novca da platite igrača, onda je logično da će on otići. Kad bi pet ili šest najjačih klubova imalo novca, igrači ne bi odlazili u Europu. Tako je, recimo, bilo u moje vrijeme. Danas odlaze u Europu kao djeca jer nisu plaćeni. Možda bi stvaranje jakog brazilskog kluba spriječilo takve stvari. Ja sam, primjerice, kao mlad igrač iz malog mjesta došao u Santos, a takvih primjera ima više. Danas mladi igrači iz malih mjesta odlaze u Europu.

  NACIONAL: Zanimljivo je da ste vi gotovo cijelu karijeru igrali za Santos iako su vas zvali i Real i Milan. Zašto niste prihvatili njihove ponude?
  - Vremena su tada bila drukčija, razlika između zarada u Europi i Južnoj Americi nije bila velika. Bio sam dobro plaćen u Santosu i nisam želio otići u Europu. Bilo je brazilskih igrača koji su igrali u Europi. Didi je igrao za Real, Mazzola i Nene su igrali u Italiji, Vava i Garrincha u Španjolskoj. Meni je bilo dobro u Santosu. Više se i ne sjećam koliko su mi tada nudili za prelazak u neki europski klub. Kada sam 1975. potpisao za Cosmos iz New Yorka za osam milijuna dolara, to je tada bilo užasno puno novca. Istodobno sam imao i drugih ponuda, ali nisam želio otići u Europu jer bi mi tada bilo užasno teško. U Americi je bilo drukčije, promovirao sam nogomet kao sport, imao sam svoju školu nogometa i zato sam prihvatio njihovu ponudu.
 
  NACIONAL: Otkad igrate nogomet smatraju vas najboljim nogometašem na svijetu bez obzira na to što se stalno pojavljuju novi kandidati. Kako to da se nikada nije pojavio netko bolji od vas?
  - Imao sam 17 godina kada sam počeo profesionalno igrati nogomet. U to vrijeme bilo je nekoliko sjajnih nogometaša kao što su Kopa, Puskas, Di Stefano i drugi. Uskoro su me počeli uspoređivati s njima. Poslije su došli Sivori, Rivera, Eusebio i George Best. I te sam usporedbe izdržao. Zatim su došli Cruyff, Platini, Beckenbauer. Posljednji je bio Maradona. Dobro je da su me stalno uspoređivali s drugima jer je to bila potvrda činjenice da sam najbolji na svijetu. Nedavno sam se šalio kada me je jedan brazilski novinar pitao kada će se roditi novi Pele. Rekao sam mu: "Nikada, jer mašina mog oca i moje majke više ne funkcionira."

  NACIONAL: Tko je u ovom trenutku najbolji nogometaš na svijetu?
  - U ovom trenutku to je Ronaldinho. Međutim, danas ima mnogo nogometaša koji odigraju jednu sezonu jako dobro, a onda gotovo nestanu. U posljednjih deset godina jedan je igrač koji je stalno igrao na istoj, visokoj razini, a to je Zinedine Zidane. Za mene je Zidane najbolji nogometaš u proteklih deset godina. Postoji još dobrih igrača kao što su Figo, Raul, Beckham, Ronaldo, Kaka, ali i oni su povremeno "nestajali".

  NACIONAL: Ako je nesumnjivo da ste vi najbolji nogometaš svih vremena, tko je onda drugi najbolji igrač svih vremena? Je li to Maradona?
  - Više sam puta objašnjavao što je to što nekoga čini odličnim nogometašem. Kod nogometaša uvijek gledam dribling, igra li jednako kvalitetno objema nogama, igra li dobro glavom. Takav je igrač kompletan. Cruyff je u svoje vrijeme bio vrlo dobar igrač kao i Platini. Maradona je, nema dvojbe, dobar igrač, ali on ne udara loptu jednako lijevom i desnom nogom, udara je samo lijevom. Nije igrao dobro glavom jer je nizak, jedino ako ne računamo gol rukom postignut protiv Engleza. Zato za njega možemo reći da je bio jedan od najboljih, ali ne i najbolji nogometaš u svoje vrijeme. Za razliku od njega Zidane je kompletan nogometaš, kao što su to bili Cruyff ili Eusebio koji je sjajno igrao glavom. Sjećam se da sam prije dvije godine prisustvovao oproštajnoj utakmici Maradone na koju me on pozvao. U to vrijeme imao je problema i nije bio u dobroj formi. Čim sam došao u Argentinu, novinari su me počeli uspoređivati sa Sivorijem koji je sličan Maradoni. Potom su me uspoređivali s Di Stefanom, zatim s Maradonom. Nakon toga sam im rekao: "Slušajte, prvo se dogovorite tko je najbolji igrač svih vremena u Argentini pa me onda usporedite s njim." Teško je uspoređivati današnje nogometaše s nekadašnjima jer nekada nisu postojali satelitski programi kao danas i ljudi nisu mogli uživati u utakmicama gledajući ih na televiziji. George Best, Beckenbauer i Nesta su, osim mene, najbolji igrači svih vremena. Znam da vas iznenađuje moj izbor Neste, ali on već 15 godina igra na istoj razini. On je obrambeni igrač, a ljudi njih često zanemaruju. Odmah do njih su Cruyff i Platini.

  NACIONAL: Danas se često govori da je novac uništio nogomet. Što kažete na tvrdnje kako je kompanija Nike vlasnik brazilske reprezentacije, osobito nakon finala Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. kada su čelnici Nikea zahtijevali da Ronaldo, iako teško ozlijeđen, igra finalnu utakmicu?
  - Nitko ne zna pravu istinu iako sam i ja čuo za te tvrdnje. Finalna utakmica 1998. bila je misteriozna. Ronaldo nije bio u dobroj formi i nije trebao igrati finalnu utakmicu. Što se tiče tvrdnji da je Nike vlasnik brazilske reprezentacije, valja podsjetiti da Nike, potpisivanjem ugovora s brazilskim nogometnim savezom, ima pravo na zahtjeve kako bi isplatio uložen novac. Dakle, traži se određeni broj utakmica s najboljim igračima u reprezentaciji.

  NACIONAL: Vi ne smatrate da su korporacije poput Nikea prijetnja nogometu?
  - Upravo tako. Često putujem iz Brazila u Europu i u avionu susrećem brazilske nogometaše s kojima mnogo razgovaram upravo o toj temi. Znate što je po meni velik problem? Ja sam igrao za Santos jer sam ga volio. Danas mladi igrač iz Brazila igra za Manchester ili Real ili Romu. Čim mu odjenu majicu kluba, on počne ljubiti grb i vikati "volim Real" ili "volim Manchester". Dva mjeseca poslije potpiše za Romu i odmah počne ljubiti grb na dresu i vikati "volim Romu". Na taj način igrači ne respektiraju navijače i pokazuju da vole samo novac. Za više novca ljubit će bilo koji grb. To je opasnost za budućnost nogometa. Kad sam kao mlad nogometaš znao da izlazim pred više od 100 tisuća navijača, rekao bih: "Bože, daj da usrećim te ljude i da pobijedimo. No ako će biti neriješeno, nemoj da bude 0:0, neka bude 3:3 ili 4:4, kako bi navijači uživali." To je nekada bio razlog zbog kojeg sam igrao nogomet. Usput bih molio Boga da se ne ozlijedim.

  NACIONAL: Koliko danas pratite nogomet?
  - Pratim Santos, imaju dobre mlade igrače. Svake srijede i nedjelje gledam utakmice iz Europe, sviđaju mi se utakmice engleskog prvenstva. Općenito se može reći da sam ovisan o nogometu.

  NACIONAL: Prvak Engleske je Chelsea. Kako gledate na to da je njihov trener Mourinho veća zvijezda od nogometaša? Ni toga nije bilo u vaše vrijeme.
  - Danas je trener poznatiji od nogometaša i ima veći utjecaj od predsjednika kluba. To je nova filozofija modernog nogometa. Sve je danas novo. Pa ja sam postao popularan tek nakon što sam proputovao cijeli svijet i odigrao prva dva od četiri svjetska prvenstva. Danas igrač postaje popularan nakon jednog postignutoga gola, i to zahvaljujući televiziji.

  NACIONAL: Kako komentirate najave da bi trebalo koristiti TV-kamere kako bi se ispravljale pogreške sudaca, te da bi lopta trebala imati ugrađeni čip kako bi se znalo je li ušla u gol?
  - Član sam Komiteta za sport u sklopu FIFA-e i na posljednjem smo sastanku razgovarali o tome. Možda bi čip ugrađen u loptu mogao pomoći, ali samo možda. No korištenje TV-kamera je nemoguće. Postoje sportovi u kojima se igra može zaustaviti zbog provjere na TV-kamerama. Međutim, nogomet je igra čiji se tijek ne može prekidati. Ne možete reći "zaustavljaj igru kako bismo na ekranu provjerili što se dogodilo". To rade Amerikanci na američkom nogometu, vidio sam to dok sam igrao za Cosmos. Uh kako je to dosadno. Kao i bejzbol. Televizija može pomoći kada neki igrač radi grube prekršaje pa ga se naknadno može kazniti.
 
  NACIONAL: Svojedobno ste rekli kako je, osim nogometa, gluma vaša najveća ljubav. Vaša najpoznatija uloga bila je ona u filmu "Bijeg u pobjedu" Johna Hustona. Jeste li tada pomislili da biste mogli postati profesionalni glumac kao što su to danas, recimo, Eric Cantona ili Vinnie Jones?
  - Prije filma "Bijeg u pobjedu" glumio sam u nekoliko filmova snimljenih u Brazilu. Kad sam bio mlad, prije nego što sam počeo igrati nogomet, obožavao sam glumiti. I zato sam rekao kako bih bio glumac da nisam postao nogometaš. Moram vam ispričati tijek snimanja filma "Bijeg u pobjedu". U prvotnoj verziji filma Sylvester Stallone je trebao glumiti napadača a ja golmana. On je trebao postići gol "škaricama". Kada smo izišli na teren, Stallone se pokazao jako lošim napadačem i stalno je govorio: "Pa nikada nisam igrao nogomet, igrao sam samo američki nogomet." Tri ili četiri dana smo se mučili s njim kao napadačem nakon čega je Huston rekao: "Pele, ti ćeš biti napadač a Stallone će biti golman." Bilo je to predivno iskustvo. Danas se filmski producenti u svijetu okreću nogometnim temama. Gledao sam film "Bend it like Beckham", baš mi se svidio.

  NACIONAL: Sljedeće godine održat će se Svjetsko nogometno prvenstvo u Njemačkoj. Tko je, osim Brazila, vaš favorit?
  - Brazil je uvijek moj favorit. No katkad najbolja reprezentacija ne osvaja svjetsko prvenstvo. Pogledajte što se dogodilo na posljednjem. Argentina je imala najbolju reprezentaciju u Južnoj Americi, a nije prošla prvi krug na Svjetskom prvenstvu. Za Francusku su govorili da će igrati u finalu, a nije prošla prvi krug. Za Njemačku su govorili da je najslabija europska reprezentacija, a na kraju je igrala u finalu. Italija, Brazil i Engleska reprezentacije su koje uvijek mogu postati svjetski prvaci.